SMJENA U LANGLEYJU: Najteža kriza u povijesti CIA-e

Autor:

Pixabay

Objavljeno u Nacionalu br. 547, 2006-05-08

Direktor američke Središnje obavještajne agencije, CIA-e, Porter Goss podnio je iznenadnu ostavku: on je morao otići nakon što je u agenciji tijekom 20 mjeseci napravio mnogo štete

Američka centralna obavještajna agencija (CIA) u najtežoj je krizi nakon sredine 70-ih, kad je otkriveno kako je ubijala strane državnike pa je temeljito reorganizirana. Dubina krize razotkrivena je prošlog petka, kad je na opće iznenađenje, za javnost posve nenadano, direktor CIA-e Porter Goss podnio ostavku. Novinari su hitno pozvani u Ovalni ured Bijele kuće gdje je Goss u društvu predsjednika Georgea W. Busha objavio ostavku: rekao je da mu je bila čast rukovoditi CIA-om i da je ostavlja u boljem stanju nego što je bila, a potom je od Busha čuo nekoliko neiskrenih pohvala kako je odlično radio u teškom prijelaznom razdoblju CIA-e. Oni koji znaju stvarnu situaciju u američkoj obavještajnoj zajednici znaju i koliko je to bilo licemjerno, jer je Goss bio prisiljen na ostavku. Bush je njegovim radom bio jako nezadovoljan.

Goss je izguran, ne samo s funkcije, nego i iz stvarnog odlučivanja o onome što obavještajne službe SAD-a trebaju raditi. Goss je bio na čelu CIA-e samo 20 mjeseci, ali je za to vrijeme – tvrde ljudi iz CIA-e – napravio mnogo štete, posvađao ljude, deprimirao zaposlenike, stvorio lošu atmosferu. CIA je u krizi zbog krupnih obavještajnih grešaka, zbog čega su predsjednik i vlada izgubili povjerenje u nju. Najveća greška bio je propust da procijeni koliko je Al Qaeda opasna za SAD, da razotkrije pripremu napada, a posebno je težak propust što nije otkrila terorističku grupu koja je 11. rujna 2001. napala New York i Washington. Drugi je katastrofalan propust bio to što je tvrdila da irački vođa Saddam Hussein ima oružje za masovno uništavanje, što je Bushu 2003. bilo opravdanje za invaziju na Irak. Kad su Amerikanci ušli u Irak, nisu našli nikakvo oružje za masovno uništavanje. CIA je u krizi i zbog drugih stvari.

Uzdrmana je i zbog otkrića svojih tajnih zatvora diljem svijeta, gdje su mučeni tajni zatočenici osumnjičeni za terorizam, koje je CIA razvozila tajnim avionskim letovima, neke smještala i u Europu. CIA je mučila zatočenike, što je energično poricala. Moral u CIA-i je nizak i zbog toga što su najviši službenici Bijele kuće otkrili identitet agentice Valerie Plame. Ta je afera otkrila da je Bushova vlada spremna ugroziti i sigurnost agenata CIA-e ako joj je to u političkom interesu. Iako je Bijela kuća CIA-u stalno hvalila da izvrsno radi, što se tobože vidi i po tome da je nakon 11. rujna 2001. spriječila nekoliko pokušaja novih napada na SAD i znatno pridonijela razbijanju terorističke infrastrukture u Aziji, posebno u Afganistanu, ipak u američkom političkom miljeu vlada uvjerenje da je CIA slabo djelovala. Stoga je bilo odlučeno da se CIA i cijela obavještajna zajednica drastično reorganiziraju.

