SLAVKO LINIĆ: Oporezivat ćemo i Crkvu

Objavljeno u Nacionalu br. 864, 2012-06-05

Ministar financija otkriva zašto se neće smanjiti PDV, što će se ukidati u kolektivnim ugovorima i zašto podržava guvernera Rohatinskog unatoč odluci da ga se smijeni

Ministar financija Slavko Linić se u prvih pet mjeseci koalicijske vlade pokazao kao najkonkretniji ministar iako provodi nepopularne poteze i ima teške zadatke vraćanja likvidnosti, izvršenja proračuna, poboljšanja naplate poreza i u konačnici oživljavanja gospodarstva u cjelini. Iako smo razgovarali netom nakon sjednice Vlade prije koje je objavljeno da je BDP u prvom tromjesečju pao 1,3 posto, na upit kako je bilo na sjednici Vlade prilično je ležerno odgovorio: “Uobičajeno.” Ipak, i uz davanje veoma konkretnih odgovora na pitanja i demonstriranja odlučnosti u provođenju reformi, osobni dojam je da je ministar financija najneuvjerljiviji bio u tvrdnji da će uspjeti ostvariti zacrtani rast. Na dodatno pitanje nakon izbora u SDP-u nije niti stigao odgovoriti i dojam je da ga politika i pad popularnosti Vlade baš i ne zanima u odnosu na posao koji mora obaviti. To je potkrijepio i tvrdnjom da nakon ovog mandata više ne planira biti ministar. U razgovoru za Nacional otkriva zašto neće smanjivati PDV i što će se ukidati u kolektivnim ugovorima zaposlenih u državnom i javnom sektoru, zašto podupire poteze guvernera HNB-a Željka Rohatinskog iako ga je Milanović odlučio smijeniti, te kako će oporezovati Crkvu. Obrušava se i na analitičare, uprave javnih poduzeća, ali i poduzetnike za koje smatra da su od države stvorili sustav samoposluživanja.

Jeste li očekivali i je li vas iznenadio pad BDP-a, ali i pad industrijske proizvodnje i očekivanja analitičara da će inflacija biti 3,5 posto umjesto predviđenih Vladinih 2,5 posto?

– Očekivao sam pad BDP-a u prvom tromjesečju, ali ne ovako visok. Bezrazložno je podbacila proizvodnja energije i rudarstvo. To nema veze s krizom, nego lošim vođenjem javnih tvrtki u kojima država ima puno utjecaja. Inflacija će ove godine biti 2,5 posto, i to smatra i guverner Rohatinski. Pad BDP-a pokazuje i koliko je važno da što prije investiramo u energetiku, željeznicu, vodno gospodarstvo i koliko je velika odgovornost ministara. I zato je premijer rekao da ćemo mi kao Vlada biti odgovorni ako BDP u idućem razdoblju nastavi padati.

Premijerova izjava o krivnji Vlade protumačena je kao sukob s vama koji okrivljujete uprave javnih poduzeća.

– Netko stalno od naših izjava pokušava stvoriti sukobe. Ne može ministar reći da je kriva Vlada. To je na premijeru. Moje je da upozorim uprave na ozbiljnost stanja i da shvate da moraju promijeniti način razmišljanja i ponašanja. Najavljenih investicija javnih poduzeća još nema.

Do kada dajete rok upravama da počnu raditi i na kojoj točki ćete reći: “Hvala, niste zadovoljili, trebate otići”?

– Po meni taj rok curi. Bez obzira na vrijeme utrošeno na imenovanja i promjene, uprave su već mogle imati prve naznake u kojem smjeru se ide. Trebalo se krenuti s natječajima i investicijama. Iako po meni nisu radili dovoljno efikasno, to ne znači da će uprave biti smijenjene, nego će imati lošiju ocjenu. Hoće li biti zamijenjeni čelni ljudi javnih poduzeća, odlučivat će premijer, resorni ministri i uži kabinet Vlade, a ne ministar financija.

S obzirom na pad u prvom kvartalu, može li se to nadoknaditi do kraja godine i ostvariti Vladinih planiranih 0,8 posto rasta ili ćemo i ovu godinu biti u recesiji?

