STRAH I TREPET BALKANSKIH SILNIKA: ‘U Srbiji se boje da će Hrvatska kočiti njihov put u EU’

Objavljeno u Nacionalu br. 501, 2005-06-20

Šef nevladine organizacije Međunarodna krizna grupa James Lyon poznat je po kritičnosti spram političkih elita na prostoru bivše Jugoslavije, a za Nacional govori o hrvatskim problemima na putu u EU, raspoloženju u Srbiji i sprezi mafije i vlasti na Balkanu

Nacionalu je nedavno u Sarajevu dao intervju James Lyon, šef utjecajne nevladine organizacije Međunarodna krizna grupa. Lyon je postao poznat široj javnosti zbog svoje kritičnosti spram raznih političkih elita na prostoru bivše Jugoslavije. Koncem 90-ih ustvrdio je da SDA u BiH vodi politiku suprotnu interesima svog naroda, a ubrzo potom optužio je i SDS u Republici Srpskoj da potpomaže ratne zločince. U ljeto 2003. srbijanska vlada umalo ga je protjerala kada je u opsežnom izviješću napisao da 20-ak najutjecajnijih srpskih tajkuna koči reforme, te da njihovi interesi i neki kriminalni krugovi kontroliraju vladu.
Lyon je izvrstan poznavatelj regionalnih političkih prilika. U Sarajevu je novinarima iz cijele BiH u organizaciji londonskog instituta IWPR (Institut za izvještavanje o ratu i miru), držao predavanje kako objektivno pisati o ratnim zločinima i suočiti se s poviješću vlastita naroda.
U razgovoru za Nacional Lyon je između ostalog pojasnio kakve su perspektive Hrvatske u priključenju EU i kako će se to odraziti na njezine odnose sa susjednim zemljama.

NACIONAL: Kako komentirate probleme Hrvatske u suradnji s Haaškim sudom i nedavnu odgodu početka pregovora Hrvatske o pristupu EU zbog slučaja Gotovina?
– Međunarodna zajednica Hrvatskoj je poslala vrlo jasan signal o potrebi suradnje s Haaškim sudom. Mislim da na tom pitanju nitko u Europi neće popustiti. S druge strane, jednom kada Hrvatska riješi pitanje suradnje s Haaškim sudom, na površinu će izići neka druga otvorena pitanja, poput odnosa Hrvatske i njezina najvećeg susjeda Srbije i Crne Gore, ali i odnosa Hrvatske s nekim članicama EU, koje su u posljednje vrijeme puno pomogle u visoko profiliranoj javnoj, ali i neformalnoj diplomatskoj ofenzivi Srbije i Crne Gore vezanoj uz približavanje EU. Mnogi se u Srbiji danas boje da će Hrvatska, ako u EU uđe prije njih, godinama blokirati njihov pristup u EU. U tom kontekstu postoje neke članice EU, koje svojim ponašanjem ohrabruju nastojanja Srbije i Crne Gore da u EU uđu zajedno s Hrvatskom. Te zemlje opiru se samostalnom ulasku Hrvatske u EU i trenutačno kao pokriće za takvo ponašanje koriste jedino otvoreno pitanje, a to je potpuna suradnja Hrvatske s Haaškim sudom. Jednom kada Hrvatska riješi to pitanje, oni koji se protive njezinu samostalnom ulasku u EU bez ostalih zemalja bivše Jugoslavije, morat će popustiti. Mislim da još nije vrijeme da otvoreno kažem koje to zemlje na opisani način usporavaju hrvatski ulazak u EU. Međutim, mislim da su i danas te zemlje u manjini.

