Svečano uručene Nagrade Iso Velikanović za 2019.

Na posebnoj svečanosti u Hrvatskom državnom arhivu u četvrtak su uručene godišnje nagrade Ministarstva kulture za književno prevođenje “Iso Velikanović” za 2019., čije su laureatkinje Mija Pervan za životno djelo, te Maja Tančik za prijevod s engleskog romana “V.” Thomasa Pynchona.

Svečana dodjela Nagrade Iso Velikanović, koja se obično održava 29. ožujka, uz rođendan velikana hrvatskog književnog prevodilaštva Ise Velikanovića, ove je godine zbog epidemije odgođena, te je upriličena 1. listopada, na dan svetog Jeronima, a u sklopu prigodnoga skupa koji je Društvo hrvatskih književnih prevodilaca organiziralo povodom 150. obljetnice rođenja i 80. obljetnice smrti Ise Velikanovića.

Laureatkinjama je u ime Ministarstva kulture i medija čestitala ministrica Nina Obuljen Koržinek. Istaknula je kako je iznimno sretna što se nagrada kojom Ministarstvo nagrađuje umjetnost književnog prevodilaštva dodjeljuje u neprekinutom nizu, a ove godine, u okolnostima pandemije, vezuje uz još jednu važnu obljetnicu.

“Ove godine obilježavamo i 1600 godina od smrti svetoga Jeronima, prvoga prevoditelja Biblije na latinski i zaštitnika prevoditelja, pa smo stoga svečanost dodjele nagrade, koja se inače dodjeljuje na dan rođenja Ise Velikanovića, zbog koronavirusne epidemije odlučili održati u okviru obilježavanja blagdana svetog Jeronima i međunarodnog dana prevoditelja”, rekla je ministrica.

Kazala je kako se danas nagrađuje književno prevodilaštvo kao umjetnost, “jer svaki vrsni prevoditelj, baš kao i svaki autor, mora imati dar za pisanje, ljubav prema književnosti, ustrajnost, bogato osobno i kulturološko iskustvo, te neobično veliku radnu energiju”. Nažalost, oduševljeni pročitanim djelom, rijetko razmišljamo o prevoditelju, pa prevoditelji prečesto ostaju nevidljivi ili u sjeni autora, napomenula je. “Kao društvo moramo osvijestiti činjenicu da bez vrsnih prevoditelja čitanje književnih djela ne bi pružalo jednaki doživljaj”, kazala je Obuljen Koržinek.

Dodjeljujući u kontinuitetu tu nagradu Ministarstvo kulture i medija iskazuje poštovanje prevoditeljima i njihovu radu, te ih potiče na kontinuirani rast i razvoj. “Time pridonosimo poboljšanju kvalitete književnih prijevoda uopće, podižemo dignitet prevodilačke struke, potičemo obrazovanje novih naraštaja te sadržajno i leksički obogaćujemo nacionalnu književnost, omogućujući joj da kroči ukorak s najznačajnijim ostvarenjima na svjetskoj literarnoj sceni”, istaknula je nadalje ministrica.

“Ako su ove godine uvjeti za mnogo toga bili nepovoljni, vjerojatno su bili idealni za posao književnog prevođenja. Stoga sam sigurna da nas iduće godine čeka još teži posao pri odabiru najboljih. Uvjerena sam kako će i ovogodišnje dobitnice Nagrade Iso Velikanović postati trajni uzor i izvor motivacije mlađim stručnjacima koji s tek zakoračili na prevoditeljsku sjenu”, poručila je Obuljen Koržinek.

Ove godine, o nagradi je odlučivao prosudbeni odbor koji je djelovao u sastavu Dinko Telećan kao predsjednik, te kao članovi Dubravka Sesar, Vjera Balen-Heidl, Sead Muhamedagić, Lea Kovacs i Marko Kovačić, dok se Tatjana Tarbuk, budući da je njezin prijevod bio među kandidiranima za godišnju nagradu, izuzela od odlučivanja u tom segmentu.

Nagrada Iso Velikanović za životno djelo za 2019. godinu pripala je Miji Pervan. Primivši medalju i povelju, Pervan je zahvalila Ministarstvu kulture i prosudbenom povjerenstvu što su prepoznali, vrednovali i donijeli odluku da najvišom nagradom koja se dodjeljuje prevodilačkoj struci nagrade upravo nju, “za dugogodišnje bavljenje umijećem prevođenja”.

“Ovu nagradu, najvredniju prema rangiranju nagrada društva hrvatskih prevodilaca, dugujem koliko predanosti i ljubavi što sam ih uložila u prevođenje, toliko i jeziku koji sam od djetinjstva slušala od roditelja, majke naturalizirane Dubrovkinje i oca Splićanina, koji se trudio govoriti standardom. Stoga i njima u ovoj prigodi kažem hvala”, rekla je Pervan.

“Dugujem je i brojnim pročitanim djelima naših pisaca te nizu sjajnih prevoditelja čije sam prijevode gutala od djetinjstva”, dodala je. “U našem zanatu, mi prevoditelji trčimo olimpijsku utrku s vremenom i životom. Od svih definicija prevođenja, meni je najmilija ona francuska, koja glasi: prevoditi znači odabirati. Odabirati riječi, tražiti onu najvjerniju izvorniku te, ako imamo sreće, naći najljepše u materinskom jeziku”, kazala je Pervan. “Pritom je jezik naše najmoćnije oružje, a odabir prave riječi jamac našeg uspjeha”, poručila je.

Godišnja nagrada koju Ministarstvo kulture dodjeljuje za najbolja ostvarenja u području književnog prevodilaštva dodijeljena je Maji Tančik za prijevod s engleskog romana “V.” Thomasa Pynchona (Vuković&Runjić, 2019.).

Nagradu je umjesto Tančik preuzeo Boris Runjić, glavni urednik nakladnika Vuković&Runjić. Rekao je kako je riječ o izvanrednoj prevoditeljici kojoj je to već treća važna strukovna nagrada, nakon godišnje nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca za roman “Bijes” Salamana Rushdieja 2002., te nagrade Kiklop za “Norvešku šumu” Harukija Murakamija 2004.

“Počela je prevoditi ‘V.’ prije 14 godina, i svejedno je jedva jesenas stigla na rok da uđe u konkurenciju za tu nagradu. Stoput sam joj savjetovao da odustane. Mislim da nije odustala samo zato jer je Tomislav Brlek jednom rekao da je Pynchon neprevodiv. Hvala Maji na svemu, pa i ona ovoj nagradi. Njen sam dužnik”, rekao je Runjić.

Dodjeli nagrada prethodio je skup koji je u Hrvatskom državnom arhivu Društvo hrvatskih književnih prevodilaca priredilo povodom 80. obljetnice smrti Ise Velikanovića (1869-1940.), prvoga hrvatskog profesionalnog književnog prevodioca po kojemu je nazvana prestižna nagrada Ministarstva kulture i medija RH za književno prevođenje. O Velikanovićevim prijevodima s engleskog, njemačkog, ruskog, francuskog i španjolskog jezika na poludnevnom književno-prevodilačkom skupu govorili su ugledni književni prevodioci i neofilolozi Andy Jelčić, Tomislav Brlek, Ivana Lončar i Lea Kovács, a skup je osmislio i moderirao Sead Muhamedagić.

Komentiraj