Šokantne fotografije: Kako Pripuzovi konkurenti ‘zbrinjavaju’ otpad u ratu za prevlast na tom tržištu

Nacional je dubinski istražio okolnosti pod kojima je CIOS Grupa Petra Pripuza proteklih godina sklopila unosne ugovore s Gradom Zagrebom za zbrinjavanje otpada i zašto je to bilo po cijeni koja je daleko najveća u Hrvatskoj

Nacionalu je prije nekoliko dana poštom poslana opsežna dokumentacija s namjerom da osvijetli neke nepoznate aspekte unosnog poslovanja gospodarenja otpadom u Zagrebu i nekim drugim hrvatskim gradovima. Ti dokumenti posredno otkrivaju da zapravo počinje novi rat za prevlast u jednom od najunosnijih biznisa, zbrinjavanju plastičnog, ali i drugih vrsta otpada i prvenstveno bacaju svjetlo na jednu od kontroverznijih političkih ostavština bivšeg gradonačelnika Zagreba Milana Bandića – ugovore sklopljene s tvrtkama povezanim s moćnim poduzetnikom Petrom Pripuzom i njegovom CIOS Grupom.

Dokumenti pokazuju da su tvrtke povezane s CIOS Grupom u proteklih nekoliko godina sklopile nekoliko unosnih ugovora s Gradom Zagrebom za zbrinjavanje otpada, kao i da je cijena koju građani Zagreba za to plaćaju daleko najveća u Hrvatskoj. Podaci o tim ugovorima između Grada Zagreba i Pripuzovih tvrtki javni su i nalaze se u registru javne nabave, a izvor koji je dostavio tu dokumentaciju, po svemu sudeći, sugerirao je da bi to trebalo temeljito propitati zbog sumnji u namještanje natječaja.

Nacional je dubinski istražio neke okolnosti tog poslovanja i otkrio da mogu postojati razumljivi razlozi zbog kojih se cijene zbrinjavanja otpada u različitim gradovima značajno razlikuju.

Međutim, Nacional je otkrio i niz indicija da neki konkurenti Pripuzove poslovne grupacije dobivaju poslove ispod tržišne cijene, a potom umjesto da otpad oporabe i zbrinu, iznajmljuju zapuštene nekadašnje tvorničke hale, ondje nagomilaju tisuće tona otpada i potom nestanu bez traga, ostavljajući zbrinjavanje otpada, ali i te novoproizvedene ekološke bombe ponovno na teret lokalnim zajednicama odnosno gradovima koji su zbrinjavanje tog otpada već jednom platili – ispod tržišne cijene.

Glavni državni inspektor Andrija Mikulić, koji je zadužen za rješavanje pitanja ilegalnog odlaganja otpada, bio je glavni koalicijski partner Milana Bandića u gradu Zagrebu. PHOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

 

Nacional je otkrio i ozbiljne indicije da bi iste te tvrtke mogle uživati neobjašnjivu zaštitu državnih institucija. Grad Zagreb je u posljednje dvije godine raspisao tri velika postupka javne nabave za gospodarenje i zbrinjavanje otpada na kojima su u konačnici pobijedile tvrtke povezane s obitelji Pripuz. Ono što je zajedničko svim trima nabavama je jedan uvjet koji se u svima ponavlja, a koji, po riječima Nacionalova izvora, ide direktno u korist tvrtki koje su na kraju u tim nabavama i pobijedile te su s Gradom potpisale ugovore vrijedne desetke milijuna kuna.

Taj uvjet je da tvrtke koje se javljaju na postupke javne nabave imaju “minimalno 2 (dvije) lokacije na području grada Zagreba (istok/zapad) podijeljene Avenijom V. Holjevca s minimalnom udaljenosti tri kilometra od zacrtane granice istočnog i zapadnog dijela Zagreba i s popisom glavnih usluga unazad tri godine, s time da mjesta preuzimanja i vaganja moraju biti na istoj lokaciji”.

Navedeni uvjet, citiran iz Poziva za javnu nabavu, istaknut je u nabavama za zbrinjavanje plastičnog, glomaznog i drvnog otpada koje je Grad Zagreb raspisao u ožujku 2019., listopadu te iste godine i u prosincu 2020. godine.