– Statistika je varljiva. Kada usporedimo prva tri mjeseca s prošlogodišnjim, nema razlike u financijskim pokazateljima. Ni po prihodima, ni rashodima ni investicijama. Naturalni podaci pokazuju pad aktivnosti, ali to ne pokazuju financijski. Imamo još dovoljno vremena dići gospodarski rast na planirani i na tome treba inzistirati. Ne treba dati ni jednom ministru i predsjedniku uprave pravo na slabiji rezultat. Cilj je postavljen i ako mu se ne uspijemo približiti, to je naš neuspjeh. Smanjivanje cilja dalo bi predah svima onima koji već sada kasne.

Koji su kriteriji, osim planiranog rasta, po kojima će se mjeriti uspješnost ili neuspjeh rada Vlade?

– U tih 0,8 je i bitka za radna mjesta i investicije, ali smo postavili i kriterije štednje i ostvarivanja prihoda. Cilj je ostvariti proračun za ovu godinu, uz štednju na mnogim stavkama, uključujući onu o izdacima na zaposlene, subvencijama i materijalnim troškovima. Sve se to treba ispuniti da bismo mogli reći da smo uspješni. Kada se donosio proračun, reklo se da će ministri uštedjeti 2 milijarde bez promjene kolektivnih ugovora. Kada se pokazalo da izdaci još rastu za zaposlene, samo je najavljeno ukidanje prava iz kolektivnih ugovora poput božićnice i regresa.

Gdje je tu odgovornost ministara?

– Nije korektno da ja kao ministar prozivam svoje kolege niti je to u mojoj ovlasti. U planiranih 2 milijardi ušteda, božićnice i regres su tek oko 800 milijuna i to bitno ne utječe na uštede. Treba postići veće uštede.

Planirate rezati još neka prava uz ove naknade i ukidanja produljene primjene kolektivnih ugovora?

– U tim sindikalnim ugovorima postoji neprihvatljiva razina prava za nas kao poslodavce. U Fini su primjerice mogli ostajati kod kuće i primati naknade za dežurstvo. To su suluda prava, jer su neki i uz ograničenje od 40 sati takvog dežurstva imali isplate i po 160 sati. Ne mogu još reći što će se sve smanjivati, ali je činjenica da je naslijeđe prošle vlade da smo imali neodgovorne ministre s jedne i sindikaliste koji su svašta uvaljivali u kolektivni ugovor s druge strane. Tako više ne može i neće ići. S obzirom na stanje u kojem se nalazimo, s takvom se praksom moramo oprostiti. Pojedini potpisani kolektivni ugovori pokazuju da su u ugovorima odredbe koje nemaju veze s pravima zaposlenika, nego su čiste zlouporabe.

Uz štednju i investicije koje kasne, imate li vi još neke mjere koje bi nas mogle izvući iz krize i biti alternativa za ostvarivanje rasta?

– Za gospodarski rast ne može biti ništa osim investicija. Želimo da privatni sektor počne investirati i zato smo ih rasteretili velikog dijela parafiskalnih nameta i donosimo mjere koje bi omogućili novac po nižim kamatnim stopama. Vodimo i bitku protiv nelikvidnosti. Preko HBOR-a se osigurava 8 milijardi po kamatama od 3 do 5 posto, a preuzimamo i dio rizika preko Hrvatske agencije za malo gospodarstvo. Uz državne tvrtke koje moraju odraditi svoje investicije, stvaramo uvjete za lakše i sigurnije investiranje poduzetnika. Svi ti potezi idu za osiguranjem rasta ili barem zaustavljanja pada kroz uvjete koji do jučer nisu postojali. Prije dvije godine je također preko HNB-a oslobođen novac bankama za gospodarstvo, ali nije upjelo jer su banke špekulirale s kupovanjem valuta.

Što ako se to opet dogodi? Banke kažu da nema dobrih projekata.

