Službeni razlog što je Ryanair odlučio otkazati 2100 letova u sljedećih šest tjedana, oko 50 letova dnevno diljem Europe, prema riječima njegova direktora Michaela O’Learyja je taj što “kompanija želi poboljšati postotak slijetanja na vrijeme sa sadašnjih 83 posto na 90 posto do kraja godine”. No pravi razlozi puno su drugačiji od službenih i počeli su se otkrivati. Riječ je o nizu grešaka u planiranju radne snage, a situacija je eskalirala naglim odlaskom velikog broja pilota konkurenciji i pobunom dijela preostalih pilota čija radnička prava nisu ispoštovana. Sve bi to moglo imati katastrofalne posljedice za tu zrakoplovnu kompaniju.

Nakon što je objavljeno da će otkazati dva posto svih svojih letova do kraja listopada, Ryanairove su dionice na burzi pale čak pet posto. “U posljednjih 18 mjeseci oko tisuću pilota napustilo je Ryanair, a većina je prešla u konkurentni Norwegian”, priznao je jedan od Ryanairovih pilota talijanskom listu La Stampa, dodavši da su oni koji su ostali “zatražili godišnji odmor i zaprijetili otkazom ako im godišnji odmor ne bude odobren”.

Otkazivanjima letova treba dati posebnu pozornost jer su se dogodila nenajavljeno. Prva otkazivanja dogodila su se na dan štrajka francuske zračne kontrole pa je Ryanair iskoristio priliku da za otkazivanja okrivi štrajk u Francuskoj. U međuvremenu, intenzivno je pregovarao s pilotima koji su bili na godišnjem oko povratka na posao, ali bez uspjeha. Iznenadno otkazivanje letova donosi i velike troškove. Naime, prema direktivama Europske komisije, ako kompanija najavi da je let otkazan manje od 15 dana unaprijed, mora platiti, u većini slučajeva, troškove relokacije putnika te dodatnih 250 eura kompenzacije.

Žrtve tog brutalnog reza letova bit će 400 tisuća putnika, a mnogi od njih imaju pravo zatražiti ekonomsku kompenzaciju. Ukupni iznos odšteta i povrata novca mogao bi dosegnuti vrtoglavu cifru od 20 milijuna eura, službena je procjena irske niskotarifne kompanije koja je uspjeh na tržištu dosegla drastičnim rezanjem operativnih troškova te prodajom dodatnih usluga.

Glavni razlog masovnog odlaska pilota nije u plaći. Naime, u Ryanairu postoje dvije vrste ugovora za pilote. Nešto manje od trećine kapetana zrakoplova direktni su zaposlenici kompanije te zarađuju, u prosijeku, sedam tisuća eura mjesečno. Ostatak, sedamdesetak posto pilota, zaposleno je putem irske posredničke agencije CrewLink. Plaćeni su po satu letenja, a plaća im je u prosjeku između osam i 10 tisuća eura. Međutim, zaposleni putem posredničke agencije nemaju godišnji odmor ni plaćeno bolovanje, a neovisno o državi u kojoj rade, plaćaju porez u Irskoj. Osim toga, oni koji nisu direktni zaposlenici tvrtke moraju si sami plaćati satove simulatora leta, kao i smještaj na tečajevima u Londonu. Uz to, svaki pilot mora platiti parking za automobil u zračnoj luci u kojoj je zaposlen, kapetansko odijelo te hranu i piće za vrijeme leta poput svakog putnika. Treba dodati da se većina pilota ove godine već približila granici od 900 sati leta godišnje, a da tvrtka nikad nije priznala formiranje sindikata. Piloti koji su ovih dana istupili u medijima, uvijek anonimno, govore o “psihološkom terorizmu” tvrtke, koja prijeti otkazom svaki put kad se netko želi boriti za svoja radnička prava. “Imaju nos za biznis, kompetentni su u vođenju firme, ali možda su previše stegnuli remen i sad je puklo”, rekao je jedan pilot za talijanski Corriere della Sera.

Da bi pokušali spasiti nastalu situaciju, iz Ryanaira su pilotima ponudili takozvani bonus od 12 tisuća eura, uz nekoliko uvjeta: da budu zaposleni u kompaniji i za godinu dana, da odustanu na najmanje 10 dana godišnjeg odmora, da lete najmanje 800 sati te da imaju manje od 5 dana bolovanja godišnje. Bonus koji se može činiti odličnim, ali ako se podijeli s 800, koliko je minimum radnih sati koji se od njih traži, to je najviše 15 eura po satu letenja. Piloti su šefu operacija Michaelu Hickeyju odgovorili da takav bonus ne mogu prihvatiti jer bi samo minimalni broj pilota uspio ispuniti sve tražene uvjete.

