Spirala loših kredita: Omča oko vrata banaka

Objavljeno u Nacionalu br. 825, 2011-09-06

Hrvatska je daleko od izlaska iz krize: udio nenaplativih kredita i dalje raste, što blokira razvoj zemlje i prijeti propašću manjim bankama

Svaka treća privatna tvrtka u građevinarstvu, svaka peta koja se bavi trgovinom i svaki jedanaesti građanin ne mogu redovito vraćati kredite bankama. Dok se u Hrvatskoj raspravlja koliko nam pomaže rast od 0,8 posto, iz HNB-a dolaze uznemirujući podaci o rastu loših kredita, ključnom pokazatelju stabilnosti bankarskog sustava i odrazu gospodarstva svake države. Loši krediti u SAD-u izazvali su svjetsku financijsku krizu, a analitičari upozoravaju da je trend njihova rasta u Hrvatskoj zabrinjavajući i dugoročno teško održiv.

Za sve loše kredite banke moraju izdvojiti određeni novac za rezervacije, što znači da im manje ostaje za kreditiranje gospodarstva, a u pogoršanoj financijskoj situaciji rijetke tvrtke mogu preživjeti bez kredita, a kamoli investirati i tako povećati zaposlenost koja je ključna za izlazak iz krize. U najgorem slučaju, banke završavaju u gubitku i propadaju, a s njima i štednje građana i država.

Zadnjih godinu i tri mjeseca loši krediti, dakle oni za koje rate nisu plaćene duže od tri mjeseca, narasli su sa 22,8 milijardi na 33,8 milijardi kuna na kraju lipnja ove godine, pokazuju podaci HNB-a. Na početku krize, u jesen 2008., loši krediti su iznosili tek 12,4 milijarde i njihov udio je bio zanemariv u ukupnoj masi kredita. Sada je taj udio narastao na gotovo 12 posto u masi od 284 milijarde danih kredita, a posebno je zabrinjavajuće da nisu ispunjena očekivanja kako će ove godine njihov rast ipak biti usporen. Do kraja godine očekuje se rast udjela nenaplativih kredita od 12,5 do 14 posto, a sljedeće godine i do 15 posto, ali samo ako se gospodarska situacija dodatno ne pogorša.

“Dobro je da banke još imaju dovoljno novca iz dobiti ranijih godina kojim mogu spriječiti lomove na tržištu. No zbog rasta loših kredita kreditiranje gospodarstva neće se povećavati”, kaže jedan upućeni bankar. Udjeli loših kredita ponekad znaju pružiti i ponešto varljivu sliku. Recimo, ako se država odluči zaduživati kod neke od banaka koje posluju u Hrvatskoj, udjel će padati jer se država smatra nerizičnom. Također, nerizičnim se smatraju i svi oni krediti za koje ona jamči, poput brodogradilišta ili za cestogradnju, pa tako upravo državne tvrtke poput Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta sa svojih 10 milijardi kuna duga popravljaju sliku loših kredita u građevinarstvu. Međutim, treba naglasiti da objema tvrtkama trebaju novi krediti kako bi vraćali stare, a ako ih ne dobiju, teško bi financijske rupe bile pokrivene iz proračuna koji također ima nedostatak novca.
Zato, kad se izbace podaci za državu i poduzeća za koja ona jamči, te se pogleda samo privatni sektor o kojem ovisi i izlazak iz krize, vidi se da grcamo u dugovima. Omču loših kredita koja se steže i oko banaka i gospodarstva predvodi građevinski sektor i oni koji posluju s nekretninama. Koncem lipnja oni nisu mogli vratiti 6,7 milijardi kuna od 24,5 koje su im plasirane, što je gotovo trećina. Kad bi građani došli do toga da svaki treći ne može vraćati kredit, propale bi i banke i imali bismo američki sindrom. To samo pokazuje koliko su i građevinari i banke griješili u svojim procjenama pri investiranju u nove stanove kojih sada ima neprodanih između 14 i 15 tisuća.

Podsjetimo, do kraja lipnja bankama je kroz prodaju stanova plasirano uz državne subvencije i oko 370 svježih milijuna kuna, ali to nije promijenilo trend povećavanja loših kredita. Zanimljivo, podaci pokazuju da banke uopće ne žele preuzimati stanove i ostale nekretnine od građevinara koji ne vraćaju kredite. Svjesne su da bi tolike nekretnine koje bi trebale rasprodavati dovele do velikih padova cijena stanova, a samim tim i gubitaka za njih – iako bi od toga profitirali kupci, no to je u drugom planu. Zato banke radije daju odgode plaćanja građevinarima ili nove kredite – iako nema podataka koje banke imaju najviše refinaciranja, ekonomski analitičari tvrde da je broj loših kredita u građevinarstvu i znatno veći od prikazanog. Dodatni razlog za očekivanje rasta nenaplativih kredita građevinarstvu je to što je istekao rok od dvije godine na koji se obično daje poček ili reprogram.

