Srpska vlada iskoristila beogradski sajam knjiga za promociju knjiga ratnih zločinaca

Srpsko Ministarstvo obrane na Sajmu knjiga u Beogradu promoviralo je knjigu Nebojše Pavkovića koji je trenutno u Finskoj, gdje služi kaznu od 22 godine zatvora zbog ratnih zločina počinjenih na Kosovu

Srbija se neće odreći svojih ratnih generala. Vojska koja nije ponosna na prošlost, ne može biti ponosna na sebe.“

Tim riječima ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin prokomentirao je činjenicu da je ministarstvo na čijem je čelu, radeći ove godine na uspostavljanju izvjesne tradicije, na Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, koji već desetljećima svake jeseni privlači oko 200.000 posjetitelja, predstavilo djela koja karakterizira promocija ratnih zločinaca.

U prvom planu se, zahvaljujući izdavanju dviju knjiga, našao sedamdesettrogodišnji bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije i nekadašnji zapovjednik njene Treće armije Nebojša Pavković. On je autor knjige “Miris baruta i smrti na Kosovu i Metohiji 1998. godine”. Druga knjiga bilježi Pavkovićeva “Svedočenja iz Finske”, koja su zapisali Dragana Marković i Radenko Mutavdžić.

Pavković u Finskoj živi od 2014. godine, u zatvoru, nakon što je tribunal u Haagu, kojem je izručen 2005. godine, odlučio da treba provesti 22 godine iza rešetaka zbog ratnih zločina počinjenih na Kosovu.

O Pavkoviću je na sajmu govorio bivši zapovjednik Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije Vladimir Lazarević, koji je ocijenio da su sve knjige iz edicije “Ratnik”, čiji je izdavač Ministarstvo obrane, “monumentalni spomenici neizmjernom heroizmu, nesalomivom borbenom moralu i najvišem stupnju patriotizma pripadnika legendarnog Prištinskog korpusa i herojske Treće armije”.

Lazarevića je tribunal u Haagu proglasio krivim za zločine nad kosovskim Albancima i osudio na 14 godina zatvora. Nakon što je izdržao dvije trećine kazne, Lazarević je u siječnju 2015. sletio na niški aerodrom u avionu Vlade Srbije, u pratnji tadašnjih ministara obrane i pravde Bratislava Gašića i Nikole Selakovića. Na aerodromu je Lazarevića dočekao tadašnji ministar rada, a sada obrane, Vulin.

Ministar pravde Selaković tada je u Nišu izrazio očekivanje da će Lazarevićevi postupci „biti uzor budućim generacijama“, a njegova osobnost i karijera pokazati mnogim naraštajima u Srbiji što znači do kraja, na svakom mjestu i u svakom trenutku, boriti se za domovinu. Zahvaljujući Lazareviću danas su slobodni Niš, Vranje, Leskovac, Beograd, Novi Sad, Sombor, Subotica, Kikinda, Valjevo, Kraljevo, Kruševac i Užice, rekao je Selaković.

Fond za humanitarno pravo (FHP) ocijenio je da se ministarskom promocijom, kao i financiranjem knjiga i javnih tribina na kojima govore osuđeni za najteže zločine, otvoreno ruga žrtvama

Izostalo je objašnjenja od koga je general, dok je bio na Kosovu, oslobodio te srpske gradove, ali je Lazarević ubrzo dobio mogućnost držati predavanja na Vojnoj akademiji u Beogradu. Kao što je dobio i mogućnost na sajmu knjiga govoriti na tribini “Iskustva iz obrane tijekom agresije NATO-a – Pamtimo knjigom”. U čemu je imao pomoć “najmlađeg generala Republike Srpske, doktora sociologije i komandanta Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) 1995. godine” Vinka Pandurevića.

Iako Pandurević nema “iskustva iz obrane tijekom agresije NATO-a”, organizatori su ga angažirali da govori o toj temi, naglasivši da je bio komandant Zvorničke brigade VRS 1995. godine, u vrijeme kada je izvršen genocid u Srebrenici. Pandurević je, zbog sudjelovanja u srebreničkom zločinu, bio u Haagu osuđen na 13 godina zatvora. Na slobodi je od 2015. godine, nakon što je izdržao dvije trećine kazne.

Na okupljanje takve “All Star” ekipe je, moguće je, utjecao bivši ratni ministar informiranja Republike Srpske Miroslav Toholj, koji je aktualni načelnik Odjela za izdavačku djelatnost Vojske Srbije.

