Objavljeno u Nacionalu br. 583, 2007-01-16

PREMIJER Sanader je u Austriji bio suvlasnik dviju tvrtki s minimalnim početnim kapitalom, od kojih je jedna ugašena 1992., a druga 2001.

Doista je upitno kako je Ivo Sanader stekao svoje sadašnje bogatstvo. Premda aktualni premijer tvrdi da je bio uspješan poslovni čovjek u Austriji, čini se da to ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Puna istina glasi: Sanader je bio suvlasnik dvije tvrtke koje su osnovane najmanjim početnim kapitalom od kojih je jedna ugašena za manje od tri godine, dok je druga bila nešto dugotrajnija.

Prva firma zvala se KCBS Bau-und Planungs-gessellschaft m.b.H., osnovana je 28. studenoga 1989., a likvidirana već 27. ožujka 1992., i to prema sudskoj presudi “zbog nedostatka imovine”. Naziv druge tvrtke bio je WAPAGG-Handelsweren-Vertriebs-Gessellschaft m.b.H., koja je osnovana 23. svibnja 1986., a ugašena 31. kolovoza 2001. Ivo Sanader prvi put je otišao u Austriju 1978., neposredno nakon vjenčanja sa suprugom Mirjanom. Mladi bračni par živio je u Innsbrucku, gdje su pohađali tamošnje sveučilište, na kojemu je Sanader diplomirao 1982. godine. U tom periodu živjeli su skromno, a sadašnji premijer honorarno je povremeno izvještavao za Sportske novosti, da bi kasnije upoznao Hansa Meyera, vlasnika press agencije.

Kada se radi o Meyer-pressu, Sanader je bio neka vrsta agenta, koji je nekoliko puta godišnje u redakciju Starta donosio fotografije razgolićenih modela od kojih su neke završavale na duplerici. Zapamćen je kao elegantan i kulturan, ali u ovim transakcijama nije bilo puno novca. Tih godina Vjesnikova press agencija, plaćala je za fotografije pin-up modela poznatim agencijama Sipa i Gama oko 3000 dolara godišnje. Meyer press je dobivao manje budući da je surađivao isključivo sa Startom u kojem bi godišnje objavio svega desetak duplerica, a tu i tamo bi fotografije uspjeli prodati i još u nekim republikama SFRJ. Sanaderu je pripao tek dio ovog iznosa.

MLADI SANADER radio je i kao novinar: među ostalim sportašima intervjuirao je i Armina Koglera, svjetskog rekordera i višestrukog prvaka u skijaškim skokovima, rođenog u Innsbrucku

Poslije završetka studija bračni par se vratio u Split, i prvi posao Ivo Sanader dobio je u marketinškom odjelu Dalmacijaturista. Vrlo brzo je prešao u izdavačko poduzeće Logos, gdje je 1988. dobio otkaz, nakon čega se vratio u Austriju. U Innsbrucku je zadržao neka poznanstva o čemu svjedoči podatak kako je tvrtka WAPAGG osnovana 1986., točnije dvadesetak mjeseci prije povratka u Austriju. Tada počinje trogodišnje, vrlo nejasno razdoblje u Sanaderovoj austrijskoj karijeri. Premda je često izjavljivao da je bio vlasnik i osnivač dva uspješna poduzeća, to je priča koja nema uporište. Ni u jednoj od ove dvije tvrtke Ivo Sanader nije imao glavnu ulogu, drugoosnovani KCBS zatvoren je poslije 2,5 godine i to pod sumnjivim okolnostima, dok je u WAPAGGU njegov nadređeni ortak bio Michael Passer, austrijski biznismen umiješan u poslovni skandal o kojem se raspravljalo i u parlamentu u Beču.

Michael Passer je bankrotirani poduzetnik, a neko vrijeme i dogradonačelnik Innsbrucka, koji je zbog sumnji da je vjerovnike jedne od svojih tvrtki oštetio za 60 milijuna šilinga, bio i pod pravosudnom istragom. Danas se bavi savjetničkim poslom i daleko je od javnosti.

Ovo su podaci iz registra Trgovačkog suda u Austriji, u kojem su sortirane informacije o svim poslovnim transakcijama u toj državi. Ugledni austrijski biznismeni koji su vidjeli sudske ispise, tvrde da sve ukazuje da se ne radi o tvrtkama koje su ostvarivale veliku dobit. Glavni argument je iznimno nizak temeljni kapital od 500.000 šilinga, odnosno oko 36.000 eura. Sanader u WAPAGG-u ima 20 posto, odnosno nešto više od 7000 eura, dok je u KCBS-u bio suvlasnik u 60 posto.

