Gracijan Gašperov (78) svećenik je franjevac iz splitskog samostana Svetog Frane kojeg više osoba stavlja u središte pedofilskog skandala u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Više izvora i za Nacional je upravo njega povezalo s teškim optužbama iznesenim u više iskaza žrtava koje ga dovode u vezu s pedofilijom. O njegovim aktivnostima ekstenzivno se pisalo u više navrata, posebno je to iscrpno opisano u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, čak mu je objavljena i zamućena fotografija, ali nije otkriven njegov identitet.

Nacional ga je odlučio otkriti javnosti zbog iznimnog društvenog utjecaja koji je ovaj franjevac godinama uživao u splitskim društvenim i političkim krugovima jer se upravo u krugovima oko njega vodila možda i ključna kadrovska politika na području društvenog i političkog života, ali i zato da bi se dobio dublji uvid u fenomen koji se tek počinje osvjetljavati i propitivati. A on se očituje u banalnom pitanju kako je moguće da su se tako teške optužbe s kojima se Gašperov suočava godinama ignorirale. Otkrivanje njegova identiteta važno je i zato da se otvori pitanje štiti li Gašperova još netko moćan unutar elite kojoj je godinama pripadao. Ono je važno i stoga što postoje ozbiljne naznake da taj slučaj nije izoliran niti je jedini u Katoličkoj Crkvi. Stoga je značajno poslati javnu poruku da se osobe umiješane u takvo ponašanje ne mogu skriti u okrilju crkvenog i društvenog miljea sklonog prešućivanju takvih nedjela.

Punih mjesec dana od izbijanja pedofilskog skandala, nakon što je kroz niz potresnih svjedočenja otkriveno da je svećenik franjevac iz splitskog samostana Svetog Frane navodno godinama zlostavljao maloljetnike, dio istrage koji se bavi počiniteljem zapinje na institutu zastare. Splitska policija dovršila je svoj dio posla i Državnom odvjetništvu uputila “posebno izvješće” o ovom slučaju, a na DORH-u je procjena može li se neko od navodnih kaznenih djela okvalificirati kao dovoljno teško da ne bi otišlo u zastaru. Kako većina njih – barem oni na koje su istražitelji koncentrirani – datiraju još u devedesete godine prošlog stoljeća, neslužbene informacije govore da su male šanse za konkretan pravosudni ishod. “Posljednjih dana pokušava se vidjeti postoje li neki novi slučajevi iz sredina u koje je ovaj svećenik bio premješten”, kazao je za Nacional izvor blizak istrazi. Gašperov je više puta bio na službi u samostanu Svetog Frane u Splitu, od 2000. godine čak je vodio i dječji zbor, a prije nedavne službene suspenzije premješten je na šibensko područje. Neslužbene informacije govore da je nedavno ponovno dobio premještaj. Ostarjeli član Hrvatske provincije svetog Jerolima danas se nalazi u teškom zdravstvenom stanju.

Ovaj slučaj izazvao je potres u Katoličkoj Crkvi, ali i u Splitu jer je osumnjičeni svećenik bio dio gradske elite: u njegovu društvu kretala se sama društvena krema grada, od poduzetnika i umjetnika do sportskih funkcionera i političara. Ondje su se sklapali dogovori i poslovi, donosile kadrovske odluke i usmjeravalo politička kretanja. Samostan i crkva smješteni na splitskoj rivi, orijentirani obližnjoj elitnoj četvrti Meje, tradicionalno su mjesto s kojeg se širi veliki društveni utjecaj. “Ondje su se znale donositi odluke o zapošljavanju u, recimo, bolnici. Ili o napredovanju u raznim strukama, pozicijama na izbornim listama ili predsjedničkim pozicijama u vaterpolskim i drugim sportskim klubovima. Fra Gracijan Gašperov bio je rado viđen među ljudima željnim napredovanja, a i živio je specifičnim stilom života – imao je, recimo, vlastiti brod i automobil – za razliku od pokojnog fra Špira Marasovića koji je bio iznimno omiljen među običnim pukom i komotno bi ga se moglo proglasiti svetim”, ispričao je za Nacional Splićanin blizak tim krugovima.

Međutim, za Crkvu su posebno neugodne optužbe da je njen sami vrh već godinama bio konkretno upoznat o navodnim nedjelima ovog svećenika i da – izuzev njegova premještaja – nije poduzeo apsolutno nikakve korake. Slobodna Dalmacija prošlog tjedna objavila je svjedočanstvo jedne Splićanke, vrlo bliske obitelji jedne od žrtava, koja tvrdi da je još 2003. godine o svemu osobno izvijestila ‘nadbiskupa Marina Barišića. Ona je ispričala: ‘Po njegovu stavu i suzdržanosti, a nije mi postavljao nikakva potpitanja, vidjela sam da ga sve to ne dira, stvarno sam imala takav dojam. Nije bio uopće zainteresiran da dobije od mene više informacija od onoga što sam mu ja tada rekla. Nije bio neugodan prema meni, ali mi njegov izraz lica i stav nije ulio nikakvu nadu da će reagirati i da će išta učiniti. Kad sam mu kazala što znam, ništa nije rekao, možda je bio tek neki uzdah, koliko se sjećam”.

