STJEPAN ŠTERC: ‘Nije Šeks zaslužan za 10 izbornih jedinica. Taj izborni zakon sam napravio na zahtjev jednog drugog HDZ-ovca’

Sveučilišni nastavnik i demograf Stjepan Šterc odgovara na optužbe da je na inicijativu Vladimira Šeksa 1999. kreirao izborne jedinice koje je danas Ustavni sud proglasio neustavnim te je od Sabora zatražio njihovu hitnu izmjenu

Nakon što je Ustavni sud ponovo poslao novo upozorenje Saboru da treba preurediti izborne jedinici kako bi se u njima osigurala ravnopravnost registriranih birača po izabranom saborskom zastupniku, jer bi u suprotnom, kako je naglasio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, to „utjecalo na ustavnost izbora“, razgovarali smo sa sveučilišnim nastavnikom i demografom Stjepanom Štercom. Šterc je bio glavni kreator postojećih 10 izbornih jedinica u kojima se bira po 14 saborskih zastupnika. Danas, nakon dva popisa stanovništva, onog iz 2011. godine, kao i novog iz 2021. godine, u čak osam izbornih jedinica nadmašeno je zakonsko odstupanje od plus-minus pet posto birača po izabranom saborskom zastupniku. Po Štercu, neustavnost postojećih izbornih jedinica posljedica je i odsustva demografske politike. Stjepan Šterc proveo je 44 godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu na katedri za geografiju, a nakon odlaska u mirovinu nastavio je raditi kao sveučilišni nastavnik na Hrvatskim studijima. Kako je rekao u razgovoru za Nacional, to mu dozvoljava zakon, da nakon odlaska u mirovinu radi 50 posto radnog vremena. Na Hrvatskim studijima osnovao je Studij demografije i hrvatskog iseljeništva, a i pročelnik je istoimenog odsjeka na tom fakultetu. Šterc je maturirao u zagrebačkoj Prvoj gimnaziji u vrijeme kada je ona bila smještena u današnjem muzeju Mimara.

NACIONAL: Sudjelovali ste 1999. godine u kreiranju 10 izbornih jedinica u kojima se bira po 14 saborskih zastupnika. Kreirali ste ih tako da se i dio Zagreba našao u istoj izbornoj jedinici s Novim Vinodolskim u Primorsko-goranskoj županiji. Međutim, Ustavni sud nedavno je zaključio da su te izborne jedinice neustavne, a ako se i sljedeći izbori održe po njima i ti bi izbori mogli biti neustavni. Osjećate li se krivcem za takav potencijalni rasplet?

Krivcem za što? Zato što su negativni demografski procesi promijenili odnose? Zato što je SDP pobijedio 2000. na tim prvim izborima? Pa izborne jedinice postale su protuustavne potvrdom popisa stanovništva 2011. godine i znanstvenim ukazima, ali ne inicijalno. Politizacija oko njih danas samo s političkim mišljenjem bez prihvaćanja siline prirodnog pada i iseljavanja standardna je predstava kakvu gledamo na hrvatskoj političkoj sceni poduže. Točno je, radio sam, zapravo radili smo te izborne jedinice i od toga ne bježim. Došla je ekipe iz stranke do mene s prijedlogom: 10 izbornih jedinica i odstupanjem do 5 posto u broju stanovnika.

NACIONAL: Je li tu HDZ-ovu ekipu, koja je došla k vama, vodio Vladimir Šeks?

Nije bio Vladimir Šeks, ali ne želim imenovati osobu zato što svu odgovornost ili zaslužnost za te izborne jedinice ne želim pripisati ikome drugom. Političko nametanje odgovornosti danas za njihovo definiranje, kad su se mogle promijeniti već po dobivanju izbora 3. siječnja 2000., samo oslikava političku nedorečenost. Definirani su bili samo osnovni kriteriji s 10 izbornih jedinica u kojima će se birati po 14 zastupnika, a svaka je izborna jedinica trebala imati približno podjednak broj stanovnika. Pri tome se vodilo računa o jednoj važnoj društvenoj zakonitosti. Što je veći broj izbornih jedinica, to je i demokratičnost izbora veća. Zašto? Zato što se kroz veći broj izbornih jedinica mogu pokriti interesi različitih regija u Hrvatskoj, jer su i stranke onda morale u svoje izborne liste uvrstiti veći broj zastupnika iz različitih dijelova Hrvatske, a ne ih selektirati iz nekog užeg područja. Kao geografu moj predmet interesa je prostor, a korištenjem geografskog informacijskog sustava prostornu je podjelu na jedinice moguće bilo provesti po određenim kriterijima. To je posebna znanstvena tehnologija kojom je prostor podijeljen tako da u svakoj izbornoj jedinici bude otprilike 450.000 stanovnika.