Uzme li se u obzir da su u tih 60 posto još bili i Josef Baumann i Franc Šušteršič, može se pretpostaviti kako njegov kapital i ovdje ne premašuje desetak tisuća eura. Kada se zna da su u međuvremenu obje tvrtke likvidirane, postaje jasno da se teško može govoriti o velikoj poslovnoj karijeri koju je predsjednik hrvatske vlade ostvario dok je živio u Austriji.

S MILJENKOM ŽAGAROM na skupštini ogranka HDZ-a u Innsbrucku

Dokumenti pokazuju kako je Sanader 1989. u Innsbrucku sudjelovao u osnivanju tvrtke KCBS d.o.o. za građevinarstvo i planiranje. Kao poslovođe navedeni su Josef Baumann, Ivica Sanader i Franc Šušteršič, koji je bio predstavnik mariborske tvrtke Konstruktor. Šušteršič je sada umirovljenik i živi u Mariboru. U ponedjeljak ujutro, u telefonskom se razgovoru prisjetio poznanstva sa Sanaderom i Baumannom, kao i okolnosti njihova poslovnog odnosa. Radilo se o izgradnji zgrade sa 68 stanova uz granicu sa Švicarskom, pri čemu je Konstruktor osigurao radnike i mehanizaciju, Baumann je bio organizator posla, a Sanader neka vrsta poslovođe. Objekti su izgrađeni, radnici su primili plaće, međutim Šušteršič se prisjeća da je KCBS ugašen pod sumnjivim okolnostima. Jozef Baumann je dobio posao izgradnje hotela u Turskoj i više ga nije zanimao nastavak radova u Austriji, i firma je prestala s radom. Ivo Sanader tada također više nije živio u Austriji.

U međuvremenu je u Tirolu osnovao ogranak HDZ-a, i 1991. ga je vladajuća stranka postavila za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Za to vrijeme, Slovenci su u dva navrata tražili sazivanje Skupštine KCBS-a, međutim niti jednom se nisu pojavili ni Baumann ni Sanader. Naposljetku nije izrađena poslovna bilanca, zbog čega je Konstruktor ostao bez dijela opreme koju su dopremili na gradilište, a ostali dio su vratili uz dosta teškoća. Ovo potvrđuje i dokument Trgovačkog suda u kojem piše kako je Pokrajinski sud Innsbruck ugasio KCBS zbog nedostatka imovine.

Franc Šušteršič kasnije nije sretao Ivu Sanadera. “Viđam ga na televiziji, ali ne i uživo. Prošlo je dosta godina, no koliko pamtim u tom poslu su se dešavale neke čudne stvari, međutim najvažnije je da su svi radnici bili isplaćeni.”

SUSANNA RIESSPASSER supruga Sanaderova austrijskog poslovnog partnera bila je vicekancelarka u Schüsselovoj vladi

Podjednako bizarna je i priča o tvrtki WAPAGG, koja je prvo poduzeće čiji je suvlasnik Sanader, a ugašena je tek 2001. godine. Austrijski poduzetnik koji godinama poznaje Ivu Sanadera, prisjeća se da je njegova tvrtka u Innsbrucku bila smještena u samo jednoj sobi, koja se nalazila u zgradi u vlasništvu Michaela Passera. Službeni naziv glasi WAPAGG d.o.o. za distribuciju trgovačke robe i također je registrirana pri Pokrajinskom sudu u Innsbrucku s datumom 23. svibnja 1986. Poslovođe WAPAGG-a bili su Michael Passer i Günther Walser, a ortaci u vlasništvu uz Passera i Walsera, navedeni su Wilhelm Grissemann i dr. Ivica Sanader. Temeljni kapital iznosio je 500.000 šilinga od čega je Sanader uložio 100.000 odnosno dvadeset posto. Poduzeće je djelovalo do 28. kolovoza 2001., kada je podnesen prijedlog za gašenje WAPAGG-a.

