Srbe u Osijeku 1991. ubijali i radi stanova

Objavljeno u Nacionalu br. 601, 2007-05-22

BRANIMIR GLAVAŠ na svojoj web stranici objavio svjedočenje svog suborca koji tvrdi da je Srbin Bogdan Počuča 1991. ubijen u Osijeku da mu se otme stan

Branimir Glavaš sam je otkrio javnosti da je u pozadini likvidacija nekih osoba srpske nacionalnosti u Osijeku tijekom Domovinskog rata bila i pljačka njihove imovine. To je Glavaš učinio na svojoj internet stranici, objavljujući iskaze u slučaju selotejp, zbog čega se Glavaš i nalazi u pritvoru. Neki pravnici smatraju da Glavaš objavljuje te dokumente kako bi napravio dodatni pritisak na svjedoke, a njemu bliske osobe smatraju da ta svjedočenja njemu idu u prilog. Međutim, za jedno od svjedočenja to se teško može reći. Riječ je o iskazu koji je 14. veljače dao pred istražnim sucem Mariom Kovačem u Osijeku Tihomir Apari, danas 47-godišnji umirovljenik iz Križevaca.

Apari se u Domovinski rat uključio 17. srpnja 1991. u 107. valpovačkoj brigadi. Kasnije je prešao u 3. gardijsku brigadu, a iz nje u Samostalnu uskočku satniju kojom je zapovijedao Branimir Glavaš. Rekao je da je zapovjednik njegove satnije bio Boris Ostojić, te da je u njegovoj satniji bio i Josip Katančić. Apari je kazao kako nema puno saznanja o ubojstvima građana Osijeka srpske narodnosti, a za smrt Bogdana Počuče rekao je sljedeće: “… meni je osobno Josip Katančić rekao da je on ubio ovog Bogdana Počuču, šahista radi garsonijere, mislim u Zagrebačkoj ulici, to je bio stan na uglu blizu mirovinskog. Ja sam bio kod njega u tom stanu. Katančić mi je ovo ispričao prilikom jednog od naših susreta u zapovjedništvu, a koje je jedno vrijeme bilo u Vilsonovoj 12, u kući Janka Počuče, a mislim da je jedno vrijeme bilo i u Zagrebačkoj ulici. Jednom mi je prilikom tako rekao da on u Zagrebačkoj ima stan te mi ispričao taj događaj. Od detalja mi je rekao da ga je samo ubio, da ga je vezao žicom i da ga je bacio, no ne znam gdje, a je li to točno ja ne znam, no o tome Glavaš sigurno nije imao pojma, jer ja vjerujem da bi ga stegovno kaznio da je to znao.” Apari je ispričao kako se ne sjeća točno kada je to bilo, te da su on i Katančić bili sami kada mu je on to pričao. Apari tvrdi da je s Katančićem dulje vrijeme bio u Hrvatskoj vojsci, te da su u istoj sobi i spavali.

Bogdan Počuča, međunarodni šahovski majstor, kao grafičar je radio u tadašnjoj Štampi, izdavaču Glasa Slavonije. Dugo se mislilo da mu je sudbinu zapečatila činjenica što je bio brat Janka Počuče, nekadašnjeg osječkog partijskog čelnika. Nakon što je Janko Počuča čuo glasine da se nalazi na listi za likvidaciju, on je ujesen 1991. napustio Osijek i preselio se u Poreč. Vjerojatno kako bi mu sačuvao imovinu, sredinom prosinca u njegovu kuću u Wilsonovoj ulici preselio se njegov brat Bogdan. Susjedi su vidjeli kako su po njega 29. prosinca 1991. oko 13 sati, škodom bez registracijskih oznaka došle osobe u maskirnim uniformama. Njegov leš pronađen je nekoliko dana kasnije u Dravi, vezanih ruku, s rupom od metka na glavi, a preko usta mu je bila zalijepljena traka.

U vrijeme njegova ubojstva Tatjana Škrbić, komercijalna direktorica Štampe, gdje je radio i Počuča, bila je s petogodišnjim djetetom izbjeglica u Zagrebu. Kada je čula za Počučinu likvidaciju, sjetila se jedne sjednice Radničkog savjeta Štampe. Pred istražnim sucem svojedobno je izjavila da je u to vrijeme bilo uobičajeno da se svakog jutra održava sastanak kolegija direktora, kojima je i sama prisustvovala. Jednog jutra takav je kolegij održan bez nje, a ubrzo nakon toga je sazvan Radničkoi savjet bez poziva i priprema. Na toj sjednici pročitana je odluka kojom se Branimir Glavaš imenuje prinudnim upraviteljem u Štampi. Kako je Štampa do tada uspješno poslovala, na sjednici su svoje nezadovoljstvo izrazili ona i Bogdan Počuča. Kasnije je izjavila da joj je bilo čudno što Štampa nije sudjelovala u troškovima sahrane Bogdana Počuče, iako je to dotad bilo uobičajeno za djelatnike tvrtke.

