ANTIČIĆ: ‘Strah od promjena glavni je razlog zašto sveučilišta kritiziraju moj prijedlog zakona’

DRŽAVNI TAJNIK U MINISTARSTVU ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Tome Antičić odgovara na žestoke reakcije i kritike političara i znanstvene zajednice koje je izazvao prijedlog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, čiji je on jedan od autora

Nacrt novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju izazvao je raspravu u akademskoj zajednici, a osobito na Sveučilištu u Zagrebu, o čemu je Nacional opširno pisao prije dva broja. Iza prijedloga tog zakona je Povjerenstvo, na čijem je čelu Tome Antičić, državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Upravo njega pripadnici akademske zajednice optužuju za elitizam i pokušaj uvođenja korporativnog upravljanja Sveučilištem, po uzoru na najrazvijenije zemlje svijeta, bez uvažavanja hrvatske stvarnosti. Prijedlogom zakona čini se nisu zadovoljni ni u političkim krugovima – onima bliskim HDZ-u i onima SDP-u, a ministrici Blaženki Divjak i njenom državnom tajniku zamjeraju i da je novi prijedlog ovog važnog zakona pisan gotovo u tajnosti i da u njegovoj izradi nije sudjelovao dovoljan broj aktera.

O tim temama Nacional je razgovarao s Antičićem koji je prije imenovanja na dužnost državnog tajnika od 2012. do 2017. godine bio ravnatelj Instituta Ruđer Bošković, a osobito je inzistirao na unapređivanju suradnje znanosti s industrijom. Prije toga bio je predstojnik Zavoda za eksperimentalnu fiziku na IRB-u, a na početku karijere koordinirao je rad tvornice kemikalija ECOPER. Po obrazovanju doktor znanosti s područja fizike, diplomirao je na Sveučilištu u Londonu, magistrirao na Cambridgeu, doktorirao na prestižnom Johns Hopkins Universityju u SAD-u, a nakon sudjelovanja u znanstvenim projektima na CERN-u u Genevi, završio je i postdoktorat na Johns Hopkins Universityju u Baltimoreu. Autor je i koautor znanstvenih projekata vrijednih milijune eura.

NACIONAL: Vlada je odustala od mirovinske reforme odnosno, pristala je na zahtjeve sindikata. Sada se vode bitke oko obrnutog prijedloga, a to je da se svima koji žele dopusti da rade do 68. godine života, a ako poslodavac to neće, mora platiti otpremninu. Oštro ste se suprotstavili tom prijedlogu. Zašto ako je to interesu znanstvenika i sveučilišnih profesora koji su itekako sposobni raditi u toj dobi?

Odluka Vlade će očito ići u tom smjeru, no u tom prijedlogu postoji opasnost za koju se nadam da će je ublažiti. Ako produljite radni vijek nekog profesora do 68. godine, to znači da u te tri godine nema novih zapošljavanja na fakultetima i znanstvenim institutima i da nema napredovanja. A to pak znači da će još više mladih znanstvenika otići vani i odustati od Hrvatske. Ionako je teško najbolje mlade studente i znanstvenike zadržati u Hrvatskoj.

NACIONAL: Ali zbog dosadašnjeg zakona Hrvatska je iz sustava izgubila Paladina, Makovića, Puhovskog, profesore koji su još mogli toga puno dati. Čini se da je kriterij njihova tjeranja u mirovinu bio puno više političko-ideološki, nego starosni.

Slažem se da postoje znanstvenici koji su sjajni i do osamdesete. Ali nisu svi. Ono što bi trebalo omogućiti, po uzoru na najbolja svjetska sveučilišta, na primjer ona američka jest to da, ako institucija želi, može zadržati najbolje, ali ne i one koji nisu tako produktivni i aktivni. Tjeranje u mirovinu sposobnih sigurno nije rješenje s kojim bih se složio. Za neki radikalni iskorak iz postojećeg sustava mora postojati niz mjera unutar većeg broja zakona. Pomicanje dobne granice na 68 uopće ne bi bio problem kada bi postojao fleksibilan Zakon o radu kojeg u Hrvatskoj nema. Zemlje s najfleksibilnijim zakonodavstvom, u kojima je lako dati otkaz, ali se lako i zaposliti, imaju najmanju nezaposlenost. Na primjer skandinavske zemlje ili SAD.