– Sve što HNB oslobodi išlo je prema privredi. Nije novac išao za obveze banaka i njihove transakcije. I dio ovog novca će ići za vraćanje dugova, ali je želja da ide i za nove gospodarske aktivnosti i nove projekte. Želimo da se novac potroši do kraja godine i banke bi trebale olabaviti uvjete kreditiranja. Svima je jasno da nema projekata, ali zato što je i interes poduzetnika bio mali. I mi kao država imamo novac europskih banaka i fondova, ali ih nedovoljno koristimo. Poruka koju šaljemo prema poduzetnicima je jasna – novca ima. Pitanje je samo žele li poduzetnici ulagati. Kod naših tvrtki je veliki problem i to što imaju mali vlastiti udio kapitala u odnosu na dugove i ne mogu dati jamstva za nove kredite. Zato država preuzima dio tog rizika preko HBOR-a i HAMAG-a.

Koliko je tu Vlada odgovorna jer se smanjila potrošnja građana zbog većeg PDV-a, poreza na dohodak, poskupljenja, pa se ne investira u nove proizvode jer se nemaju komu prodati?

– Dajem pravo da svatko od analitičara tako razmišlja, ali ja ne mislim tako. Trebamo li struju i naftu? Trebamo. Ali kada ne investiramo u proizvodnju, onda ih uvozimo. Zašto nemamo više proizvodnje hrane koju također uvozimo, zašto nemamo plinskih polja da smanjimo uvoz? Industrija je pala općenito, a u njoj i prehrambena industrija. Ali ne zato što nema potražnje, nego zato što smo postali nesposobni i okrenuli se uvozu. Istina je da su građani postali nesigurni za posao zbog takvog stanja u gospodarstvu, ali neka mi netko objasni zašto štednja raste ako se zbog većeg PDV-a ne kupuje? Kao ministar financija tvrdim da je 25 posto PDV-a ogroman teret. Volio bih da je 15 posto. Ali ne može se gledati samo jedna izdvojena mjera bez ulaženja u bit. Smanjili smo zdravstveni doprinos za 2 posto kako bi poduzetnicima bilo lakše i rasteretili rad, ali smo zato kroz viši PDV opteretili potrošnju. Te dvije mjere se kompenziraju, a nije PDV dignut samo kako bismo mi više trošili.

Planirate li smanjenje PDV-a i poreznog tereta koji bi osigurao veće plaće radnicima, te koji se uvjeti za to moraju ispuniti?

– U ovom mandatu najvjerojatnije neće biti smanjenja PDV-a jer će Vlada nastojati dodatno smanjiti doprinose za zdravstvo kako bismo omogućili zapošljavanje što više ljudi i zbog veće konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

I sami ste rekli da su građani opterećeni novim Vladinim mjerama više nego gospodarstvo, a to je prouzročilo i veliki pad podrške Vladi. Zabrinjava li vas to uopće?

– Pad podrške je opravdan i očekivan, ali ne zato što smo više opteretili građane. Nije problem što se plaća veća, realnija cijena struje i plina ili veći PDV. Problem je nesigurno radno mjesto i što gospodarstvo još nije vratilo građanima olakšice koje su dobili od države. Bez rasta, novih radnih mjesta i njihove sigurnosti možete davati struju i zabadava, a opet će padati standard. Naš prvi prioritet je zato radno mjesto. A mi danas imamo 84 tisuće onih koji rade, a ne primaju plaću. Sada konačno imamo točnu brojku i mi smo je rekli javnosti. Plaće se moraju isplaćivati, to je naša poruka. Zato dajemo poduzetnicima novac preko HBOR-a i HAMAG-a. Mi smo u Hrvatskoj stvorili neki svoj sustav koji se može nazvati samoposluživanje. Poduzetnici ne žele platiti poreze, doprinose, plaće i još viču da ih se ostavi na miru jer bar rade. Pa je li to uređena ekonomija!? Novca ima, ali kažu, komplicirano je, treba ispuniti razne formulare, čekati. Pa tako je svagdje u svijetu, disciplina mora postojati. Moramo shvatiti da će popularnost Vlade prestati padati kada se kroz investicije počnu otvarati nova radna mjesta i kada radnik bude znao da će za svoj rad biti plaćen. Do tada Vlada nije ispunila svoju funkciju.