Na svim trima nabavama naposljetku su izabrane ponude tvrtke CEZA-R koja je članica CIOS Grupe i REOMA Grupe. Te dvije tvrtke već godinama zajedno nastupaju na javnim nabavama u Zagrebu i redovito s Gradom sklapaju milijunske poslove. Po podacima iz Sudskog registra, iza tvrtke REOMA Grupa stoje direktor Fatmir Ademi i članovi uprave Dragan Zovko i Luka Šeparović. CEZA-R i REOMA Grupa prvo su pobijedili na natječaju raspisanom 29. ožujka 2019. za zbrinjavanje plastičnog otpada s cijenom ponude od 18.210.000 kuna za 15.000 tona otpada. Što znači da je cijena po jednoj toni iznosila 1214 kuna. Zatim je Grad Zagreb 17. listopada 2019. objavio javni natječaj za zbrinjavanje glomaznog otpada s potpuno istim tzv. osnovnim i ključnim propisanim natječajnim uvjetom kao i na prethodnom natječaju, a prema kojem: “moraju postojati minimalno 2 (dvije) lokacije na području grada Zagreba (istok/zapad) podijeljene Avenijom V. Holjevca s minimalnom udaljenosti tri kilometra od zacrtane granice istočnog i zapadnog dijela Zagreba i s popisom glavnih usluga unazad tri godine, s time da mjesto preuzimanja i vaganja moraju biti na istoj lokaciji”.

 

Nacional je otkrio i niz indicija da neki konkurenti Pripuzove poslovne grupacije dobivaju poslove ispod tržišne cijene, a potom umjesto da otpad oporabe i zbrinu, smještaju ga u zapuštene nekadašnje tvorničke hale

 

I na tom natječaju odabrana je zajednica ponuditelja koju čine trgovačka društva CEZA-R i REOMA GRUPA s cijenom ponude od 90.000.000 kuna za 50.000 tona, odnosno cijena zbrinjavanja glomaznog otpada po jednoj toni iznosila je 1800 kuna.

Pred sam kraj prošle godine, 29. prosinca 2020., objavljen je javni natječaj za zbrinjavanje drvenog otpada i čišćenje ulica s ovoga puta nešto izmijenjenim, ali opet vrlo specifičnim osnovnim i ključnim propisanim natječajnim uvjetom po kojem ponuditelji moraju imati ostvareni promet glavnih usluga u visini procijenjene vrijednosti grupe predmeta natječaja u godini kada je započeo natječajni postupak i unazad tri godine, s time da jedna lokacija za preuzimanje mora biti na području Grada Zagreba.

Na tom natječaju odabrani su tvrtka CEZA-R za zbrinjavanje drvenog otpada s cijenom ponude 15.600,000 kuna za 24.000 tona, odnosno cijenom usluge po jednoj toni od 650 kuna. Zatim je za zbrinjavanje glomaznog otpada na nabavi izabrana Reoma Grupa s cijenom ponude od 89.500.000 kuna za 50.000 tona ili 1.790 kuna po toni. Na kraju je tvrtka CEZA-R dobila i posao čišćenja ulica, i to s cijenom ponude od 2.800.000 kuna za 7.000 tona, odnosno za 400 kuna po toni.

Ono što je zanimljivo jest da su navedene cijene poprilično veće nego u ostalim hrvatskim gradovima za iste usluge. Tako je npr. Ivanić Grad za poslove zbrinjavanja glomaznog otpada, plastične ambalaže i metalne ambalaže, gdje su jedini natječajni uvjeti bili imanje dozvole za gospodarenje otpadom i upis u očevidniku prijevoznika, što je zakonski minimum, i gdje je sudjelovalo devet ponuditelja, kao najpovoljnijeg ponuditelja odabrao Reoma Grupu s cijenom ponude od 526.600 kuna za 580 tona, što znači da cijena usluge po jednoj toni iznosi samo 907,93 kune, što je bitno manje od cijene koju za istu uslugu plaća Grad Zagreb.

Nacional je poslao upite i u druge veće hrvatske gradove, a do zaključenja ovog teksta dobili smo odgovore iz Rijeke, Osijeka, Samobora i Šibenika. U svim tim gradovima cijena zbrinjavanja otpada po toni je puno manja nego u Zagrebu, ali ono što je zanimljivo jest da se i u nekima od tih gradova kao tvrtke koje su odabrane za te poslove spominju tvrtke za koje podaci iz sudskog registra pokazuju da su direktno povezane s CIOS Grupom.

