ŠOKANTNO OTKRIĆE: Kako je Todorić prije deset godina skovao zavjeru da preuzme vlast u Hrvatskoj

Objavljeno u Nacionalu br. 1018, 24. listopad 2017.

Karamarko, Kujundžić i Rohatinski bili su ključni ljudi Todorićeve grupe koja je pohod na vlast namjeravala početi preuzimanjem kontrole nad HRT-om, a završiti na parlamentarnim izborima

Šokantna otkrića Nacional objavljuje dosad nepoznate detalje o Todorićevu sofisticiranom planu da već 2011. posrnuli Agrokor pokuša spasiti izravnim ulaskom u politiku

Koncem proteklog vikenda, neposredno nakon što je Ivica Todorić na svom blogu naznačio da će se kao konzervativni demokršćanin politički suprotstaviti onima koji stoje iza njegova političkog progona i izbrisati ih s političke scene, Nacionalu su predočene šokantne informacije koje otkrivaju dosad nepoznate detalje o Todorićevu planu za politički prevrat u Hrvatskoj.

Ta dramatična otkrića bacaju jedno posve novo svjetlo na sada i formalno odbjeglog tajkuna i prikazuju ga posve suprotnim od čovjeka kakvim se godinama predstavljao, odnosno demantiraju njegove ranije tvrdnje da se kao poduzetnik trudio biti distanciran od dnevne politike. Sasvim suprotno, prikazuju ga kao čovjeka koji je, sakriven iza utjecajnih pojedinaca raznorodnih svjetonazora, naumio preuzeti političku vlast – i to u prijelomnom trenutku kada je shvatio da se Agrokor našao pred zidom.

Kada je postalo jasno da je Agrokor suštinski zreo za stečaj, Ivica Todorić pokušao je u Hrvatskoj izvršiti politički prevrat i ostvariti svoje političke ambicije koje su ponovo oživjele tijekom proteklog vikenda.

Uz nekoliko nešto manje bitnih pomagača, Todorić je političku vlast u Hrvatskoj planirao osvojiti uz ključnu pomoć tadašnjeg guvernera Željka Rohatinskog, bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka i Milana Kujundžića, danas aktualnog ministra u vladi Andreja Plenkovića.

Konture te zamišljene političke platforme u sasvim novom svjetlu prikazuju koliko je Todorić čvrsto premrežio državne strukture. U toj pomno planiranoj operaciji Ivica Todorić je i izravno sudjelovao, a čak je pokušao utjecati i na neke kadrovske rotacije u tadašnjem vrhu HTV-a, moguće kako bi osigurao jaču podršku javne televizije za svoj planirani projekt.

 

Suprotno imidžu čovjeka koji se nastojao držati distanciranim od politike, ova otkrića prikazuju Todorića kao čovjeka koji je sakriven iza utjecajnih pojedinaca raznih svjetonazora htio preuzeti političku vlast

 

Todorić je kroz prividno neovisnu političku platformu vlast planirao preuzeti 2011., iako su se korijeni te ambicije prvi put počeli nazirati još 2009., a Todorić ju je ponovo naznačio u zapisu na svome blogu od prošle nedjelje. Tada je napisao i sljedeće: “Te iste političke strukture znaju da sam ja konzervativni demokršćanin i svjesni su, kad im se i politički suprotstavim, da će izgubiti svoje privilegije i nestati s političke scene.”

Ono što bi se iz današnje perspektive moglo ocrtavati kao svojevrsni državni udar, trebalo se pokušati izvesti na parlamentarnim izborima 2011. Zanimljivo je da su revizori iz kuće Baker Tilly istražiteljima nedavno otkrili da su još od 2006. Todoriću ukazivali na to da Agrokor precjenjuje svoje poslovne rezultate te falsificira svoje bilance. Prema njihovim navodima, nekoliko godina bezuspješno su upozoravali Todorića na knjiženja bez vjerodostojne dokumentacije, a potom su još 2010. ustanovili da je iznos gubitaka premašio iznos temeljnog kapitala. Zbog tih uočenih nepravilnosti revizijski tim koji je revidirao financijsko izvješće za 2009. predložio je izražavanje negativnog mišljenja.

Todorićevi su, barem kako tvrde revizori, suočeni s neugodnim pitanjima istražitelja ignorirali njihove sugestije i nisu izvršavali predložene knjigovodstvene ispravke, ali se njihova lukrativna suradnja unatoč tome nastavila i sljedećih godina. Tijekom tog perioda Todoriću je na temelju falsificiranih bilanci isplaćeno najmanje stotinu milijuna eura nepripadajuće dividende. Međutim, čini se da Ivica Todorić revizorska upozorenja nije posve ignorirao.

