U Newsroomu televizije N1 je gostovala Ivana Milas Klarić s katedre za Obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, bivša pravobraniteljica za djecu i članica stranke Pametno.

Jedna ste od autorica aktualnog Obiteljskog zakona, što je ključno promijenjeno zakonom iz 2014. u odnosu na raniju verziju?

“U odnosu na zakon iz 2003., onaj iz 2014. godine usklađen je s nekim međunarodnim dokumentima koje je Hrvatska u međuvremenu potpisala i ratificirala. Tu su i druge spoznaje, primjerice roditeljski plan, poboljšanje pravnog položaja djece, prebacivanje brakorazvoda sa sudova u postupak medijacije, mirnog izvansudskog rješavanja spora.”

Upravo taj segment drugačijeg pristupa rastavi braka struka hvali, a i brojke mu idu u prilog?

“Nema tog propisa kojeg ljudi koji se ne žele dogovoriti neće izigrati, niti ima tako lošeg propisa oko kojeg se ljudi koji se žele dogovoriti neće dogovoriti. Ipak, zakonodavac svojim odredbama može usmjeriti postupak u nekom smjeru, a Obiteljski zakon iz 2014., pa onda i 2015. godine nastojao je roditelje dovesti do točke sporazuma. U tome je uglavnom uspijevao, a to su prvi rezultati s terena pokazali”, naglašava, ali dodaje da je Ministarstvo socijalne politike i mladih, tada pod vodstvom ministrice u vladi Tihomira Oreškovića, Bernardice Juretić, “manipuliralo podacima i u javnosti dalo podatke koji nisu bili točni”.

“U četiri godine primjene, ovaj zakon funkcionira prilično dobro i nema traga teškim nepopravljivim greškama, tektonskim poremećajima u sustavu, kako su odredbe tumačili neki koji su podnosili zahtjeve za ocjenu ustavnosti – a onda i sam Ustavni sud”, kaže.

Možete li pojasniti tu presedansku odluka Ustavnog suda prema kojoj je cijeli Zakon proglašen neustavnim te se određuje što će važiti umjesto njega?

“Ne mogu reći da je to najgora odluka u povijesti Ustavnog suda ikad, jer moguće da postoje i katastrofalnije. Ali ovo je katastrofalna odluka, koja po mojem stručnom i znanstvenom uvjerenju predstavlja povredu Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Članak 45. nedvosmisleno kaže da je moguće samo privremeno, ne trajno, suspendirati izvršenje pojedinih akata ili radnji temeljem propisa”, kaže i dodaje da joj je nejasno kako je tadašnji sastav Ustavnog suda od toga došao do suspenzije cijelog propisa bez ocjene ustavnosti.

Taj je potez, smatra “doveo do toga da danas bilo tko kome se ne sviđa neki propis u Hrvatskoj, može sastaviti zahtjev za ocjenu ustavnosti, prikupiti 500 ili tisuću potpisa i reći – o ovom zakonu je došlo beskrajno puno zahtjeva za ocjenu ustavnosti i zato je ovaj zakon loš”.

2015. godine usvojen je gotovo identičan zakon, a stalno se nagađalo o drugačijem zakonu. Do danas ga nema. U listopadu 2017. na 24 sata pojavio se prijedlog na javnoj raspravi, a izazvao je skandal jer je definirao da par nije obitelj ako nema djece. Povučen je i nije se više vratio?

“Radna skupina za taj zakon bila je sastavljena od ljudi različitih svjetonazora, znanja – ili neznanja – i ciljeva. Nije bilo realno da će se taj propis normalno donijeti. Ministrica nije bila, a ni danas nije, kompetentna prepoznati tko ga je u stanju napisati. Imala je dosta sramotnih momenata u svom mandatu”, kaže.

Uvjerena je da je ideja Vlade otezati donošenje novog Obiteljskog zakona do kraja mandata: “To nije Vladin primarni interes, neke druge osobe, koje su dio akademske zajednice, žele ga mijenjati”.

Što su motivi interesnih skupina koje kontinuirano od 2014. godine žele zaustaviti ovakvo zakonsko rješenje? U javnosti nema slučaja koji pokazuje da je zakon dramatično loš.

“Ovo je moderan i dobar zakon, ali daleko od savršenog. Ipak, činjenica da se nekom ne sviđaju odredbe, ne znači da su protuustavne”, kaže Milas Klarić. Ipak, vjeruje da će ovaj sastav Ustavnog suda “naći neku odredbu koju može proglasiti protuustavnom”.

“Problem s ovim zakonom je što dio akademske zajednice nije mogao podnijeti da ga nije pisao. Drugi razlog dolazi od lobija koji gube dio posla kojeg su imali, ali to je manje važno. Glavni problem je što je dio akademske zajednice izgubio monopol na pisanje Obiteljskog zakona.

Je li to krug ljudi oko profesorice Dubravke Hrabar?

“Ja bih rekla da – da”.

Koje su intencije tih krugova?

“Intencija je, prema onome što su pisali, vratiti beziznimnu zajedničku roditeljsku skrb, vratiti potpuno lišenje poslovne sposobnosti, izbjeći roditeljski sporazum i tako pogoršati pravni položaj djece i osoba s invaliditetom. Oni bi vam sasvim sigurno rekli da se bore za bolji pravni položaj djece i osoba s invaliditetom.”

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u škakljivoj je situaciji. Profesorica Hrabar želi novi-stari zakon, Šeparović je kod nje doktorirao. Sigurno odvaguje kako će se postaviti?

“On je bio sudac izvjestitelj kad je Obiteljski zakon iz 2014. godine takozvano suspendiran. Tada ga nije smetalo.”, kaže bivša pravobraniteljica za djecu i dodaje kako kaže da je zakon ‘takozvano’ suspendiran jer je taj institut suspenzije ne postoji.

“Moram biti poštena i reći da više vjerujem u ovaj, nego raniji sastav Ustavnog suda, zbog nekih ljudi koji su u njega ušli. Oni bi mogli nešto zaokrenuti. Ali utjecaj predsjednika je silno velik i to je etički vrlo neugodna situacija”, smatra.

Ne vjerujete da će se ponoviti suspendiranje?

“Ne mislim, mislim da su se opekli”, zaključuje Ivana Milas Klarić u razgovoru za N1.

Komentiraj