Po cijeni najbliža Zagrebu je Rijeka, jer po podacima koji su dostavljeni Nacionalu, taj grad plaća 1100 kuna po toni zbrinutog glomaznog otpada. što je 700 kuna manje nego u Zagrebu, dok zbrinjavanje plastičnog otpada Rijeka plaća 1200 kuna po toni, što je tek 14 kuna manje nego u Zagrebu. No zato zbrinjavanje drvnog otpada Grad Rijeka plaća 50 kuna po toni, dok je u Zagrebu ta cijena 650 kuna po toni. Iz riječke Čistoće za Nacional su naveli i da su za sve usluge raspisani javni natječaji te da su odabrane tvrtke s najpovoljnijom ponudom, a to su za glomazni otpad tvrtka Eko Flor, za drveni otpad tvrtka Univerzal, a za plastični otpad tvrtka Metis.

Iako Petar Pripuz nije želio davati izjave o toj temi, njegovi bliski suradnici dostavili su Nacionalu detaljno dokumentirane podatke o tome kako su neke od tvrtki koje se bave zbrinjavanjem otpada proizvele prave ekološke bombe i to u okolici Hrvatske kostajnice (gore lievo i desno) te na zagrebačkom žitnjaku (dolje)

 

U Nadzornom odboru riječke tvrtke Metis, između ostalih, sjede Iva Pripuz Špekuljuk, Tonka Pripuz i Tajana Tomašević, u javnosti poznatija kao sestra ministra zdravstva Vilija Beroša. U nadzornom odboru tvrtke Eko Flor sjedi Ivan Pripuz, a kao prokuristica se ponovno spominje Tajana Tomašević. Tvrtka osnivač Eko Flora je Depos iz Siska, čiji je, pak, osnivač CIOS Grupa, a kao prokuristi su navedeni Ante i Ivan Pripuz i Tajana Tomašević.

Tvrtke povezane s CIOS Grupom posluju i s Gradom Samoborom. Iz tog grada, na čijem je čelu šef HSS-a Krešo Beljak, za Nacional su otkrili da je na otvorenom postupku javne nabave za usluge preuzimanja i oporabe glomaznog otpada s područja grada Samobora, odabrana ponuda ponuditelja Mull-Trans iz Oroslavja. Predviđena količina glomaznog otpada za razdoblje od jedne godine iznosi 1000 tona, a cijena je 666 kn po toni otpada, što je više od tisuću kuna manje po toni nego u obližnjem Zagrebu. U ovom slučaju zanimljivo je to što je tvrtka Mull Trans tvrtka kći tvrtke Eko Flor koja slične poslove obavlja u Rijeci i koja je nedvojbeno povezana s CIOS Grupom.

U otvorenom postupku javne nabave za usluge preuzimanja i zbrinjavanja plastičnog otpada s područja grada Samobora, odabrana je ponuda ponuditelja Royal Media iz Zagreba. Predviđena količina plastičnog otpada za razdoblje od jedne godine iznosi 780 tona, a cijena je 490 kn po toni otpada. Ta je cifra, pak, za oko 700 kuna po toni manja nego u Zagrebu.

 

Po cijeni najbliža Zagrebu je Rijeka koja plaća 1100 kuna po toni zbrinutog glomaznog otpada, što je 700 kuna manje nego u Zagrebu, dok zbrinjavanje plastičnog otpada Rijeka plaća 1200 kuna po toni

 

Na kraju su iz Samobora otkrili i da za razliku od Zagreba, gradsko trgovačko društvo Komunalac ne plaća zbrinjavanje drvenog otpada. Naime, drveni otpad zbrinjava se na temelju ugovora o poslovnoj suradnji s tvrtkom Kronospan CRO iz Bjelovara po cijeni od 0 kn po toni otpada. Iz Samobora su dodali i da glomazni otpad obrađuju drobilicom te da dio iskoristivog glomaznog otpada (drvena masa i metal) predaju ovlaštenim oporabiteljima, a ostatak odlažu na odlagalištu u skladu s dozvolom o gospodarenju otpadom. Po podacima iz sudskog registra tvrtka Royal Media, kao i Kronospan CRO, nemaju poveznica ni s jednom tvrtkom koja se može povezati s CIOS Grupom.