NACIONAL: Što se onda dogodilo s tih 10 izbornih jedinica u kojima se bira ukupno 140, a u svakoj od njih po 14 saborska zastupnika?

Zakon je definirao da maksimalno odstupanje broja stanovnika po izabranoj jedinici može biti do plus-minus pet posto. No, već prema popisu stanovništva iz 2011. godine pokazalo se da je to odstupanje u nekim izbornim jedinicama bilo preko 15 posto, što zbog prirodnog pada stanovništva, ali i zbog iseljavanja. Tada su krenule i političke predstave, ali postavljam pitanje tko je pobijedio na tim izborima 2000. godine? Koalicija predvođena SDP-om s premijerom Ivicom Račanom, a svi su mudro tumačili kako su izborne jedinice postavljene u korist HDZ-a. Rekao sam tada: „Ljudi dajte samo malo razmislite. Pobijedio je SDP, a ne HDZ“.

‘Tko je pobijedio na izborima 2000.? Koalicija predvođena SDP-om, a svi su tumačili kako su izborne jedinice postavljene u korist HDZ-a. Rekao sam tada: ‘Ljudi, dajte samo malo razmislite. Pobijedio je SDP, a ne HDZ

NACIONAL: No, profesori politologije kažu da vaša zadaća tada nije bila konstrukcija izbornih jedinica tako da HDZ pobijedi na tim izborima, nego da izgubi sa što manjom razlikom. Nakon što je umro predsjednik Franjo Tuđman, navodno je svima postalo jasno, pa i Vladimiru Šeksu, da će HDZ izgubiti te izbore 2000. godine.

Oni kažu… Ma ne. Neka izađu na javnu scenu s tom logikom pa ćemo o tome javno i razgovarati. Tko to može konstruirati sam sebi izborne jedinice tako da izgubi izbore. Valjda svi politički akteri žele konstruirati izborne jedinice tako da dobiju izbore, a ne da ih izgube. To je logika svakog nadmetanja, pa i političkog: dobiti, a ne izgubiti. Tada se u HDZ-u ni u jednom trenutku nije osjećao gubitak izbora. Dapače. I tada su računali s pobjedom, kao i uvijek kad vodeća stranka ide na izbore.

NACIONAL: Jeste li vi u HDZ-u?

Ne znam. Valjda jesam. Mislim kako me još nisu izbacili.

NACIONAL: Jeste li bili u HDZ-u i kada ste iscrtavali te izborne jedinice?

Kako uporno koristite taj pojam kao da se radi o crtanju olovkom na papiru. Bio sam tada u HDZ-u, a bio sam i jedan od osnivača ogranka HDZ-a u svojoj Kustošiji, mom kvartu. Tamo smo uglavnom svi igrali nogomet i bili dio mitske malonogometne priče na Keglbajsu i znali smo da se mijenja politička situacija. Svi smo bili za promjene i odlazak iz bivše državne zajednice i to je bilo opće mišljenje u tom zagrebačkom kvartu. Na osnivačkoj skupštini ogranka HDZ-a u Kustošiji bio sam jedina osoba sa sveučilišta. Kako bi to izgledalo da svi dođu na osnivačku skupštinu, a da ja ne dođem. Tako je bilo i kada smo išli u rat. Svi iz kvarta oko nekadašnjeg igrališta NK Metalac, a danas NK Kustošije išli su i u vojsku. Na Kustošiji se snimio i najbolji spot za hrvatsku nogometnu reprezentaciju: Srce vatreno. Tamo sam igrao i nogomet u mlađim dobnim kategorijama. To je bilo doba idealizma kako god to neki danas željeli prikazati. Nismo tada znali tko je na vlasti, tko je kakav. Moji roditelji bili su gastarbajteri, a ja sam živio u Zagrebu s bakom. To je bila nevjerojatna sloboda. Ulica je bila naša, ali uz sve to znali smo gdje pripadamo pa je i odlazak u hrvatsku vojsku za rata bio dio te slobode.

NACIONAL: Govorite o nevjerojatnoj slobodi, a bio je socijalizam, zatvoreni politički sustav bez višestranačja. Kako to objašnjavate?

