SVI GRADONAČELNIKOVI LJUDI Bandićeva gradska hobotnica

Goran Jakus/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 322, 2002-01-15

Njegovi ljudi vode sve tvrtke, a povezao se i s nizom bankara, sportaša i vojnika preko kojih kontrolira grad

Ono što je Ivica Račan na razini Hrvatske – neupitni lider vladajućih socijaldemokrata, u tek malo više od četiri godine zagrebački gradonačelnik Milan Bandić postao je u Zagrebu. Od trenutka kada je na izbornoj konvenciji održanoj 5. studenog 1997. preuzeo zagrebačku centralu SDP-a, Bandić je do danas stvorio mrežu vjernih pomoćnika koji izvršavaju svaku zamisao svog šefa. Nju čine odani suradnici u Gradskom odboru zagrebačkih socijaldemokrata, predsjednici čak 220 lokalnih stranačkih ogranaka koje je na rukovodeće položaje inaugurirao upravo Milan Bandić, mnogi članovi poglavarstva, gradskih poduzeća, institucija i tvrtki, neformalni savjetnici, pa čak i važni predstavnici braniteljskih udruga i klera, inače žestoko antagoniziranih u odnosu na ljevičarsku vlast u državi. Za širu javnost riječ je o anonimcima za koje znaju tek pomniji analitičari političkih prilika, ali upravo zahvaljujući njima gradonačelnik koji je bježao pred policijskom potjerom može biti siguran da ga se partijski šef Ivica Račan neće usuditi eliminirati. Političko-interesna hobotnica koju je stvorio Bandić sastoji se od nekoliko stotina pripadnika odanih gradonačelniku. Razlozi su jasni: bez njegove pomoći većina među njima nikada ne bi zaslužila odlično plaćene sinekure. Mora se priznati da je u tom smislu Bandić oduvijek bio fer, nema ni jednog prijatelja s kojim je godinama sjedio ispred Charlieja, u vrijeme dok je još pio smo kavu i mineralnu, a da nakon dolaska na vlast od njih nije stvorio ugledne članove gradske vlade, direktore javnih poduzeća ili barem osigurao članstvo u desetak različitih nadzornih odbora, koje podrazumijeva i svakog mjeseca desetak tisuća kuna ekstra prihoda.

Prvi na toj listi nesumnjivo je pročelnik za financije Slavko Kojić, novčarski organizator svih Bandićevih transakcija. Poznavatelji prilika u Poglavarstvu tvrde da je Kojić osoba kojoj Bandić najviše vjeruje. Za razliku od većine novopečenih esdepeovskih dužnosnika koji uživaju u medijskoj slavi, Kojić je ostao samozatajan i poluanoniman, kakav je bio i prije petnaestak godina, kada je s tadašnjim nižim dužnosnikom Saveza komunista Milanom Bandićem djelovao na istočnoj zagrebačkoj periferiji. Nakon demobilizacije i povratka s bojišta, opet se udružio s Bandićem, tada već agilnim članom rastućega zagrebačkog SDP-a. Kada je Račanovom odlukom smijenjena dotadašnja predsjednica gradske organizacije Vesna Vešligaj i na njeno mjesto izabran Milan Bandić, Kojić je preuzeo na sebe brigu o partijskim financijama. Nakon izbora u proljeće 2000. u Zagrebu, kada je demisioniran HDZ-ov dvojac Zlatko Canjuga i Marina Matulović-Dropulić, Kojić je bio logičan izbor za ministra financija u metropoli. Svi koji su imali priliku surađivati s njim tvrde da je stručnjak koji bi, da je prišao Račanu, sigurno u Vladi zauzeo mjesto Mate Crkvenca, ali Kojić je svoje usluge stavio u službu Milana Bandića.