Tvrtke povezane s tom grupom ne posluju ni s Gradom Šibenikom. Iz tog su grada opširno odgovorili o poslovima vezanim uz zbrinjavanje otpada i tu su cijene daleko niže nego u Zagrebu. Tako je cijena koju gradsko komunalno poduzeće Zeleni grad Šibenik plaća za zbrinjavanje glomaznog otpada 286 kuna + PDV po toni, a u 2020. godini zbrinuto je 1.319,58 tona glomaznog otpada. Što znači da je Šibenik ukupno za zbrinjavanje glomaznog otpada u 2020. potrošio 377.399,88 kuna + PDV. Po toni ispada da je cijena zbrinjavanja glomaznog otpada u Šibeniku gotovo 1500 kuna jeftinija nego u Zagrebu. Iz Šibenika su naveli i da za zbrinjavanje glomaznog otpada Zeleni grad Šibenik ima potpisan Ugovor o pružanju usluge zbrinjavanja komunalnog otpada s područja grada Šibenika s tvrtkom Bikarac d.o.o., Centar za gospodarenje otpadom Šibensko-kninske županije. Riječ je o trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Šibenika, a ugovor se primjenjuje od 1. svibnja 2014.

S druge strane, cijena koju plaća Zeleni grad Šibenik za zbrinjavanje plastičnog otpada u rasutom stanju je 720 kuna + PDV po toni otpada. U 2020. godini zbrinuto je 58,23 tone plastičnog otpada u rasutom stanju čija je ukupna cijena bila 41.924,16 kuna + PDV.

To znači da je cijena zbrinjavanja plastičnog otpada u Šibeniku oko 500 kuna manja nego u Zagrebu. Iz Šibenika navode i da je u 2020. godini Zeleni grad Šibenik za uslugu zbrinjavanja plastičnog otpada prikupio više ponuda, od kojih je najpovoljnija bila ponuda firme Jolly Eko s kojom je i potpisan Ugovor o preuzimanju plastičnog otpada u rasutom stanju do kraja 2020. godine. U 2021. Zeleni grad Šibenik je objavio natječaj za prodaju otpadne ambalaže od plastike, natječaj je objavljen 17. veljače ove godine, a za zbrinjavanje ambalaže od plastike, u rasutom stanju, najpovoljnija pristigla ponuda je ponovno bila ponuda tvrtke Jolly Eko koja je ponudila istu cijenu kao i u 2020. godini. I zbrinjavanje drvenog otpada jeftinije je u Šibeniku nego u Zagrebu jer tu uslugu Šibenčani plaćaju 240 kuna + PDV po toni, što je oko 400 kuna manje nego u glavnom gradu. Prošle godine je gradska tvrtka Zeleni grad Šibenik za uslugu zbrinjavanja drvenog otpada prikupila više ponuda, od kojih je najpovoljnija bila ponuda obrta Bumba koji je i izvršio uslugu zbrinjavanja drvenog otpada u 2020 godini, a taj je obrt ponovno pobijedio s istom cijenom i na natječaju u veljači ove godine.

Petar Pripuz se našao na optuženičkoj klupi zajedno s Milanom Bandićem u aferi Agram, a nakon kratkotrajnog prekida zbog bandićeve iznenadne smrti, suđenje je nastavljeno u ponedjeljak. PHOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

 

Zanimljiva je situacija i u Osijeku gdje gradsko komunalno poduzeće Unikom plaća samo zbrinjavanje plastičnog otpada, i to 890 kuna po toni, što je nešto više od 300 kuna po toni jeftinije nego u Zagrebu te tu uslugu naplaćuju tvrtki Folding koja je odabrana putem javnog natječaja. Kada je u pitanju glomazni otpad iz Osijeka, navode da tu vrstu otpada obrađuju drobilicom i da dio iskoristivog glomaznog otpada, poput drvene mase i metala, predaju ovlaštenim oporabiteljima, a ostatni dio odlažu na odlagalištu u skladu s dozvolom o gospodarenju otpadom. Drveni otpad u Osijeku obrađuju drobilicom te ga predaju ovlaštenom oporabitelju bez naknade.

Iz tih primjera vidljivo je da su cijene zbrinjavanja otpada puno niže u drugim gradovima nego u Zagrebu pa je i to vjerojatno jedan od razloga što stanovnici najvećeg hrvatskog grada plaćaju i najveće cijene odvoza otpada u državi.

