SLOVENIJA Izborna apstitencija sve veći problem

EPA/IGOR KUPLJENIK

Slovenci će za manje od dva tjedna po osmi put birati članove parlamenta i odrediti tko će im vladati iduće četiri godine, ali će po nekim mišljenjima biti zanimljivije vidjeti koliko će ih se odazvati na izbore nego kome će dati svoj glas, jer je politička apstitencija sve prisutniji fenomen.

Za parlamentarne i predsjedničke izbore, održane krajem  1992., od 1,49 milijuna onih s pravom glasa glasačke je kutije popunilo njih preko 85 posto, dok je u drugom krugu lanjskih predsjedničkih izbora svoju demokratsku, građansku dužnost ispunilo njih samo 43,57 posto. Ništa bolje nije u zadnjih nekoliko ciklusa niti pri biranju članova vrhovnog zakonodavnog tijela, parlamenta.

Izlaznost na parlamentarne izbore pala je od 1992. do 2014. godine, kad je relativnu većinu mandata bio osvojio sadašnji premijer Miro Cerar, za 34 posto, a za sve manju zainteresiranost za izborni proces više je razloga, tvrde slovenski sociolozi i politolozi.

Makar podsjećaju da je trend pada aktivne političke participacije svjetski trend, govore i o “domaćim” faktorima apstinencije i tvrde da je viši postotak apstinencije birača, kad je riječ o prostoru EU-a, zabilježen još samo u Rumunjskoj.

Na nedavni referendum o gradnji pruge Koper-Divača, čije su komplikacije dovele do demonstrativne “ostavke” premijera Mire Cerara, održan mjesec dana uoči parlamentarnih izbora, izašla je samo petina birača, a od onih koji su se odazvali bilo je 60 posto starijih od 60 godina, objavilo je ovih dana državno izborno povjerenstvo.

Ni po pasivnosti mladih na biralištima Slovenija nije neki poseban izuzetak, ali je začudno da je u vrijeme  izbora i referenduma održanih u vrijeme i neposredno nakon osamostaljivanja države bilo više mladih na biralištima i u zastupničkim klupama nego što je danas slučaj. Možda do toga dolazi i zbog proširenih javnih stereotipa da se “zastupnici samo svađaju” i “govore i ništa ne rade” te da se za mlade, bez obzira na smjenu političkih elita, ništa ne mijenja i da je, bez obzira na programe i deklaracije, za njih sve manje radnih mjesta i prostora u javnom životu.

Nekoliko mjesta u zastupničkim klupama slovenskog Državnog zbora dobila je prije petnaestak godina čak i “Stranka mladih Slovenije” (SMS), ali se pokazalo da je i to bio samo dio modnog trenda promicanja “novih lica” i uvođenja političkih nepoznanica u strukturu već etabliranih stranaka pa su “mladi” plesali samo jedno ljeto i već na idućim izborima ostali bez ijednog glasa.

Današnjoj generaciji vodećih slovenskih političara, koji su stasali u vrijeme stvaranja države, a rijetki su iz politike u međuvremenu sasvim otišli, nedostaje “svježe krvi”, ali čini se i novih ideja pa glavni elektorski bazen čine zaposleni u javnoj upravi i umirovljenici, koji čak imaju i stranku koja promiče njihove interese koji nikako nisu zanemarivi ni mali.

Ako se mladi u politici i pojave, često su izloženi kritikama da nemaju iskustva i da se žele uhljebiti “na državnim jaslama”.

Do zanimljivog “dvoboja” prilikom predizbornog televizijskog suočavanja došlo je tako ovih dana između čelnika jedne “mlađe” stranke i afirmiranog poduzetnika srednje generacije.

“Razlika između nas je da sam ja posao počeo u garaži, a vi u parlamentu jer vam je mjesto zastupnika bilo prvo zaposlenje”, kazao je predsjedniku stranke Ljevica (L) Luki Mesecu, koji se na izborima bori za svoj drugi mandat, Marjan Batagelj, poznati gospodarstvenik koji se najviše afirmirao u turizmu, a posebno upravljanjem Postojne jame, na koju je od države dobio dugogodišnju koncesiju.

Mesec vodi stranku u kojoj su uglavnom ljudi mlađi od 40 godina, neki i s doktoratom znanosti, a sam Mesec rođen je 1987. godine.

Stranka koju neki uspoređuju s grčkom ljevičarskom Syrizom u svom programu veliki dio posvećuje mladima i traži da se ukinu svi oblici prekarijata, nestalnih i nesigurnih oblika zapošljavanja mladih, ali se zauzima i za radikalno smanjivanje troškova obrane, za tolerantan odnos prema migrantima i izbjeglicama, te skidanje “žice” s granice prema Hrvatskoj,  što za političke stranke slovenskog mainstreama baš i nije karakteristično, a kod prosječnog slovenskog birača niti popularno.

Komentiraj