‘Ovo nije prvi put da se zakoni kojima se nastoji napraviti iskorak blokiraju. Tako je bilo i s prijedlogom Zelenike, ali i Fuchsa. To je šteta jer su oba prijedloga bila dobra i hrvatska znanost i obrazovanje danas bi bili kvalitetniji’

NACIONAL: Pretpostavljam da je u Hrvatskoj problem i vrednovanja nečijeg znanstvenog rada, odnosno rada kao sveučilišnog profesora.

Točno, veliki je problem nemogućnost da se nekog kazni ili nagradi u cijelom državnom sustavu, pa i u akademskoj zajednici. Dovoljno je da jedan od deset zaposlenih ne radi, ili da je negativan prema okolini. Ako se takvoj osobi ništa ne dogodi, onih devet će također raditi lošije i produktivnost će im padati.

NACIONAL: Prijedlog novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti koji je izradilo Povjerenstvo kojem ste vi na čelu naišao je na brojne kritike akademske zajednice. Dočekan je na nož i s lijeva i s desna, a osobito sa zagrebačkog Sveučilišta. Kako to komentirate?

Sretan sam što sam uspio ujediniti HDZ i SDP u koaliciji protiv zakona. To je ipak veliki uspjeh. Šalim se, naravno, no radi se o prijedlogu zakona koji je u javnoj raspravi. Ako upućene kritike budu na mjestu, a siguran sam da će ih biti mnogo i ako su dobronamjerne, uzet ćemo ih u razmatranje. Morali bismo ipak biti svjesni međunarodnog statusa hrvatskog visokog obrazovanja i hrvatske znanost. Po svim parametrima smo na dnu Europske unije. Ispred naših sveučilišta su i Srbija, Turska, Rumunjska i Bugarska. To je poražavajuće. Po mobilnosti studenata i relevantnosti znanstvenih radova također smo na začelju. To je osnova svega, a posljedice su da najbolji odlaze vani. S ovakvim stanjem i sustavom obrazovanja, Hrvatska budućnosti nema, to su činjenice.

NACIONAL: Kritičari kažu da ste izvrstan znanstvenik, ali da nemate iskustva u visokom obrazovanju. Zašto ste se onda primili tog zadatka?

Znanost i visoko obrazovanje su usko povezani. A ja, osim rada u Institutu Ruđer Bošković, imam iskustva i u visokom obrazovanju. Predavao sam na sveučilištima u Americi i PMF-u, tako da jako dobro poznajem sustav. Međutim, uz mene u Povjerenstvu su mnogi članovi iz visokog obrazovanja, pa i državna tajnica zadužena za visoko obrazovanje Branka Ramljak. No takva kritika nema smisla ako se ne kaže i s čime se točno ne slažu u prijedlogu Zakona o visokom obrazovanju.

NACIONAL: Čini mi se da su to rekli kroz svoj prijedlog tog zakona. Naime, kao što je Nacional već pisao, Povjerenstvo Senata Sveučilišta u Zagrebu u srpnju ove godine izradilo je alternativni prijedlog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Prijedlog je upućen na javnu akademsku raspravu i premijeru. Zar nije bilo moguće usuglasiti ta dva nacrta?