Petar Pripuz odbija se službeno i javno izjasniti o toj temi. Ali je osobno angažirao detektivsku agenciju koja je na više mjesta u Hrvatskoj pronašla tajne lokacije s nezbrinutim otpadom, a također je i osobno sve te slučajeve prijavio Glavnom državnom inspektoratu.

Iako Petar Pripuz nije želio davati izjave o toj temi, njegovi bliski suradnici dostavili su Nacionalu detaljno dokumentirane podatke o tome kako su neke od tvrtki koje su u Zagrebu, ali i u drugim hrvatskim gradovima, dobivale poslove zbrinjavanja plastičnog i drugih vrsta otpada zbog znatno povoljnije cijene, zapravo proizvele prave ekološke bombe – jer umjesto da su, kao što su im nalagali ugovori, taj otpad oporabile, odnosno iz njega izvukle vrijedan materijal, a ostatak zbrinule na legalnim odlagalištima, te su tvrtke pronašle zapuštena skladišta, najčešće u sklopu nekadašnjih tvorničkih hala poduzeća u stečaju i ondje nagomilale tisuće tona otpada te taj otpad jednostavno tamo ostavile.

Tome svjedoče i dramatične fotografije zapuštenih hala s tonama smeća. Jedna od lokacija je usred Zagreba, na zagrebačkom Žitnjaku i predstavlja već mjesecima ekološku bombu za taj dio grada. Osim u Zagrebu, lokacije na kojima se gomila takav otpad, ostavljen na brigu lokalnim zajednicama iako su te lokalne zajednice već platile njegovo zbrinjavanje, nalaze se i u Otočcu, Hrvatskoj Kostajnici, pa čak i u Istri.

 

Cijena zbrinjavanja plastičnog otpada u Šibeniku je oko 500 kuna po toni manja nego u Zagrebu, u Samoboru 700 kuna manja nego u Zagrebu, a u Osijeku plaćaju zbrinjavanje plastike 300 kuna manje

 

Nacional je dobio na uvid niz fotografija koje potvrđuju da se na tajnim lokacijama gomila nezbrinuti otpad, ali i e-mail kojim je Petar Pripuz, vlasnik CIOS Grupe, osobno Glavnom državnom inspektoratu na čelu s glavnim državnim inspektorom Andrijom Mikulićem još 18. prosinca prošle godine proslijedio prijavu koju je i sam dobio od Inicijative građana Mali zeleni Zagreb.

Ta je udruga, naime, 14. prosinca prošle godine na više adresa elektronske pošte, uključujući adrese tvrtke Komunalac Samobor i Hrvatske seljačke stranke, poslala e-mail s naslovom “Ekološka bomba u središtu Zagreba: Tvrtka Komunalac Samobor ilegalno odlaže ogromne količine otpada na zemljištu DIOKI-ja d.d. u Zagrebu”. U tom e-mailu upozorava se na to da je na zemljištu DIOKI-ja nastalo ilegalno odlagalište otpada te su priložene snimke iz zraka na kojima se vidi kolika je površina zatrpana smećem čija se količina procjenjivala na 40 tisuća tona. Navedeno je da su za dovoženje tog otpada odgovorni tvrtka SAUBERMACHEREKP d.o.o. u vlasništvu kontroverznog poduzetnika Ilije Špikića (Trgo-sirovina d.o.o.) i austrijskog SAUBERMACHER-a. Prije njih istu je lokaciju koristila tvrtka e-Kolektor, a u e-mailu je navedeno sljedeće:

“Tvrtka e- Kolektor d.o.o. u stečaju koja je prije koristila tu lokaciju je na tom odlagalištu ostavila preko 10.000 tona otpada koji je sada potrebno zbrinuti, ponovno o trošku građana jer je tvrtka u stečaju, a dio navedenoga otpada je i otpadna ambalažna plastika koju je tvrtka e-Kolektor preuzela od Grada Zagreba te naplatila uslugu zbrinjavanja, kao i otpad sa zagrebačkih groblja od kojih je također e-Kolektor naplatio uslugu zbrinjavanja.”