Znači da je Vlada prepustila svoju političku sudbinu u ruke privatnika?

– To nije istina. To je naš posao. Građani su 1990. rekli da im je dosta socijalizma i društvenog vlasništva. Svima mora biti jasno da će hrvatsku ekonomiju voditi privatnici, a ne državne tvrtke. Građani se nisu opredijelili ni za državni socijalizam, ni državni kapitalizam, nego za kapitalističku tržišnu ekonomiju. Naš posao je stvoriti uvjete gospodarstvenicima, ali ih i kontrolirati. Zato su i poduzetnici jako nezadovoljni. Smeta im što moraju redovno davati plaću i doprinose, što će im ime biti objavljeno ako se toga ne drže, što im više ne odbijamo od poreza to što jedu i voze automobile! Ova vlada je odgovorna, bori se za radna mjesta jer ni privatnicima ne damo da novac troše za osobne potrebe, nego za proizvodnju i investicije. Mogu nas ne voljeti i građani i poduzetnici iz različitih razloga, ali mi imamo jasnu politiku i znamo ciljeve. A za njihovo ostvarenje trebat će dosta discipline, strpljenja i vremena. Svjesni smo da smo u sustavu temeljenom na privatnom vlasništvu, ali poduzetnicima je poruka jasna: ulaži, bit ćeš stimuliran, počni izvlačiti novac iz tvrtke, bit ćeš dodatno oporezovan. Mnogi vaši kolege su blaži u izjavama i potezima, a vi ustrajete na rezolutnim i oštrim stavovima i reformama bez obzira na popularnost.

Je li to razlog što se niste kandidirali za Predsjedništvo SDP-a koje jamči i jak politički položaj?

– Cijelu svoju karijeru bio sam osoba jasnih stavova i profesionalac. Vodio sam Rijeku potpuno drugačije od ostatka Hrvatske i uvijek uz ekonomske cijene i investirao i imao socijalnu politiku. Nisam se ni kao potpredsjednik Vlade bojao brisati sva loša poduzeća, boriti se s nelikvidnošću i stvarati okvire za ulaganja. Nisam se promijenio. Još od 2004. se ne kandidiram ni na jednu funkciju.

Je li točno i to da nakon ovog mandata ne želite novi i kada bi SDP s parnerima ponovo pobijedio na izborima?

– Smatram da sam dovoljno star i svaka operativa za osobu mojih godina nije dobro došla. Počeo sam raditi u proizvodnji, ne smatram da sam rođeni političar koji misli da s 90 godina može obavljati svoju funkciju. Ne mislim da bih trebao sljedeći mandat biti u operativi, ali to sam isprva planirao i za ovaj mandat. Ispalo je drugačije.

Kakvu Hrvatsku onda želite ostaviti 2014. nakon svog mandata?

– Kao veliko gradilište. S ciljem da u budućnosti Hrvatska neće uvoziti plin jer ćemo imati velika nalazišta u Jadranu, koja će uvoziti naftu u manjim količinama, ali ni gram derivata jer će raditi dvije moderne rafinerije. Zemlja bi trebala imati 40-50 energana na biomasu, vjetroelektrane gdje god se okrenete i biti premrežena modernim benzinskim postajama. Na zgradama će biti promijenjene fasade, a na krovovima solarni paneli. Željeznicom bi se trebalo putovati brzinama većim od 100 kilometara na sat, luke će prekrcavati znatno veći teret nego sada jer ćemo biti glavna luka europskih zemalja i zemalja jugoistočne Europe.

Možete li dati i neke brojčane pokazatelje, primjerice BDP?

– Najsretniji bih bio kada bi BDP tada rastao 7 posto da nadoknadimo ove izgubljene godine i zastoj u recesiji kojeg nije trebalo biti. Ali smo skromniji i zadovoljili bismo se i s 3,5 posto. Puno onoga što želite otpada na Inu, a njih ste prozvali i zbog pada proizvodnje. EU brani ulazak vas i Radimira Čačića u Nadzorni odbor.

Mislite li da će se sve ovo ostvariti bez vas dvojice i planira li se nakon ulaska u EU vaš dolazak u NO?