Bogdanu Počuči na pogrebu nije održan nikakav govor. Kasnije je čula da je sve to zabranio Branimir Glavaš, te da općenito u to vrijeme o nestanku i ubojstvu Bogdana Počuče nije bilo zgodno razgovarati. Neko se vrijeme čak mislilo da jeVladimir Faber ovoga mjeseca imenovan je savjetnikom ministra unutarnjih poslovaVladimir Faber ovoga mjeseca imenovan je savjetnikom ministra unutarnjih poslova Bogdan Počuča ubijen greškom, umjesto njegova brata koji se sklonio u Poreč. Međutim, to po svemu sudeći nije točno. Tihomir Apari otkrio je u veljači ove godine istražnom sucu Kovaču nove dragocjene okolnosti oko smrti Bogdana Počuče. Apari tvrdi da Glavaš za njegovo ubojstvo sigurno nije znao. Međutim, netom navedena zbivanja upućuju na to da Glavašu Bogdan Počuča u to vrijeme nije bio drag, jer se usprotivio njegovu postavljanju na čelo Štampe. Zanimljivo je da je upravo u kući Janka Počuče, u kojoj je stanovao njegov brat Bogdan, neko vrijeme bilo smješteno zapovjedništvo njihove jedinice.
Osim toga, Apari je u svom iskazu naveo ime Počučina neposrednog ubojice, kao i njegov motiv. On tvrdi da je to bio Josip Katančić, njegov suborac i cimer iz ratnih dana, koji je Počuču ubio da preuzme njegovu garsonijeru.

Ako su te tvrdnje Tihomira Aparija točne, bit će zanimljivo vidjeti hoće li policija ispitati je li i kako zapravo Katančić došao do garsonijere Bogdana Počuče. Taj bi postupak mogao biti neugodan ne samo za Branimira Glavaša i Josipa Katančića, već i za Petra Kljajića, koji je danas istražni sudac pri osječkom Županijskom sudu, a tijekom 90-ih bio je njegov predsjednik i ujedno čelnik osječke vojno-stambene komisije. Petar Kljajić rodio se u Bosanskom Brodu, a djetinjstvo i mladost proveo je u Slavonskom Brodu. Pravni fakultet završio je u Osijeku. Do 1990. je radio kao pravnik u osječkom Tekosu, a potom 15 godina kao odvjetnik. Početkom 90-ih, s Branimirom Glavašem i Vladimirom Šeksom sudjelovao je u osnivanju HDZ-a u Slavoniji. Među ostalim, to mu je i omogućilo da tijekom 90-ih bude predsjednik Županijskog suda u Osijeku, ali i čelni čovjek osječke vojno-stambene komisije. Kljajić je u to vrijeme zapravo uz Glavaša bio gubernator Osijeka, koji je samostalno odlučivao što je ispravno, a što pogrešno i nitko mu se nije mogao usprotiviti.

Protiv njega je 15. lipnja 2005. osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, podnio kaznenu prijavu tereteći ga za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Kljajića se tereti da je kao predsjednik vojno-stambene komisije naređivao nasilno izbacivanje iz stanova osoba srpske nacionalnosti. Slučaj je u srpnju 2005. prebačen u nadležnost čakovečkog državnog odvjetništva. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić predmet je izuzeo od Županijskog suda u Osijeku, jer ondje Kljajić i danas obnaša dužnost istražnog suca.

U kaznenoj prijavi protiv Petra Kljajića navodi se da postoji 36 dokumentiranih slučajeva nasilnog izbacivanja iz stanova. Sumnjiči ga se da je vodio i naređivao deložacije, te da je čak i fizički zlostavljao neke obitelji, kako bi ih “uvjerio” da je najbolje da napuste svoje stanove. Potom bi oni napuštali Osijek, gubili stanarsko pravo nad svojim stanovima, te bi u te stanove dolazili drugi ljudi. Procjenjuje se da je Kljajić na te postupke mogao utjecati kao tadašnji predsjednik Županijskog suda. U vrijeme kada je kaznena prijava podnesena, Kljajić je tvrdio da su priče o protjerivanjima neutemeljene, dodao kako je u to vrijeme u Osijeku poginulo više od tisuću ljudi, da je više od 30 tisuća prognanika imalo problema sa smještajem, a on je samo raspoređivao stanove koji su ostali prazni nakon odlaska stanara na neprijateljsku stranu.