U ime Inicijative građana Mali Zeleni Zagreb e-mail je poslala voditeljica inicijative Jasmina Baluji. Ta je inicijativa prijavu poslala i Državnom odvjetništvu u Zagrebu, a Nacional je dobio na uvid dopis od 18. prosinca prošle godine kojim Državno odvjetništvo potvrđuje voditeljici Inicijative Jasmini Baluji da su zaprimili njihov podnesak poslan e-mailom te isti proslijedili na postupanje nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Nacional je i Glavnom državnom inspektoratu i DORH-u, odnosno Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, poslao upit s pitanjima što su poduzeli vezano uz navedenu prijavu i nalazi li se spomenuti otpad još uvijek na Žitnjaku, kao i tko će snositi odgovornost, kao i trošak zbrinjavanja tog otpada, s obzirom na to da su tvrtke koje su od Grada naplatile tu uslugu, u međuvremenu otišle u stečaj. Iz Državnog odvjetništva Nacionalu su potvrdili da je naloženo provođenje izvida koji su u tijeku, ali su i napomenuli da su izvidi sukladno članku 206. f Zakona o kaznenom postupku tajni te da DORH nije u mogućnosti dati više informacija

Iz Državnog inspektorata su Nacionalu dostavili odgovor sljedećeg sadržaja:

„Inspekcija zaštite okoliša je u veljači ove godine obavila nadzor nad pravnom osobom na lokaciji Slavonska avenija 58 gdje je pravna osoba obavljala djelatnost gospodarenja otpadom. Nadzorom je utvrđeno da nema odloženog otpada odnosno otpad je predan ovlaštenim osobama uz propisanu prateću dokumentaciju. Zbog obavljanja djelatnosti bez izvršne i pravomoćne dozvole za gospodarenje otpadom navedenoj pravnoj osobi je izdan prekršajni nalog. Također u veljači 2021. godine obavljen je nadzor na br. k.č. 138/35, k.o. Žitnjak. Nadzorom je utvrđeno da u jezeru i oko samog jezera nema odloženog otpada dok je s lijeve strane prilaznog puta, neposredno prije rampe, odbačeno cca 5 m3 glomaznog otpada. Slijedom navedenoga komunalnom redarstvu Grada Zagreba je dostavljena obavijest radi nadležnog postupanja. Također, Inspekcija zaštite okoliša je ožujku 2021. godine izvršila kontrolu izvršenja rješenja kojim je pravnoj osobi naređeno uklanjanje cjelokupne količine uskladištenog otpada s lokacije Slavonska avenija 58, Zagreb. Nadzorom je utvrđeno da rješenje nije izvršeno te će se stoga nastaviti s pravnim radnjama u inspekcijskom postupanju. Zaključno, Državni inspektorat vezano uz navedenu tematiku surađuje s Državnim odvjetništvom.”

Suradnici Petra Pripuza pojasnili su i neke okolnosti vezane uz moguće sporne javne natječaje na kojima su tvrtke iz Pripuzove grupacije odabrane kao najpovoljniji ponuditelji.

Oni tvrde i da CEZA-R u Zagrebu nije dobio posao zbrinjavanja glomaznog otpada i da taj ugovor još nije ni potpisan. Navode da je tvrtka CEZA-R dobila samo posao preuzimanja otpada od čišćenja ulica, čiju oporabu oni vrše.

 

Pripuzovi suradnici tvrde da CE-ZA-R u Zagrebu nije dobio posao zbrinjavanja glomaznog otpada i da taj ugovor još nije ni potpisan te navode da je ta tvrtka dobila samo posao preuzimanja otpada od čišćenja ulica

 

Izvor blizak Petru Pripuzu o tome je rekao:

“Mi smo za odvoz glomaznog otpada dali cijenu 2500 kuna, a tvrtka Reoma oko 1700 kuna. Tako da nije istina da stalno dobivamo poslove. Kao što ste imali priliku vidjeti, naš je gazda Petar Pripuz završio u zatvoru jer je Gradu Zagrebu dao cijenu zbrinjavanja otpada od 520 kuna, iako je za takvu istu uslugu s MUP-om sklopio ugovor po cijeni od 2000 kuna. Budući da USKOK nije mogao dokazati da je Pripuz oštetio Grad Zagreb, promijenili su optužnicu pa mu se trenutno sudi zbog stjecanja neimovinske koristi. Tako bar glasi optužnica.”

