Marko Sladoljev, strastveni navijač Dinama i gradski zastupnik Mosta, komentira nedavne sukobe  navijača Hajduka i policije do kojih je došlo u jeku derbija na maksimirskom stadionu

Nedavno je došlo do velikog sukoba navijača Hajduka i policije na odmorištu Desinec koje se nalazi malo izvan Zagreba. U sukobu je propucano više članova Torcide. Cijela priča je započela kad se Torcidi zabranio ulazak na stadion Maksimir s transparentima bez njihova prethodnog pregleda. Gradski zastupnik Mosta i strastveni navijač Dinama Marko Sladoljev za Zagreb News objašnjava zašto je došlo do zabrane unosa transparenata i kakva je praksa u drugim zemljama.

„Priča sa zabranom unosa transparenata počela je kad je Torcida uvela transparent s prekriženim Dinamovim znakom. Onda se dogodilo veliko nezadovoljstvo navijača Dinama prema Antoliću koji je organizator utakmice. Navijači Dinama nisu zadovoljni s Antolićem zbog otežanog ulaska na stadion na gotovo svim utakmicama. I Dinamovi navijači ulaze nakon početka utakmice zbog otvaranja malog broja ulaza na stadionu. Morate sat vremena prije doći da uđete na stadion. On je tim činom zabrane transparenata htio oprati ljagu koju je zaradio od Dinamovih navijača. Stoga je Torcida dva dana prije dobila protokol kako treba postupati. Ali takvi protokoli postoje u cijeloj Europi. Tako smo jednom u Budimpešti dobili protokol da ne smijemo imati remenje na hlačama. Mi smo mogli odbiti ući na stadion, ali smo skinuli remenje i ušli. Postoje u Europi stadioni koji zabranjuju i bubnjeve, ali ovisi o navijačkoj skupini kako će reagirati na to.“

Sladoljev kaže da on nije protiv transparenata i objašnjava koja je praksa što se tiče stajanja navijačkih skupina na benzinskim postajama. „Ja transparente smatram navijačkim folklorom i nisam za restrikcije navijačkog folklora. Imate činjenicu da se na tim utakmicama viče ‘ubij purgera’ i ‘ubij tovara’ i to je ustaljena praksa. To nije lijepo za čuti, ali to je navijački folklor. Ovdje se radi o nečemu drugome. Torcida se na povratku u Split iz protesta zaustavila na benzinskoj crpki jer im nije bilo dopušteno da staju točiti gorivo ili uzimati vodu. Mi, kada idemo u Split i kada se vraćamo iz njega, znamo da nećemo piti vodu ili ići na WC 10 sati. Znamo da do Svetog Roka nećemo otići na benzinsku crpku. Ja sam bio u Šibeniku na zadnjoj utakmici i tek smo nakon Svetog Roka smjeli otići na benzinsku. Pitanje je koliko je to ljudski, ali s time se suočavaju sve navijačke skupine, ne samo Torcida. Imamo Zakon o sprečavanju nereda na sportskim borilištima, a na njima od 2012. nema nijedan nered. Sukobi su se preselili na autoceste. Zabranom stajanja želi se navijače udaljiti što dalje od stadiona. Benzinske crpke su zatvorene sve dok se ne prođe barem stotinjak kilometara kako se ne bi dogodile sačekuše.“

Sladoljev objašnjava da među navijačima i policijom nema dovoljno dijaloga i da bi se to trebalo promijeniti. „Stvari se mogu rješavati dijalogom. Između policije i navijačkih skupina nema kontakta. Postojali su i sigurno postoje ljudi u policiji koji razumiju navijačku subkulturu. Primjer policijske prakse, koja se više ne primjenjuje, je ona iz 2012. kada je policija upala na tribinu među navijače i izvlačila pojedince koji su palili baklje te je zato došlo do velikih sukoba. Ustanovilo se da je pametnije da se navijače snimi i odvede kada izađu sa stadiona. Moralo se nešto dogoditi da se promijeni policijska praksa. Policija nekad postupa iracionalno i svojim činjenjem zna prouzročiti neprimjerenu reakciju navijača.“

Prema mišljenju Sladoljeva, jedna od velikih grešaka policije je bila što ih nije bilo dovoljno u pratnji Torcide i što su bili slabo pripremljeni za takav scenarij. „Policija je tamo trebala biti u većem broju. Radi se o 1500 navijača koji su ultrasi. Trebalo je procijeniti da 16 policajaca nije dovoljno da se kontrolira situacija. Vjerojatno nisu bili ni dovoljno pripremljeni. Nije bilo zaštitnih štitova. U tim situacijama policija ne gleda pojedinca, nego gleda skupinu. Tu vjerojatno stradaju i neki ljudi koji nisu bili direktno involvirani u sukob. Tog sam bio svjestan puno puta kada policija mlati svakoga tko im dođe pod ruku pod pretpostavkom da su svi potencijalna opasnost. Pucnjava je isto dokaz nepripremljenosti i da ih je bilo više, možda ne bi došlo do te sigurnosne ugroze. Međutim, ne mogu stvarno reći jer nisam bio tamo. Zadnji put je propucavanje navijača bilo 2012. kad je policajac izgubio oko. Tada je došlo do loše procjene policije da uleti na stadion. Nakon toga su se izvukle neke pouke. Vidjet ćemo hoće li se iz ovoga izvući neke pouke.“

U javnosti je počela debata o jačem kažnjavanju navijača zbog huliganizma. Međutim, Sladoljev smatra da ovaj događaj ne treba poslužiti kao izgovor za represivniji zakon. „Godine 2019. je represivniji zakon bio u čitanju, ali se od njega odustalo. Tada sam bio saborski zastupnik koji je žestoko kritizirao taj zakon jer je bio neustavan i nepravedan. Naprimjer, prema njemu se trebalo zabraniti ulazak na stadion navijaču s 0,5 promila alkohola u krvi. Alkoholiziranost nije problem. Ovi navijači na autocesti nisu bili pijani. Suvremenim navijačkim skupinama koje se tuku zabranjen je alkohol jer žele biti što trezniji. Isto tako je mit da se Engleska riješila huligana represivnijim zakonom. Ona je huliganizam prebacila na niže razine zbog cijena karata. Huligan si ne može priuštiti kartu. Ali imaju dobar zakon. Možete doći pijani na stadion i neće vas zbog toga kazniti. Ako ste radili nered i bili pijani, onda ćete biti duplo kažnjeni. Ali huliganizam se ne može iskorijeniti. Prema statističkim podacima, mi smo pri dnu Europske unije što se tiče navijačkih nereda. U jednoj pitomoj Švedskoj je bilo smrtnih slučajeva u navijačkim neredima. Ovdje, hvala bogu, još uvijek nije. Naši navijači nisu cvijeće, ali nisu najgori“, zaključio je Sladoljev.