Predsjednica Sindikata HZMO-a Višnja Stanišić je premijeru Andreju Plenkoviću napisala pismo koje prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gospodine Plenković, Ovo nije prvo otvoreno pismo koje upućujemo predsjedniku vlade Republike Hrvatske. Bilo ih je nekoliko, ali nažalost nisu dali očekivane rezultate. Ali ne želimo odustati i nadamo se da će nas netko, jednom ipak čuti i shvatiti naše upozorenje. Vrijeme je kada sindikati koji djeluju u zdravstvu i obrazovanju nastoje povećati plaće svojim radnicima. To je njihovo legitimno pravo i podržavamo ih u njihovom nastojanju, ali Vas molimo da ne zaboravite ostale radnike koji rade u javnim i državnim službama i ustanovama a kojima su koeficijenti za izračun plaće umanjeni za 3% .
Danas je zaposlenje u javnim i državnim službama zadnja opcija mladima u zasnivanju radnog odnosa. Plaće su katastrofalno male, uvjeti rada izuzetno loši, a ljudi nas doživljavaju kao uhljebe koji ništa ne rade a primaju velike plaće. Istina je da u državnim i javnim službama ima velikih plaća i uhljeba, i to sve više. Svaka vlast ostavi po nekolicinu takvih, pa se to u ovih 29 godina poprilično nagomilalo. Za razliku od njih, u provedbenim procesima, bilo to u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, bilo to u poreznoj upravi, socijalnoj skrbi ili Ministarstvu unutarnjih poslova, plaće su ispod prosjeka Republike Hrvatske.

Posjetite bilo koji šalter u mirovinskom osiguranju, poreznoj upravi ili MUP i upitajte ih za plaću. Moja kolegica s 20 godina staža i 39 godina života još uvijek živi s roditeljima, budući si s plaćom od 4200,00 kn ne može priuštiti ni podstanarsku sobicu a da o kupnji stana ni ne govorimo.

Plaće početnika u javnim i državnim službama sa srednjom stručnom spremom jedva da su veće od minimalne plaće u Republici Hrvatskoj, a pravnici tek nakon 20 godina staža doguraju do prosječne plaće u RH. Naravno da u takvoj situaciji vrlo mali broj mladih ljudi poželi raditi u javnim i državnim službama. Ako se i zaposle nakon par mjeseci odlaze raditi u realni sektor ili u inozemstvo.
Zašto Vam sve ovo pišemo. Zato što Vas molimo da vodite računa da uz liječnike i profesore, u javnim i državnim službama rade i radnici bez kojih niti jedan građanin Republike Hrvatske ne bi mogao ostvariti svoja prava ( mirovina, dječji doplatak, socijalna pomoć. osobna iskaznica, putovnica, prebivalište, povrat poreza, ) a ti su radnici zaboravljeni od svih.

Sjete ih se samo onda kada nekoga od njih treba pozvati na odgovornost jer nisu na vrijeme napravili svoj posao ili se nisu nasmijali stranci.

A nitko se ne upita zašto je tako i tko je odgovoran za takvo stanje. Uskoro će na Sabor doći i izvješće o radu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Ažurnost je ispod 50% te nas posebno zanima da li će tko i kako zbog toga snositi odgovornost. Naravno da je ovako stanje u Zavodu, ali nažalost i u ostalim javnim i državnim institucijama, rezultat dugogodišnje „baš me briga“ politike. Bilo lijeve, bilo desne. Ali sve se lomi preko leđa radnika. Pitanje je samo do kada i tko će tome stati na kraj.

Ipak. vjerujemo da imate dovoljno političke mudrosti i hrabrosti da prilikom pregovora o osnovici za plaće, ali i o dodacima na plaću za javne i državne službenike i namještenike, vodite računa i o onim zaboravljenim radnicima bez kojih ova država ne bi mogla funkcionirati.
Molimo Vas da radnicima u državnim i javnim službama vratite ugled i dostojanstvo kakvo zaslužuju, da se ne donose odluke na brzinu koje bi u budućnosti mogle izazvati nesagledive posljedice.”, stoji u pismu koje je potpisala Višnja Stanišić.