Pandemija koronavirusa i smjena vlada obilježile su u Sloveniji godinu na izmaku koja je, uz ostalo, dovela do značajne relaksacije u slovensko-hrvatskim odnosima, već poslovično obilježenim nekim neriješenim pitanjima, poput graničnog spora koji se vuče već godinama.

“Jasno je da će Slovenija inzistirati na implementaciji arbitražne presude. Ako to bude išlo,onda dogovorno, a ako ne  – morat ćemo upotrijebiti i odgovarajuća pravna sredstva”, izjavio je prije nešto manje od tri godine tadašnji slovenski premijer Miro Cerar, dodavši da Hrvatska odbijanjem arbitražne presude krši međunarodno i europsko pravo.

Suprotstavljena stajališta Ljubljane i Zagreba o arbitražnom rješenju, pri čemu je Hrvatska ponavljala da je arbitražni postupak bio kontaminiran postupcima Slovenije te je stoga i prijedlog arbitara nepovratno kompromitiran, izazvala su “ledeno doba” u odnosima.

Diplomatskih kontakata na najvišim razinama nije bilo u drugoj polovici mandata Cerarove vlade, no ni u onoj Marjana Šareca, koja je nakon nje uslijedila, a u kojoj je Cerar bio šef diplomacije.

Čini se da je vrijeme otopljavanja u odnosima Zagreba i Ljubljane nastupilo u ožujku, kada je, na samom početku krize oko pandemije Covida-19, u Sloveniji došlo do malo očekivane smjene na političkoj sceni.

Vještim političkim manevrom nakon ostavke premijera Marjana Šareca novu je koaliciju oformio politički veteran Janez Janša, našavši se po treći put u toj ulozi.

‘Nova kemija’ u odnosima

Vlada koju vodi Janša od početka je u prvom redu posvećena pandemijskoj  krizi s kojom se suočava cijeli svijet, a ne toliko vanjskoj politici, ali je malo nakon preuzimanja vlasti poslala pozitivne poruke “južnoj susjedi”.

“Odnosi s Hrvatskom su u načelu dobri, posebno na nekim važnim područjima kao što su ekonomski odnosi. Postoje neka složenija još otvorena pitanja i nadam se da će biti dobre volje da se u razgovorima riješe”, iznio je Janša u jednom od svojih nastupa.

Unatoč pandemijskim uvjetima koji su usporili uobičajene aktivnosti diplomata, te posvećenosti vlada rješavanju aktualnih pitanja u okviru EU, između Hrvatske i Slovenije proteklih je mjeseci održan niz kontakata na visokoj razini, pa i u formatu “uživo”.

U kontaktima premijera Plenkovića i Janše te na više ministarskih sastanaka uspostavljena je, po izjavama, “nova kemija” u odnosima i smanjena razina nepovjerenja. Između ostalog, sastajali su se ministri vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i Anže Logar te ministri unutarnjih poslova Davor Božinović i Aleš Hojs, dogovarajući se o djelovanju unutar europskih institucija i usklađujući protuepidemiološke mjere.

Pozitivnu atmosferu, pojačanu nakon izbora u Hrvatskoj na kojima je hrvatski premijer učvrstio svoju političku poziciju, ilustrira i činjenica što je Plenković upravo slovenskog kolegu  u dva navrata, u vrijeme kad nije mogao biti na samitu EU u Bruxellesu, izabrao kao onog koji će na tom skupu zastupati  Hrvatsku.

Stabilnost slovenske vlade na kušnji 

Je li riječ o stvarnom i održivom političkom trendu poboljšanja odnosa i novim vjetrovima između Zagreba i Ljubljane, ostaje da se vidi.

Jedan od važnih čimbenika u toj procjeni možda će biti stabilnost slovenske vlade koja trenutno nije nešto čime bi se Janša mogao pohvaliti.

Njegova desna koalicija za sada ima dovoljnu većinu u parlamentu, no oporba iz tjedna u tjedna u tjedan najavljuje pokušaje njena smjenjivanja.