Bush je u ljeto 2004. smijenio dugogodišnjeg direktora CIA-e Georgea Teneta, koji mu je bio toliko odan da je preuzeo odgovornost i za stvari za koje nije bio kriv. Iako su nekoć predsjednici nakon odlaska direktora CIA-e dugo procjenjivali koga će staviti za njegovo mjesto, Bush je požurio imenovati Gossa, za kojeg su mnogi posumnjali je li dovoljno sposoban. Danas je očito da je Bush bio brzoplet. Bližili su se predsjednički izbori, a nije uobičajeno da predsjednici postavljaju ljude na tako odgovorne položaje u mjesecima neposredno prije izbora, posebno ako su izbori neizvjesni pa nije jasno hoće li dotadašnji predsjednik i njegovi ljudi ostati na svojim mjestima. Direktor CIA-e često je gubio posao nakon promjene u Bijeloj kući. Drugi razlog zašto se očekivalo da će Bush odgoditi imenovanje novog direktora CIA-e bio je povezan s tada objavljenim izvještajem neovisne dvostranačke komisije koja je istraživala propuste tajne službe prije terorističkog napada 11. rujna 2001.

Vrlo kritičan izvještaj bio je jako dobro bio primljen u javnosti i političkim krugovima, posebno preporuke kako da se reformira obavještajna zajednica kako bi postala sposobnijom da spriječi buduće napade. Jedna od većih kritika bila je da je obavještajna zajednica razjedinjena, da presamostalno djeluju brojne nepovezane obavještajne službe, te da bi trebalo osnovati tijelo koje će objediniti njihovo djelovanje. Komisija je preporučila predsjedniku da stvori novu funkciju nacionalnog direktora obavještajne zajednice i postavi na to mjesto čovjeka čiji će zadatak biti objedinjavanje svih aktivnosti. Nakon velikih pritisaka javnosti da prihvati preporuke Bush je obznanio da će osnovati tu funkciju i nekoga na nju imenovati, a očekivalo se da će tek potom imenovati i direktora CIA-e. Naime, nakon imenovanja direktora nacionalne obavještajne zajednice po zamisli komisije trebala bi se promijeniti i hijerarhija u vrhu obavještajne zajednice. Dotad je direktor CIA-e bio i prvi čovjek cijele obavještajne zajednice, a sada bi to postao čovjek na novoj funkciji dok bi mu direktor CIA-e bio podređen. Činilo se logičnim da imenovanja krenu odozgo, da direktor CIA-e bude imenovan tek nakon imenovanja novog direktora nacionalne obavještajne zajednice.

Ali Bush je pošao drukčijim putem pa su se čule optužbe da preporuke komisije prihvaća samo formalno i da novoimenovanom direktoru nacionalne obavještajne zajednice ne namjerava dati posebnu važnu ulogu, da imenovanjem šefa CIA-e prije nego što je imenovao njemu formalno nadređenoga Bush daje do znanja da će se i dalje oslanjati na direktora CIA-e, koji će ostati glavni američki obavještajac. Štoviše, izborom osobe koja će preuzeti CIA-u Bush je pokazao da nad njom kani zadržati potpunu političku kontrolu i da je – ne namjerava reformirati. Bush je za novog direktora imenovao tada 65-godišnjeg Portera Gossa, dotadašnjeg republikanskog kongresmena s Floride, bliskog potpredsjedniku Dicku Cheneyju i neokonzervativcima u Bushovoj administraciji. Goss je naoko i profesionalno i politički odgovarao Bushu. Imao je neposrednog špijunskog iskustva, ali i bogato političko iskustvo u vezi s obavještajnom zajednicom. Goss se 1938. rodio u saveznoj državi Connecticut. Nakon studija na Yaleu dvije godine bio je u vojnoj obavještajnoj službi, a potom deset godina operativac CIA-e. U službenoj biografiji ne spominju se pojedinosti tog njegova podzemnog rada, ali su novinari rekonstruirali da je kao operativac bio stacioniran u Latinskoj Americi i Europi.