Dapače, u Povjerenstvu za izradu novog Zakona o znanosti i visokom obrazovanju Ministarstva je i predstavnik rektorskog zbora zagrebačkog sveučilišta i predstavnik Nacionalnog vijeća. Uz njih su i još četiri ili pet osoba sa zagrebačkog sveučilišta i različitih instituta. Oni su sudjelovali u svim fazama izrade tog zakona, a nakon ove javne rasprave koja je tek počela, ja ću sve inpute ugraditi u sljedeću inačicu. Ja sam voditelj Povjerenstva i koordiniram rad tog tijela. Vjerujem i da ćemo se opet kao Povjerenstvo sastati za mjesec do dva, da vidimo može li se to uklopiti ili ne. Očito je predstavnik zagrebačkog sveučilišta sudjelovao i u izradi tog zakona koji je predložio Senat, zato što se neki naši dobri iskoraci nalaze i u tom prijedlogu. Jedan od njih je da će doktorsko ili postdoktorsko iskustvo izvan Hrvatske imati prednost pri zapošljavanju. No brojni drugi prijedlozi nisu unutra. Čini mi se da u njihovoj verziji tog zakona postoji manjak iskoraka iz dosadašnjeg zakonodavstva. To neće donijeti nikakvu kvalitetnu promjenu. Na primjer, da način financiranja neće ovisiti o rezultatima izvrsnosti.

NACIONAL: Bivši ministar znanosti Gvozden Flego kaže i da je nacrt tog zakona krajnje nepismen i da sramoti Ministarstvo. Kako to komentirate?

Vjerujem da je Flego imao pristup nekim inačicama tog zakona koje nisu bile službene. Ova koja je službeno vani je lektorirana. No meni to pokazuje da zapravo nema prave argumente protiv tog zakona.

NACIONAL: Ali iza njega je ne samo ministarsko, već i višedesetljetno iskustvo profesora i znanstvenika na Sveučilištu.

Zato bih i očekivao konkretne argumente, a ne vidim ih.

NACIONAL: Rektor zagrebačkog sveučilišta tvrdi da mu ovim zakonom želite oduzeti autonomiju i dati prevelike ovlasti Ministarstvu.

Rektor je ponovno potpuno u krivu jer činjenice su činjenice. Dapače, kada su se analizirali sustavi visokog obrazovanja, po čemu je Hrvatska posljednja u Europi, iza Turske i Srbije, jedna od velikih kritika bila je da po sadašnjem zakonu sveučilišta nemaju dovoljnu autonomiju. Naprotiv, sadašnji sustav je previše rascjepkan i ne daje autonomiju pojedinim sveučilištima, za razliku od ovog prijedloga zakona. Europska komisija i ostale međunarodne institucije kritizirale su sadašnji sustav, u kojem se o radnim mjestima ne odlučuje na razini fakulteta, već o tome odlučuju matični odbori koji nisu dio sveučilišta. To nije tako nigdje u naprednim zemljama i zato smo mi takve odluke vratiti sveučilištima, odnosno fakultetima i institutima. Dakle, mi dajemo stvarnu autonomiju sveučilištima. No moji kritičari očito nisu dobro iščitali prijedlog tog zakona jer bi u suprotnom shvatili da mi ne namećemo ništa. Postoji taj drugi model, prema kojem funkcionira sveučilište u Beču, a prema kojem senat odlučuje samo o dijelu stvari. A onda imate sveučilišne savjete koji odlučuju o strateškim pitanjima. U njih se obično imenuje i dio vrhunskih stručnjaka iz cijelog svijeta koji ne smiju biti zaposlenici tog određenog sveučilišta.

NACIONAL: Vaši su oponenti vrlo sumnjičavi i prema planu osnivanja relevantnijeg Nacionalnog vijeća kojem će u vašoj verziji biti smanjene ovlasti u odnosu na postojeće.

Ono što mi želimo jest maknuti politiku iz upravljanja sveučilištem. Po sadašnjem sustavu, članove Nacionalnog vijeća koje je krovno tijelo, na prijedlog Ministarstva znanosti potvrđuje Sabor. Dio njih je sa sveučilišta, dio iz znanosti, dio iz gospodarstva. Što znači da u njemu mogu biti izvrsni znanstvenici, ali i oni koji su politički podobni. Mi smo predložili da sveučilišta predlažu svoje kandidate i da oni moraju biti automatski potvrđeni. Politika ne bi smjela utjecati na to. Tako bi svi bili prisiljeni slati svoje najbolje ljude, a u tom dijelu se mi čak i slažemo s prijedlogom Senata jer su ga oni prekopirali iz našeg zakona. Mi zapravo želimo maknuti politiku iz Nacionalnog vijeća i žao mi je da to nisu pozdravili. A što se tiče smanjenja ingerencija, normalno da se smanjuju, ako Nacionalno vijeće preko matičnih odbora više ne odlučuje o zapošljavanju nekog profesora ili docenta na pojedinom fakultetu, već o tome odlučuju fakulteti. Takva praksa nigdje drugdje ne postoji. Mi, kao što rekoh, dajemo pravu autonomiju sveučilištima.