Komentirajući neznatne razlike u cijeni zbrinjavanja otpada u Rijeci i Zagrebu, izvor blizak Petru Pripuzu za Nacional je rekao:

“Pa nazovite Vojka Obersnela i pitajte ga zašto on plaća 1200 kuna, isto kao što plaća i Grad Zagreb. Odgovor je vrlo jednostavan. Zato što je to realna cijena propisnog zbrinjavanja plastičnog otpada. A to je još uvijek jeftinije od cijene koju za istu uslugu nudi komunalno poduzeće Marišćina (ŽCGO izgrađen sredstvima Europske unije), u vlasništvu lokalne samouprave. Pogledajte njihov cjenik pa ćete vidjeti da zbrinjavanje plastičnog otpada oni naplaćuju 1900 kuna. A miješani komunalni otpad koji Zagreb plaća po 320 kuna, oni preuzimaju po cijeni od 1180 kuna. To se sve lijepo vidi iz njihova cjenika.”

Suradnici Petra Pripuza upozorili su i na tvrtku Royal Media. Navode da je to jedna od “prevarantskih tvrtki” koje “operiraju” s otpadom tako što ga ostavljaju u zapuštenim skladištima tvrtki u stečajevima.

Kažu i da je veliki dio otpada u nekadašnjem DIOKI-ju došao upravo iz Samobora, a i u kaznenoj prijavi i prijavi Glavnom državnom inspektoratu navedeno je da otpad na Žitnjak dovoze kamioni samoborskog Komunalca.

Izvori bliski Pripuzu navode da je dio nepregledne gomile otpada koji se ondje još uvijek nalazi došao iz Zagreba, i to na temelju poslova koje su sa Zagrebom sklopile tvrtke u vlasništvu Ilije Špikića.

Izvori bliski Pripuzu o tome su rekli:

“Prijavljivali smo inspekcijama kamo Royal Media odvozi taj otpad, značajan dio tog otpada završio je u skladištu DIOKI-ja na Žitnjaku, a drugi veliki dio u Hrvatskoj Kostajnici, na Baniji, koja izgleda postaje divlje odlagalište za te male firmice koje idu s niskim cijenama. Prijavili smo inspekciji i Grad Samobor. Ta firma Royal Media, primjerice, ima dozvolu za zbrinjavanje 50 tona otpada. No kako ona radi? Ona izda jamstvo za 50 tona, a radi s 5000 tona. Dopremi taj otpad u iznajmljeno skladište u Hrvatskoj Kostajnici i ostavi ga tamo. To je ekološka katastrofa, a takvih slučajeva ima i u Istri. Takva skladišta otvaraju se u prostorima tvrtki u stečaju. Po istom principu radi i tvrtka e-Kolektor, Ilije Štikića. Sve je to snimljeno, dokumentirano, prijavljeno, ali – nikom ništa. Špikić je u Gradu Zagrebu prije dvije godine dobio natječaj za zbrinjavanje plastičnog otpada, odnosno lampiona s groblja. Taj je otpad ostavljen na Žitnjaku. Znači, Grad Zagreb je njemu predavao i plaćao zbrinjavanje otpada, da bi onda taj otpad protuzakonito završio u DIOKI-ju u stečaju. U Otočcu isto voze i švercaju neoporabljenu plastiku. Naprosto nađu odlagalište, odnosno prostor koji zakupe, i onda na tom zakupljenom prostoru rade ili dok ne dođe inspekcija ili jednostavno sami nestanu, a otpad ostane na brigu stečajnom dužniku u čijem je vlasništvu skladište i lokalnoj zajednici. E, vidite, toga kod Pripuza nema. Cijena koju daje Pripuzova tvrtka je tržišna cijena neophodna za oporabu. Pripuz ne može švercati otpad. To što se događa na Žitnjaku, kao i ovo u Hrvatskoj Kostajnici ili Otočcu, slika je i prilika gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj, i to zbog dampinških cijena koje daju pojedinci odnosno njihove tvrtke. Pripuz je angažirao detektive i sve prijavio inspekciji, ali nema reakcije. Inspekcija dolazi samo kad Pripuza treba nagaziti.”