Tijekom 2009. Todorić se nalazio u pozadini prvih indikativnih probnih balona koji su se u javnost plasirali u proljeće te godine, kada se spominjala mogućnost da se na predsjedničkim izborima kandidira tadašnji guverner HNB-a Željko Rohatinski. Tvrdilo se da su ga neki od njegovih bliskih prijatelja ozbiljno nagovarali da se kandidira za predsjednika, no on je ubrzo odustao od te ideje. Pretpostavljalo se da bi se na predsjedničkim izborima mogao kandidirati i tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, a Rohatinski je smatrao da bi u tom slučaju Sanader, uz velike retoričke sposobnosti, na svojoj strani imao i veliku HDZ-ovu stranačku mašineriju, a intimno se Rohatinski bojao da bi mu u javnim nastupima veliki hendikep bilo mucanje. Zato su njegovi poznanici kao znakovitu komentirali činjenicu da se Rohatinski tada, u svojoj 55. godini, odlučio podvrgnuti tretmanu kod varaždinskog logopeda Darka Novosela koji bi mu trebao pomoći da u kratkom roku ispravi govornu manu.

Nekoliko mjeseci kasnije, u studenome 2009. čelnik HSLS-a Darinko Kosor javno je obznanio da s Rohatinskim pregovara o mogućnosti da se na sljedećim parlamentarnim izborima pojavi na listama HSLS-a. Rohatinski je tu mogućnost odbacio tek nakon nekoliko dana. Potom se sredinom siječnja 2010. pojavila nova spekulacija, jer je Rohatinski viđen u jednom zagrebačkom restoranu u društvu odvjetnika Marijana Hanžekovića, danas većinskog vlasnika Hanza Medie, tadašnje ravnateljice Instituta Ruđer Bošković Danice Ramljak i političkog analitičara Žarka Puhovskog. To je pokrenulo glasine da Marijan Hanžeković nagovara Rohatinskog na politički angažman, koje su se pojačale kad se u listopadu 2010. doznalo da je Rohatinski ponovo krenuo na logopedske tretmane.

U listopadu 2010. Nacional je prvi put objavio tezu da tadašnjeg aktualnog guvernera HNB-a na ulazak u političke vode nagovara i njegov kolega iz studentskih dana Ivica Todorić. U prilog tome pojavila se i nikad razjašnjena priča oko sazivanja konferencije za tisak nekoliko velikih poduzetnika koji su, navodno, trebali javno stati na stranu Željka Rohatinskog. Upravo zato što je pozive na konferenciju uputila marketinška agencija Unex, inače u vlasništvu Agrokora, te zbog triju mjeseci radnog staža u Agrokoru, mnogi su tada bez oklijevanja zaključili da iza Rohatinskog stoji Todorić.

Todorić je u razdoblju na prijelazu između 2009. i početka 2010. i izravno dao naslutiti da je dio te političke platforme u nastajanju. Osoba kojoj se o tomu izravno povjerila poznata hrvatska novinarka Hloverka Novak Srzić, otkrila je Nacionalu da ju je Todorić pozvao na sastanak u Agrokorov toranj, što ju je jako iznenadilo. “Što to tebi treba, pa postigla si sve? Makni se, možeš i s nama, zbrinut ćemo te”, tako je otprilike Todorićevo obraćanje Hloverki Novak Srzić opisao izvor Nacionala kojemu je ona izravno prepričala taj sastanak. Hloverka Novak Srzić u siječnju 2010. razriješena je dužnosti glavne urednice informativnog programa HTV-a, nakon brojnih i legitimnih pritužbi na način na koji je obavljala svoj posao. “Na desnoj političkoj sceni tada se diskutiralo i premijerku Jadranku Kosor uvjeravalo da se radi o čišćenju zaostalih kadrova Ive Sanadera”, tvrdi izvor Nacionala s desne političke scene upoznat s tim zbivanjima. Hloverku Novak Srzić tada je na toj funkciji naslijedio Renato Kunić. Međutim, nepoznato je da se za njezin odlazak zalagao i Todorić.

