„Ako je postojalo iole političke volje, ovo se moglo prevladati i da javnost ništa ne sazna, da se pokuša s Hrvatskom dogovoriti neki novi datum posjeta“, izjavio je u novom broju Nacionala bivši srpski diplomat Srećko Đukić, koji je bio na službi u ambasadama u Moskvi, Sofiji i Minsku, komentirajući diplomatski spor Srbije i Hrvatske koji je izbio nakon što je Hrvatska srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću zabranila da nenajavljeno dođe u ono što su vlasti u Srbiji nazvale “privatnim” posjetom Spomen području Jasenovac.

Đukić je ocijenio da je nekome možda bio potreban „svojevrsni spektakl“, te ocijenio kako mu nije jasno zašto su u tom sporu izostale procedure predviđene za dolazak najviših gostiju u zemlju domaćina. „Nota Hrvatske se oslanja na neslužbeno priopćenje. Ne bi se mogla oslanjati na neslužbeno priopćenje ako je bilo nota naše ambasade ili Ministarstva vanjskih poslova Srbije“, izjavio je Đukić, navodeći da je Vučićev posjet dogovaran skoro godinu dana.

„Prvi termin je utvrđen krajem jeseni prošle godine, a drugi termin bio je u rano proljeće ove godine. Oba su usuglašavana preko vanjskopolitičkih službi i odgođena uz obostranu suglasnost“, izjavio je Đukić, uz konstataciju da u aktualnoj situaciji „nije bilo dovoljno političke volje, već je bilo potrebno da se izvadi iz diplomatskog konteksta“.

„Ako državnici žele posjetiti neku zemlju, a da to nije službenog karaktera, njihova diplomatska služba dužna je to prijaviti notom – kada želi doći, što želi vidjeti i koliko želi boraviti. U ovom slučaju Ambasada Srbije u Zagrebu upućuje notu Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske da zamoli za sigurnost šefa države. To je uobičajen način komunikacije između država kada se radi o neslužbenim posjetima“, naveo je Đukić. Prema njegovim riječima, pet ključnih dužnosnika moraju se notificirati prilikom putovanja u drugu zemlju – šef države, predsjednik parlamenta, premijer i ministri vanjskih poslova i obrane.

Umjesto toga uobičajenog protokolarnog puta, vlasti u Srbiji na hrvatsku su zabranu reagirale ocjenama poput one da “ustaše danas, članice Europske unije, ne vole da ih se podsjeća koliko su djece poklali“.

O sličnim takvim izjavama, okolnostima cijeloga neočekivanog spora, kao i o njegovim mogućim implikacijama na sadašnje i buduće odnose Hrvatske i Srbije, pročitajte u novom broju Nacionala.