Milan Bandić već je u opoziciji izgradio mrežu svojih suradnika kojima se nakon dolaska na vlast odužio brojnim funkcijama Odmah do Kojića je Slobodan Ljubičić, direktor Robnih terminala i poslovni tajnik zagrebačkih socijaldemokrata. Do 1990. bio je čelnik partije u nekadašnjoj općini Maksimir; nakon prvih višestranačkih izbora osnovao tvrtku “Dinex 90” i dobro zaradio u predratno vrijeme uvozom graha iz Amerike, a poslije se preorijentirao i MUP-u prodavao motoroline proizvode. Po Bandićevu naputku vodio je SDP-ovo poduzeće AGIO koje je prikupljalo sredstva za financiranje stranke u Zagrebu, a u rujnu 2000. gradonačelnik ga je promovirao za direktora Robnih terminala umjesto Rine Jurića. Uveo je red u poduzeće koje je bilo pred bankrotom i vratio nekolicinu stručnjaka otpuštenih u doba HDZ-ove vlasti. Prijatelj je sa “zagrebačkim kraljem smeća”, poduzetnikom Antom Žužulom, što mnogi povezuju s njihovim imoćanskim podrijetlom. Ljubičić je jedini bliski Bandićev suradnik koji je u dobrim odnosima i s tajnikom Račanova kabineta Igorom Rađenovićem, te s tajnikom SDP-a Igorom Dragovanom, bliskim premijerovim suradnicima. Ljubičić je rekorder po broju funkcija, ima ih 12, od članstva u nadzornim odborima ZET-a, Vodoprivrede, Gradskih ljekarni, ZGOS-a i još nekih poduzeća, do sjedenja u nekoliko odbora i povjerenstava gradske skupštine. Po broju mandata najviše mu se približio Vladimir Velnić, predsjednik Kluba zastupnika SDP-a u Zagrebu. Premda je službeno umirovljenik, ambiciozni Velnić bio je član desetak nadzornih odbora i povjerenstava. S devet dodatnih dužnosti ne zaostaje ni pomoćnik direktora Tržnica i veletržnica Branko Spajić. Spajić je dugogodišnji Bandićev suradnik, prije dolaska na vlast bio je poslovođa skupini kolportera, a kao osobi kojoj gradonačelnik maksimalno vjeruje pripale su mu i mnoge sinekure. Iako se kao glavni Bandićev politički savjetnik redovito pojavljuje Zdravko Tomac, upućeni tvrde kako je mjesto ideologa u zagrebačkom SDP-u preuzeo Nenad Stazić. Paradoks je da je Stazića u politiku uveo Ivica Račan, i prije nekoliko godina nerijetko u privatnim razgovorima s ponosom objašnjavao kako je riječ o vrhunskom mladom političaru pred kojim je velika perspektiva. U međuvremenu se Stazić priklonio Bandiću i postao jedan od njegovih pouzdanika, međutim da u unutarstranačkim odnosima ne kotira dobro potvrdio je nedavni fijasko na Izbornoj konvenciji, kada je bio posljednji s najmanje glasova od svih kandidata za potpredsjednika zagrebačkog SDP-a.

Zagrebački pročelnik za gospodarstvo i bivši direktor tvornice “Jedinstvo” Ladislav Prežigalo također spada među glavne Bandićeve savjetnike. Prežigalo je 25 godina obnašao različite rukovodeće funkcije i najiskusniji je član SDP-ove ekipe kada je riječ o gospodarstvu, a nije snosio posljedice kada je nedavno otkriveno da je bez građevinske dozvole sagradio garažu. Posebno čvrste odnose Bandić ima s nekadašnjim zastupnikom u Županijskom domu Sabora Ratkom Maričićem. Maričić je bio jedan od rijetkih dužnosnika koji je raspolagao popisom vlasnika više od 9000 gradskih stanova koje je Tuđmanov režim podijelio svojim konfidentima. Umjesto da objelodani razmjere hadezeovskih marifetluka, Maričić ih je godinu dana zataškavao odvraćajući novinare od istraživanja. Istina se doznala tek kada su HNS-ovi predstavnici preuzeli njegov položaj. Ratko Maričić uskoro odlazi za generalnog konzula Republike Hrvatske u Mostar. Koincidencija ili ne, dugogodišnji mostarski konzul bio je Ćiro Grubišić, također jedan od vlasnika nezakonito stečenih gradskih stanova čija imena Maričić uporno nije želio objelodaniti. Zvonimir Šostar pročelnik je Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb, a Bandić ga podržava iako je bio blizak prijašnjoj vlasti. Protiv Šostara cirkulira nekoliko anonimnih prijava u kojima ga se optužuje za nezakonite financijske transakcije u Vukovarskoj, Glumina i Dubrovačkoj banci, te sumnjive poslove s Antom Jurjevićem iz “Zadarcommerca”.

Otkako je na vlasti Milan Bandić je inicirao smjenu većine direktora u 24 gradska poduzeća. Tek nekoliko novih direktora dolazi iz redova koalicijskog partnera HNS-a, dok je ostale izabrala esdepeovska većina. Direktor “Čistoće” postao je Joso Bičanić koji je dobio zadatak provesti Bandićevo obećanje o gradnji moderne spalionice smeća u iduće dvije godine. U Bićanićevim je rukama golema odgovornost jer je gradonačelnik u slučaju neuspjeha najavio vlastito samospaljivanje. Bandić je smijenio i direktora Jaruna i predsjednika zagrebačkog HDZ-a Roberta Pavičića i na njegovo mjesto doveo Aleksu Kocijana. Zamjena hadezeovca esdepeovcem ne bi čudila da donedavno Bandić, Pavičić, Spajić i Filip Borac subotnja jutra nisu provodili ispijajući kave u jarunskim kafićima. Ostanak na mjestu direktora Tržnica i veletržnica prijateljstvu s Bandićem može zahvaliti i Filip Borac. Iako je nakon izbornog kolapsa HSLS-a trebao odstupiti s direktorskog položaja, Borac to nije učinio. Nisu mu štetile ni informacije da on i njegov pomoćnik nemaju stručnu spremu nužnu za rukovodeće položaje gradskih poduzeća, kao ni najnovije otkriće da s obitelji živi u stanu čiji je “čuvar”, kao što su to Anto Đapić, Ivica Ropuš ili Tereza Kesovija. Pritom ne treba zaboraviti da je jedan od Bandićevih dobrih prijatelja među političarima predsjednik zagrebačkog HSLS-a Darinko Kosor. Zahvaljujući članstvu u SDP-u direktor “Sljemena” postao je Dragutin Žiljak, kao i Jadranko Robić koji je na čelu “Vodoopskrbe i odvodnje”.