NACIONAL: Između ministrice i rektora Damira Borasa postoji višegodišnji spor, je li to razlog da se nije izašlo s usuglašenim prijedlogom zakona?

Mislim da je pravi razlog, kao i u prethodnim pokušajima uvođenja novina, strah od promjena u dijelovima akademske zajednice. Jer ovo nije prvi put da se zakoni kojima se nastoji napraviti iskorak u obrazovanju i znanosti blokiraju. Tako je bilo i s prijedlogom Zelenike, ali i Fuchsa. To je šteta jer su oba prijedloga bila dobra i hrvatska znanost i obrazovanje danas bi bili kvalitetniji da su ih tada prihvatili. Nadam se da taj otpor akademske zajednice neće spriječiti donošenje ovog zakona jer Hrvatska u tom slučaju neće imati prosperitetnu budućnost.

‘Po svim parametrima smo na dnu EU-a. Ispred naših sveučilišta su i Srbija, Turska, Rumunjska i Bugarska. To je poražavajuće. S ovakvim stanjem i sustavom obrazovanja, Hrvatska budućnosti nema’

NACIONAL: No mjere koje ste predložili izazvale su veliki prijepor.

Prvo bih htio reći da su na početku izrade nacrta novog zakona inicijalne ideje bile puno radikalnije, kako bismo se više približili sustavima na zapadu koji su se pokazali uspješnima. No kada smo uvidjeli da će otpor u akademskoj zajednici biti prevelik, složili smo zakon tako da veliki dio toga bude izboran. Pojedina sveučilišta mogu birati ono što im odgovara. Veliki problem je i administracija koja je ključna kočnica u mnogim procesima i zbog toga se strani znanstvenici i profesori ne mogu kod nas zapošljavati. Kad se sudare s tom administracijom, najčešće odustanu od svoje namjere. To smo željeli maksimalno pojednostaviti novim zakonom. S druge strane, od svih europskih zemalja, na hrvatskim sveučilištima želi studirati najmanji broj studenata. Ono što smo analizirajući postojeće stanje zaključili jest da je način upravljanja loš, da postoji mala mobilnost profesora i studenata, no ako sveučilišta žele zadržati taj sustav, njima je to ovim zakonom dopušteno. Ali ako se žele mijenjati, novi prijedlog zakona im nudi drugačija rješenja. Ponovno podcrtavam važnost činjenica i argumenata.

NACIONAL: Jeste li imali uzore u organizaciji nekih drugih europskih sveučilišta?

Da, puno toga smo doslovce prepisali iz austrijskog modela. Oni su uveli drugačiji način upravljanja prije otprilike deset godina i otada su strahovito napredovali. Svaki senat dvotrećinskom većinom može odlučiti da će promijeniti način upravljanja, kako bi bili bliži onome iz top 100 svjetskih sveučilišta. No ništa se ne nameće. Ako neko sveučilište želi ostati kakvo je bilo i dosad, a rezultati su dobro poznati javnosti, može.

NACIONAL: Predlažete uvođenje novog sustava napredovanja, uvođenje mogućnosti zapošljavanja znanstvenika na određeno vrijeme i sustava financiranja temeljenog na rezultatima rada ustanova. Kako biste to proveli? 

