Britanski premijer David Cameron izrazio je u noći na subotu zadovoljstvo postignutim dogovorom s čelnicima EU-a, istaknuvši da je postigao sve svoje pregovaračke ciljeve i da će dogovor predložiti svojoj vladi na usvajanje u subotu.

Dogovoren je paket reformi koje je tražila Velika Britanija prije referenduma na kojem će se britanski građani izjasniti žele li ostati ili izići iz Europske unije.

S tim sporazumom premijer Cameron će voditi kampanju za ostanak u Europskoj uniji na referendumu koji će se najvjerojatnije održati 23. lipnja.

Pravno obvezujuća odluka sadrži eksplicitno izuzeće Velike Britanije iz odredbe zapisane u europskim ugovorima o “sve tješnje povezanoj Uniji”, zatim ustupke u pogledu socijalnih prava nebritanskih radnika i jamstvo da odredbe o bankovnoj uniji neće ići na štetu londonskog Citya.

Premijer Cameron je tražio da tijekom prve četiri godine radnici iz drugih zemalja članica koji dođu raditi u Veliku Britaniju nemaju pravo na socijalne naknade poput prava na socijalnu pomoć ili socijalno stanovanje. Također je želio ukinuti dječje doplatke za djecu radnika koja su ostala u svojoj zemlji.

Cameron je uspio dobiti zaštitnu klauzulu na sedam godina koja predviđa ograničenje socijalnih naknada, koje bi se postupno uklanjalo. Također se uvodi indeksacija dječjih doplataka prema standardima države u kojoj dijete živi a ne prema standardima zemlje u kojoj roditelj radi. To se može početi primjenjivati za novopridošlo radnike odmah, a za sve ostalo od 2020. godine. Britanija je također tražila mogućnost da skupina nacionalnih parlameneta može staviti veto na donošenje europskih zakona.

Dogovoreno je da nacionalni parlamenti mogu zaustaviti neki europski zakon ako ih ima 55 posto od 28 nacionalnih parlamenata, to jest njih 16.

Cameron je također tražio niz pravno obvezujućih načela, poput izričite odredbe da EU ima više od jedne valute, da zemlje koje nisu članice eurozone ne mogu biti žrtve diskriminacije u odnosu na zemlje koje dijele zajedničku valutu i da britanski porezni obveznici ne plaćaju cijenu kriza u eurozoni.

Međutim postignuti dogovor ne omogućava Britaniji pravo veta na odluke eurozone.

Britanija je također tražila manje europske birokracije, slobodu kretanja kapitala, roba i usluga, što od početka nije predstavljalo problem za ostatak Unije.