SLOBODAN UZELAC 2011.: HDZ je osjetljiviji za prava manjina od oporbe

Objavljeno u Nacionalu br. 825, 2011-09-06

Vladin potpredsjednik i visoki čelnik SDSS-a govori o hrvatsko-srpskim prepucavanjima, kome ide u Beograd po mišljenje i balansiranju između HDZ-a i SDP-a

Duže nego uobičajeno, poslovična kolovoška napetost u hrvatsko-srpskim odnosima ove se godine razvukla na više od mjesec dana, a promatrači povišene tonove pripisuju predizbornom žaru u objema zemljama, zbog čega, smatraju, treba očekivati još nacionalnog prepucavanja. Vladin potpredsjednik za društvene djelatnosti i ljudska prava Slobodan Uzelac iz Samostalne demokratske srpske stranke vjeruje da će tenzije s obje strane granice pasti, unatoč populističkoj zavodljivosti poruka takve vrste te da će i sami akteri sukoba, hrvatska premijerka Kosor i srpski predsjednik Tadić, u ime daljnjeg razvoja dobrih odnosa povući kočnice. Kaže da do neke mjere čak i razumije spremnost dvoje državnika da ovako mobiliziraju svoja biračka tijela, ali vjeruje da je u pitanju strategija kratkog daha, a iznad svega apelira na njihovu odgovornost za države kojima su na čelu.

Slažete li se s mišljenjem predsjednika Tadića da je premijerkin pozdrav generalima neeuropsko držanje? Je li EU, kako poziva Tadić, trebala reagirati na to i kako?
– O tome sam već dosta rekao pa nemam više što dodati. Ukratko, možda je to bio potez koristan HDZ-u pred izbore, ali je sigurno bio štetan za Hrvatsku. To mi je važnije od toga što o tome misli ili kaže Tadić ili EU.
Tadić je u petak za premijerku Kosor rekao da “ne voli ljude koji vole ratne zločince”. Mislite li i vi da premijerka voli ratne zločince?
– Ne znam vam ja tko koga voli, kako i koliko, niti me to zanima. Ovdje se radi o političkim potezima državnika koje valja vrednovati sa stajališta koristi ili štete za vlastitu državu i društvo u njoj.
Sami ste rekli da premijerka zbog pozdrava generalima ostavlja dojam državničke nevjerodostojnosti. Zašto onda i dalje pristajete biti potpredsjednik takvoj čelnici Vlade?
– Svi smo mi dužni graditi i čuvati vjerodostojnost Vlade. Što se mene tiče, ja to nastojim ostankom i radom u Vladi. Ako je bilo što tome na putu, nastojim to otkloniti. A koliko sam uspješan u tome, drugi će ocijeniti. Osim toga, ostanak ili odlazak iz Vlade ne ovisi o jednoj jedinoj stvari, ali svaka pojedina stvar pridonosi odluci, ostati ili otići. U danoj mi se situaciji čini da je važno jasno se i javno odrediti prema ovakvoj i sličnim stvarima, pa i na taj način pokazati za što se i protiv čega zalažem.
Za razliku od vas, jedan od ključnih ljudi vašeg koalicijskog partnera, Vladimir Šeks, to ocjenjuje državničkim potezom, a HDZ-ovci odnedavno na sav glas ponavljaju da “neće nama Beograd govoriti što ćemo raditi, nećemo ići u Beograd po mišljenje”?
– Nadam se da to što spominjete nije jedina vidljiva razlika između mene i potpredsjednika Šeksa. Ima ih puno više i puno većih od ove, a svejedno smo u koaliciji. Načelno, naše su polazne pozicije i odgovornost u mnogočemu različiti, ali bi nas trebao spajati isti opći cilj, a to je kvalitetniji život svih naših ljudi. Uostalom, u koaliciji možete biti samo s različitima od sebe, zar ne? Pravo da vam kažem, nisam ni očekivao da ćemo Šeks i ja jednako procjenjivati spomenutu premijerkinu izjavu.
Što mislite, koji je HDZ pravi, onaj koji zagovara suradnju i dobrosusjedske odnose sa Srbijom ili onaj koji “neće u Beograd po mišljenje”?
– Jadna je država i njeno vodstvo koje po svoje mišljenje ide bilo kome. A što se tiče odlazaka hrvatskih lidera po mišljenje u Beograd, to je, srećom, davna prošlost. Bilo bi krajnje apsurdno da bilo koja naša politička stranka misli i radi drukčije. A samo oživljavanje tog pitanja iz poodavne prošlosti pred izbore ima, kako rekoh, tek političkomarketinški smisao.
Idete li vi u Beograd po mišljenje?
– Idem, i to dosta često, jer mi tamo velik dio godine boravi otac i većina ostalih članova moje šire obitelji. A ja dosta držim do njihova mišljenja, napose očeva, jer se radi o 88-godišnjaku koji je štošta prevalio preko svojih leđa, što meni često biva od koristi.
Kako komentirate Jeremićev stav da neprijatelji ne trebaju onome komu je Jadranka Kosor prijatelj?
– Na loš podražaj to je bila loša reakcija.
Je li premijerka trebala ići na Kosovo i treba li predsjednik Josipović, kako je najavljeno, uskoro ugostiti kosovsku predsjednicu Atifete Jahjage?
– Naravno da premijerka i predsjednik trebaju ići ne samo na Kosovo nego svugdje gdje to može koristiti našoj zemlji. Pitanje je samo kad se ide i s čime. Isto vrijedi i za prijam gostiju iz inozemstva. Nisam siguran da je ovaj trenutak za Hrvatsku bio najkorisniji, a korist od sadržaja tek ćemo vidjeti. Želimo li istinski pridonijeti sređivanju stanja u regiji, valja paziti i na odnose među našim susjedima: ako ih već ne možemo poboljšati, barem da ih ne pogoršavamo.
Smatrate li, poput Tadića, da je nedavnim potezima premijerka unazadila odnose Hrvatske i Srbije, pogotovo jer je premijerkin posjet Kosovu podupro i predsjednik?
– Ne, ja nisam pesimist u tom smislu. Ti su odnosi, napose gospodarski, srećom predaleko odmakli na obostranu korist pa to nikakav pojedinačan loš politički potez s bilo koje strane ne može unazaditi, ali ih, istina, može ometati i usporiti. Osim toga,nadamse da će relativno loš prijam spomenutih oštrijih izjava u razumnim krugovima u Hrvatskoj i u Srbiji ubrzo imati za posljedicu da će ih sami autori početi ublaživati i relativizirati.
Kako očekujete da će Tadić riješiti pitanje Kosova u iščekivanju statusa zemlje kandidata za Srbiju? Kancelarka Merkel otvoreno mu je poručila – ili Kosovo ili EU?
– Tako težak i slojevit problem može se riješiti u procesu, a ne u nekom sudbonosnom pojedinačnom događaju ili pojedinačnom potezu bilo koga, pa ni Tadića ili Merkel. A taj je proces, i to bilateralni, upravo otpočeo, iniciran životnim potrebama stanovnika Srbije i Kosova. A status, napose njegov simbolički aspekt, može ostati i dugo neriješen ako i unatoč tome komunikacija među ljudima, posebno privrednicima, teče na obostranu korist.
Jeste li skloni tezi da i premijerki Kosor i predsjedniku Tadiću zbog predstojećih izbora u objema zemljama odgovara podizanje tenzija u hrvatsko-srpskim odnosima?
– Kao što rekoh, podizanje tenzija kratkotrajno može koristiti njihovim strankama pred izbore, ali sigurno dugotrajno šteti objema državama, a ovdje je riječ o ljudima koji, osim što vode stranke, vode i države, što smatram važnijim i za njih same. Još bih donekle i mogao razumjeti potrebu podizanja ovih tenzija pred izbore, ali ne mogu razumjeti, a pogotovo ne mogu prihvatiti odluku da to bude ključna predizborna strategija bilo koje od ovih strana. Ja ipak ne vjerujem da će se HDZ opredijeliti za takvu strategiju jer bi se time zapravo ova stranka odrekla nemalih pozitivnih rezultata koje je na planu regionalne politike postigla upravo sadašnja vlada, Vlada u kojoj dominira HDZ.
Koliko su odnosi između Hrvatske i Srbije uopće zreli i stabilni ako ih mogu narušiti obične predizborne izjave?
– Puno su zreliji nego što se čini na prvi pogled. Unatoč svim sukobima, pa i ratnim, životne veze među ljudima su toliko bliske i neposredne, dakako, one prijateljske i one svađalačke, svejedno. Predizborne svađe mogu pokvariti površinski politički sloj tih odnosa, ali i to ima svoje ograničene domete. Raduje me što vidim da upravo ovih dana sve širi krug ljudi kod nas u Hrvatskoj to pravilno uočava i interpretira.
Rekli ste da svaki dan razmišljate o izlasku iz Vlade. Zašto jednostavno ne iziđete, jer ovako ta izjava zvuči kalkulantski i ucjenjivački?
– Rekao jesam, ali bitno drukčije nego što se to najčešće pogrešno citira i interpretira. A rekao sam i ponovit ću da od prvoga dana dolaska u Vladu nastojim sam ocjenjivati svrsishodnost vlastita rada u Vladi, a u nesvakidašnjoj situaciji velikog raskoraka između naših idejnopolitičkih polazišta i potrebe da se i u toj situaciji suradnjom napokon riješe goruća višegodišnja pitanja Srba u Hrvatskoj, napose izbjeglica i povratnika. I što je sad tu kalkulantsko i ucjenjivačko?
Usput, nikada nikome nisam rekao da bih sad pred izbore iz Vlade otišao samo zbog bilo koje i bilo čije pojedinačne izjave.Ali jest istina da bih iz Vlade otišao i prije samih izbora kad bih doživio da je, na primjer, HDZkao dominantna stranka u koalicijskoj vladi za svoju predizbornu političku strategiju izabrao raspaljivanje novog hrvatsko-srpskog sukoba. Smatrao bih to svojevrsnom izdajom svega onoga dobroga što smo zajedno nastojali raditi proteklih godina. Ja se nadam da se to neće dogoditi. I ne samo da se pasivno tome nadam nego i aktivno javno upozoravam što bi značila takva retrogradna politička strategija. A ovako, kako je bilo počelo, ja sam prepoznao naznake te opasnosti. Osim toga, dakako, javno govorim i što bih sam u tome slučaju učinio.
S druge strane, Milorad Pupovac je nedavno rekao da je SDSS imao dilema oko ostanka u koaliciji, ali da se na kraju pokazalo da niste pogriješili što ste ostali u Vladi zbog borbe protiv korupcije, reformi i EU?
– Ja bih tome dodao da nismo pogriješili ni zbog još nekih dobrih stvari koje su se dogodile ili se događaju. One se pretežno tiču pokrenutog i još uvijek nedovršenoga procesa izgradnje sustava ljudskih i manjinskih prava u Hrvatskoj. A kad se o tome radi, upravo je ova koalicijska vlada pokazalaosjetljivost za taj problem, i to osjetljivost znatno veću nego npr. Ustavni sud ili neke oporbene stranke.
Niste pomišljali na napuštanje Vlade zbog loše gospodarske i socijalne situacije koju premijerkina ekipa ne uspijeva poboljšati, i zbog dojma većine javnosti da zemlja ide u pogrešnom smjeru?
– Kao što znate, ta pitanje nisu predmet moga užeg zaduženja u Vladi. S druge strane, nastojao sam i sada nastojim podržati sve korisne inicijative usmjerene prema gospodarskom oporavku, a bilo ih je jako mnogo. Ja ne mislim da Vlada vodi zemlju u pogrešnom smjeru. Naprotiv. Nastojala je i nastoji zaustaviti višegodišnji strmoglavi pad i krenuti putom oporavka i uspona. Pogledate li pažljivije čitavu paletu mjera gospodarskog oporavka, lako ćete zaključiti da njihovu deklariranu cilju malo što možete prigovoriti. Prije ćete zaključiti da su otpori tim poželjnim mjerama vrlo čvrsti i rasprostranjeni kako na svim razinama vlasti tako i u ostalim društvenim segmentima.
S druge strane, valja priznati da kao Vlada nismo imali snage ni planirati, a kamoli provesti neke ključne reforme poput mirovinske. Pritom mislim na potrebu da mirovinski fond bude oslobođen svih tereta koji se zovu raznim vrstama mirovina i mirovinskih dodataka, a da se mirovina temelji na činjenici da je osoba uplaćivala novac u mirovinski fond. Ako država ima potrebu da novčano trajno nagrađuje pojedine kategorije svojih zaslužnih građana, kao što su npr. istaknuti znanstvenici, branitelji i slično, a razumijem da takvih ima i treba ih biti, ne razumijem zašto to mora ići kroz mirovinski fond. Uostalom, zašto bi se takva zaslužena trajna nagrada uopće zvala mirovinom?
Nisu vas pokolebale ni brojne korupcijske afere partnera HDZ-a?
– Pa nije li upravo za mandata baš ove Vlade ta stvar i krenula u poželjnom smjeru? To me ohrabrilo, a ne pokolebalo.
Kako biste ocijenili Vladu u kojoj ste potpredsjednik, uspješnom ili neuspješnom?
– Teško je dati općenit, a točan odgovor. Ipak, pokušat ću: učinili smo manje nego što smo trebali i mogli, ali su stvari ipak krenule u poželjnom smjeru. Zato mi je žao što pojedini članovi Vlade, umjesto na prežvakanim i minulim srpsko-hrvatskim sukobima, upravo na tom dokazanom dobrom smjeru ne grade svoju predizbornu strategiju.
Član ste desne, konzervativne Vlade, a izjašnjavate se kao ljevičar i antifašist. Vrijeđa li vas kad vaš kolega ministar Karamarko kaže da ga vrijeđa kad ga netko nazove antifašistom?
– Duboko pohranjene intimne emocije u čovjeku valja poštovati ma kakve bile. Nije uobičajeno da ih ministri javno iznose, a ako ih ipak iznesu, valja im čestitati na hrabrosti. Radije radim s takvim ljudima nego s onima koji svoje istinske negativne emocije duboko skrivaju nastojeći nam predstaviti drukčiju, lažnu sliku o svojoj istinskoj intimnoj prirodi.
Podupirete li Karamarkovu najavu intenziviranja istraga i procesuiranja komunističkih zločina?
– Ja se oduvijek zalažem za procesuiranje svih zločina ma kada bili počinjeni i ma tko ih počinio, ali sam protiv povremenih političkih kampanja prema pojedinim vrstama zločina kakva se sada vodi prema potencijalnim počiniteljima zločina nakon Drugoga svjetskog rata. Ovdje je više nego očito na djelu upravo takva orkestrirana politička akcija.
Rekli ste da vas muče prevelike ideološko-političke razlike u koaliciji s HDZ-om i usput se lagano preporučili Kukuriku koaliciji bude li sastavljala iduću vladu. Mislite li da će ulazak SDSS-a u vladu koju vodi SDP biti moguć s obzirom na vrlo nisku razinu odnosa zbog svađe o izbornom zakonodavstvu?
– Ni za što se ja nisam preporučio, čak ni lagano, kako kažete. Ja samo iznosim i objašnjavam svoje poglede na stvari. A samo je po sebi jasno da idejno-politička bliskost političkih stranaka olakšava njihovu suradnju, makar onoliko koliko je udaljenost otežava. A sporenja, pa i svađe, dakako, bez nasilja, o važnim političkim pitanjima su poželjna. Valjalo bi imati na umu da su za SDSS pitanja manjinskog izbornog zakonodavstva puno važnija od pitanja većeg ili manjeg postotka na izborima dobivenih glasova, a tko to ne razumije, teško može računati na to da će pridobiti SDSS na suradnju.
Je li istina da je SDSS obećao SDP-u i HNS-u da će na proračunu potkraj prošle godine rušiti Vladu, pa ste se u zadnji trenutak, na njihov užas, povukli?
– Najiskrenije, prvi put za to čujem. A teško je vjerovati da bi tako krupna stvar meni mogla promaknuti. Jer, makar ja nisam član vodstva svoje stranke, vrlo lako i redovito komuniciram s pojedinim ljudima iz vodstva stranke i s vodstvom kao kolektivnim tijelom.
Jedan od čelnika HNS-a kaže da su kao partneri njihovoj koaliciji, ponestane li glasova, jednako prihvatljivi i SDSS i HDSSB. Njih ne muče ideološko-političke razlike?
– U politici, kako je ja razumijem, ipak nije sve moguće. Zar zaista mislite da bi netko u SDSS-u mogao prihvatiti suradnju s političkom strankom koja veliča ratni zločin nad Srbima?
Još nema službenog odgovora manjinaca na odluku Ustavnog suda u vezi s načinom na koji će se birati predstavnici manjina. Jeste li se rezignirano pomirili s odlukom ili ćete se obratiti Bruxellesu i Strasbourgu, kako ste najavljivali nakon odluke? Ili se možda spremaju neka druga zakonska rješenja, kako je Ustavni sud preporučio?
– Ne znam ima li više vremena i političke snage za bilo što korisno. To vam je kao u životu: za razliku od rušenja, za gradnju treba puno vremena i puno pameti.
I sami ste priznali da su to bila rješenja kojima se pogodovalo SDSS-u, ali da vam ono ne treba jer nemate konkurenciju među srpskim strankama. Zašto se SDSS onda toliko uzrujavao oko te odluke?
– Zato što je to načelno pitanje iz kojega možete iščitati kompletan odnos prema manjinskome pitanju u cjelini. Želi li država da joj nacionalne manjine budu poželjan konstruktivan element, valja manjinama pomoći da one unutar sebe budu istinski dobro organizirane i djelotvorne, a ne razjedinjene i nedjelotvorne tako i toliko da njihovi pojedini dijelovi budu prostor manipulacija jačih političkih stranaka. A iza tobože silne zabrinutosti za stanje demokracije u izboru manjinskih zastupnika, što je označeno čak i potrebom borbe protiv totalitarizma u unutarmanjinskim odnosima, krije se proziran motiv pridobivanja ponekog tobože neovisnog manjinca za svoju stranačku stvar.
Idete li vi na izbore?
– Ako mislite na to hoću li biti kandidat na nekoj listi, to zaista ne znam, jer o tome u stranci još ni riječi nismo progovorili. A ako mislite na to hoću li po starom zakonu izići na glasovanje i pri tome se, kao i svi drugi pripadnici manjina, morati javno očitovati za koga hoću, a za koga neću glasovati, odgovor je sljedeći: izići ću s osjećajem gorčine, ali i tako potaknuti ostale ljude da iziđu i na takve izbore usprkos očitu nastojanju naših dušebrižnika da nam te izbore ogade.

 

Komentiraj