U tome su izuzetno angažirane stranke ljevice, čija se kritike odnose na stil vladanja sadašnjeg premijera, navodnu sklonost autoritarnosti, ugrožavanje medijskih sloboda, najavu promjena u vanjskoj politici koje bi Sloveniju približile Višegradskoj skupini i odražavale izraženiji suverenizam u odnosima s Bruxellesom.

Ne treba, međutim, zaboraviti da su upravo dvije lijevo-liberalne vlade, koje su vodili Cerar i Šarec, i u međunarodnim kontaktima zbog prijepora oko granice inzistirale na nategnutoj tezi kako se i Hrvatska približava istočnoeuropskim “iliberalnim demokracijama”.

Uz to, one su ustrajale na sudskim tužbama protiv Hrvatske i Europske komisije zbog granice i istarskog terana, što je odnose dodatno zategnulo, unatoč konačnom neuspjehu slovenskih pokušaja na međunarodnim sudovima, što su i domaći mediji nazvali “pravosudnim porazima” Slovenije i “pobjedom Hrvatske”.

Međutim, Janšu, karizmatičnog junaka iz vremena slovenskog osamostaljenja, koji je stekao i značajno političko iskustvo, prate kontroverze vezano uz neke poteze, ali i karakterne osobine.

Ljevica ga optužuje da je svoju stranku čvrsto vezao uz blok koji u EU čini Višegradska skupina, osobito “iliberalni” režimi u Poljskoj i Mađarskoj, koji dovode u pitanje europsko načelo vladavine prava.

Oporba smatra da sada, nakon što je tako profilirao svoju Slovensku demokratsku stranku (SDS), u tom “opasnom” pravcu vodi i Sloveniju, odvajajući SDS od dominantno umjerene struje u obitelji Europskih pučkih stranaka (EPP), a zemlju od pozicija članica EU-a koje su je utemeljile, poput Francuske, Njemačke i Nizozemske.

Iako u nekim situacijama pokazuje odlučnost i konzekventnost, Janši se zamjera da nema osjećaja za komunikaciju i ne iskazuje dovoljno empatije, što se pokazalo i u pandemiji koronavirusa, kad je za teškoće okrivljavao prosvjede i izraze nezadovoljstva građana, što je iritiralo javnost.

Čak i koalicijski partneri navode da ponekad nepotrebno unosi ideološki diskurs pokušavajući diskreditirati protivnike ili suparnike, primjerice navodeći da su vodeći urednici i novinari koji ga kritiziraju sljednici starog komunističkog režima i sl.

Mnogima su sporne i njegove intervencije u medijsku sferu i demoniziranje i prozivanje novinara, pa je očite pokušaje utjecaja njega i vlade na neke medije, osobito one čiji je osnivač država, osudilo i više međunarodnih novinskih udruženja, pa i povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava.

Mediji bliži oporbi pišu ovih dana da je do zatopljavanja odnosa s Hrvatskom možda došlo i “popuštanjem” Janše na štetu slovenskih nacionalnih interesa, te da ljevicu nerviraju i njegovi smirujući tonovi nakon što su Italija i Hrvatska odlučile proglasiti svoje isključive gospodarske pojase u Jadranu.

Više je slovenskih pravnika ovih dana medijima ustvrdilo kako bi Slovenija, zbog proglašenja takvih suverenih zona, ostala bez kontakta s otvorenim vodama jer će Jadran biti “zatvoren” za slovenske ribare.

Najizraženija je i teza kako Hrvatska ne bi smjela proglašavati svoj gospodarski pojas dok ne riješi pitanje granice na moru sa Slovenijom primjenom arbitražnog rješenja, koje je za Hrvatsku neprihvatljivo zbog kompromitacije postupka i koja se zalaže za bilateralne razgovore i rješenje temeljeno na međunarodnom pravu i dobrosusjedstvu.