Kad su banke 2009. to odobravale – ne bi li popravile svoju financijsku sliku bez većih lomova – računalo se da će kriza 2011. biti daleko iza nas. Ali su se prevarile. U međuvremenu, građani niti mogu niti žele kupovati stanove koje smatraju preskupima. Da kupaca ima ako se osiguraju povoljni uvjeti kroz niže cijene i povoljnije kredite, dokazao je Vladin model subvencija po kojem su stanovi razgrabljeni. “Trendovi rasta loših kredita su neodrživi. Unatoč tomu, banke umjesto otpisa stanova i prihvaćanja gubitka još uvijek čekaju da se gospodarstvo oporavi. To je utrka s vremenom i kockanje jer se čeka gospodarski oporavak i rast prije nego što se dođe do točke kada banke neće moći podnijeti neplaćanje kredita. To je držanje glave u pijesku.” kaže docent Josip Tica s Ekonomskog fakulteta.

Indikativno je da se stanje nenaplativosti kredita pogoršava i u trgovini – udio je dosegnuo 22,9 posto od 22 milijarde plasiranih kredita, pa bi uskoro svaki četvrti mogao postati nenaplativ. I u prerađivačkoj industriji loši krediti dosegnuli su 15 posto od 28,8 milijardi kuna, ali njihov je rast znatno manji nego kod trgovine i građevinarstva. Tica ističe da je još dugo nećemo dosegnuti razinu gospodarstva koju smo imali 2008., a kamoli krenuti u novi rast.

“Građevinarstvo i trgovina nosili su 90 posto rasta u proteklom desetljeću, prvenstveno kroz novo zapošljavanje. Trošilo se na kredit i gradilo na kredit. Da bismo izišli iz krize, drugi sektori trebali bi pomoći u novom zapošljavanju, ali to se ne događa”, zaključuje Tica. Zaduženi Hrvati još na leđima nose banke i, kao dobri platiše, održavaju im glavu iznad vode. Građani imaju 127 milijardi kuna duga ili gotovo polovicu ukupnih kredita, ali udio loših kredita je tek osam posto. Iako taj udio izgleda malen, radi se o 10,3 milijarde kuna koje banke ne uspijevaju naplatiti unatoč svim ovrhama računa. Još prije godinu dana taj iznos je bio 2 milijarde kuna manji. Građani drže čak trećinu loših kredita, a tečaj švicarskog franka ove godine ponajviše je pridonio njihovu rastu. Kalkulaciju o tome koliko bi osoba trebalo prestati plaćati svoje kredite da se cijeli sustav slomi, nemoguće je dobiti od stručnih krugova – masovno odustajanje građana od plaćanja kredita uništilo bi bankarski sustav, ali to je najmanje vjerojatan scenarij. Građani ne plaćaju samo kad zaista nemaju više novca, a prije odustajanja od plaćanja kredita, pogotovo stambenog, pokušat će uštedjeti na svim drugim stavkama u svom životu. Unatoč tomu, od 58,9 milijardi plasiranih kuna za stambene kredite, loši su se udvostručili, djelomice i zbog tečaja franka. Uz tu ogradu, loši stambeni krediti su narasli s 1,45 milijardi u proljeće 2010. na 2,8 miljardi kuna na kraju lipnja ove godine.

Hrvatska narodna banka u izvješćima o stabilnosti iz lipnja smatra da još nema mjesta panici jer banke imaju dovoljno rezervi, čak i znatno više od zakonski propisanog minimuma koji je u Hrvatskoj jedan od najvećih u Europi. Prema testovima sustav može izdržati i udio loših kredita od 14 posto, ali značajni problemi za neke banke nastali bi ako bi oni narasli na 20 posto.

Tada bi njih devet od 33 imale kapital ispod obvezne pričuve, a radi se prvenstveno o manjim bankama. HNB ipak upozorava na neke rizičnije trendove koje građani, ali i ekonomisti koji smatraju da banke izvrsno posluju i u krizi, često prešućuju. Na kraju 2010. banke su ostvarile 4,6 milijardi kuna dobiti prije poreza ili skoro devet posto više nego 2009. godine, ali se zaboravlja da je tome pridonijela ponajviše Hrvatska poštanska banka koja je 2009. imala gubitak od gotovo pola milijarde, a u 2010. godini 55 milijuna kuna dobiti. Kad bi se ona isključila, ispada da je dobit svih banaka manja za 4,1 posto, i to velikim dijelom zbog nedobivanja kamata od nenaplativih kredita. Također, ako se gleda prva tri mjeseca ove godine, može se reći da su banke ostvarile 2,55 milijardi kuna dobiti ukupno, što je impresivan rast, ali opet je osam ostvarilo i gubitke.

Dok se izvana gledajući sve banke zajedno, slika čini idiličnom i izaziva bijes građana, unutar bankarskog sustava buja rak loših kredita. Najveće i najsnažnije banke neće uništiti, ali one slabije bi ipak mogle postati žrtve. Sigurno je da će zbog bankarskog financiranja loših projekata u nekretninskom biznisu i okretanja financiranju države, koja se vodi kao najmanje rizična, i dalje patiti ostatak gospodarstva. I tako produžiti krizu. Problemi u eurozoni, prvenstveno u Italiji i Njemačkoj, koje su naša izvozna tržišta, samo će doliti ulje na vatru.

Komentiraj

Source:Ivan Pandžić