Na prvi pogled čudi masovno napuštanje tvrtke, prvenstveno iz dvaju razloga. Prvo, nema toliko kompanija koje imaju zrakoplove modela Boeing 737, koji čine cijelu Ryanairovu flotu, a pogotovo jer piloti koji rade putem posrednika CrewLink imaju ugovornu klauzulu prema kojoj moraju najaviti prestanak rada najmanje tri mjeseca unaprijed uz penalizaciju od pet tisuća eura ako to ne učine. U objašnjenju stoji da je ove godine proizvedeno i prodano puno novih zrakoplova diljem svijeta, a broj pilota nije se linearno povećao. U svijetu civilnog zrakoplovstva govori se o nestašici pilota. Kompanije koje su kupile veliki broj zrakoplova spremne su pilotima platiti odštetu za otkaz, puno veću plaću te reedukaciju kako bi mogli voziti drugi tip zrakoplova, kao što je Boeing 787 Dreamliner za kompaniju Norwegian. Tome treba dodati niz kineskih kompanija koje očajnički traže pilote, a nude im preseljenje, školske troškove za obitelj, stan i preko 30 tisuća dolara mjesečno.

Zato danas ne čudi izjava predsjednika Ryanaira od prije mjesec dana da “Norwegian neće preživjeti zimu”. Kompanija Norwegian, koja je iz niza europskih gradova lansirala letove za američke gradove koji često koštaju manje od 100 eura u jednom smjeru, ekonomski zaista ne stoji dobro. Ipak se čini da je O’Leary krenuo u napad jer mu je Norwegian “ukrao” pilote. Šef Ryanaira sklon je ispadima, oni su dio marketinške strategije da se o kompaniji priča bez plaćanja skupog promotivnog prostora u medijima. Kad su neke europske kompanije propale, O’Leary je na nekima od svojih zrakoplova napisao “Bye bye SkyEurope” i “Bye bye Spanair”, a danas je i sam u nezavidnoj situaciji.

Ryanair kakvog danas znamo ne bi postojao bez Michaela O’Learya, čovjeka koji još i danas vodi tu zrakoplovnu kompaniju i koji je u potpunosti promijenio način funkcioniranja zrakoplovne industrije te omogućio da većina prosječnih građana može letjeti, ne samo Ryanairom, nego i s većinom ostalih kompanija koje su, kako bi opstale na tržištu, morale promijeniti model biznisa i drastično smanjiti cijene zrakoplovnih karata.

Naime, prije dvadesetak godina prosječni povratni let između dvaju europskih gradova koštao je oko tisuću eura. Na svakoj ruti letjele su maksimalno dvije kompanije, a takav oligopol dopuštao im je da zajednički odrede cijenu određene rute. Kako je cijena uvijek bila ista, datume letova bilo je moguće mijenjati, broj i težina prtljage bili su gotovo neograničeni, hostese su svakog putnika zvale po imenu, a iako je let bio kratak, servirala su se skupocjena pića i obilni topli obroci. Bilo je to pravo iskustvo luksuza samo za mali broj ljudi velike platne moći.

Ryanair je u Europu uveo model američke kompanije Southwest te letenju dao novo značenje. Konkretno, let je najbrži način pomicanja s točke A do točke B za prihvatljivu cijenu. Ryanair je krenuo leteći iz sporednih zračnih luka, gdje su troškovi i takse niži, te počeo prodavati zrakoplovne karte putem interneta i tako izbjegao agencijske provizije za izdaju karata. Educirao je putnike o tome da nije potrebno letjeti s pedesetak kila prtljage te počeo naplaćivati ukrcanu prtljagu. Kompanija je uvela online check in te ga skupo naplaćuje u zračnim lukama, a to joj omogućuje smanjivanje broj zaposlenika. Osim toga, drastično su smanjili vremena rotacije: između slijetanja zrakoplova i ponovnog poletanja predviđeno je samo 25 minuta. To im omogućuje da zrakoplovi budu stalno u zraku i generiraju veći profit. No najvažnija promjena koju su low cost kompanije uvele je jednosmjerna karta. Prije Ryanaira, kupiti kartu u jednom smjeru bilo je puno skuplje nego kupiti povratnu.

Oni koji dobro poznaju O’Learyja tvrde da je sve što se događa s pilotima zapravo dio njegove nove strategije. Ryanair je, naime, jedan od ponuditelja za kupnju talijanske nacionalne kompanije Alitalia, za koju se provodi javni natječaj zbog katastrofalne operativne organizacije i manjka likvidnosti. Dobro upućeni tvrde da je isplanirao u detaljima taj potez i “svađu” s pilotima, jer zna da će im morati odobriti poboljšanje radnih uvjeta pa to želi iskoristiti u svoju korist. Ako udovolji zahtjevima svojih pilota i poveća im prava, stvorit će medijsku sliku sretnih djelatnika. Ako mu, naknadno, putem natječaja bude dodijeljena Alitalia, u kojoj su radnička prava puno veća, i naknadno ih smanji, imat će izvrstan izgovor protiv zahtjeva i štrajkova djelatnika Alitalije.

