Marko Žaja, bivši veleposlanik u Francuskoj, nepravomoćno je 20. prosinca osuđen na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na 20 mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine jer je, prema optužnici, za vrijeme svojeg mandata na prijevaru stekao gotovo 800 tisuća kuna državnog novca prikazavši sve to kroz fiktivni otkup umjetničkih djela. Žaja je posljednji u nizu diplomata i veleposlanika protiv kojih se vode kazneni postupci ili im prijeti izgon iz Ministarstva vanjskih poslova. Već početkom 2010. nekoliko bivših ambasadora čeka suđenje zbog financijskih malverzacija, a prema Nacionalovu izvoru iz ministarstva, u tijeku je istraga protiv najmanje desetak diplomatskih službenika koje se sumnjiči da su sudjelovali u financijskim malverzacijama.

U slučaju Marka Žaje situacija je jasna jer je sudac Zorislav Kaleb presudio da nekadašnji veleposlanik u Parizu mora vratiti i 760.400 kuna, a ako u slučaju pravomoćne presude ne vrati novac, sudac može opozvati uvjetnu mjeru. Presuda je donesena na temelju iskaza Zvonimira Ćorića, svjedoka i vještaka za slikarstvo koji je potvrdio da slike nisu vrijedile onoliko koliko su plaćene. Žajin odvjetnik najavio je žalbu, ustvrdivši pritom ši pritom da njegov klijent nikada nije uzeo sporni novac. Njegovi nekadašnji suradnici opisuju ga kao osobu koja je u diplomaciju ušla zahvaljujući dobrim političkim vezama. Jure Radić ga je sredinom 90-ih zaposlio u Predsjedničkom uredu, ali budući da Franjo Tuđman nije simpatizirao Žaju, uskoro je premješten u diplomatsku službu.

U Ministarstvu vanjskih poslova bio je blizak s Miomirom Žužulom, a vrhunac karijere bilo je imenovanje na veleposlanički položaj u Francuskoj. Zanimljiv je podatak da je Marko Žaja procesuiran zahvaljujući kontrolama koje se u posljednjih godinu dana provode u ministarstvu, doznaje Nacional. “Godinama se u ministarstvu vodila loša kadrovska politika, a njezin vrhunac bila su sramotna zapošljavanja uz pomoć Sedme uprave. Sada smo to odlučili raščistiti i otkrili smo čitav niz makinacija koje će biti procesuirane. Sigurno više nećemo ništa gurati pod tepih”, tvrdi bliski suradnik ministra Gordana Jandrokovića. Krunski dokaz kriminaliziranja korumpiranih diplomata i antikorupcijskog smjera u Ministarstvu vanjskih poslova trebala bi biti afera Jurica.

Još krajem 2008. Stipe Mesić je kritizirao Nevena Juricu, tadašnjeg hrvatskog veleposlanika u Washingtonu, da je rastrošan i naložio Ministarstvu vanjskih poslova da istraži tok novca. U ministarstvu tvrde kako je vrlo brzo postalo očito da je Jurica privatne troškove pokušao prikazati kao izdatke za reprezentaciju, ali na to nisu nasjeli. Također se tvrdi da, kada su postali jasni razmjeri Juričinih financijskih malverzacija, ni Ivo Sanader više nije urgirao za svog pouzdanog suradnika. Epilog je poznat. Slučaj je preuzeo USKOK, proveo istragu zbog goleme pronevjere državnog novca i podigao optužnicu. Prema optužnici, Juricu se tereti za zloporabu položaja i ovlasti, odnosno da je kao veleposlanik Republike Hrvatske u Washingtonu i voditelj Stalne misije RH pri UN-u od 2004. godine, a s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, oštetio Ministarstvo vanjskih poslova za 120.815 američkih dolara, odnosno za najmanje 677 tisuća kuna.

Jurica je 2007. i 2008. godine “peglao” službene kreditne kartice i novčana sredstva diplomatske misije za osobne potrebe, pa tako i za svoje odlaske u kockarnice Las Vegasa gdje se kockao državnim novcem. S obzirom na to da je bio odgovoran za materijalno-financijsko poslovanje i korištenje sredstava veleposlanstva i Stalne misije u New Yorku, bio je to završetak njegove diplomatske karijere. USKOK tvrdi da je Jurica svoje privatne račune plaćao službenim kreditnim karticama i novcem diplomatske misije, a protivno Pravilniku o unutarnjem redu ministarstva te naputku i odluci o korištenju poslovnih kreditnih kartica. Usto je podizao gotovinu na bankomatima, iako navedeni troškovi nisu imali opravdanje kao trošak reprezentacije. Kako bi sve prikrio, u obrascima “R“ za obračun troškova reprezentacije sve je bilježio kao službene izdatke u svrhu lobiranja. U političkom smislu, veći sukob izbio je zbog Jovana Vejnovića, koji je od 2005. radio kao veleposlanik Republike Hrvatske u Libiji. Njega je USKOK početkom prosinca ove godine optužio za zlouporabu položaja i ovlasti jer je djelatnicima veleposlanstva i radnicima dviju hrvatskih tvrtki u Libiji nabavio više od pet tisuća litara alkohola. Kada je izbila afera Vejnović, veleposlanika u Libiji od smjene je branio Stipe Mesić.

SLUČAJ Supružnici Barišić; Suprug službenice hrvatskog konzulata u LA-u uhvaćen je pri kupoprodaji droge, njegova supruga hvalila se da je bliska s Biancom MatkovićPredsjednik države je bio uvjeren kako je riječ o izmišljenom skandalu kojim se pokušavaju eliminirati njegovi kadrovi u diplomaciji. No nakon nekog vremena postalo je očito da je Jovan Vejnović kršio zakon i tada je izgubio Mesićevu potporu. Vejnović je optužen da je u ime hrvatskog veleposlanstva od početka 2006. do kraja 2008. u sedam navrata, koristeći se diplomatskom povlasticom, od tvrtke iz Kopenhagena naručio 5088 litara alkoholnih pića za 46.550 dolara. Pritom je manji dio bio namijenjen reprezentaciji veleposlanstva, a ostatak je završio kod osoba bez diplomatskog statusa. Prema tamošnjim zakonima, u Libiji je zakonom zabranjen promet alkoholnih pića za sve pravne i fizičke osobe, a diplomatska povlastica odnosi se samo na potrebe veleposlanstva i diplomatskih predstavništava. Neslužbeno se doznaje da je Vejnović, koji se tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, nabavu žestokih pića, vina i piva omogućio radnicima Ine i Croscoa u Libiji. Osim njega, USKOK je optužio i jednog zaposlenika u jednoj od tih dviju tvrtki (inicijali M. K.) za pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti, jer je na temelju narudžaba i dogovora prikupio novac od krajnjih naručitelja.

U USKOK-u su ustvrdili da Vejnović nije mogao platiti dobavljene narudžbe s računa veleposlanstva, zbog čega je M. K. dobavljaču platio pošiljke alkoholnih pića sa svog bankovnog računa u Zagrebu. Nakon što su mediji objavili priču o Vejnovićevu skandalu, on je početkom 2009. povučen u Zagreb na konzultacije. Vejnović nije želio javno istupati, ali je preko svojeg odvjetnika sve porekao, tvrdeći da se nijednom radnjom ili propustom nije ogriješio o odredbe Bečke konvencije o diplomatskim odnosima niti o libijske zakone. Otkako je prije gotovo godinu dana povučen iz Tripolija u Zagreb, primao je veleposlaničku plaću od 30.000 kuna. Kako se takve situacije više ne bi ponavljale, nedavno je Jandroković formirao grupu iskusnih diplomata čiji je zadatak promjena Zakona o diplomaciji, tako da bi veleposlanici koji sudjeluju u skandalima do razrješenja trebali primati plaću kakva se dodjeljuje u Hrvatskoj, a to znači nekoliko puta manju od inozemnih. Što se tiče Jovana Vejnovića, vrlo skoro se sastaje saborski Odbor za vanjsku politiku koji će ga razriješiti s položaja. Postoje i slučajevi manje poznatih dužnosnika u Ministarstvu vanjskih poslova koje čeka suđenje.

USKOK je početkom listopada podigao optužnicu protiv Sanje Balić-Vuković, bivše tajnice u hrvatskom veleposlanstvu u Tirani, koju se optužuje da je od 2005. do kraja 2007. zlouporabila položaj i ovlasti kako bi neovlašteno podigla više od 220.000 kuna. Optužnica protiv zaposlenice Ministarstva vanjskih poslova podignuta je pred zagrebačkim Županijskim sudom na kojem se od kraja srpnja prošle godine vodila istraga. Prema optužnom prijedlogu, Sanja Balić-Vuković vodila je računovodstvo hrvatskog veleposlanstva i imala nadzor nad blagajnom, a sumnja se kako je napravila štetu od 222.280 kuna tako što je tri godine lažno prikazivala da plaća račune veleposlanstva za troškove telefona, poštarine, uredskog materijala, opreme i najamnine. U siječnju 2009. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu predložilo je zagrebačkom Županijskom sudu da se, bez provođenja istrage, zbog pronevjere na službenoj dužnosti i krivotvorenja službene isprave odmah podigne optužnica protiv Goroslava Kellera, bivšeg hrvatskog generalnog konzula u Australiji.

JOVAN VEJNOVIĆ (sasvim lijevo) s predsjednikom Mesićem i kolegama diplomatimaKeller je punih šest godina bio konzul u Sydneyju, a optužen je zato što je prilikom selidbe u Hrvatsku sa sobom ponio i inventurni namještaj sydneyjskog konzulata, čija je vrijednost 72.800 kuna, odnosno oko 10.000 eura. Bivši konzul se pokušao opravdati tvrdnjom da je sporni namještaj imao namjeru otkupiti jer je to u skladu s pravilima hrvatske diplomacije. Istraga je pokazala kako je Keller, mjesec dana prije predaje službenog zahtjeva za otkup namještaja, njega već zapakirao u kontejner i poslao 4. prosinca 2008. za Hrvatsku. Osim toga, transport osobnih stvari, namještaja, bijele tehnike i računalne opreme stajao je nešto manje od 10 tisuća dolara, a Keller nije platio ni taj račun. Još opskurniji skandal izbio je 3. listopada 2009., kada je hrvatski počasni konzul u Švicarskoj Waldo Bernasconi optužen za podužu listu kriminalnih aktivnosti: silovanje, prijevaru, nadriliječništvo i zločinačku organizaciju.

Bernasconi je imenovan počasnim konzulom uz pomoć veza u vrhu HDZ-a; još 1990. nalazio se u pratnji Franje Tuđmana kada je posjetio Švicarsku, a za diplomatsku službu predložila ga je Katica Ivanišević, nekadašnja predsjednica Županijskog doma u Hrvatskom saboru. U javnosti se Waldo Bernasconi predstavljao kao psiholog, specijaliziran za liječenje anoreksije i bulimije, pa su i žrtve bile uglavnom mlade djevojke. Prema sudu u talijanskom gradu Comu, prevario je 402 osobe, a raskrinkan je nakon samoubojstva jedne od navodno liječenih djevojaka, i to na temelju njezina dnevnika. Jedna od terapeutskih tehnika počasnog hrvatskog konzula bila je masaža pubisa, no zbog nje je optužen i za silovanje. Nakon što se saznalo za aferu Bernasconi, Ministarstvo vanjskih poslova se oglasilo priopćenjem. “Ministarstvo očekuje detaljnije informacije o tom slučaju od hrvatskih veleposlanstava u Švicarskoj i Italiji i pričekat će ishod istrage i sudskog postupka. Ako se pokaže da su optužbe opravdane, ministarstvo će poduzeti u skladu s diplomatskim kodeksom sve predviđene mjere, među kojima je i njegovo razrješenje s dužnosti počasnog konzula, bez obzira na to što je on počasni konzul”, priopćeno je iz ministarstva. Bernasconiju su talijanske vlasti oduzele dozvolu za rad, a lako bi mogao ostati i bez titule počasnog konzula. Očekuje ga suđenje u Italiji, a Jadranka Kosor je naredila Gordanu Jandrokoviću da mu oduzme naslov počasnog konzula.

Među najveće skandale spada i događaj s početka 2005., kada je američka policija tijekom kupoprodaje droge ulovila Bernarda Barišića, čija je supruga Božica bila administrativna službenica hrvatskog konzulata u Los Angelesu. Droga je pronađena u automobilu s diplomatskim tablicama registriranima na hrvatski konzulat, a kada ga je FBI uhitio, Barišić se pozvao na diplomatski imunitet, iako ga nije imao. Završio je u zatvoru iz kojega ga je izvukla supruga. Ministarstvo vanjskih poslova je gotovo pune dvije godine prikrivalo taj diplomatski skandal, a otkriće je u prosincu 2006. objavio Novi list. Unatoč teškoj povredi službene dužnosti, Božica Barišić nije odgovarala, a do njezina povlačenja nije došlo “jer je ona dobro i korektno obavljala administrativno-tajničke poslove te nije bilo temelja za razmatranje povratka”, kako se tvrdilo u službenim izjavama iz ministarstva. Novinari su otkrili da je Božica Barišić imala niz privilegija pa je tako uspjela otkupiti službeni automobil konzulata, a na plaću je dobivala dodatke koji nisu propisani nijednim zakonom ili pravilnikom.

Uskoro se saznalo i da se Božica Barišić hvalila prijateljstvom s Biancom Matković, ondašnjom državnom tajnicom i najbližom suradnicom Ive Sanadera. Bianca Matković je sve do dolaska Jadranke Kosor na premijersku funkciju bila najutjecajnija osoba u hrvatskoj diplomaciji. Naposljetku su supružnici Barišić povučeni iz Los Angelesa i od početka 2007. raspoređeni su na dužnosti u sjedištu Ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu. Skandal u koji je uvučen važniji hrvatski diplomat dogodio se i 4. ožujka 2004., kada je u ranim jutarnjim satima kanadska policija uhvatila generalnog konzula Marija Livaju u vožnji u vidljivo alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem droga. Kanadski policajci su zatražili da se Livajina vozačka dozvola trenutačno proslijedi protokolu i konzulu zabrani vožnja u Kanadi do okončanja kaznenog postupka. Postupak je okončan tako što je generalni konzul RH trebao platiti, na ime kazne, 600 dolara i dodatnih tisuću dolara dobrotvornog priloga u korist neke humanitarne udruge. U travnju 2007. otkriveno je da se hrvatski veleposlanik u Portugalu Želimir Brala potukao s djelatnikom službe sigurnosti u Lisabonu.

Da se incident zaista i dogodio, i to 25. ožujka 2007., potvrdilo je i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. U pismenom odgovoru iz ministarstva navedeno je da je “u tijeku redovita procedura kojom će se utvrditi relevantne okolnosti i činjenice te, u skladu s utvrđenim, poduzeti odgovarajuće mjere”. Prije nego što je iz ministarstva potvrđen incident, veleposlanik Brala tvrdio je da se incident nije dogodio. “Veleposlanici se ne tuku”, izjavio je za Večernji list. Kasnije je otkriveno da je Brala u diplomaciju ušao kao kadar Stipe Mesića, a sukobio se s Ivicom Grlićem, dužnosnikom VII. uprave, dakle špijunskog odjela u hrvatskoj diplomaciji. Navodno je Grlić u Zagreb poslao izvještaj u kojem je Bralu optužio da odlazi u kvart u Lisabonu u kojem se okupljaju prostitutke, a kada je to doznao veleposlanik, uslijedio je fizički obračun. Reakcija HDZove vlade bila je brza i Želimir Brala je smijenjen s položaja veleposlanika u Portugalu.