Najintrigantnija osoba u Sanaderovoj poslovnoj prošlosti, upravo je Michael Passer. U prošlosti se bavio i politikom i dogurao da drugog po važnosti dužnosnika u Innsbrucku, međutim nakon poslovnog bankrota i optužbi da je odgovoran za financijske dubioze vjerovnika svoje kompanije, sasvim se povukao iz javnog života. U kratkom razgovoru za Nacional, pojasnio je kako se sada bavi davanjem poslovnih i političkih savjeta. Isto tako, potvrdio je veze s hrvatskim premijerom, ali striktno izbjegavajući govoriti o zajedničkim poslovima.

“Ako me pamćenje služi, mislim da Ivu Sanadera poznam oko dvadeset godina. On je studirao u Austriji, a družili smo se zahvaljujući nogometu jer smo obojica rekreativni igrači. Često smo se susretali, i imamo zajedničke poznanike.” Ivu Sanadera opisuje kao “pametnu osobu koja govori nekoliko jezika”, ali dodaje kako posljednjih godina održavaju rijetke kontakte. Uspio se prisjetiti dvije posljednje situacije: kada je Sanader u Beču posjetio bivšeg austrijskog kancelar Wolfganga Schüssela, kao i u kolovozu 2005. u Splitu gdje su prijateljsku utakmicu igrale reprezentacije Hrvatske i Brazila.

Za razliku od vrlo dobre memorije kada se radi o zajedničkoj sklonosti nogometu, Michael Passer puno lošije pamti poslovnu suradnju s Ivom Sanaderom. Tijekom ponedjeljka u tri navrata sam razgovarao s Passerom, koji je vrlo uljudno odgovarao na općenita pitanja o svom odnosu sa Sanaderom, ali kada bih spomenuo njihove poslove i WAPAGG, doslovno svaki puta Passer nije čuo pitanje i ponavljao bi istu rečenicu “Halo, halo, ne čujem vas. Kakav posao?” a potom bi se veza prekinula.

SUPRUŽNICI PASSER na bečkom Opernballu 2000.: Michaelu Passeru naglo se kvario telefon svaki put kad bi ga upitali za poslove sa Sanaderom

Stvar je u tome da je Sanaderovo prijateljstvo s Passerom, u kasnijim godinama poprimilo i političke konotacije. Njegova supruga je Susanne Riess-Passer, godinama najbliža suradnica najpoznatijeg austrijskog desničara Joörga Haidera, osnivača Slobodarske stranke (FPO). Zbog njezina ponašanja, u austrijskom političkom životu stekla je nadimak Kobra. Dugo je bila jedna od vodećih političarki i kao osoba od Haiderova povjerenja, postala je potpredsjednica u tzv. smeđe-crnoj koalicijskoj vladi Wolfganga Schüssela. Kada je unutar FPO-a došlo do podjele i Haider osnovao novu stranku, Susanne Riess-Passer ga je slijedila i sada je zastupnica u parlamentu u Beču. Politički analitičari joj ne predviđaju jako uspješnu budućnost jer je kao i njezin suprug pod sudskom istragom uz optužbu da je pronevjerila 600.000 eura. Tužbu je podiglo vodstvo FPO, koje tvrdi kako je Susanne Riess-Passer novac svoje nekadašnje stranke potrošila za privatne potrebe, među ostalim organizirajući i raskošne rođendanske proslave. Spor još nije okončan.

Dok je živio u dijaspori, Ivo Sanader je bio suradnik obitelji Passer. Ali kada se vratio iz Austrije i politički angažirao, Sanader nije bio imućan, tvrde njegovi tadašnji suradnici. Vozio je polovni mercedes i pričao da ima problema s novcem. Kada se politički etablirao, znao je prijateljima povjeriti kako kao dužnosnik nije profitirao u materijalnom smislu, za razliku od Ivića Pašalića i ostalih HDZ-ovih desničara. Povratnički život doista nije ostavljao dojam raskoši. Kada se 1990. vratio u Split, sa ženom i kćerima stanovao je kod suprugine obitelji. Nisu se isticali od susjedstva i pamti ih se kao prosječno imućne građane koji pripadaju srednjoj klasi. Prve dvije godine niti politički nije bio pretjerano prodoran, i jedina funkcija bilo je članstvo u lokalnoj ekipi za razmjenu ratnih zarobljenika. Uspon mu je osiguralo prijateljstvo s Josipom Manolićem, koji je postao politički pokrovitelj Ive Sanadera. Kada su u kolovozu 1992. sastavljane izborne liste, Manolić je bio glavni zagovornik postavljanja Sanadera na visoko mjesto na listi, kako bi uspio ući u Sabor. Bilo je i ideja da ga se kandidira u izbornoj jedinici Split, međutim tamo je ipak kandidiran Boris Dvornik.

