U novoj knjizi ‘Umrijeti u Hrvatskoj’ Slobodan Šnajder otkriva dio svog intimnog svijeta. U toj memoarskoj prozi piše o sebi, Hrvatskoj, odnosu prema ocu i majci, prijateljima i književnosti, a napisao je i anegdote iz susreta s Krležom
Pisac Slobodan Šnajder još je iz čitanja Miroslava Krleže imao osjećaj o Krležinoj posvemašnjoj osami. Dva njegova susreta s Krležom samo su osnažila taj dojam. U jedinom trenutku kada su njih dvojica ostali sami, napisao je Šnajder, susret se sveo na Krležin dugi monolog:
“U tom mi je monologu Krleža rekao da dvije drame nosi sa sobom u grob: dramu o svećeniku i teologu Jurju Križaniću i onu o filozofu Immanuelu Kantu. Kao osobito povjerljivu informaciju prenio mi je osobu, glavnu personu dramatis te drame koju neće dospjeti napisati: Immanuel Kant. ‘Što je to dramatično?’ usudio sam se pitati jer sam u to doba upravo bio derao klupe u Filipovićevim seminarima na filozofiji koje su imale za temu klasični njemački idealizam. Bila mi je puna glava tog idealizma u ruhu Sonnenfeldovih prijevoda. ‘Što je dramatično u životu Kantovu, koji nije nikamo putovao cio svoj život, a građani Königsberga navijali su svoje satove po njemu jer bi se točno u podne pojavio na njegovu središnjem trgu.’ ‘Nemate pojma’, rekao je Krleža, skoro ljutito. ‘Baš je to dramatično.’”…
Komentari