Barišić je odbio dati komentar, nego je za Slobodnu Dalmaciju tek kazao da ostaje pri tvrdnji da “2003. godine nije bilo navedenih saznanja”.

Drugi dokaz o spoznajama koje je o ovom slučaju imao crkveni vrh jest e-mail koji je tadašnji provincijal fra Ljudevit Maračić uputio jednoj žrtvi u prosincu 2011. godine: “Budući da smatrate da zataškavam Vašu usmenu prijavu o slučaju pedofilije našeg subrata fra Gracijana, slobodan sam Vas izvijestiti da sam poduzeo i hitre i odlučne korake da se prijava ne stavi pod tepih. U tom smislu sazvao sam 6. prosinca izvanrednu sjednicu Provincijskog definitorija na kojemu sam detaljno izvijestio o razgovoru s Vama. Odlučili smo hitno da se stvar prijavi našoj Generalnoj kuriji u Rimu i pričeka njihova odluka, odnosno savjet, pa je u tom smislu 8. prosinca hitno otputovao u Rim vikar naše Provincije fra Josip Blažević, koji je o tome informirao najkompetentnije i najodgovornije u Redu. Rečeno mu je da prije službene prijave Redu, koji jedini ima pravo pokrenuti crkvenu parnicu u tim stvarima, provincijal treba osobno razgovarati (sa svjedocima) s optuženim fratrom, a da također i tužitelj (žrtva) pred provincijalom i dvojicom svjedoka treba ponoviti prijavu, odnosno tužbu, s najvažnijim potrebnim podacima. Isto tako, rečeno mu je da Provincija ne smije tužitelju kao eventualnu nagodbu uplatiti nikakvu tzv. odštetu za prijavljenu štetu jer bi to moglo značiti priznavanje krivnje prije pravorijeka. Nakon ovoga prvog postupka, koji ima informativni karakter, budu li sumnje potvrđene, pokreće se službeni pravni postupak koji vodi neutralna crkvena komisija koja sve to mora provjeriti i dokumentaciju što prije proslijediti Generalnoj kuriji u Rim, koja je jedina mjerodavna donijeti mišljenje i sud o suspenziji i crkvenim kaznama. Eto, poštovani gospodine, toliko sam smatrao potrebnim navesti kako bih Vas bar razuvjerio da nema pokušaja zataškavanja.” U cijelom slučaju može se nazrijeti čak i ozbiljan razdor unutar Crkve jer su krugovi bliski nadbiskupu Barišiću do prošlog tjedna krivnju svaljivali na Provincijalat koji su proglašavali odgovornim za izostanak reakcije, sve dok nije objavljena spomenuta ispovijest Splićanke o sastanku s Barišićem. S druge strane, simptomatično je da je prva službena informacija o mogućem skandalu pristigla upravo iz Nadbiskupije koja je na svojim internetskim stranicama objavila da je “zbog mogućeg kažnjivog djela jednom kleriku izrekla mjeru obustave (suspensio)”. Tek to je bio signal i prva obavijest policiji da se iza zidina samostana nešto uopće događalo, pa je uslijedila formalna istraga u kojoj je ispitan osumnjičeni svećenik, kao i najmanje pet navodnih žrtava koje su (doduše anonimno) iznijele svoju priču u medijima. No nitko iz Crkve cijelo vrijeme nije odlučio proslijediti sumnje o kaznenim djelima svjetovnim institucijama, pa to nije učinio čak ni kada je objavljeno izricanje mjere obustave, pa je policija postupala prije svega zahvaljujući malobrojnim medijima koji su izvještavali o ovom slučaju. Oni su posljednjih tjedana sve češće donosili sumnje da su “svi sve znali”, što je posebno neugodno jer postoji barem teoretska mogućnost da netko i odgovara zbog prikrivanja i neprijavljivanja, što je za ovako ozbiljnu vrstu navodnog kriminala također kazneno djelo.

Izvori bliski Splitsko-makarskoj nadbiskupiji za Nacional su još prije mjesec dana tvrdili da je prvi slučaj koji se istraživao – na osnovu kojeg je pokrenuta cijela afera – na klimavim nogama jer je navodna žrtva nepouzdana osoba koja je prethodno imala različitih problema s pravosuđem. Također, u jednoj fazi tu osobu pokušalo se diskreditirati tvrdnjama da je htjela iznuditi novac. No pojavom novih svjedoka i niza novih žrtava zlostavljanja, međusobno potpuno nepovezanih, isti izvor prošlog tjedna priznao nam je da slučaj itekako zaslužuje puno više pozornosti. Upravo stoga još uvijek nije dovršena službena crkvena istraga, koja doduše nema nikakvog učinka na njegovo procesuiranje preko represivnog i pravosudnog aparata. Njega, po svemu sudeći, neće ni biti, barem ne prema osumnjičenom počinitelju.