 

‘Može li se tvrditi da je Kujundžić bio kandidat Ivice Todorića za šefa HDZ-a? Ili je to bila utrka dvojice njegovih kandidata? Iz današnje perspektive može se na to i tako gledati’, kaže Nacionalov izvor

 

Rohatinskog se tada predstavljalo u drugom svjetlu i malo tko je naslućivao da se radi o Todorićevu eksponentu. Rohatinski je u ožujku 2011. bez konzultacija s vladom, kao guverner HNB-a, povukao jedan zanimljiv potez, čemu je Nacional posvetio značajan medijski prostor.

“Zašto je guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski početkom prošlog tjedna bez konzultacija s vladom i bankama oslobodio 850 milijuna eura? Hoće li to doista dovesti do smanjenja kamatnih stopa i novih radnih mjesta? Je li time pomogao hrvatskoj vladi, građanima, bankama ili nekim domaćim poduzetnicima kojima treba novac za inozemne investicije? Je li tom samostalnom odlukom nagovijestio svoj budući politički angažman? I, ono najvažnije: bi li Željko Rohatinski doista mogao spasiti Hrvatsku? Sva ta pitanja već nekoliko dana muče mnoge političke aktere, poduzetnike i hrvatsku javnost, koji s nedoumicom propituju motive neočekivanog prošlotjednog guvernerova poteza. Zasad su, po svemu sudeći, izvjesne tek dvije stvari: po svim anketama guverner HNB-a i dalje ima golemo povjerenje hrvatskih građana i – najozbiljnije razmišlja o svom mogućem političkom angažmanu. Premda je Rohatinski još prije nekoliko mjeseci javno demantirao takve najave, Nacionalovi sugovornici iz političkih i gospodarskih krugova suglasni su oko toga da se njegov prošlotjedni potez ne može tumačiti nikako drugačije nego kao propitivanje vlastitog rejtinga među građanima”, objavio je Nacional u uvodnom pasusu teksta posvećenog političkim ambicijama Željka Rohatinskog, u kojem se spominje i Todorićev angažman u toj operaciji.

Rohatinski je tada slovio za stručnjaka koji dosljedno štiti interese države i njenih građana, koji iza sebe nije imao nikakvih afera i često je vrlo otvoreno nastupao kao kritičar fiskalne i monetarne politike HDZ-a, koju su mnogi doživljavali kao jedan od najvećih razloga i tada teškog gospodarskog stanja u zemlji. Rohatinski je bio podjednako strogo kritičan i prema vladi Ivice Račana, koja ga je dovela na guvernersku funkciju, i prema vladi Ive Sanadera, a znao se verbalno obračunati i s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Kritičan je ostao i prema Sanaderovoj nasljednici Jadranki Kosor. Sve to donosilo mu je sve veću popularnost kod građana.

U kolovozu 2011. Jutarnji list je uoči nadolazećih parlamentarnih izbora objavio da su Rohatinski i Karamarko dvije najveće izborne nepoznanice. I u tom tekstu počela se provlačiti teza prema kojoj bi se mogli zajedno pojaviti na nekoj neovisnoj listi.

“Spekulacije da će dvojac izaći na izbore na zajedničkoj listi izazvala je ozbiljnu zabrinutost među etabliranim strankama. Ideja o zajedničkom nastupu dvojca želja je, tvrde, skupine od desetak utjecajnih poslovnih ljudi i menadžera, koji bi željeli nakon izbora osigurati ozbiljno političko uporište, budući da su krajnje sumnjičavi spram političkih i ekonomskih planova HDZ-a i SDP-a”, pisalo je tada u Jutarnjem listu.

Malo je poznato da je u to vrijeme jedan od aktivnijih pojedinaca koji su se angažirali na pokušaju formiranja te neovisne platforme bio i Milan Kujundžić. To je Nacionalu ispričala osoba koju je Tomislav Karamarko neposredno informirao o Kujundžićevim aktivnostima iz tog vremena.

“Moglo bi se reći da je Kujundžić u to vrijeme bio neka vrsta glavnog neformalnog operativca u službi Željka Rohatinskog. Bio je ono što je Karamarku u HDZ-u kasnije bio Milijan Brkić – ključni operativac. Formalno je Kujundžić bio u HDZ-u, ali nije imao neki naročiti status. U ožujku 2011. postao je i članom Programskog vijeća HRT-a. Kada se cijela operacija izjalovila, uslijed vatrometa taštine, ali i ne previše optimističnih predviđanja o dosezima te političke platforme, tada su se i Karamarko i Kujundžić posvetili jačanju svojih karijera u HDZ-u”, ispričao je taj izvor blizak Tomislavu Karamarku.