NACIONAL: Kako Hrvatska može riješiti to pitanje, ako i predsjednik Mesić i premijer Sanader tvrde da Gotovina nije u dosegu hrvatskih vlasti?
– Mislim da je međunarodna zajednica skeptična na te tvrdnje zbog nekih ranijih iskustava i s područja Hrvatske i s područja Srbije i Crne Gore. Primjerice, postoje dokazi da je Ratko Mladić doista bio u Srbiji i ondje uživao potporu vojske i policije, dok su tamošnje vlasti tvrdile suprotno. Za Hrvatsku je dodatan problem što mnogi u međunarodnoj zajednici vjeruju da njezine sigurnosne službe štite odbjeglog Gotovinu, ili prosljeđuju informacije o potrazi za njim njegovim simpatizerima. Zato mnogi od Hrvatske očekuju da dokaže kako kontrolira svoje sigurnosne službe. To se donekle može usporediti s Rumunjskom. Čelnicima EU najveće glavobolje zadaju tamošnje sigurnosne službe, koje ondje negativno utječu na političke procese i blokiraju reforme. Zato se danas mnogi u EU neformalno pitaju tko upravlja Rumunjskom, legalno izabrana vlada, ili frakcije bivše Securitatee unutar sigurnosnih službi. Nitko u EU danas ne želi Hrvatsku ni Srbiju i Crnu Goru u svom sastavu dok ne stave pod kontrolu svoje sigurnosne službe i dok ne osiguraju demokratski nadzor nad njihovim radom.
NACIONAL: Vjerujete li predsjedniku Mesiću kad tvrdi da Gotovina nije u Hrvatskoj?
– Njemu vjerujem. Ne znam zašto mu ne vjeruje haaško tužiteljstvo. Malo sam skeptičniji kada to tvrdi premijer Sanader. No pitanje je li Gotovina dostupan hrvatskim vlastima, nema nikakve veze s pitanjem prima li on potporu nekih krugova u sigurnosnim službama.
NACIONAL: Kako komentirate strah Hrvata od zajedničkog ulaska u EU sa Srbijom i Crnom Gorom?
– Hrvatska treba ući u EU što je brže moguće. Pred Srbijom je mnogo duži put, a po sadašnjem stanju stvari ona u EU može ući najranije 2017. Ne vidim zašto bi Hrvatska trebala toliko dugo čekati.

NACIONAL: Kako bi se mogući skori ulazak Hrvatske mogao odraziti na političke odnose u regiji?
– Hrvatski pristup EU treba se vezati samo uz to je li Hrvatska zadovoljila sve parametre potrebne za priključivanje, koji uključuju ekonomski standard, pitanja ljudskih prava, suđenja za ratne zločine, povratka izbjeglica i sl. To ne treba gledati u regionalnom političkom kontekstu, iako bi se hrvatski ulazak u EU pozitivno odrazio na neke političke odnose u BiH. Većina zemalja na ovom području prošla je kroz krvavi rat i dobro je kad jedna od tih zemalja pokaže svojim primjerom da može nadvladati probleme s kojima se suočila i okrenuti se europskoj perspektivi. Baš zato u mnogim europskim zemljama velik je entuzijazam zbog priključenja Hrvatske EU.

