Objavljeno u Nacionalu br. 558, 2006-07-24

BANDA KRADLJIVACA DRAGULJA u kojoj operiraju Srbi i Crnogorci pljačkala je nakit i dijamante iz draguljarnica u Londonu i Tokiju te iz pariškog Louvrea

U najvećoj pljački dijamanata svih vremena u Britaniji iz draguljarnice u londonskoj četvrti Mayfair u svibnju 2003. odnesen je nakit vrijedan 35 milijuna eura. Deset mjeseci poslije u središtu Tokija uslijedila je najveća pljačka u povijesti Japana – razbojnici su nestali s dijamantnim nakitom vrijednim 26 milijuna eura. U rujnu 2004. u Parizu je nestao nakit vrijedan 15 milijuna eura. Počinitelj svih triju pljački navodno je isti – “Pink Panter”, banda koja je noćna mora za svjetske draguljare, a čine je Srbi i Crnogorci. Tako su Srbi, nakon što su u prethodnom desetljeću postali sinonim za ratne zločince, napredovali do statusa “lopova džentlmena”. Ali ima i žena.

Bivša članica omladinske košarkaške reprezentacije Olivera Vasić Ćirković uhićena je nedavno u Grčkoj jer je s dvojicom suučesnika opljačkala nakit vrijedan 200.000 eura u gradiću Hersonissosu na Kreti. Malo je vjerojatno da ona pripada bandi “Pink Panter”, za koju je šira javnost prvi put čula u jesen 2004., kad se pred londonskim sudom Old Bailey prvi put našao njen član, 34-godišnji kosovski Srbin Nebojša Denić. Proglašen je krivim za sudjelovanje u najvećoj pljački dijamanata u povijesti Britanije iz svibnja 2003. Utvrđeno je da je u London doputovao iz Švicarske, gdje je radio kao čistač u bolnici. U draguljarnicu “Graff” u New Bond Streetu ušao je bez problema pod crnom kovrčavom perikom. Denić je izvukao magnum, a njegov elegantno odjeveni pratilac počeo je lomiti vitrine s nakitom. Pljačkašima su bile potrebne samo tri minute da iz vitrina uzmu 47 komada nakita vrijednih gotovo 35 milijuna eura, i izjure na ulicu, ali je Denića sustigao službenik osiguranja. Denić je ispalio metak koji se odbio od zida i ranio neku ženu u nos. Denić je uhapšen, ali je njegov suučesnik pobjegao na motociklu, odnijevši plijen. Vjerojatno je to bio Crnogorac Predrag Vujošević, za kojim tragaju policije Španjolske, Belgije, Švicarske i Njemačke zbog više oružanih pljački draguljarnica. Vujošević je poslije uhićen s djevojkom u Parizu, ali od plijena, gotovo 35 milijuna eura, iz New Bond Streeta pronađen je nakit vrijedan samo 4,5 milijuna eura. Prsten s plavim dijamantom od 750.000 eura otkriven je u Londonu, skriven u kutiji s kremom za bebe, u kući 24-godišnjeg Crnogorca Milana Jovetića.

On je pred sudom priznao da je dvojici članova “Pink Pantera” osigurao hotelski smještaj, a zatim Vujoševiću pomogao da napusti Britaniju. Vujošević je, nakon što je uhapšen u Francuskoj, ispitivan zbog mogućnosti da je sudjelovao i u pljački draguljarnice u tokijskoj trgovačkoj četvrti Ginza 5. ožujka 2004. Japanski mediji tvrde da je Vujošević boravio u Tokiju sedam dana prije. Japanska policija tvrdi da je u pljački sudjelovalo troje državljana tadašnje Srbije i Crne Gore i jedna Britanka. Policija smatra da je mozak operacije bila Škotkinja Dorothy Fasola, koja je u Tokio doputovala iz Londona 22. veljače 2004. Sljedećeg dana u Tokio su stigli i Aleksandar Radulović s hrvatskom putovnicom i Snežana Panajotović kao Čehinja Silvia Janečková. Četvrti član bande Đorđije Rašović pridružio im se četiri dana poslije, služeći se češkom putovnicom na ime Pavela Tučeka. Četvorka je nekoliko dana snimala teren i opredijelila se za draguljarnicu “Le Supre-Diamant Couture de Maki”.