Neformalno je veliku ulogu u pripremama tih političkih operacija imao Marijan Hanžeković, poznati zagrebački odvjetnik blizak HSLS-u. Međutim, u užoj jezgri koja je tada na Rohatinskog imala veliki utjecaj bili su još neki ljudi.

Riječ je o fra Iliji Živkoviću i Slobodanu Vukićeviću, oko kojih je bila okupljena skupina od desetak ljudi. Osim Marijana Hanžekovića, nitko iz tog društva nije bio politički aktivan niti je itko bio bankar. Unutar društva analizirala se ideja o mogućem političkom angažmanu Željka Rohatinskog. Ilija Živković rodio se 26. svibnja 1954. u Kostrču u Bosanskoj Posavini i znanstvenik je lijeve političke orijentacije. Slobodan Vukičević jedan je od osnivača Genere i vodeći hrvatski stručnjak u biomedicini.

Rohatinski se nakon neuspješne realizacije te političke operacije na koncu opet skrasio u Agrokoru. Prvi put se, kao cijenjeni ekonomist, ondje nakratko zaposlio u travnju 2000. na mjestu direktora za makroekonomske analize. Međutim, nakon svega tri mjeseca postao je guverner Hrvatske narodne banke. Rohatinski je punih 12 godina vodio HNB, s tim da je prve dvije godine svog prvog mandata na čelu HNB-a sjedio i u Nadzornom odboru Agrokora. Nakon što je godinama uživao besprijekoran imidž u javnosti, to se za Rohatinskog počelo mijenjati kada se 2011. otkrilo da je njegova supruga Marija Rohatinski prodala svoju gubitašku špeditersku tvrtku Romah Agrokoru, u čijem je vlasništvu kuća u kojoj guvernerova obitelj živi. Kada mu u srpnju 2012. nije produžen mandat u HNB-u, Rohatinski se vratio u Agrokor na poziciju savjetnika Ivice Todorića.

 

Formalno je Kujundžić bio u HDZ-u, ali bez statusa. U ožujku 2011. postao je i članom Programskog vijeća HRT-a. Kada se cijela operacija izjalovila, on i Karamarko posvetili su se karijerama u HDZ-u

 

Samo nekoliko mjeseci ranije, u svibnju 2012., razriješen je sraz njegovih nesuđenih političkih partnera Tomislava Karamarka i Milana Kujundžića u bitki za mjesto predsjednika HDZ-a. U drugom krugu glasanja Karamarko je dobio 971, a Kujundžić 860 glasova.

“Može li se tvrditi da je Kujundžić zapravo bio autentični kandidat Ivice Todorića? Ili je to bila utrka dvojice njegovih kandidata? Iz današnje perspektive može se na to i tako gledati”, ispričao je za Nacional izvor koji ima neposredna saznanja o njihovim aktivnostima i ranijim planovima za politički uzlet na krilima pozadinske podrške Ivice Todorića.

Kujundžić je nedugo potom napustio HDZ i od 2013. do 2016. bio na čelu Hrvatske zore, a potom se vratio u HDZ. Danas je ministar zdravstva. Tomislav Karamarko tijekom 2015. uspio je formirati vladu s Mostom, ali mu je ozbiljna politička karijera završena nakon Nacionalova otkrića “afere konzultantica”. Karamarko je tijekom svog mandata na čelu HDZ-a u vladu kao ministra financija uveo Zdravka Marića, koji je ondje došao upravo iz koncerna Agrokor. Marića se tijekom 2016. nakratko čak spominjalo i kao kandidata za premijera.

Iz današnje perspektive moguća realizacija tadašnje Todorićeve političke ambicije mogla bi se opisati i kao “state capture”, odnosno sustav prožet političkom korupcijom u mjeri u kojoj privatni interesi dramatično utječu na državne procese odlučivanja u korist utjecajnih pojedinaca.

Bilo da je to učinila s jasno izraženom voljom ili spletom okolnosti, aktualna vlada Todoriću je, čini se, opet probudila političke ambicije. Todorić ih je naznačio u tekstu na svome blogu, u kojem tvrdi da više od deset mjeseci svjedoči nevjerojatnom političkom progonu sebe i svojih suradnika od strane političkih elita koje kontraoptužuje za zločinački pothvat. U tom sukobu dviju suprotstavljenih percepcija, ranije Todorićeve političke operacije s ciljem preuzimanja vlasti u Hrvatskoj bacaju zanimljivo svjetlo na njegove nedavne tvrdnje da je on suštinski konzervativni demokršćanin.

Komentiraj