– MOL je evidentno pokazao da omalovažava hrvatsku stranu, bilo u Nadzornom odboru, bilo u Upravi. To se ne bi događalo da su ministri u njima. Nitko sretniji od mene da ne moram biti u Ini. Mađari na tome mogu jako puno učiniti. Samo trebaju reći kada će početi istraživanje Jadrana i koliko platformi postavljaju, kada će privesti svrsi eksploatacijske bušotine, kada će početi eksploatacija nafte i plina u Slavoniji i kada će napokon obnoviti obje rafinerije. Netko treba objasniti zašto je u prva tri mjeseca palo vađenje nafte i plina za 15 posto. Kažu da to nije točno, a statistika pokazuje drugačije. Istovremeno je uvoz jako velik. Ministarstvo vanjskih poslova mora Europskoj komisiji objasniti da naš parter ne radi što bi trebao. Ali nije samo problem u EU. Mediji u kojima se Ina izdašno oglašava izloženi su silnim pritiscima, a dostavljaju im se upravo teze o tome da nije dobro da su ministri u tvrtki. Na toj tezi je i HDZ koji je sa svojim ugovorima uništio Inu. Kada bismo mi u Hrvatskoj prestali misliti tuđom glavom za novac i kada bismo prestali braniti svoje loše odluke iz prošlosti, shvatili bismo da će MOL biti onoliko dobar koliko ga hrvatska vlada dovede u red.

Jesu li napokon počeli pregovori o izmjeni dioničkog ugovora?

– Već nekoliko puta je zatraženo da se počnu pregovori. Bez obzira na sastav Nadzornog odbora, njega treba promijeniti jer je on okosnica naše daljnje suradnje. U Ini odluke mora donositi Uprava. U ovom trenutku oni su razvlašteni voljom HDZ-a i MOL-a.

Ina je samo jedna od kompanija u kojem je strano suvlasništvo, ali i za one koje su u vlasništvu države ste rekli da su rak-rana društva zbog načina upravljanja.

– Tako je. Treba nam totalna promjena ponašanja. HEP je najveći problem Hrvatske jer ima ogroman potencijal, a uvozimo 60 posto struje. Kadrovski potencijal koji se sveo na uvoz znači uništavanje hrvatske tvrtke i nanošenje ogromne štete hrvatskoj privredi. Što misliti o ljudima koji kažu da nemaju vode i ne mogu proizvoditi struju jer im je dva mjeseca suše ispraznilo akumulacije? A ima ih na tisuće visokoobrazovanih u HEP-u. Mi ne ovisimo o kiši i suši nego o neozbiljnim i neodgovornim ljudima. Suša i kiša su problem možda još u Africi, nerazvijenijim zemljama i, eto, Hrvatskoj. HEP zato čekaju velike investicije jer novca ima.

Kako bi ta velika poduzeća trebala izgledati nakon restrukturiranja?

– HEP, Hrvatske vode, Hrvatske šume i Hrvatske željeznice su golemi resursi kojima se upravljanje mora mijenjati. HŠ neće više izvoziti drvo, a još manje drvni otpad jer to nije njihov posao. Njihov posao je poticanje prerade drva i alternativnih izvora energije. Dobar dio kriminala se događa u šumama i to ćemo zaustaviti. I uz milijarde kojima raspolažu Hrvatske vode, zaostajemo za Europom u isporuci vode i preradi otpadnih voda. Da su Hrvatske vode radile svoj posao, ne bismo imali ni suša ni poplava. O željeznicama da i ne govorimo. Brzina na prugama je 30 kilometara u teretnom prometu, nema lokomotiva da se preveze teret, infrastruktura je zapuštena. A novca ima, ali se ne radi, nisu pokretali investicije i nova radna mjesta.

Znači li to da neće biti otpuštanja, nego je dovoljno ulagati, pa će biti i posla za sve radnike u tim tvrtkama?