Za početak uvodimo mogućnost zapošljavanja mladih znanstvenika na određeno vrijeme, što znači da njihovo prvo radno mjesto ne bude stalno radno mjesto. Kada se čovjek dokaže svojim radom i sveučilište ga prepozna, onda ga zapošljava za stalno. To je praksa na puno dobrih sveučilišta, osobito u Americi. Mi to ne bismo nametali „preko koljena“, ali ako neko sveučilište ili institut želi raspisati natječaj, u dogovoru sa Znanstvenim vijećem, da zaposli nekoga na šest godina, može to učiniti. Opisno bi se to zvalo: docent na ugovor o radu do šest godina.

NACIONAL: Cilj vam je i pospješiti suradnju gospodarstva s visokom znanošću koja ne funkcionira. Kako?

Tu pokušavamo brojnim mjerama, a jedna od njih je da će znanstvenici legitimno, uz svoj rad na sveučilištu moći imati i svoju tvrtku. Na primjer, hi-tech tvrtku u kojoj će moći paralelno raditi, na što se danas gleda kao na kriminal. Novim zakonom omogućavamo i poduzetničku godinu, za vrijeme koje mladi znanstvenik može biti na pola plaće kako bi pokrenuo firmu.

NACIONAL: Hrvatska proizvodi kadrove koji se nemaju gdje zaposliti.

Da, postoji veliki raskorak između potreba gospodarstva i visokoobrazovanih ljudi koji izlaze sa sveučilišta. Ovaj zakon nudi i rješenja za to: financiranje sveučilišta ovisit će i o zapošljivosti osobe nakon fakulteta. To će se pratiti, što ne znači da ćemo time zadirati u autonomiju sveučilišta i govoriti im koliko trebamo inženjera, doktora ili profesora. No ako tržište traži određene profesije, oni koji ih školuju dobit će više novca. Zar to nije logično?

NACIONAL: Kakav je stav premijera nakon što mu je Senat zagrebačkog sveučilišta poslao svoju verziju zakona?

Ne znam kakav je stav premijera jer se s njim oko toga još nismo konzultirali. No doista ne vidim u čemu je problem s prijedlogom zakona s kojim smo izašli. On je tako koncipiran da će svima biti bolje, nitko neće dobiti otkaz, no onima koji žele napraviti iskorak, to zakon prvi put omogućuje. Ako imate izvrsne znanstvenike koji dobivaju međunarodne projekte, oni će ovime moći brže napredovati i preko tih projekata puno više zarađivati, čak i nekoliko puta. I to potpuno legitimno, ne iz proračuna, nego novcem iz projekta. To često u Hrvatskoj izaziva ljubomoru i zato to neki ne žele. Nadam se da će barem jedno ili dva sveučilišta prihvatiti mogućnosti koje im ovaj zakon otvara. Ključna stvar ovog zakona je i financiranje sveučilišta na osnovi rezultata i kvalitete rada. Što ste uspješniji, dobit ćete više novca. Neki se očito boje da će netko bolji od njih dobiti više novca. Zakonom se također transparentno regulira suradnja gospodarstva i sveučilišta na određenim projektima. To će se itekako poticati, kako bi fakulteti mogli zarađivati i vlastita sredstva. A poticat ćemo i da uspješni gospodarstvenici, poput Mate Rimca budu mentori studentima.

NACIONAL: Vi pokušavate uvesti američki, odnosno anglosaksonski sustav u Hrvatsku. Optužbe akademske zajednice idu u tom smjeru.

Naravno, kad su ti sustavi neosporno uspješni. Američki model je najbolji model, a drugi je britanski. No to je primjenjivo i u Europi. Odnosno, tako funkcioniraju neki uspješni sustavi, poput onih u Skandinaviji, Švicarskoj ili dijelu Njemačke. Mi i dalje tretiramo visoko obrazovanje kao javno dobro, a ne samo privatno kako je to u anglosaksonskim sustavima. U EU-u se o tome premalo govori jer ljudi ne mogu pojmiti brzinu progresa. Ovo što ću reći nije filozofsko razglabanje: puno se govori o četvrtoj industrijskoj revoluciji i to nije fraza, to se događa. Europa se u tome ne snalazi najbolje, Amerika je to shvatila i ubrzano na tome radi, kao i Kinezi koji su krenuli radikalno.