Petar Pripuz se našao na optuženičkoj klupi zajedno s Milanom Bandićem u aferi Agram, a nakon kratkotrajnog prekida zbog bandićeve iznenadne smrti, suđenje je nastavljeno u ponedjeljak. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

 

Tvrtke koje rade ispod tržišne cijene, tvrdi isti izvor, naplate zapravo uslugu zbrinjavanja koju ne izvrše. Zbrinjavanje je zapravo kolokvijalni izraz, ali po zakonu, otpad se mora oporabiti, i to sukladno članku 8. stavku 1. Zakona o državnom gospodarenju otpadom:

“Tvrtke o kojima govorimo, koje rade ispod cijene, ne postupaju sukladno tom zakonu, već otpad jednostavno tako odlože i ostave”, rekao je Nacionalov sugovornik.

Pojasnio je da oporaba znači da se sva vrijedna svojstva iz otpada moraju iskoristiti ili za izradu novih materijala ili u energetske svrhe, a tek ono što se ne može ni materijalno ni energetski oporabiti, mora ići na odlaganje. Odlaganje se smije vršiti samo na odlagalištima koja imaju dozvole za mineralne frakcije. Primjerice, kad su u pitanju pomiješani materijali, kao miješano staklo, kamen i cigla koji se nikako ne mogu upotrijebiti niti ih se može ručno sortirati, oni moraju ići na odlagalište. Sugovornici su ujedno istaknuli da bi bilo puno bolje da se takvi materijali mogu upotrebljavati, primjerice, za asfaltiranje, ali da kod nas još uvijek nije do kraja sazrela svijest o nužnosti ponovne upotrebe takvih vrijednih materijala pa “nije čudo da smo kao država tu gdje jesmo”.

Nacionalov sugovornik također je istaknuo da je na javnom natječaju koji je raspisala tvrtka Komunalac iz Opatije, njihova konkurencija nudila cijenu od čak 3000 kuna, i to jer je sam Komunalac u natječajnoj dokumentaciji raspisao tu cijenu. Bila su predviđena tri milijuna kuna za tisuću tona otpada, što je podrazumijevalo 3000 kuna po toni, što je daleko najskuplja cijena ikad raspisana u nekom otvorenom postupku javne nabave.

 

Suradnici Petra Pripuza upozorili su i na tvrtku Royal Media. Navode da je to jedna od ‘prevarantskih tvrtki’ koje ‘operiraju’ s otpadom tako što ga ostavljaju u zapuštenim skladištima tvrtki u stečajevima

 

Isto tako, Nacionalov izvor ustvrdio je da Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina, u vlasništvu Primorsko-goranske županije, po službenom cjeniku naplaćuje preuzimanje glomaznog otpada 1999 kuna po toni, i to iako otpad preuzima od jedinica lokalne samouprave pa i od Čistoće Rijeka:

“Znači, Grad Rijeka mogao je plaćati zbrinjavanje na Marišćini po 1999 kuna ili raspisati javni natječaj, kao što je i raspisao. Na tom natječaju Pripuz je preko firme Eko Flor išao s vrlo niskom cijenom tako da konkurencija tu nije mogla ništa. Pogledajte koliko je za isti posao nudio Komunalac Opatija, čak tri tisuće kuna po toni.”

Pripuzu bliski izvori navode da bi trebalo pitati odgovorne u Gradu Samoboru kako to da su 2014. godine, dok je Grad Zagreb Pripuzovoj tvrtki plaćao 520 kuna po toni glomaznog otpada, Grad Samobor plaćao 950 kuna po toni glomaznog otpada.

Nacionalov izvor blizak Pripuzu zaključio je da ga sve to podsjeća na situaciju u kojoj netko uspoređuje zašto je kilogram salate u Zagrebu skuplji nego u Osijeku. Upozorio je i na činjenicu da kod zbrinjavanja drvenog otpada, nije svako drvo isto:

“Kad govorimo o drvetu, otpadno drvo može biti lakirano, plastificirano i čisto drvo. Ako vam netko doveze čisto drvo, naravno da ono ima svoju vrijednost pa ćemo ga preuzeti po nula kuna, ali ako dođe plastificirano drvo, ono se mora zdrobiti i ide u energanu. Dakle, otpadno drvo je prilično složena kategorija.”

Sve to pokazuje da je riječ o kompleksnom poslu, ali i izuzetno slojevitim odnosima na tom tržištu. Gdje pojedinci očito žele iskoristiti iznenadnu smrt zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da pokušaju uzdrmati neke poslovne pozicije moćne grupacije Petra Pripuza. Međutim, situacija tu zasigurno nije jednoznačna već je treba sagledavati u puno širem kontekstu.

Komentiraj