To uopće nismo percipirali. Nije nam bilo bitno tko je na vlasti osobno, ali smo znali kako je trebamo mijenjati.

NACIONAL: Što danas, bez tog idealizma, mislite o HDZ-u i politici premijera Andreja Plenkovića?

Današnju politiku doživljavam kao nasljednu po puno osnova. Politizacija u svemu oko nas postaje prevladavajući model upravljanja u kojem se profilira tzv. interesna ideologija i pozicijsko postavljanje bez posebnih vrijednosnih kriterija. Posljedice se vide izravno na demografskom i ukupnom razvoju Hrvatske.

NACIONAL: Austrijski kancelar Karl Nehammer prošloga tjedna bio je u radnom posjetu Hrvatskoj. Nakon susreta s premijerom Andrejom Plenkovićem otklonio je prijetnju austrijskog ministra unutarnjih poslova da bi Austrija mogla iskoristiti veto i spriječiti ulazak Hrvatske u prostor Schengena. Istodobno, ulazak u Schengen jedan je od ključnih ciljeva politike Andreja Plenkovića i njegove vlade.

Austrijanci su odustali od veta na ulazak Hrvatske u Schengen zbog pritisaka s više strana, a ponajviše mislim iz Amerike. I to iako sljedeće godine imaju izbore, ali i ozbiljan problem s ilegalnim migracijama. To će sigurno biti jedna od velikih tema u njihovoj izbornoj kampanji jer se u Austriji po procjenama nalazi gotovo sto tisuća ilegalnih migranata, a to je uvijek posebno vruća politička tema. Da je to bila isključivo autonomna odluka, mislim da bi Austrija još uvijek dvojila oko toga dati ili ne dati suglasnost za ulazak Hrvatske u Schengen. To se može izvući i zbog tako brzog dolaska austrijskog kancelara Nehammera u Zagreb nakon upozoravajućih suprotnih poruka njegova ministra unutarnjih poslova. Problematika migracija u Europi sigurno će biti ključan problem europskih politika u budućnosti. Demografija nije samo usputna priča u europskim politikama, nego je to i u temeljima samog razvoja Europe.

NACIONAL: Hrvatska upravo to gubi, stanovništvo.

Zašto Hrvatska gubi stanovništvo? Zato što ima neodgovoran politički odnos prema strateškoj problematici. Demografskoj i migracijskoj, koje bi trebale biti u temeljima nacionalne sigurnosti. Zašto? Hrvatska ima prazne pogranične brdsko-planinske prostore: Banovinu, istočnu Liku… Unatoč svim sredstvima pristiglim od EU-a za osiguranje vanjske granice Schengena ne mogu se zaustaviti migracije. Iako u prazan prostor Hrvatske nema planova useljavanja stanovništva, ono će useljavati inercijom. To je povijesna logika. Posebno zbog toga što Hrvatska ima i privlačnu morsku obalu.

NACIONAL: Unatoč toj hrvatskoj obali migranti se ne zadržavaju u Hrvatskoj, nastavljaju svoj put prema zapadnoj Europi.

Za sada. Trenutno se u Hrvatskoj zadržavaju samo oni koji su dobili radne dozvole, iako ima već dosta i ilegalnih migranata. No, podsjećam na atraktivnost hrvatske obale i obalnih gradova, a poseban je primjer Dubrovnik, jedan od atraktivnijih gradova u svijetu.

‘Danas je hrvatski strateški granični prostor prazan, a ništa ne činimo kako bismo usmjerili mladu populaciju u to područje’, kaže u razgovoru za Nacional demograf Šterc. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: I Amerika je suočena s migracijama. Bivši predsjednik Donald Trump najavljivao je i gradnju čeličnog zida na granici s Meksikom. Europljani su se tome smijali, a onda su počele nicati žičane ograde među europskim državama, pa su i u schengenski prostor uvedene granične kontrole među državama. Kako to objašnjavate?

I na najstarijem kontinentu počela se polako događati srednjovjekovna Europa sa zidovima, žicama … Na što to sliči? To se događa samo zato što se migracijskoj politici nije posvećivala odgovarajuća pažnja. Sve su se političke odluke usmjeravale na druga područja, a ne na ljudski potencijal, koji je ključan za uređenost prostora i društva. Na primjer, u Americi postoji povijesna migracijska rijeka, a to je Rio Grande. To je mitska rijeka preko koje su svi migranti iz Južne i Srednje Amerike željeli stići do Sjedinjenih Američkih Država. U jednom sam svojem članku Hrvatsku u Europi usporedio s tom legendarnom američkom rijekom, Hrvatsku koju su svi željeli također prijeći i kontrolirati u predziđu kršćanstva po istom principu.