Robić je Bandiću pomogao u stvaranju socijaldemokratskih ogranaka u najzabitijim dijelovima Zagreba poput Kozari boka i Pešćenice. Nekadašnji suradnici sjećaju se da se do njegova ogranka moralo doći gacajući kroz blato. Stari SK-SDP kadar Ivan Kolarić postavljen je za direktora Zagrebačkih cesta, Zdravko Vac, čija je supruga saborska zastupnica, vodi ekološku tvrtku ZGOS, dok je Igor Toljan zamijenio Antu Ledića u Zrinjevcu. Jedan od rijetkih koji su ostali na položaju je direktor Zagreb parkinga Mate Kraljević. Naravno i njega veže višegodišnja suradnja sa sadašnjim gradonačelnikom, kome je u vrijeme vladavine HDZ-a redovito darivao besplatne godišnje karte za parking, a Bandić bi ih dalje dijelio prijateljima i poznanicima.

Svjestan da ljevica ima loš imidž kod bivših ratnika, Bandić se još početkom 1998. povezao s Mirkom Ljubičićem Švepsom koji je posljednje četiri godine zadužen za Bandićeve kontakte s dragovoljačkim udrugama. Nekadašnji profesionalni vojnik koji uskoro treba magistrirati politologiju, poznat je po obavještajnoj aferi, kada su ga agenti SIS-a na Mirogoju špijunirali dok se sastajao s tadašnjim šefom diplomacije Matom Granićem. Ljubičić je spojio Bandića s generalom Mirkom Norcem, a prije godinu dana bio je jedan od tajnih pregovarača koji su Norca privoljeli na predaju vlastima zbog navodnih likvidacija srpskih civila u Gospiću. Osim s Ljubičićem, zagrebački gradonačelnik za suradnju s dragovoljcima koristi usluge Mire Lace i Miodraga Deme. Laco je odnedavno zaposlen u gradskoj upravi, a bivši pripadnik 1. Hrvatskog gardijskog zdruga Demo postavljen je za načelnika Odjela za branitelje. Bandićevi prijatelji u vojsci su i umirovljeni general Damir Krstičević, Mesićev savjetnik za vojna pitanja Imra Agotić i Drago Lovrić, jedan od najvažnijih članova Glavnog stožera i bliski suradnik generala Petra Stipetića. Uz pomoć Franje Zebe, bivši komunist Milan Bandić sklopio je čvrsta poznanstva s petrovcima na Kaptolu, ali i franjevcima u Dubravi. Preobraćeni gradonačelnik sve se češće prisjeća svog hercegovačkog podrijetla, a ne propušta ni nedjeljne svete mise, najčešće u remetskoj crkvi. Usput grad materijalno pomaže obnovu crkvene infrastrukture, a crkveni velikodostojnici u kritikama redovito zaobilaze prvog čovjeka metropole.

Milan Bandić održava bliske veze i s najpoznatijim hrvatskim gospodarstvenicima poput Ivice i Ante Todorića. U dobrim je odnosima s direktorom “Plive” Željkom Čovićem, ali i vodećim ljudima Zagrebačke i Privredne banke Franjom Lukovićem i Božom Prkom. Uspostavio je veze s obrtničkim i sindikalnim udrugama, a brojni hadezeovci koje je ostavio na prijašnjim položajima trebaju zahvaliti njegovoj bliskosti s Mladenom Vedrišem, Marinom Dropulić, Davorinom Tepešom i Brankom Mikšom. Preko Zdravka Tomca povezao se s Franjom Gregurićem i Brankom Caratanom, a kada je nedavno Dražen Budiša najavio svoj come back i istodobno napao vodstvo SDP-a, pouzdano se zna da je u Gračanima organiziran tajni ručak zagrebačkog gradonačelnika i pretendenta na položaj predsjednika HSLS-a.

Mnoge veze i poznanstva temelj su opstanka Milana Bandića. Trebale su mu četiri godine za stvaranje čvrste infrastrukture sastavljene od nekoliko stotina stranačkih podružnica, njegovi ljudi vode sve gradske tvrtke, a položaj zagrebačkoga gradonačelnika osigurava mu čvrste kontakte s nizom bankara, političara, direktora, sportaša i ljudi s estrade. Jednima je podijelio sinekure, drugima riješio stambeno pitanje, trećima jamči sigurne poslove u budućnosti, a zauzvrat od većine dobiva lojalnost koja mu osigurava nedodirljivost na mjestu zagrebačkoga gradonačelnika. Toga je, po svemu sudeći, svjestan i Ivica Račan.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši