SPAŠAVANJE AGROKORA 2017.: Povjerenik Ante Ramljak mjesečno košta 89.227,81 kunu

Objavljeno u Nacionalu br. 995, 23. svibanj 2017.

RAMLJAK JE STRATEŠKI I RAZVOJNO SAVJETOVAO KRAŠ, ČIJA PROKURISTICA MARICA VIDAKOVIĆ PREDSTAVLJA DOBAVLJAČE U VJEROVNIČKOM VIJEĆU AGROKORA 

Izvanredni povjerenik Vlade za Agrokor zarađuje duplo više od premijera, ali manje od prosječne plaće donedavnih članova Uprave tog koncerna. Otkrivamo zašto raste nervoza među dobavljačima i zašto ih iritira Marica Vidaković s kojom je Ramljak u Krašu ranije surađivao

Ante Ramljak, izvanredni povjerenik Vlade za Agrokor, više je nego dvostruko plaćen od premijera Andreja Plenkovića. Njegova mjesečna plaća u bruto iznosu dosegla je protekli mjesec 89.227, 81 kunu. To znači da u neto iznosu ona doseže oko 50.000 kuna, a isplatio ju je Agrokor. To su za Nacional u ponedjeljak navečer službeno potvrdili iz Agrokora, ali tek nakon što je Nacional informaciju o Ramljakovim primanjima zatražio od Vlade.

Ta službena potvrda o visini Ramljakovih primanja Nacionalu je pristigla možda sat vremena nakon što je Nacional u ponedjeljak stupio u kontakt s osobom bliskom premijeru Plenkoviću i tu osobu informirao da Ramljak izgleda skriva od javnosti iznos plaće za posao koji obavlja te da to nije jedina tema o kojoj se izbjegava precizno izjasniti, ili to čini selektivno, onako kako mu odgovara.

Sve to pokazuje da u najmanju ruku postoji prostor za napredak u Ramljakovim odnosima s javnosti i medijima, unatoč tomu što je okružen brojnim savjetnicima upravo iz područja komunikacija, iako mu u turbulentnim okolnostima koje okružuju Agrokor zasigurno nije lako.

„Što se tiče naknade izvanrednog povjerenika ona je propisana Zakonom o postupku izvanredne uprave i definirana je visinom prosječne mjesečne naknade koju su imali članovi uprave Agrokora u posljednja tri mjeseca“, odgovorili su isprva koncem proteklog tjedna iz Agrokora na izravan upit Nacionala o visini Ramljakovih primanja. Međutim, niti taj odgovor nije bio potpuno točan i precizan. U drugom stavku članka 20. Lex Agrokora stoji da visinu njegove plaće zapravo određuje ‘’čelnik Ministarstva i ta nagrada ne može biti veća od prosječne mjesečne naknade koju su ostvarivali članovi Uprave dužnika u posljednja tri mjeseca prije otvaranja postupka izvanredne uprave’’. Drugim riječima, Ramljakova plaća u najvišem iznosu može, ali ne mora doseći prosječni iznos plaće koju su imali članovi Uprave Agrokora. No čini se da Ramljakova plaća ipak nije dosegla prosječni mjesečni iznos plaće donedavnih članova Uprave Agrokora.

Izvor blizak Ivici Todoriću otkrio je za Nacional da iznos prosječne mjesečne naknade koju su ostvarivali članovi Uprave Agrokora doseže najmanje 65.000 kuna neto plaće. To bi otprilike dosezalo oko 135.000 kuna bruto plaće mjesečno.

Ramljaku ovo nije prvi put da je plaćeniji od hrvatskog premijera. Bilo je tako i prije nekoliko godina, kada je obnašao dužnost člana Upravnog odbora Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. Prema pisanju Poslovnog dnevnika od konca siječnja 2014. i tada je bio rekorder po primanjima i honorarima među zaposlenima u državnim institucijama, s neto mjesečnom plaćom nešto višom od 23 tisuće kuna. Do tog otkrića Poslovni dnevnik došao je istražujući podatke o angažmanu posebnih, tj. vanjskih savjetnika u tijelima Vlade. Posebne savjetnike imali su tada ministri zaštite okoliša Mihael Zmajlović i zdravlja Rajko Ostojić. Ostojić je imao dvojicu savjetnika,Vlatku Bilas i Antonia Volarevića koji su te poslove obavljali bez naknade, dok je Zmajlovićev posebni savjetnik Renato Šarc imao mjesečni honorar od 5 tisuća kuna neto koji je ostvarivao uz redovitu plaću na Institutu gospodarenja otpadom na sveučilištu Leoben u Austriji.

Izgleda da tada ni u Vladi nisu znali da je toj grupi pripadao i Ante Ramljak, tada posebni savjetnik ministra gospodarstva koji je na tu poziciju postavljen u mandatu Radimira Čačića, a za nju je primao mjesečnu naknadu od 7300 kuna neto. Za Čačićeva mandata Ramljak je bio angažiran i Upravnom vijeću CEI-ja uz stalnu plaću od 13 tisuća kuna neto, a temeljem te funkcije bio je imenovan i u Nadzorni odbor HEP-a. Državni dužnosnici nemaju pravo primati naknadu za članstvo u Nadzornim odborima državnih poduzeća, no kako se ni savjetnička sinekura, niti posao u CEI-ju prema zakonu ne smatraju dužnosničkim pozicijama, Ramljak je za posao nadziranja HEP-a primao dodatnih 2 tisuće kuna mjesečno. S mjesečnim primanjima od 23.300 kuna Ramljak je tada zarađivao šest tisuća kuna više od sebi nadređenih ministara, oko tri tisuće kuna više od premijera te tek oko tisuću kuna manje od predsjednika Republike, pisao je Poslovni dnevnik.Takva su se primanja mogla pokušati opravdati velikim obimom posla CEI-ja jer je ta institucija zadužena za realizaciju velikih državnih investicijskih projekata – možda čak i činjenicom da je Ramljak na tu poziciju došao nakon višegodišnjeg rada u privatnim financijskim tvrtkama gdje su plaće više nego u javnom sektoru, ali se nakon Ramljakova napuštanja CEI-ja teško moglo pronaći ikakav realizirani veliki državni investicijski projekt iz vremena dok se on nalazio u CEI-ju. Nacional je tijekom proteklih tjedana razgovarao s većim brojem velikih Agrokorovih dobavljača koji nisu zadovoljni dosadašnjim rezultatima Ramljakova angažmana. To se vidjelo i tijekom ponedjeljka, kada su predstavnici dobavljača postavili svojevrsni ultimatum. “Nakon gotovo 40 dana kako je izvanredni povjerenik preuzeo upravljanje kompanijom, ono što moramo reći je to da mi dobavljači nismo zadovoljni. To je dovelo do toga da razmišljamo i o nekim mjerama, a hoće li doći do tih mjera ovisi o ispunjenju naših zahtjeva, odnosno zaključaka”, kazala je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, nakon sastanka s dobavljačima u toj tvrtki. Puno je toga u tim odnosima nejasno i podložno raznim interpretacijama.

 

‘Problem dobavljača može se riješiti s 300 mil. eura kredita za dobavljače. To bi za Agrokor bila neutralna transakcija koja bi skinula rizik s dobavljača i rizik s države’, tvrdi izvor blizak Todoriću

 

Oko 6000 dobavljača i njihov spas bio je jedan od glavnih razloga za donošenje Lex Agrokora i uvođenje vladine uprave. Dobavljačima je tada govoreno da će promjenom uprave biti riješen problem, da će dobiti novac, ali se počinje ispostavljati da to nije tako, da povjerenik vlade Ante Ramljak zasad ne može osigurati prijeko potreban novac i da problem dobavljača još uvijek nije riješen.

Jedan takav veliki dobavljač Agrokora je Prvo plinarsko društvo (PPD). Njima po prilici Agrokor duguje oko 100 milijuna kuna i to za gnojivo. To je gnojivo PPD otkupljivao od kutinske Petrokemije koja ga je ranije izravno prodavala članicama Agrokora koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Međutim, kako Agrokor to gnojivo nije plaćao na vrijeme, PPD je odlučio pomoći i dio svojih isporuka plina za Petrokemiju naplaćivati u gnojivu. To je gnojivo potom prodavano Agrokoru uz nešto duže rokove plaćanja, ali uz kamate u iznosu 6-7 posto te bi uzimao Agrokorove mjenice kao sredstvo osiguranja naplate. Potom bi PPD eskontirao mjenice i naplatio svoje potraživanje. Sve do uvođenja izvanredne uprave, svaku bi dospjelu mjenicu Agrokor isplatio. Međutim, to se počelo mijenjati nakon što je Ramljak postao izvanredni upravitelj u Agrokoru. Kako nove dospjele mjenice Agrokor više ne isplaćuje, banke su najavile da će se početi regresno naplaćivati od PPD-a, a već su se neke banke po sličnim osnovama naplatile i od drugih dobavljača u prvim danima krizne situacije.

„U ovom trenutku i u ovakvim situacijama otvara se pitanje što je zapravo država htjela postići i kako je pomogla ovom i sličnim dobavljačima Agrokora. Je li cilj države zapravo bio da se banke umjesto od Agrokora naplate od dobavljača?“ tvrdi sugovornik Nacionala blizak jednom od dobavljača Agrokora čija su potraživanja realna.

Drugi izvor Nacionala je vlasnik višegodišnjeg dobavljača Agrokora. Taj dobavljač godinama pruža konkretne usluge Agrokoru u cijeloj Hrvatskoj. Trenutačno mu Agrokor duguje 10 milijuna kuna čija je naplata već dospjela i još oko 5 milijuna kuna nedospjelih obveza, a taj će iznos i dodatno rasti.

„Sredinom proteklog tjedna posjetio sam Agrokor i razgovarao s Ramljakom. Šokirao sam se kada mi je potvrdio da nisam ni na kakvom popisu za plaćanje dospjelih obveza jer me vjerovničko vijeće naprosto nije uvrstilo ni na kakav popis. To sam tada i službeno doznao. Prije toga sam svašta izgovorio Marici Vidaković iz Kraša jer se ona, doista ne znam temeljem čega, s još nekim vjerovnicima ponaša kao neka gazdarica u cijelom tom procesu. Pukao mi je film, a skoro mi je pozlilo kada mi je Ramljak i potvrdio da me nema ni na kakvoj listi za plaćanje dospjelog duga, iako takve liste postoje. Bilo bi dobro da se javno postavi pitanje tko su ljudi koji kroje te liste i po kakvim kriterijima’’, kazao je ovaj sugovornik Nacionala. Agrokor je 24. ožujka proglasio standstill aranžman, što znači da je od toga dana prestao plaćati svoje obveze prema dobavljačima. Tri dana kasnije, 27. ožujka Ivica Todorić sastao se u Konzumu s 40-ak najvećih dobavljača, a na sastanku su bili svi najvažniji: Coca-Cola, Lactalis, Zagrebačka pivovara, BAT, Vindija, Atlantic, Franck, Kraš, Saponija… Sastanak je trajao oko sat vremena, gotovo svi dobavljači dali su snažnu podršku restrukturiranju Agrokora, nastavku suradnje i poručili da “imaju povjerenje u Agrokor”. Jedino je Marica Vidaković iz Kraša na sastanku rekla: “Ja ću govoriti malo drugačije, pitam vas kada ću dobiti svoje novac?”. Todorić joj je na to odgovorio: “Dobit ćeš prema ugovoru”.

Kada je Agrokor proglasio standstill i prestao plaćati obveze prema dobavljačima, nitko osim države i Orbica nije blokirao Agrokor. Izvor blizak Todoriću za Nacional je izjavio: “Uloga pojedinih dobavljača bila je jako važna u priči oko uvođenja vladine uprave u Agrokor. Još će se svašta u budućnosti utvrditi oko uloge pojedinih dobavljača”.

Čelnik Mosta Božo Petrov izjavio je da je o problemu Agrokora više puta “razgovarao s dobavljačima”. Jedan od tih predstavnika zasigurno je njegov politički istomišljenik Miroslav Šimić, inače poslovno povezan s Krašem. Do Nacionala su dospjele tvrdnje da je Kraš jedan od rijetkih dobavljača koji je naplatio skoro sva potraživanja prije donošenja Lex Agrokora. Nacional je upitao Maricu Vidaković koliko danas Kraš potražuje od Agrokora, je li točno da je Kraš jedan od rijetkih dobavljača koji je naplatio skoro sva svoja potraživanja prije donošenja Lexa Agrokor te je li Ramljak u bilo kom periodu prije preuzimanja te funkcije na ikoji način bio poslovno angažiran u Krašu.

Marica Vidaković izbjegla je odgovor na ta pitanja. Ona je u poruci elektronske pošte Nacionalu napisala: ‘’Sva pitanja koja ste postavili odnose se na financijska i komercijalna pitanja za koje molim svoj upit prosljedite Upravi Društva, a iz čije nadležnosti i jesu Vaša pitanja. Kada je riječ o angažmanu gospodina Ramljaka od strane Kraša ili bilo kojeg drugog konzultanta, to je dio poslovnih odnosa sa poslovnim partnerima i ne možemo ih javno komunicirati. Kraš je javno izlistana kompanija na tržištu kapitala te postoje točno utvrđena pravila kako komuniciramo cijenovno osjetljive informacije.’’

Da Marica Vidaković zapravo pokušava izbjeći za nju i za Kraš potencijalno neugodna pitanja pokazao je odgovor koji je za Nacional stigao iz Agrokora, a u komu se potvrđuje da je Ramljak bio poslovno povezan s Krašem. „Prije svoga dolaska u Agrokor na poziciju izvanrednog povjerenika, Ramljak je bio strateški savjetnik u više kompanija u Hrvatskoj i inozemstvu te je između ostalih savjetovao i Kraš u strateškim i razvojnim pitanjima’’, stoji u odgovoru iz Agrokora. Jedan dobavljač Agrokora koji je također razočaran time kako se Marica Vidaković ponijela prema njegovoj tvrtki, otkrio je za Nacional da je sudjelovao i u sklapanju spornih financijskih odnosa s Agrokorom.