NACIONAL: U doba Austro-Ugarske u nedavnim potresom uzdrmanoj Sisačko-moslavačkoj županiji bila je Vojna krajina.

Ciljano je naseljavano stanovništvo u taj prostor radi zaštite od vojnih napada, ali i migracija. Danas je taj hrvatski strateški granični prostor prazan, a ništa ne činimo kako bismo usmjerili mladu populaciju u to područje. Bilo bi logično poslušati Vladimira Čavraka, profesora s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koji je sa skupinom sveučilišnih profesora u Zagrebu napravio projekt revitalizacije tog prostora. Nisam dosad vidio toliki raskorak između znanstvenog pristupa i političkih odluka, jer smo svjedoci političke okupacije hrvatskog društva. Politika je ključna u svemu, a primarni je interes osvojiti vlast i ostati na vlasti. Na djelu je interesna ideologija, a u njenom je središtu stranački interes. Pripadnost se definira kao stranačka vojska, koja bespogovorno slijedi politički vrh iako i ona nedvojbeno ima svoje interese u tom definiranom, zatvorenom interesnom krugu u kojem zapravo građani kad izađu na izbore ne biraju.

NACIONAL: Što onda građani rade ako, kako kažete, ne biraju zastupnike u Sabor?

Građanima samo ostaje tehnička zadaća zaokruživati stranku, koja je formirala izbornu listu. Postoji preferencijalni glas samo za jednog zastupnika, a svi ostali se biraju prema volji stranačkog vrha. Stranačko vodstvo slaže liste i nebitno je što neki od zastupnika na tim listama nisu dobili više od 800 glasova, a mnogi od njih i manje od toga. Nije puk o tome odlučivao nego stranka. Taj nam je politički sustav nametnut, a na izbore izlazi manje od 50 posto registriranih birača pa iako imamo bogatu javnu scenu, male su mogućnosti za promjenama u dosegnutoj političkoj sebičnosti.

NACIONAL: Kakve veze ima demografija s ekonomskim razvojem?

Veza je izravna. Demografija ima ključni značaj za ekonomski razvoj i ukupni razvoj svake zemlje. Zamislite situaciju u Njemačkoj gdje vodećem europskom gospodarstvu treba 900.000 radnika godišnje. Ako nema razvoja gospodarstva, onda se to izravno reflektira na demografsku strukturu, a ako nema razvijenog gospodarstva posljedično slijede migracije, odlazak stanovništva, a to je ono najvrednije što države mogu izgubiti.

NACIONAL: Zašto temu demografije smatrate toliko važnom za Europu?

Osim demografskog pada u Europi, kao i Hrvatskoj, očekuje se i nastavak migracija. To se ne događa prvi put u povijesti, ali prvi put su u našem vijeku velike migracije krenule prema Europi. Te su migracije specifične. Zašto? Zato što je ljudska populacija najvažniji faktor svakog društva i prostora, a u današnjem se vremenu sve planira: investicije, profit, proizvodnja…, dok se jedino ne planira radna snaga. Zato što se shvaćalo kako će se ona uvijek dohvatiti kroz migracije i zato demografska i uža migracijska problematika danas imaju posebnu važnost. Migracije prema Europi pokazale su 2015. kako to nije tako jednostavno jer se velika potreba za radnom snagom ne može dohvaćati prisilnim migracijama. I mora se prihvatiti činjenica – najvrednije što se može izgubiti je stanovništvo.

NACIONAL: U čemu je nastao ključni problem s tim, kako kažete, prisilnim migracijama?

Europa u svom razvojnom ciklusu nije planirala ključni faktor, a to je radna snaga. Ta se koncepcija zasnivala na procjeni kako će se ta potrebna radna snaga uvijek moći dohvatiti s jugoistoka Europe, a po potrebi iz sjeverne Afrike i jugozapadne Azije. Europa se nije upustila u klasičnu populacijsku politiku. Nisu se brinuli za revitalizaciju stanovništva, a stanovništvo je starilo. Prirodni pad stanovništva zahvatio je cijelu Europu, a prema projekcijama UN-a, Europa će do kraja 21. stoljeća izgubiti 90 milijuna ljudi. Kad usporedite koji broj osoba ulazi, a koji broj izlazi iz radnog kontingenta vide se nevjerojatne razlike. U Njemačkoj su te razlike na razini preko 900.000 ljudi godišnje, a na razini cijele Europe gotovo pet milijuna ljudi koji nedostaju u kontingentu radne snage. Stalno se to pokušavalo nadomjestiti samo migracijama radne snage bez ikakve ozbiljnije demografske revitalizacijske politike.