NACIONAL: Kako komentirate nedavne pokušaje rehabilitacije četništva u Srbiji, potpomognute američkom nagradom Draži Mihailoviću, te sudjelovanje Vuka Draškovića na četničkom mitingu?
– Ozbiljan je problem to što ni u jednoj od zemalja bivše Jugoslavije, a tu posebno mislim na Srbiju, nije napisana kvalitetna i sveobuhvatna knjiga o povijesti tih naroda. Posebno se to odnosi na period prije, tijekom i nakon drugog svjetskog rata. To je jako važno jer je lažiranje povijesti i veličanje lažnih mitova dobrim dijelom uzrokovalo i raspad Jugoslavije i posljednje krvave ratove. U takvo veličanje lažnih mitova ulazi i veličanje četništva. Zato Srbija treba kvalitetnu knjigu o vlastitoj povijesti. Nažalost, vrlo je malo povjesničara spremno suočiti se s takvim profesionalnim izazovom, dijelom i zbog današnjeg političkog ozračja. Američka nagrada koju ste spomenuli došla je u krivo vrijeme. Znamo da su četnici tijekom drugog svjetskog rata spasili neke američke pilote od Nijemaca, ali to nije cijela i ni najmanje točna slika o cijelom četničkom pokretu. S druge strane, tek treba otvoriti sve arhive DB-a, kako bi se točno sagledalo što se sve radilo u ime komunističke partije i partizanskog pokreta. Primjerice, pogledajte pismo Edvarda Kardelja upućeno Borisu Kidriču. Tek ono baca pravo svjetlo na neke događaje koji su se tada uistinu događali.
NACIONAL: Prošli tjedan srbijanski mediji opet su vas optužili da ste zapravo švercer cigareta. Kako komentirate te napade i što mislite da je u njihovoj pozadini ovaj puta?
– Nedavno smo objavili dva dokumenta koji opisuju političku scenu u Srbiji i koji se tiču događaja na Kosovu. Kad objavimo nešto s čime se aktualna vlast ne slaže, napadnu nas kroz medije koje neizravno kontroliraju. Takvi napadi potvrda su da dobro radimo svoj posao.
NACIONAL: Prije dvije godine objavili ste izviješće prema kojemu 20-ak srbijanskih oligarha koči reforme u Srbiji i kontrolira vlast, zbog čega ste skoro protjerani iz zemlje. Je li se do danas stanje promijenilo?
– Pročitao sam dobar dio članaka Nacionala o švercu cigareta i vezama organiziranog kriminala s visokom politikom u Srbiji i Crnoj Gori. Vrlo ste točno opisali tamošnji politički ambijent. Ne želim komentirati vaše tvrdnje o kriminalnim aktivnostima nekih osoba, jer nisam upoznat s dokazima kojima raspolažete. Međutim, zajednički interesi tajkuna, nekih kriminalnih elemenata i obavještajnih struktura i dalje imaju utjecaj koji je vjerojatno veći od onoga koji imaju demokratski izabrane vlasti. Svi su oni često tijesno povezani s političkim elitama i ponekad je teško razumjeti tko zastupa čije interese. Utoliko su zaključci koje smo iznijeli prije 2 godine i danas vrlo aktualni.
NACIONAL: Je li točno da ste bili blizak prijatelj pokojnoga košarkaša Krešimira Ćosića?
– Član sam mormonske crkve i kao njihov predstavnik početkom 80-ih boravio sam u bivšoj Jugoslaviji. U to vrijeme Krešimir Ćosić bio je vođa mormonske crkve u Hrvatskoj. Sjećam se 1988. kad se vratio s Olimpijskih igara kao pobjednik. Šetali smo Kalelargom u Zadru. Tek tada su ga sugrađani u Zadru dočekali kao heroja, s divljenjem. Ironično je da je sve do tada zbog svoje religije bio gotovo proglašen luđakom i izopćen iz nekih društvenih krugova. Poslije tog sportskog uspjeha u Zadru se i to promijenilo. U drugim krajevima Hrvatske prema njemu su se odnosili puno bolje. Od početka 80-ih gotovo svako ljeto provodim u Hrvatskoj.
NACIONAL: Što vas to toliko privlači na ovim prostorima da ste, iako Amerikanac, ovdje prisutni gotovo 20 godina?
– Dobra hrana, divni ljudi i određeni duh koji ljudi posjeduju, a koji je teško opisati. Taj duh je istodobno divan, ali i pomalo zastrašujući.

James Lyon rođen je 6. kolovoza 1960. u američkoj saveznoj državi Massachussets. Posljednjih 11 godina proveo je na području bivše Jugoslavije. Između 1996. i 1999. u Bosni i Hercegovini radio je kao poslovni savjetnik za brojne strane tvrtke, vladine organizacije i lokalna poduzeća. Početkom 1999. postaje šef Međunarodne krizne grupe za Bosnu i Hercegovinu. Tamošnja javnost pamti ga i po oštroj kritici vlasti. “Tko ste vi, gospodine Lyone, tko vas je poslao i što je vaš cilj?”, upitala ga je u jednom pismu stranka SDA, nakon što ju je Lyon nazvao strankom koja vodi politiku suprotnu interesima svog naroda. Lyon je tada napisao da “tvrdolinijaši iz SDA ne dopuštaju privatizaciju jer znaju kako opljačkati Zavod za platni promet, Elektroprivredu, Energoinvest i druge tvrtke čija sredstva koriste za svoje stranačke potrebe”. Lyon je u rujnu 2000. postao šefom Međunarodne krizne grupe za Srbiju i Crnu Goru. Ubrzo potom optužio je Srpsku demokratsku stranku i Partiju demokratskog progresa u Republici Srpskoj da surađuju s organiziranim kriminalom, a policiju Republike Srpske da štiti kriminalce. Oštro je kritizirao srbijansku vladu zbog nedavno otkrivene prodaje oružja Iraku u doba vladavine Sadama Huseina. Nakon objavljivanja posljednjeg izvješća Lyon je otišao na dvotjedni odmor u SAD.

Komentiraj

Source:Berislav Jelinić