– Restrukturiranje ipak uključuje i otpuštanje. Proizvodnih radnika nikada dosta, ali je problem što su u njima nagomilani neproizvodni radnici i administracija. HDZ je smanjivao broj ljudi na zavodu za zapošljavanje zapošljavajući u javnim tvrtkama i podobne i nepodobne. Sada neke od njih, popu HAC-a, ne mogu vraćati kredite. Socijalna politika se ne može provoditi zapošljavanjem u javnim tvrtkama koje će onda stvarati gubitke. S druge strane, ne ide se u restrukturiranje jer se bojimo kritika o otpuštanju radnika. I onda se dižu cijene kako bi se pokrivali gubici. Takva dogovorna, socijalistička ekonomija ne može više proći i građani su prije 22 godine rekli da je ne žele.

S obzirom na to da su SDP i HNS podijelili poduzeća po resorima, koliko bi se mogli narušti međukoalicijski odnosi ako se budu željele čuvati pozicije ili bude imalo drugačije viđenje restrukturiranja?

– Program i politike su zajednički i tu se ne razilazimo. Nema podjele po stranačkom ključu nego je riječ o odgovornosti po resorima. Možemo se razlikovati po brzini i efikasnosti restrukturiranja. Ali to nije razilaženje, nego pozitivno natjecanje da se vidi tko bolje provodi dogovorene mjere i hoće li se brže restrukturirati HŽ ili HEP. Odmah ste najavili prodaju državnih Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke od kojih se očekuju 2 milijarde kuna, a onda je i to stalo. – Nije. Obavljeno je puno razgovora s brojnim potencijalnim kupcima. Uskoro ide natječaj za konzultanta i do kraja godine će biti prodani. HPB ćemo nastojati dokapitalizirati, ali je pitanje hoće li tu sudjelovati i EBRD. Ozbiljnost ponuda ćemo vidjeti na natječaju, a do tada ne bih spekulirao s imenima zainteresiranih.

Zakon o porezu na imovinu je još jedan na kojem inzistirate iako ga je nemoguće provesti zbog zemljišnih knjiga, utvrđivanja tržišne vrijednosti i niza drugih elemenata. Zašto?

– Opet se vraćamo na to da ništa ne želimo mijenjati. Ulazimo u Europu s komunalom naknadom koja je socijalistički relikt i koju nitko više nema. Već 22 godine imamo privatno vlasništvo, ali ništa nismo promijenili. Svjesno je bojkotiran svaki projekt sređivanja katastra i gruntovnice iako smo dobivali ogroman novac od međunarodnih institucija.

To uvijek kažete, ali tko je to bojkotirao? Političari koji imaju imovinu?

– Apsolutno svi jer nikome ne odgovara, a među njima ima i političara. Politika SDP-a je jasna, rasteretiti rad, a oporezovati imovinu. Nedostatke ćemo ukloniti, imat ćemo prijelazna rješenja. Već ovaj mjesec nam dolaze eksperti MMF-a i Svjetske banke za to područje. Imat ćemo svu međunarodnu pomoć i iskustva. Nismo još niti razradili detalje, a svi su ustali jer ne žele promjene. Ne trebaju se bojati oni koji imovinu koriste, građani kojima je stan potreba. Nitko neće plaćati više nego dosad kroz komunalnu naknade. Ali oni koji imovinom špekuliraju moraju platiti više.

Hoćete li i Crkvi oporezivati nesakralne objekte i hoće li država plaćati jedinicama lokalne uprave svoju neiskorištenu imovinu?

– Sve mora biti u funkciji. Jasno je da će i Crkva morati plaćati za nefunkcionalnu imovinu, ali i država. Svi moraju platiti jer moramo osigurati stabilne prihode i jedinicama lokalne samouprave. Ustavni sud je srušio naš prijašnji zakon koji je penalizirao imobiliziranu imovinu, ali ovaj put nećemo raditi kazneni zakon i neće pasti.

Zašto će umjesto suda stečajne postupke voditi Ministarstvo financija što predviđate u Zakonu o financijskom poslovanju?

