ŠKORO “Ja sam umjesto puške na ramenu nosio tamburicu”

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro gostovao je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2.

Neka od pitanja o kojima je govorio su zašto se kandidira za predsjednika Republike, računa li na podršku samo desnog biračkog tijela ili će nekako pokušati pridobiti i lijevo orijentirane glasače te zašto misli da bi bio bolji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović.

Na pitanje o možebitnom okupljanju desnih stranaka kojima bi bio na čelu, rekao je da ne razmišlja ni o kakvim parlamentarnim izborima niti je o tome vodio ikakve razgovore. Usredotočen je, poručuje, na predsjedničke izbore. Ne isključuje mogućnost daljnjeg bavljenja politikom ako ne uspije na predsjedničkim izborima, rekao je.

“Da bi se dogodile promjene u gospodarstvu, moraju se dogoditi promjene u političkom sustavu. Zbog toga ja ‘jašem’ po pitanju da se omogući bolja kontrola na podjeli sudstvo, izvršna vlast, zakonodavna vlast. Kod nas je to jedna lažna parlamentarna demokracija,” tako je komentirao između ostalog i svoju inicijativu da se povećaju predsjedničke ovlasti.

Na pitanje misli li da bi se trebala oporezivati imovina, odgovara: “Znam da ništa ne znam”.

Njegova specijalnost u ekonomiji su, objašnjava, intelektualna prava i monetizacija nematerijalnog vlasništva, dok o svemu drugome zna ‘vjerojatno na razini prosječnog ekonomista’. Ali zna, kaže, da u Hrvatskoj postoje stručnjaci koje nitko ništa ne pita, a on bi ih vrlo rado pitao i odluku prepustio njima.

“Živio sam u zemlji u kojoj se oporezuje kapital. Živio sam u SAD-u i kod njih je situacija takva da svatko tko posjeduje nekretninu mora jedanput godišnje plaćati porez. Iz tog poreza se onda rješavaju komunalni i ini problemi lokalne samouprave. Kod nas je situacija takva da se kod svake kupoprodaje nekretnine plaća taj porez. Bio je 5 posto, pa 4 posto, sad je 3 posto. To je stvar odluke, ali tu odluku moramo donijeti mi. Zbunjujemo investitore. Dakle, kod nas investitori kada uđu u bilo koji investicijski ciklus, ne znaju što ih očekuje sutra,” kazao je o oporezivanju imovine.

Govoreći o zaduživanju, istaknuo je kako je Hrvatskoj danas bonitet bolji nego u vrijeme Milanovićeve vlade, “kada je bio u smeću”.

Osvrnuo se tijekom emisije i na činjenicu da je već bio dijelom političkog establišmenta:

“Da su stvari u hrvatskoj politici dobre, ja se ne bih prije svega imao ambicija politički artikulirati. One jednostavno nisu dobre. Da su stvari u HDZ-u, kada je u pitanju vodstvo HDZ-a, dakle ta politička oligarhija ili elita koja se odvojila od samog članstva dobre, ja nikada ne bih ni izlazio iz tog HDZ-a. Međutim one nisu dobre. I to je razlog zbog kojeg sam ja napustio tu stranku. Nisam od onih ljudi koji smatra da sama činjenica da sam bio u HDZ-u mene “za sve vijeke vjekova amen” stvrstava kao nekog ortodoksnog HDZ-ovca. Tom analogijom je Jasmin Stavros još uvijek bubnjar grupe More, a nije vokalni solist. Svi mi prolazimo određene procese u sazrijevanju, odrastanju, životu. Ja jesam bio član HDZ-a, međutim vratio sam iskaznicu HDZ-a i dao sam ostavku, otišao sam, vratio sam mandat Ivi Sanaderu, odnosno HDZ-u. Svi ovi licemjerni ljudi koji mene na neki način pokušavaju gurnuti u taj ekstremni desni spektar, su u to vrijeme ostali uz Ivu Sanadera i dan danas se nalaze u vlasti,” rekao je, piše HRT.hr.

O uručenju članske iskaznice 2007. godine od strane Ive Sanadera pak kaže:

“To je bilo procijenjeno da bi bilo dobro medijski da me se učlani još jedanput u taj HDZ.”

Iskaznicu HDZ-a te godine primio je kada su, rekao je, “s drugog spektra dolazile glasine da će zabraniti glasovanje hrvatskoj dijaspori”.

“Nije mi se sviđalo kada su govorili da bi izbacili vjeronauk iz odgojno-obrazovnog procesa. To su neke stvari koje mene ideološki smetaju. S druge strane, dovoljno sam iskusan da znam da se svi mi kao ribe krećemo u toj politici i nema mogućnosti artikulacije vlastitih želja, htijenja i promjena, ukoliko se politički ne artikulirate.”

“Ja sam umjesto puške na ramenu nosio tamburicu”, tako je prokomentirao pitanje o zamjerkama da u vrijeme rata nije nosio pušku na ramenu. “Ako bi ta puška na mom ramenu doprinijela bržem završetku rata ili bržem međunarodnom priznanju, onda mi je žao što se nisam borio”,  rekao je Škoro.

Komentiraj