NACIONAL: U prijedlogu zakona spominje se i potreba za većim ulaganjem u obrazovanje i znanost.

U obrazovanju smo čak na europskom prosjeku, ali što se tiče znanosti, tu smo na začelju. To je kompleksno pitanje, ali će se već sljedeće godine kroz strukturne fondove moći povući značajna sredstva. Mi iz godine u godinu i povećavamo izdvajanja za znanost i tu se svi slažemo. No ako sustav ostane kakav jest, ni s više novca neće biti puno efikasniji.

‘Ono što mi želimo jest maknuti politiku iz upravljanja sveučilištem. Nadam se da otpor akademske zajednice neće spriječiti donošenje ovog zakona jer Hrvatska u tom slučaju neće imati prosperitetnu budućnost’

NACIONAL: Provođenje cjelovite kurikularne reforme počelo je početkom ove školske godine. Iako je bombastično najavljivana, mnogi su nezadovoljni, prvenstveno profesori i učitelji koji kažu da nisu spremni. Nije li se moglo pričekati još godinu dana?

Ne, nikako ne. Hrvatska nema vremena za odgađanje reformi. Ponovno dopuštamo dojmu da nadglasa činjenice. Tako 82 posto roditelja, a ispitalo ih se 7500 u eksperimentu, kažu da su zadovoljni jer im je dijete dio nove škole. I 83 posto ispitanih učitelja, od 12.000 ispitanika, na edukacijama je smatralo da su ih motivirale na primjenu novih metoda poučavanja. Ne znam jeste li dosad vidjeli tako velike uzorke i ankete.

NACIONAL: Kritičari iz opozicije, ali i nevladinih udruga smatraju da se radi o krnjoj reformi koja je prije svega usmjerena na STEM područje, dok djeca i dalje neće imati građanski i zdravstveni odgoj, osim kao međupredmetnu nastavu, što po mnogima nije dovoljno. Radi li se o popuštanju ideološkim pritiscima Katoličke Crkve i katoličkih udruga?

Ponovno netočne teze, nažalost neupućenih sugovornika. Međupredmetno su bili zamišljeni i zdravstveni odgoj i građanski odgoj i tako su ušli u škole u sklopu reforme.

NACIONAL: Moglo se nešto izbaciti. Na primjer vjeronauk koji bi trebale poučavati vjerske zajednice.

To nije bilo ni zamišljeno 2015. niti je to u skladu s Vatikanskim ugovorima, a mi u Ministarstvu ne možemo te ugovore mijenjati. Proceduru za to znate, kao što sigurno znate tko je za to zadužen.

NACIONAL: Sindikati profesora i učitelja najavili su štrajk 10. listopada ako ne dođe do sastanka s Vladom i ako se ne uvaži njihov zahtjev o 6% povećanju koeficijenta složenosti posla. Ministrica ih je podržala i rekla da nema reforme bez motiviranih učitelja. Kakav je stav premijera i Vlade?

Stav premijera ne znam, ali mislim da je izuzetno važno da učitelji i profesori budu bolje plaćeni. Oni imaju izuzetno važnu, ako ne i najvažniju ulogu u društvu.

NACIONAL: Milan Bandić neprestano napada ministricu Blaženku Divjak, čak je najavio da će učiteljima u Zagrebu povisiti plaću 17 %. Kako to komentirate, zašto mu je baš ona trn u oku?

Ne znam zašto je Bandić fokusiran na ministricu, ali znam da su zagrebačke škole u jako derutnom stanju, u njima se održava višesmjenska nastava, što je neprihvatljivo. To bi Bandiću trebao biti prioritet, ako doista želi ekstra financirati školstvo. To se do sada nije primjećivalo jer su zagrebačke škole loše održavane i loše opremljene. Osim toga, on obećava 17% veću plaću za 700 učitelja u produženom boravku, a 10000 učitelja i nastavnika u Zagrebu dobiva plaću iz državnog proračuna i o njima Bandić ništa ne govori.

 

Komentiraj