Franji Tuđmanu svidio se novi splitski kadar, posebno zbog njegovih veza s Katoličkom crkvom i konzervativnim krugovima. Zato je podržao njegovo promicanje među glavne diplomatske kadrove, a bliski odnosi potrajali su nekoliko godina i kulminirali Sanaderovim postavljanjem na položaj predstojnika Ureda Predsjednika Republike.

ROĐENDANSKI PARTY Michaela Passera: zbog rasipanja novca na slične raskošne zabave FPO je podnio kaznenu prijavu protiv Susanne Riess-Passer

Ondje se nije dugo zadržao jer je Tuđman shvatio da Ivo Sanader nema prevelike radne navike i odlazi s posla puno prije svog šefa. Na sve se nadovezao Sanaderov sukob s Gojkom Šuškom i Ivićem Pašalićem, zbog čega ga je Tuđman odlučio smijeniti. Ivo Sanader se i dalje predstavlja kao pouzdani Tuđmanov suradnik, međutim da ga tadašnji predsjednik 1995. više nije cijenio u svojim su memoarima, objavljenim u protekle dvije godine, naveli i Mate Granić i Ankica Tuđman. Sanader se vratio u diplomatsku službu i postao zamjenik Mate Granića. Iz tog razdoblja datira i bliska suradnja i druženje s Miroslavom Kutlom. Tadašnji djelatnici ministarstva vanjskih poslova potvrđuju kako je Kutle, barem jednom tjedno posjećivao Sanaderov ured na Zrinjevcu. Mogući detalji veze Sanader-Kutle, djelomice su razjašnjeni u studenom 2003., kada je u medije došao dokument iz Državnog odvjetništva u kojima su nabrojene gotovinske isplate Miroslava Kutle vodećim dužnosnicima HDZ-ove vlasti. Radilo se o spisu koji sadrži službeno svjedočenje M. Š., bivše financijske tajnice Kutline Globus grupe podatke o gotovinskim isplatama što ih je nekada vodeći državni tajkun plasirao na račune vodećih HDZ-ovaca. Među njima našlo se i ime Ive Sanadera, kome je prema izjavi M. Š., Kutle u dva navrata, tijekom 1995. i 1996. godine, isplatio ukupno 800 tisuća njemačkih maraka.

Ovaj iskaz dan je istražiteljima još u kolovozu 2000., međutim spremljen je u tajni spis i postupak nikad nije pokrenut. Na popisu Kutlinih isplata pod rednim brojem 38., nalazi se sljedeća šifra: „M. Kutle-Hypo“, te rukom dopisani inicijali I. S. i cifra od 750.000 maraka. Za 1996. pod rednim brojem 17. stoji: „M.K. – Hypo- Sa“ i brojka od 50.000 maraka. M. Š. je u iskazu istražiteljima objasnila ”Prilažem gotovinske isplate u iznosu 800.000 DEM sa naznakom Hypo-gosp. Sanader. Ja moram napomenuti da smo mi u to vrijeme dobili kredit od 4.000.000 DEM od Hypo-banke Austrija. Ja poznam ljude u Hypo-banki i mislim da je isključeno da bi oni primili proviziju u tako velikom iznosu da daju kredit. Tada u to vrijeme u uredu se govorilo za koga je taj novac jer da je pomogao oko dobivanja kredita. Vidite na isplatnicama da piše Hypo i SA. Kasnije samo Hypo, a na kraju Hypo S. I. Osobno znam da je tada rečeno da se isplaćuje gosp. Ivi Sanaderu. To je ono što sam čula, ali gotovinske isplate u ovom iznosu su zaista izvršene s naznakom kao što sam već navela”, stoji u spisu koje je tri godine bio pohranjen u Državnom odvjetništvu, a da nitko nije započeo istragu. Ubrzo po objavljivanju ovog dokumenta, Sanader je postao premijer i čitava je stvar stavljena ad acta a o Kutlinim sudskim slučajevima više se ništa ne čuje.

Komentiraj

PIŠE:Robert Bajruši
PODIJELI
NACIONAL je već 20 godina najutjecajniji politički tjednik u Hrvatskoj.