– Na tom primjeru vidimo da svaki čovjek koji u Hrvatskoj želi promjene bude suočen s problemima. Nelikvidnost koja je uništila gospodarstvo je prešla 43 milijarde kuna, rokovi plaćanja su i dulji od 360 dana. Stečajevi u prosjeku traju osam godina, a vrlo malo smo uspješni u preustroju. Vjerovnici u prosjeku dobivaju 30 posto svojih potraživanja. To pokazuje da je sudski vođeni stečaj po svakom elementu uglavnom neuspješan. Iako nismo krivi, svi prozivaju Vladu i zbog stečajeva i zbog nelikvidnosti. Sada kada se Vlada umiješala i želi riješiti probleme, nitko ne kaže da je to dobro, nego viču da se vraćaju komunjare i socijalizam, a ne nude nikakva rješenja za prva dva problema. Onima koji kritiziraju poručujem da su neozbiljni dok god ne ponude bolja rješenja.

Radi se o sukobu interesa jer je država s jedne strane vjerovnik, a vodi postupak u kojem se treba naplatiti.

– Vlada vodi samo proces nagodbe, i to uglavnom po odredbama iz Stečajnog zakona. Želimo da onaj tko ne plaća 60 dana sastavi planove koje će ponuditi vjerovnicima, koji će odlučiti može li tvrtka opstati i mogu li mu pomoći s promjenom svojih potraživanja. U 90 dana pokušavamo biti medijator između dužnika i najvećih vjerovnika i u tom roku nitko nema pravo blokirati tvrtku. Ako se nagode, sve se potvrđuje na sudu. Ako se ne nagode, otvara se stečaj i nema više preustroja. Nema sukoba interesa jer plan radi dužnik. Mi samo želimo da se učinkovito riješe loša potraživanja. Kada su krenuli problemi s Diokijem, svi su zahtijevali intervenciju Vlade jer smo se navikli da ona rješava probleme. Sad kada radimo zakon koji će omogućiti posredovanje Vlade, viču o komunizmu. Jao si ga nama s pristupom u kojem kada ponudiš rješenje opet ne valja. Jedan od najvećih problema hrvatskih tvrtki je mali kapital u odnosu na dugove. Ovaj zakon te dugove pretvara u imovinu i sve su to pokušaji da se tvrtke mogu jače okrenuti investiranju i razvoju.

S dosta pompe se krenulo u naplatu 50 milijardi kuna dugovanja prema državi, koji su učinci, koliko je dosad naplaćeno?

– Dali smo mogućnost refinanciranja na tri godine i time ćemo naplatiti 5-6 milijardi. Ako se prihvati zakon o financijskom poslovanju, veliki dio duga gurnut ćemo u vlasništvo, dakle nećemo nešto puno naplatiti. Nije nam cilj uzeti što više novca, nego dugovanja svesti na minimum i jačati privredu, iščupati je iz začaranog kruga dugovanja i neplaćanja. Bitno je buduće redovito plaćanje.

Kolika će dakle biti razina nenaplaćenih dugova na kraju godine?

– Teško je reći. Ako se banke ne odluče na nagodbe, tada nećemo ništa niti naplatiti niti ojačati privredu. I tu ovisite o bankama. Na početku mandata ste najavili njihovo jače oporezivanje, ali od toga ništa. – S bankama za sada korektno surađujemo. Oslobođen je novac preko HNB-a i spuštene kamate na 3 do 5 posto. Za njih će najveći izazov i teret biti upravo otpis dugova, nagodbe, ulazak u vlasništvo tvrtki. To će im značajno pogoršati bilance. Također im se neće isplatiti imati mrtvi kapital u imovini zbog novog poreza.

Je li točno da će SDP zbog dobre suradnje podržati guvernera HNB-a Željka Rohatinskog za još jedan mandat i jeste li zadovoljni njegovom politikom čuvanja tečaja i cijena?

– Odlično surađujem s Rohatinskim. Monetarna politika nam je pomogla i da zadržimo rejting i da osiguramo jeftiniji novac gospodarstvu. Dok se god ne konsolidira fiskalna politika i potrošnja, o tečaju ne treba razmišljati. Tu podržavamo stav HNB-a. A o guverneru HNB-a odlučuje Sabor na prijedlog Vlade.

Komentiraj

Source:Ivan Pandžić