Otkrio je da je tijekom kubanske raketne krize 1962. bio u Miamiju i sudjelovao u opasnim operacijama. U Londonu se 1971. teško razbolio, trajno mu je narušeno zdravlje, pa je iz CIA-e otišao u invalidsku mirovinu. Preselio se u gradić na Floridi gdje žive umirovljeni agenti CIA-e. Nakon što je ozdravio, ondje se počeo baviti biznisom i lokalnom politikom kao desni republikanac te je 1988. kao republikanski kandidat izabran za predstavnika svog izbornog okruga u Predstavnički dom Kongresa. budući da je imao obavještajnog iskustva, djelovao je u Odboru za obavještajne poslove Predstavničkog doma. Izabran je 1996. za predsjednika tog važnog odbora i na tom položaju ostao sve do imenovanja za direktora CIA-e. Kao političar iskazao se svesrdnom podrškom CIA-i čak i u vrijeme kad bi se ona zbog svojih propusta našla na udaru kritičara. Bio je jedan od supredsjednika komisije koja je istraživala propuste CIA-e nakon napada 11. rujna 2001. Nakon njegova imenovanja za direktora CIA-e američki novinski komentatori zaključili su – pogrešno – da je Bush odustao od velikih reformi i u obavještajnoj zajednici i u CIA-i. Tvrdili su da će se Bush i dalje u špijunaži oslanjati na direktora CIA-e, a ne na budućeg direktora nacionalne obavještajne zajednice, za kojeg je već unaprijed rekao da neće biti član njegova kabineta u Bijeloj kući, pa će ga rijetko viđati.

Tvrdili su i da je imenujući Cheneyjeva čovjeka Gossa za direktora CIA-e Bush pokazao da će se i dalje u sigurnosnoj sferi oslanjati na istu političku grupaciju koja je i dotad dominirala njegovim kabinetom. Tvrdilo se i da – budući da je Goss uvijek hvalio CIA-u – njeni zaposlenici mogu biti mirni jer ne treba očekivati velike reforme i perturbacije. Goss je bio drugi kongresmen na čelu CIA-e. Prije njga to je bio otac sadašnjeg predsjednika, George Bush, koji je kongresmen postao početkom 70-ih, bio imenovan za direktora CIA 1976. i na tom položaju ostao godinu dana. Te su se procjene pokazale pogrešnima. Goss je od Busha dobio mandat da reorganizira CIA-u i on je u taj posao ušao ambiciozno, ali nespretno. Smijenio je dotadašnji vodeći kadar i doveo svoje ljude da obavljaju operativno poslove reorganizacije, ali su ti njegovi ljudi u agenciji primljeni vrlo loše, pa je bilo neugodnih sukoba.

Neki vodeći ljudi CIA-e napustili su stoga agenciju, druge je Goss smijenio, pa su nastali vakuum na rukovodećim mjestima i kaos, što se vidi po iznimno važnom podatku: na ključnom položaju šefa odjela za borbu protiv terorizma za kratkog Gossova mandata izmijenila su se tri čovjeka. Bilo je objavljeno da su s rukovodećih mjesta CIA zbog Gossa otišli najiskusniji ljudi, pa je netko procijenio da su oni svi zajedno imali 200 godina obavještajnog iskustva. A i neki ljudi koje je sam Goss doveo morali su odstupiti zbog skandala kad su otkrivene neugodne činjenice iz njihove prošlosti, koje su novinarima dostavili nezadovoljnici iz CIA-e. Tako je, brzo nakon što ga je Goss imenovao na mjesto izvršnog direktora CIA-e, morao otići njegov čovjek Michael Kostiw, kad je otkriveno da je 20 godina prije bio izbačen iz CIA-e zbog mutnog skandala. Umjesto njega Goss je na taj položaj imenovao Kyleja Foggoa, koji se našao pod internom istragom CIA-e zbog sumnje da je namještao unosne poslove svojim kartaškim prijateljima. Te unutarnje perturbacije, koje nisu pomogle agenciji da postane djelotvornijom, nego su je oslabile, bitno su oslabile i Gossov položaj unutar CIA-e, a istodobno se događalo i nešto što ga je potkopalo izvana. Vidjevši da se Goss loše snalazi, zbog čega CIA dodatno gubi snagu, Bush je nakon nekoliko mjeseci zaključio da je na mjesto šefa CIA-e postavio pogrešnog čovjeka. S njim se trebao viđati svaki dan jer je običaj da direktor CIA-e svakog jutra na samom početku radnog dana u Bijeloj kući brifira predsjednika o najnovijim saznanjima obavještajne zajednice. Bush je vrlo rado svakog jutra primao Teneta s kojim je bio u odličnim odnosima, ali je s Gossom bilo sasvim drukčije. Goss je suzdržan, hladan čovjek, koji s Bushom nije razvio nikakav odnos, a i Bush je čuo da se žali kako pola svog radnog vremena gubi na pripreme za te brifinge. Bush je mrzio sastanke s Gossom i brzo zaključio da to neće moći poptrajati.