Antonio Chialastri, autor knjige “Nakon Germanwingsa”, objašnjava da piloti ne napuštaju Europu zbog loših ekonomskih uvjeta, nego zbog statusa koji su izgubili kroz godine. Manjak pilota postoji i zato što to više i nije toliko željena profesija kao u prošlosti.

Za razliku od konkurencije, Ryanair može ponuditi niske cijene jer veliki broj ruta koje ne bi bile komercijalno uspješne, dobiva poticaje od lokalnih vlasti putem specijalnih “co-marketing” ugovora, gdje zapravo lokalne uprave javnim novcem plaćaju Ryanairu po broju dovedenih putnika. Dok takve subvencije pokrivaju troškove, profitabilnost dolazi od prodaje niza dodatnih usluga, od hrane i pića na letovima do prtljage ili određenog mjesta za sjedenje u zrakoplovu. “U prosjeku, svatko od nas mora prodati najmanje osam listića lutrije i jedan parfem po letu. Ako ne dostignemo tu normu, moramo objasniti zašto se to dogodilo”, ispričala je za Nacional jedna Ryanairova hostesa.

Druga hostesa iz Dublina na internetu je objasnila da, zbog manjka djelatnika, često mora “odrađivati” letove iz londonske baze Stansteda. Vrijeme koje izgubi da bi došla do Stansteda nije joj plaćeno, a na kraju radnog dana često je stavljana na čekanje za povratni let u Dublin, ako ima slobodnih mjesta. Ako ih nema, ostaje u Londonu, a takvi dani izvan baze uvijek su planirani prije slobodnih dana tako da, ako ima problema pri povratku, hostesa često izgubi dan slobodnog, neplaćenog vremena.

Iako situacija izgleda panično i razni mediji najavljuju da Ryanairu prijeti kolaps, ekonomski analitičari tvrde da će se tvrtka u kratkom roku oporaviti. Problem pilota trebao bi se smiriti prelaskom na zimski red letenja, u kojemu Ryanair već nekoliko godina koristi strategiju prizemljenja desetine zrakoplova iz flote, jer zimi parkirani avion donosi više profita nego da leti poluprazan. A kad je dio flote prizemljen, potrebno je puno manje pilota nego u ljetnom rasporedu.

Ekonomska odšteta od dvadesetak milijuna eura žrtvama otkazivanja letova, zapravo i nije toliki teret za Ryanair. Ta kompanija je 2015. prodala 120 milijuna zrakoplovnih karata, a u sezoni 2016-17. bila je prva na listi međunarodnih avioprijevoznika na svijetu s 1,32 milijarde eura prihoda. Srezali su troškove toliko da im je neto dobit bila 20 posto ukupnih prihoda.

Osim toga, tipičan Ryanairov putnik je zaboravljiv. Iako je nekome ovih dana izbrisan let, prosječan kupac osjetljiv je na cijenu, pa ako im Ryanair ponudi let za petnaestak eura, a druga kompanija za pedesetak ili stotinjak, koliko god se sad bunili na socijalnim mrežama, ti će ljudi ponovno kupiti let s Ryanairom. Dovoljno je spustiti cijenu karte da kupac zaboravi na sva prijašnja negativna iskustva, negativni imidž kompanije ili etičke razloge kao što su ugovori zaposlenika u firmi. U Hrvatskoj su, primjerice, poznati uvjeti u kojima rade djelatnici Konzuma i često se putem društvenih mreža pokreću inicijative da se tamo više ne ide kupovati, ali i dalje se u Konzumu kupuje ako je jeftinije od konkurencije.

U poslovnom planu Ryanaira predviđa se veliki rast tijekom sljedećih godina. Tvrtka planira povećati broj zrakoplova s 341, koliko su ih imali prošle godine, na 481 do kraja 2020., prosječno 35 novih zrakoplova godišnje. Ove godine dobili su ih već 42, a za sljedeću naručena su još 44. Za toliko zrakoplova trebat će i novi piloti. Obuka pilota i nije tako jednostavan proces, a ako uspiju privući veliki broj pilota, trend je taj da nakon 500 sati leta, pilot počinje tražiti novi posao drugdje. Pitanje s kojim se trenutno suočava Ryanair jest koliko je potrebno poboljšati radne uvjete i plaće pilotima da bi se zaustavilo njihovo napuštanje tvrtke te koliko će to utjecati na povećanje troškova koje ima kompanija. Sasvim je jasno da će prihodi Ryanaira u budućnosti rasti, ali će se neto dobit smanjiti.

Među 2100 otkazanih letova u sljedećih nekoliko tjedana nije niti jedan za i iz zračnih luka Pula, Rijeka i Zadar, s kojih Ryanair leti u Hrvatskoj.