Izbjeglištvo je kompleksno i u osnovi etičko pitanje te predstavlja veliki izazov za Europu, poruka je prvog od dva dana međunarodnog znanstvenog skupa koji je u petak navečer počeo u Zagrebu.

Rješavanje problema izbjeglica i migranata mora poći od etičkog te uključiti rješavanje ekonomskih i političkih problema neoliberalnog kapitalizma s kojima se suočava svijet, pri čemu se ne smiju zabraviti povijesna iskustva, kazao je Hrvoje Jurić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na skupu koji organiziraju Bošnjačka nacionalna zajednica, Institut za migracije i narodnosti i  Fondacija Mulla Sadra iz Sarajeva, Jurić je kazao da se izbjeglištvo najčešće tretira kao pravno, političko i ekonomsko pitanje, no da je ono u temelju etičko i filozofsko pitanje.

Pitanje „tko sam ja / tko smo mi“ ima odgovor u univerzalnom pojmu „čovjek“, kazao je Jurić, i dodao da se ono u stvarnosti, kada se razmišlja o drugome, neprestano ograničava obilježjima klase, rase, etnije, roda itd., odnosno gubi svoju univerzalnost.

„Zlatno pravilo“ koje je bilo poznato u raznim epohama, a koje glasi ne čini drogom što ne želiš sebi, Immanuel Kant je formulirao u ideju svjetskog građanina i tezu o univerzalnom gostoprimstvu, kazao je Jurić i dodao da se u najnovije vrijeme Jacques Derrida zauzeo za otvaranja „gradova-utočišta“ koji počivaju na ideji kozmopolitizma.

Goran Bašić sa Sveučilišta Linnaeus u Švedskoj analizirao je ideološki kontekst progona Bošnjaka i Hrvata u sjeverozapadnoj Bosni tijekom 1992. i kazao da je ono pratilo raspad poretka koji je do tada vrijedio, a da je novi poredak Bošnjake i Hrvate vidio kao opasnost.

Nasilje je bilo usmjereno na mučenje civilnog stanovništva, bilo je personalizirao i provodili su ga obični ljudi i susjedi, za razliku od industrije likvidacija tijekom holokausta, kazao je Bašić.

To fizičko nasilje u BiH nije bilo reakcija na fizički podražaj, nego na ono što se zove simboličko nasilje, a što je po svojoj biti zločin protiv čovječnosti, kazao je Zlatan Delić sa Sveučilišta u Tuzli i dodao da je nasilje počinjeno u ime ideje da zajednički život nije moguć, što je jedna duboko anticivilizacijska ideja.

Darko Gavrilović sa Sveučilišta u Novom Sadu kazao je da su migranti i izbjeglice izazovi savjesti moderne Europe, koja se danas znatno lošije nosi s tim problemom nego tijekom 20. stoljeća.

Europa je 1920. godine primila je 850 tisuća Rusa, zatim tridesetih godina 340 tisuća Židova, a 1945. 14 milijuna Nijemaca iz novoosnovanih komunističkih zemalja. U jugoslavenskim državama je od 1991. do 1999. raseljeno četiri milijuna ljudi a oko 600-800 tisuća ih iselilo.

Danas u Europi na pojavu izbjeglica jača ekstremizam, najviše u postkomunističkim zemljama, kazao je Gavrilović i pozvao europske zemlje na jačanje demokratskih praksi i multikulturalnosti.

Iz Sirije je otišlo šest milijuna izbjeglica, koji su izloženi stradanjima, trgovini ljudima, prostituciji i nepoznatim sudbinama poput tisuća djece koja su došla u Europu i nestala – gdje?, zapitao je Gavrilovići te se zauzeo za formiranje „humanitarne vize“, koja bi omogućila izbjeglicama da uđu u novo društvo a da zadrže svoj identitet.

Nebojša Petrović sa Sveučilišta u Novom Sadu ocijenio je da Europu ima krut neoliberalni sustav. U razdoblju države blagostanja, polovica muškaraca izbjeglica koji su tijekom 1970-ih, dolazili u Francusku iz Alžira i Maroka sklapali su brak s Francuskinjama, a jedna četvrtina izbjeglica se udavala za Francuze. Također, djeca izbjeglica su imala isti odnos prema religiji kao i djeca Francuza, kazao je Petrović i zaključio da neoliberalizam danas stvara ksenofobiju prema izbjeglicama te ustvrdio da bi bilo vrijeme da se judeokršćanski identitet Europe obogati s islamskim identitetom.

Neža Kogovšek Šalamon iz Mirovnog inštituta iz Ljubljane prošlogodišnje iskustvo zemalja Jugoistočne Europe s izbjeglicama nazvala je „krimigrantskim odgovorom“. To nije bio humanitarni odgovor niti je to bio humanitarni koridor, nego koridor praktičnosti, jer su zemlje znale da sprovode migrante koje će Njemačka primiti.

Pojavu je pratila naglašena siguritizacija: prikazivanje izbjeglica kao opasnosti zbog koji se pojačavaju sigurnosne mjere, a one su dovele do podizanje ograda i donošenje restriktivnijih zakona, kazala je.

U koridoru dolazi do obustave normativnog okvira, namjerno se odstupa od pozitivnog prava, a imao je i neka humanitarna obilježja, kazala je i dodale da su izbjeglice imale humani transport, osiguranje hrane i vode, te da su došli do cilja brže, sigurnije i jeftinije.

„Krimigrantski koridor“ imao je i druga obilježja: zatvorski režim, korištenje interventne policije i vojske s oružjem, upotrebu metoda za kontrolu masa, te mješavinu administrativnih i kaznenih mjera, ustvrdila je Kogovšek Šalamon.