Budući da ogromna većina srpskih političara, bez obzira na to jesu li na vlasti ili u opoziciji, vodi računa o tome da ne spominje bilo kakve ratne zločince ako su Srbi, reakcije su morale stići iz nevladina sektora.

Tako je Fond za humanitarno pravo (FHP) ocijenio da se ministarskom promocijom, kao i financiranjem knjiga i javnih tribina na kojima govore osuđeni za najteže zločine, otvoreno ruga žrtvama i demonstrira jasna privrženost politici kakva je dovela do brojnih zločina na prostoru Jugoslavije, kao i negiranju činjenica utvrđenih u Haagu. Ministarstvo obrane je za ediciju “Ratnik”, koja obuhvaća i Pavkovićeve knjige, potrošilo gotovo 35.000 eura, naveo je FHP.

Inicijativa mladih za ljudska prava osudila je uspostavljanje tradicije Ministarstva obrane da na Sajmu knjiga daje prostor i glas osuđenim ratnim zločincima. Otvaranjem javnog prostora za negiranje zločina, Ministarstvo obrane brani i slavi ratne zločince, krijući se iza ponosa i dvostruko ubijajući sjećanje na žrtve, ocijenila je Inicijativa, uz tvrdnju: “Ministarstvo obrane još jednom je pokazalo svoje zločinačko lice na Sajmu knjiga, promoviranjem ratnih zločinaca za koje žrtve ne zaslužuju ni fusnotu”. Uz izražavanje očekivanja da će, “s obzirom na njihovu prešutnu ili glasnu obranu ratnih zločinaca”, šef države Aleksandar Vučić i premijerka Ana Brnabić podići spomenik Slobodanu Miloševiću.

Politička organizacija Građanski politički forum (GPF), osnovana prije nekoliko mjeseci, ocijenila je da Vulin nastavlja s “gubitničkim nacionalističkim orgijanjem iz devedesetih godina prošlog stoljeća” i pozvala je građane da na Sajmu knjiga “ne prisustvuju besprizornom slavljenju zločina” jer će “to biti korak k napuštanju dominantne nacionalističke politike”. Čini se da nam, kao društvu i državi, nije dovoljno što ratni zločinac Vojislav Šešelj promovira sam sebe na Sajmu knjiga i u parlamentu, već se tome pridružuje i Ministarstvo obrane, saopćio je GPF.

Lider Srpske radikalne stranke Šešelj, koji je u Haagu proglašen krivim za progon vojvođanskih Hrvata i osuđen na 10 godina zatvora, na Sajmu je svakodnevno na štandu svoje izdavačke kuće Velika Srbija, na centralnoj poziciji u glavnoj dvorani, potpisivao knjige i bio najčešće fotografirani autor, uglavnom u društvu djece i uz odobrenje njihovih učitelja i nastavnika.

Članovi Pokreta slobodnih građana, čiji je predsjednik glumac Sergej Trifunović, pokrenuli su potpisivanje peticije sa zahtjevom da se štand Velike Srbije izmjesti s udarne pozicije jer se na njemu ne predstavljaju knjige, već se “širi najstrašniji govor mržnje”. Šešeljeve pristaše poderale su peticiju.

Što se tiče Ministarstva obrane, Vulin je iznio tvrdnju da generali osuđeni zbog ratnih zločina nisu tim presudama izgubili građanska prava, već svi “imaju pravo da žive i misle”.

Rekao je i da su se njegovo ministarstvo i srpska vojska na Sajmu knjiga borili s nepravdom i zaboravom, “ispravljali ono što su drugi planski i namjerno radili kako bi unizili i umanjili našu vojsku i državu”. Još jednom smo pokazali da smo ponosi na sve naše zapovjednike i ratnike i da oni kojima smeta što srpski narod postoji, što se branio i brani, mogu samo znati da je uzaludna njihova borba, a ne borba srpskog naroda. Smisao srpske vojske uvijek je bio borba protiv nepravde, izjavio je Vulin.

Pritom je Vulin, kako se čini, zaboravio da je srpska vojska od 1991. do 1999. izgubila tri rata i da se srpskog vojnika poslije Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva, Srebrenice… vrlo često povezuje s onim što se naziva najstrašnijim zločinima počinjenima u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Što se tiče borbe protiv nepravde, u Predstavničkom domu američkog Kongresa nedavno je, prvi put jednoglasno, usvojena rezolucija u kojoj se tvrdi da je srpska država podržala ubojstvo trojice državljana SAD-a – braće Agrona, Mehmeta i Yllia Bitićija, pogubljenih 1999. u policijskoj bazi Petrovo Selo, na jugu Srbije.