Pažnju im je privukla ogrlica “Comtesse de Vendome”, napravljena u povodu otvaranja draguljarnice 1991., koja se sastoji od 116 dijamanata, uključujući središnji od 125 karata, vrijedan 25 milijuna eura. Ogrlica je bila izložena u vitrini. Članovi četvorke su više puta ulazili u draguljarnicu, dugo razgledavali nakit, kupili jednu srebrnu žličicu i ogrlicu od zlata i platine, iskoristili priliku da fotografiraju. Otkrili su da nikakav službenik osiguranja ne postoji u draguljarnici. A onda su Radulović i Rašović 5. ožujka 2004. u 11 sati i 42 minute, opremljeni naočalama za sunce i perikama pošli u akciju. Ušli su u draguljarnicu, zatražili da pogledaju ekskluzivne dijamantne modele iz sefa na katu, vratili se u prizemlje, a zatim je Radulović poželio ponovno vidjeti nakit iz sefa. Kad se se s prodavačem popeo na kat, Radulović je iz crvene papirnate vreće s natpisom “Cartier” izvadio sprej sa suzavcem. Poprskao je prodavača po očima, udario ga nekoliko puta u glavu, ubacio u zahod, zaključao, izvukao veliki čekić ispod jakne i počeo lomiti vitrine, koje nisu bile opremljene alarmnim uređajima. Osim basnoslovno skupe ogrlice Radulović je uzeo i dva para dijamantnih naušnica i sedam dijamantnih prstenova, od kojih je jedan vrijedan gotovo 1,5 milijuna eura. Pljačka je trajala četiri minute. Sve je bilo gotovo u 11 sati i 46 minuta, kad su Radulović i Rašović sjeli na ukradeni motocikl Honda i pobjegli. Dorothy Fasola i Snežana Panajotović, koje su iz kafića preko puta pratile akciju, pridružile su se muškom dijelu ekipe u hotelu. Utvrđeno je da su iz hotela telefonirali u Britaniju, Indiju i Šri Lanku, vjerojatno kako bi kontaktirali s potencijalnim kupcima. Ženski dio ekipe i Radulović otputovali su u Pariz, a Rašović se onamo uputio dan poslije.

Radulović je uhapšen u travnju 2005. kad je s dvojicom suučesnika pokušao opljačkati zlatarnicu u središtu Kopenhagena. Rašovića i Snežanu Panajotović srbijanska policija uhitila je dva mjeseca poslije i zbog pljačke u Tokiju sudi im se pred specijalnim sudom za organizirani kriminal u Beogradu. Odali su ih otisci prstiju iz tokijskog hotela, jer su povezani s pljačkom zlatarnice u Europi iz 1999., kao i Rašovićev rukopis. Pri kupnji mobitela upotrijebljenih u pljački Rašović je u prodavaonici rukom upisao podatke iz svog krivotvorenog pasoša. Osim toga, Radulović se pri lomljenju vitrina porezao pa su na staklu ostali tragovi krvi. Japanci su u Beograd poslali 1300 stranica dokumentacije o slučaju iz Ginze, kao i fotografije i videosnimke. Pred sudom su se i 41-godišnji Rašović i 23-godišnja Snežana Panajotović branili šutnjom. Rašović je u istražnom postupku odbio priopćiti osobne podatke, a s istražnim sucem i odvjetnikom komunicirao je isključivo potvrdnim ili niječnim pokretima glave. Jedino što je rekao bilo je da nikad nije boravio u Japanu i da je u vrijeme pljačke bio u Srbiji, u Arilju kod Užica, kamo se doselio iz Crne Gore prije tri godine. U Arilju znanci Rašovića opisuju kao mirnog i povučenog susjeda te uzornog muža. Snežana Panajotović uhićena je u Crnoj Gori i u istrazi priznala da je bila u Tokiju, ali na turističkom putovanju s 35-godišnjim Radulovićem, u kojeg je bila zaljubljena. U istrazi je rekla da su u Tokiju više puta pili kavu s Rašovićem, ali je pred sudom to negirala. Izjavila je da je bila u zlatarnici “Le Supre-Diamant Couture de Maki”, ali da je za pljačku doznala čitajući beogradski Blic.