Ali Gossa nije mogao smijeniti samo nekoliko mjeseci nakon što ga je imenovao jer bi to bio dokaz da je pogriješio, a to si predsjednik nije mogao dopustiti jer će ga tada svi napasti da je odgovoran za propuste tajne službe. Stoga je Gossa još neko vrijeme ostavio na tom položaju, a problem je riješio zaobilazno, na temelju one preporuke dvostranačke komisije, koja mu se prije nije svidjela, da treba imenovati direktora cijele obavještajne zajednice, koji će nadgledati rad svih američkih špijuna, svih agencija, pa i CIA-e. To je po Bushovu mišljenju bio način da preokrene situaciju, a da Gossa odmah ne smijeni. Neka Goss ostane šef CIA-e, ali to više neće biti ono što je nekoć bilo. Sada će najvažnije ingerencije direktora CIA-e preuzeti čovjek na novoj funkciji, pa i onu da svakog jutra obavještava Busha što se događa. Samo pet mjeseci nakon što je imenovao Gossa za direktora CIA-e, 17. veljače 2005., Bush je objavio ime direktora obavještajne zajednice. Na taj je položaj postavio iskusnog diplomata Johna Negropontea, veleposlanika u UN-u, pa u Iraku, s kojim je bio u prisnim odnosima, te mu dao goleme ovlasti, pa i da ga on, a ne Goss, svakog jutra brifira. Bush se Negropontea viđao svakodnevno, a Gossa je ignorirao.

Negropontea je ovlastio i da nadgleda reorganizaciju CIA, te mu odobrio da neke vodeće ljude CIA-e prebaci u svoj ured kako bi ga ojačao, i to unatoč Gossovu protivljenju. Goss se sve češće sukobljavao s Negroponteom. Iako se u tom sukobu naoko borio za to da se prekine degradiranje CIA-e, za Gossa je bilo neugodno što nije imao podršku čak ni same organizacije kojoj je bio na čelu. Naprotiv, u agenciji su upravo njega optuživali da je za sve kriv i mnogi su jedva čekali da ode. To je želio i Bush, jer je u međuvremenu Negroponte uspostavio svoj ured, a prošlo je i dovoljno vremena da odlazak Gossa ne bude odviše napadan. On se, međutim, tomu opirao, dajući do znanja da ne namjerava otići, barem ne do kraja ove godine. Tada su mu poručili da je bolje da časno sam ode, nego da ga Bush smijeni. Na kraju je popustio. U CIA-i su njegov odlazak pozdravili i sa zanimanjem iščekivali koga će Bush imenovati za njegova nasljednika. Po nekim mišljenjima, tko god došao, gori od Gossa ne može biti. Taj će morati početi obnavljati staturu CIA-e u nepovoljnim okolnostima slabog morala u agenciji, velikog nepovjerenja javnosti u njene sposobnosti, te u novoj konstelaciji odnosa na američkoj obavještajnoj sceni jer CIA više nije ono što je donedavno bila.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.