Branimir Glavaš tužio je 2000. Petra Kljajića zbog prijetnji smrću njemu i njegovoj obiteljiBranimir Glavaš tužio je 2000. Petra Kljajića zbog prijetnji smrću njemu i njegovoj obiteljiTe su njegove izjave djelomično točne. Tijekom Domovinskog rata doista je znatan broj građana srpske narodnosti napustio Osijek i otišao na neprijateljsku stranu. U tim slučajevima bilo je opravdano, slijedeći pravnu proceduru, stanove na kojima su oni izgubili stanarsko pravo, dodijeliti drugim obiteljima, među kojima su bili i brojni prognanici. Međutim, slična se procedura provodila i kada za nju nije bilo mjesta – zapravo su nasilno stvarani preduvjeti za provođenje takve zakonske procedure. Ljudi su protjerivani iz stanova, cijele su obitelji zastrašivane i kada su u strahu napuštali svoje domove, po dobro uhodanoj pravnoj proceduri, vrlo brzo bi ostali bez stanova. Centar za mir i nenasilje tvrdi da ima 36 takvih dokumentiranih slučajeva. U svom iskazu Tihomir Apari iznio je još porazniju činjenicu – neki su Srbi i ubijeni kako bi si ubojica riješio stambeno pitanje. U Osijeku se o tomu malo tko usudi javno govoriti, ali je javna tajna da su brojni Osječani utjecajni tijekom 90-ih na takav način zarađivali. Primjerice, nakon što bi netko od Srba otišao na drugu stranu, ili nakon što bi nestao, odjednom bi se pojavili i vjerovnici koji su na ime duga nestale osobe putem suda dolazili do njezinih nekretnina. Kasnije bi te nekretnine prodali, kako bi dodatno zametnuli trag nečasnim aktivnostima, jer bi spomenuti dugovi najčešće bili izmišljeni, a tu bi konstrukciju potvrđivali lažni svjedoci.

Kaznenu prijavu protiv Petra Kljajića policija je vrlo ozbiljno obradila. Prije desetak mjeseci državnom odvjetništvu poslali su posebno izviješće koje ima više od 3 tisuće stranica. Državno odvjetništvo još nije procijenilo treba li taj slučaj procesuirati podizanjem optužnice, ili će odustati od kaznenog progona.

POČUČA SE PROTIVIO GLAVAŠU

Branimira Glavaša svjedok ne tereti za ubojstvo Počuče, ali iznosi neugodne okolnostiBranimira Glavaša svjedok ne tereti za ubojstvo Počuče, ali iznosi neugodne okolnostiMeđu svjedočenjima iz procesa protiv Branimira Glavaša koja se redovito objavljuju na njegovoj web stranici, 6. svibnja objavljena je i izjava Tihomira Aparija. Apari tvrdi da je Bogdan Počuča, osječki šahist srpske nacionalnosti, ubijen zato da mu se otme garsonijera. Apari tvrdi da Glavaš za ubojstvo nije znao, ali postoje svjedoci koji tvrde da se Bogdan Počuča protivio tome da Glavaš bude prinudni upravitelj poduzeća u kojem je radio. U svakom slučaju, Apari svjedoči da je motiv za ubojstvo nekih osoba srpske nacionalnosti u Osijeku 1991. bila i pljačka njihove imovine.

PRIZNANJE U ČETIRI OKA

Tihomir Apari bio je 1991. u Samostalnoj uskočkoj satniji pod Glavaševim zapovjedništvom, a danas ima 47 godina i umirovljen je. U svojem iskazu danom sucu Mariu Kovaču 14. veljače ove godine tvrdi da je Bogdana Počuču ubio Josip Katančić da bi prisvojio njegov stan. Da je u to doba bilo malverzacija sa stanovima u vlasništvu osoba srpske nacionalnosti, pokazuje i prijava protiv Petra Kljajića, danas istražnog suca u osječkom Županijskom sudu. On je u doba rata bio predsjednik osječke vojno-stambene komisije, a osumnjičen je da je u 36 slučajeva stanare nasilno izbacio.

SUKOB BRANIMIRA GLAVAŠA I PETRA KLJAJIĆA

Petar Kljajić i Branimir Glavaš tijekom rata bili su vrlo bliski, ali su se kasnije razišli. Budući da su obojica nagle naravi, međusobno su se javno optuživali. Kljajić je Glavaša i Šeksa povezivao s Udbom, a Glavaša je nazivao kukavicom koja se obogatila u ratu, ali je izbjegavao izravno govoriti o njegovoj eventualnoj odgovornosti za ubojstva civila u Osijeku. S druge strane, Glavaš je početkom 2000. tužio Kljajića zbog prijetnji smrću njemu i njegovoj obitelji, navodno zbog nezadovoljstva jer ga je uoči izbora koje HDZ izgubio, Glavaš marginalizirao. Kljajić posljednja zbivanja oko Glavaša prati bez javnih komentara, a niti Glavaš ne spominje njega. Međutim, to bi se uskoro moglo promijeniti, jer svjedoci iz istrage u predmetima zbog kojih je Glavaš u pritvoru počinju pričati i o onim okolnostima koje bi mogle biti neugodne za Kljajića. Sve to korisno je u suočavanju hrvatske javnosti s mračnim stranama stvaranja hrvatske države, ali još treba pričekati da bi se vidjelo hoće li to pomoći kažnjavanju odgovornih za stradavanja nevinih civila srpske narodnosti.

 

Komentiraj