Taj primjerak pronađen je u njezinoj kući. Iako su troje navodnih sudionika pljačke iza rešetaka, ni jedan komad nakita ukraden u Tokiju nikada nije pronađen. Neki kriminalisti tvrde da Rašović i Snežana Panajotović nisu dobili više od po 80.000 eura za taj posao, jer da je njihov dio bio znatno veći, sigurno ne bi bili uhićeni u Srbiji, odnosno Crnoj Gori, nego bi boravili negdje na sigurnom. Cijeli je pothvat, smatraju i japanski i srpski istražitelji, organizirala 56-godišnja Dorothy Fasola. Japanska policija tvrdi da je ona angažirala srpsko-crnogorsku trojku za “prljav dio posla” prilikom pljačke “Le Supre-Diamant Couture de Maki”, da je kupila avionske karte, rezervirala hotel, izabrala mobitele, a na kraju i nakit koji će biti ukraden. Sigurnosne kamere u Tokiju snimile su susret Dorothy Fasole s Rašovićem i Radulovićem, a svjedoci tvrde da su zajedno obišli više draguljarnica. Dorothy Fasola pred sudom u Beogradu nije se našla jer Britanija ne izručuje svoje građane. Članovi “Pink Pantera” osumnjičeni su i da su u pariškom muzeju Louvre u rujnu 2004. spektakularno opljačkali 22. biennale francuske udruge trgovaca antikvitetima. Policija je pretpostavila da su članovi “Pink Pantera” iskoristili velik broj posjetilaca da neprimjetno ispitaju sustave osiguranja pa su utvrdili da zbirku švicarske draguljarske kuće “Chopard” ne osiguravaju videokamere i da vitrine nisu opremljene alarmom. Iznenada su se četiri prodavačice i dvojica službenika osiguranja suočili s desecima lažnih kupaca koji su postavljali pitanja, a kad se gužva raščistila, nedostajala su dva komada nakita – dijamant od 47 karata, veličine upaljača za cigarete, i manji plavi dijamant od 16 karata. Ukupna vrijednost tih dvaju dijamanata bila je gotovo 11,5 milijuna eura. U tom trenutku gotovo svi navodni akteri pljački u Londonu i Tokiju bili su na slobodi. Baš kao i 41-godišnji Petar Radonjić iz Nikšića, kojeg je srbijanska policija uhapsila 30. ožujka s lažnom putovnicom na beogradskom aerodromu, prije nego što je odletio u Bejrut. Na specijalnom sudu u Beogradu protiv Radonjića se vodi istraga zbog pljačke nakita vrijednog 750.000 eura iz 13 draguljarnica u japanskom gradu Osaki. Radonjić je 2000. bio uhićen u Japanu, ali je 2001. pobjegao iz zatvora, a Interpol tvrdi da je baš on “mozak” i planer svih akcija “Pink Pantera”.

Specijalni sud

Proces skupini Pink Panter vodi se pred posebnim odjelom okružnog suda u Beogradu, popularno zvanim Specijalni sud, osnovanim i izgrađenim samo za organizirani kriminal.

Komentiraj

PREKOPixabay
Podijeli objavu
Prethodni članakMUP: Napadač na džamije boravio u Hrvatskoj krajem 2016. i početkom 2017.
Sljedeći članakSvaki treći Hrvat je impotentan
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.