‘Zašto Hrvatska gubi stanovništvo? Zato što ima neodgovoran politički odnos prema strateškoj problematici. Demografskoj i migracijskoj, koje bi trebale biti u temeljima nacionalne sigurnosti’

NACIONAL: Je li tim motivima bila potaknuta politika „otvorenih vrata“ migracijama bivše njemačke kancelarke Angele Merkel, koje se sada teško zaustavlja?

Tako je. Kancelarka Merkel izjavila je i koliko je Njemačkoj potrebno novih useljenih radnika za samo linearni razvoj gospodarstva, a ne njegovog porasta. Zato je kancelarka Angela Merkel otvorila granice kako bi privukla te ljude. To je bila politička, a ne stručna odluka. Pokazalo se iluzijom potrebe za radnom snagom supstituirati prisilnim migracijama. Zašto? Stanovništvo koje je prisiljeno napuštati svoja prebivališta u Sjevernoj Africi, jugozapadnoj Aziji, a sada i u Ukrajini, nije jednostavno uklopiti u način života nove sredine, posebno u tzv. radnom dijelu dana.

NACIONAL: Jesu li nakon ruske invazije Ukrajinci postali dobrodošli migranti u europskim državama?

Ukrajinci su dobrodošli, ali i oko toga postoji zabluda jer su i Ukrajinci prisilna migracija zbog rata u Ukrajini. Bili su prisiljeni napustiti Ukrajinu i njihova prilagodba novom načinu života neće biti jednostavna, iako je to kod Ukrajine jednostavniji slučaj, nego kod migranta iz sjeverne Afrike i jugozapadne Azije, koji se gotovo ne mogu prilagoditi novom načinu života. Osnovni zakon migriranja podrazumijeva prilagodbu novom načinu života u novim sredinama, a pogotovo u proizvodnom dijelu dana, dok u slobodnom dijelu dana mogu upražnjavati posebnosti. Uklopiti se u socijalni okvir novog društva znači prihvaćati način funkcioniranja tog novog društva jer se ne može ostati izoliran i živjeti u getima, ne naučiti jezik nove sredine i slično.

NACIONAL: Ti migranti ipak u Europi žive u nekoj vrsti geta.

Tako je. U nekim gradovima Njemačke i drugih zemalja politika ne može ulaziti u ta geta, ali to je odraz neodgovornog pristupa migracijama tih država, koje trebaju radnu snagu. Ako je nekome potrebna radna snaga bez obzira od kuda dolazila, s jugoistoka Europe, sjeverne Afrike ili jugozapadne Azije, onda treba pokazati koliko su im ti ljudi bitni.

NACIONAL: Kako europske države mogu pokazati da su im ti migranti bitni?

Mogu na primjer poslati u zemlje iseljavanja avione, autobuse… Sada dolazimo do ključnog pitanja za sve zemlje Europe. Koliko god bile razvijene, zastupale ljudska prava i slobode, sve te zemlje u osnovi provode selektivnu imigraciju. Prihvaćaju radnu snagu potrebnu njihovim gospodarstvima, a ne prihvaćaju stihijske procese koji se događaju pred našim očima.

NACIONAL: Na obalama Mediterana već je više od 10 milijuna migranata iz Afrike i Azije spremnih na dolazak u Europu plus migracije iz Ukrajine.

To je dio migracijskog potencijala. Spomenuli ste migracijski potencijal prema Europi s više od 10 milijuna ljudi, ali prema procjenama taj migracijski potencijal znatno je veći. Spominje se i brojka od 50 milijuna potencijalnih migranata. Ti su ljudi pomaknuti iz svojih mjesta stalnog prebivanja uslijed ratova, nestabilnosti, rušenja sustava, ali i iz ekonomskih razloga. Migracije 2015. godine pokazale su kako to nisu bile samo prisilne migracije, nego je bila riječ i o planskim migracijama, a kao potvrda tome je sastav migranata po spolu i dobi sa znatnim udjelom mlade muške populacije. Ne trebaju se zaboraviti niti poruke libijskog lidera Gadafija i šefa ISIL-a o tome kako će gotovo pet milijuna migranata usmjeriti prema Europi.

Komentiraj