Vulin je izjavio da su se njegovo ministarstvo i srpska vojska na Sajmu knjiga borili s nepravdom i zaboravom te da su ‘ispravljali ono što su drugi planski i namjerno radili kako bi unizili i umanjili našu vojsku i državu’

Braća Bitići rođena su u okolini Chicaga i tijekom zračnih udara NATO-a 1999. godine pridružila su se Oslobodilačkoj vojsci Kosova (OVK). Srpske vlasti uhapsile su ih dok su, po završetku bombardiranja, susjedima – romskoj obitelji pomagali da prijeđu na područje centralne Srbije. Braća Bitići bila su osuđena na po 15 dana zatvora zbog prekršaja – ulaska u Srbiju bez pasoša. Nakon što su proveli 12 dana iza rešetaka, odvedeni su u policijsku bazu i ubijeni mecima u potiljak. Njihova tijela nađena su u masovnoj grobnici u Petrovom Selu, uz još oko 70 leševa kosovskih Albanaca. Srpske vlasti i nakon više od dva desetljeća tvrde da ne znaju tko je odgovoran za taj zločin.

U američkoj rezoluciji konstatira se da bi “napredak u rješavanju tog slučaja trebao ostati važan faktor koji određuje dalji razvoj odnosa između SAD-a i Srbije” i da je neprihvatljivo što nitko nije proglašen krivim za ubojstvo braće Bitići, kao i što se nitko ne suočava s optužbama za taj zločin. Ocjenjuje se da bi vlada u Beogradu trebala kao prioritet postaviti “istragu i krivično gonjenje službenih osoba za koje se vjeruje da su odgovorne za te smrti”.

Navodi se da Goran Radosavljević Guri, bivši zapovjednik specijalnih snaga srpske policije i baze u kojoj su pronađena tijela braće Bitići, radi kao konzultant jedne firme u Beogradu i istaknuti je član vladajuće Srpske napredne stranke, čiji je predsjednik Aleksandar Vučić. U Washingtonu tvrde da su svi diplomatski sastanci sa srpskim funkcionerima u protekla dva desetljeća obuhvatili i razgovore o braći Bitići. Članovi njihove obitelji izrazili su nadu da će novi američki specijalni predstavnik za Zapadni Balkan Matthew Palmer i specijalni izaslanik za pregovore o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine Richard Grenell čuti glasove iz Kongresa i u svom radu postaviti slučaj Bitići i pravdu za žrtve ratnih zločina kao prioritet.

Aleksandar Vučić je u srpskom parlamentu prije nekoliko mjeseci izjavio da u tom slučaju nije bilo hapšenja jer nema dokaza o tome tko je počinio ubojstvo. “Ljudi su ubijeni, zločin je počinjen, ali kad tražite dokaze od nekoga i kažu ‘što ne uhapsite Gurija’, mi kažemo ‘dajte nam dokaze’, a onda dokaza nema. Da hapsimo zato što pišu novine i nečiji advokati… Srbija je isuviše ozbiljna država da bi se tako odnosila”, rekao je Vučić.

Šef srpske diplomacije Ivica Dačić ocijenio je da kongresna rezolucija predstavlja određeni pritisak SAD-a, ali da je “to kod nas kontraproduktivno” i dodao da ne samo da nema dokaza o izvršiteljima i nalogodavcima zločina, već ne postoji ni motiv.

„Ne mogu shvatiti potrebu da netko ubije braću Bitići u srpnju 1999. godine, kada je završen rat na Kosovu i počinjemo puštati borce OVK-a iz svojih zatvora, kada smo pustili zarobljene američke vojnike. Ne vidim što bi bio cilj zapovijedi da se njih strijelja i zašto. Treba razlikovati je li u slučaju braće Bitići bila riječ o sistematskoj naredbi da se ubijaju Albanci ili o nekom pojedinačnom izoliranom slučaju, da je to učinio netko revoltiran… Ako Srbija sudu u Haagu preda dvojicu predsjednika – Slobodana Miloševića i Milana Milutinovića – generale, zar mislite da ćemo sada braniti nekoga tko je ubio neku trojicu Amerikanaca?“ upitao je Dačić.

Pitanje je hoće li Palmer i Grenell, novi američki izaslanici za Zapadni Balkan, povjerovati Vučiću i Dačiću. I koliko im je slučaj braće Bitići važan.

Komentiraj