 

‘Sve se radilo tako da su se izdavale mjenice bez pokrića, što se pokrivalo fiktivnim IOS-ima. Policija trenutno zbog toga istražuje 179 tvrtki. Ja ću svoju odvesti u stečaj zbog 20 mil. eura’, tvrdi dobavljač Agrokora

 

‘’Nije bilo razloga da u tomu ne sudjelujemo, a sve se radilo tako da su se izdavale mjenice koje nisu imale pokriće u stvarno izvršenim uslugama ili distribuciji robe. To se od određene faze pokrivalo fiktivnim IOS-ima (izvod otvorenih stavaka) koje je izdavao Konzum. Prema onomu što su nam rekli neki nama bliski izvori iz policije, izgleda da su se lažirali IOS-i te da su istovjetne kopije kao pokrića za zapravo neizvršeni posao završavale u većem broju tvrtki. Policija trenutačno ispituje takvo poslovanje na relaciji između Agrokora i ukupno 179 tvrtki. Meni se čini da ću morati tvrtku odvesti u stečaj jer bi nakon završetka stand still aranžmana trebao vraćati oko 20 milijuna eura Agrokorova duga’’, kazao je taj dobavljač Agrokora koji navodi da je sve bilo u redu dok je Agrokorom upravljao Todorić.

‘’On je iskupio sve dospjele mjenice. To ne znači da bi se to nastavilo i u budućnosti, ali sada su se problemi samo ubrzali. Sve se odvijalo tako da su nas Agrokorove ekipe financijskih stručnjaka znalački uvele u te kompleksne aranžmane. Oni bi pripremili kompletnu financijsku dokumentaciju, a mi bismo eskontirali mjenice i potom uz neznatnu naknadu novac vraćali u Agrokor ili povezanim društvima. Sada čekamo da umjesto Agrokora mi počnemo vraćati te dugove, ako ih Agrokor ne bude vraćao. A nakon Todorićeva odlaska sada se ne zna kako će se Agrokor u budućnosti postaviti’’, kaže ovaj dobavljač Agrokora koji će vjerojatno svoje poslovanje prebaciti na drugu firmu i koji dugove bankama planira ostaviti u stečaju firme dužnika.

Više poslovnih izvora, od kojih su neki i iz kruga Agrokorovih dobavljača upozorilo je Nacional da im se čini spornim 40. članak Lex Agrokora. U njemu se navodi da Ramljak kao izvanredni povjerenik uz suglasnost vjerovničkog vijeća ‘’može izvršiti plaćanja dospjelih tražbina koje su nastale prije donošenja rješenja o otvaranju postupka izvanredne uprave ako je to nužno radi smanjenja sistemskog rizika, nastavka poslovanja, očuvanja imovine, i ako se radi o tražbinama iz redovnog ili operativnog poslovanja’’. Drugim riječima, radi se o dijelu Lex Agrokora koji Ramljaku otvara prostor da uz suglasnost vjerovničkog vijeća donosi i neke diskrecijske odluke. A čini se da glavnu riječu u tom vijeću zasad vodi Marica Vidaković, s kojom je Ramljak ranije poslovno surađivao.

‘’Uvijek postoji mogućnost da će se ovdje uz suglasnost vjerovničkog vijeća donijeti odluka u korist nekog dobavljača o čemu neki drugi dobavljači neće znati naprosto ništa. I tu se otvara prostor da taj drugi dobavljač tuži državu zbog toga što se nekima tijekom procesa izvanredne uprave pomagalo, a nekima ne’’, tvrdi ovaj izvor Nacionala.

Izvor blizak Todoriću za Nacional je zaključno izjavio sljedeće: “Svi moraju biti svjesni da su dobavljači sada u najvećem riziku. Važno je zatvoriti stare dugove prema dobavljačima, ali vidimo da se ti dugovi ne zatvaraju. Problem dobavljača može se riješiti samo tako da se osigura 300 milijuna eura, dakle da se Agrokor zaduži za taj iznos i sav taj novac da dobavljačima. Za Agrokor bi to bila neutralna transakcija jer bi se novim dugom vratio dio postojećeg duga. Ali za dobavljače i državu izuzetno je važno da se to napravi jer će se tako skinuti rizik s dobavljača, a posredno i rizik za državu.”

Planira li to učiniti i hoće li to Ramljak uspjeti napraviti, vidjet će se vrlo brzo.

Komentiraj