SKANDAL OKO PODUNAVSKIH UDŽBENIKA: ‘Napadaju nas lažima’

Objavljeno u Nacionalu br. 507, 2005-08-01

Autori ‘Dodatka udžbenicima za najnoviju povijest’ Tvrtko Jakovina i Snježana Koren u središtu su polemike u kojoj ih optužuju da su prikazali Domovinski rat kroz prizmu prosrpskih nacionalističkih stavova

“Kao profesor koji predaje povijest 20. stoljeća te se po prirodi tog posla bavim i totalitarnim sustavima, ovo što nam se događa oko ‘Dodatka udžbenicima za najnoviju povijest’ koji je još uvijek radni materijal, podsjeća me upravo na atmosferu iz takvih razdoblja. I Goebbels je bio inteligentniji od naših napadača. On je uzimao dijelove iz nekog teksta pa je to umatao u vlastitu priču koja bi nakon višestrukog ponavljanja trebala postati istinom. U našem je slučaju, međutim, sve izmišljeno. Ništa ne odgovara istini. Sve što tvrde naši napadači potpuna je neistina, laž. Ovo je gore od pamfleta”, tvrdi Tvrtko Jakovina, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

S koautoricama Snježanom Koren i Magdalenom Najbar-Agičić našao se u središtu polemika hrvatskih povjesničara, ali ne samo njih, o predstavljanju Domovinskog rata i stvaranja suvremene hrvatske države u udžbeniku za povijest, namijenjenom učenicima osmog razreda osnovnih škola u hrvatskom Podunavlju. Sve je krenulo od negativne recenzije Hrvatskog instituta za povijest koja je objavljena prije nego što je uopće stigla do autora. Uslijedili su i istupi povjesničara Josipa Jurčevića na tribinama braniteljskih udruga.

“Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest” zapravo je rezultat Erdutskog sporazuma, kojim je definirana mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, uključujući moratorij na učenje hrvatske najnovije povijesti u hrvatskom Podunavlju u razdoblju od školske godine 1997./98. do 2002./03. Drugim riječima, nakon 2003. i u školskim programima učenika koji slušaju nastavu na srpskom jeziku u tom području trebali su se naći sadržaji iz najnovije hrvatske povijesti, no taj je problem prema svemu sudeći ponovo ušao u slijepu ulicu.

Prema riječima Tvrtka Jakovine, upravo je taj separat, s kojim bi se suglasili vodeći hrvatski stručnjaci i predstavnici srpske manjine, trebao biti konačni završetak mirne reintegracije Podunavlja. Pritom objašnjava da i dalje ne može raspoznati pravu pozadinu svih tih napada koji očigledno dolaze i iz okruženja umirovljenih generala uoči obilježavanja desete obljetnice Oluje. Dodaje da premda još ne raspoznaje i pravu pozadinu bezočnog manipuliranja braniteljskim udrugama, uvjeren je da se nije riječ samo o napadu na njih kao autore i na Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta nego i na samog ministra Dragana Primorca, kao i na cijelu vladu premijera Ive Sanadera, koja se uopće usudila ući u rješavanje i tog, politički nesumnjivo osjetljivog pitanja.

Jakovina posebno podvlači činjenicu da se u svim tim napadima nigdje ne navode dijelovi iz separata na koje bi se primjedbe mogle odnositi. Štoviše, prema onome što su zabilježile i televizijske kamere, Josip Jurčević imao je otvorenu stranicu na kojoj se spominju i “Bljesak” i “Oluja” tvrdeći da se “Bljesak” nigdje ne spominje. Na tragičnost onoga što se događa u hrvatskoj znanstvenoj zajednici dovoljno upozorava, tvrdi Jakovina, već i to što je nešto što je imalo status radnog materijala, s recenzijom Hrvatskog instituta za povijest objavljeno u medijima, a da nije stiglo do autora naručitelja koji financira taj isti institut, a to je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

Prema njegovim riječima, to se može smatrati autorskim tekstom samo dijelom jer nekoliko mjeseci tekst prolazi proces usuglašavanja sa svim članovima Povjerenstva koje je Ministarstvo tim povodom osnovalo. U tom su povjerenstvu i Zdenko Radelić, šef projekta za proučavanje Domovinskog rata u samom Hrvatskom institutu za povijest, akademik Nikša Stančić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Drago Roksandić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Nevio Šetić, državni tajnik u Ministarstvu znanosti i povjesničar, Miroslav Bertoša s Filozofskog fakulteta u Puli i Branislava Baranović s Instituta za društvena istraživanja.

Osvrćući se na primjedbe kako se Domovinski rat tretira kao građanski rat, Snježana Koren, koautorica separata, tvrdi da u tekstu ne samo da se spominju akcije oslobađanja hrvatskih teritorija nego je objavljena i njihov zemljovid gdje su također prikazane. “Kao važne akcije oslobađanja navedene su akcije oslobađanja u zapadnoj Slavoniji, Miljevački plato, dubrovačko područje, Maslenica, Peruča, Medački džep, ‘Bljesak’ i ‘Oluja’, a oni koji nas javno napadaju govore da toga u separatu nema”, rekla je Snježana Koren.

Jakovina je dodao da je njegov kolega Jurčević dok je tvrdio da se u separatu “Bljesak” ne spominje i da se “Oluja” proglašava zločinačkom akcijom, mogao pročitati – jer su mu bile otvorene upravo te stranice – sljedeće: “Tijekom 1994. godine međunarodna zajednica je izradila plan koji je Srbima nudio široku autonomiju unutar Hrvatske. Plan su nevoljko prihvatile hrvatske vlasti, no srpsko ga je vodstvo odbacilo. Tada se hrvatska strana odlučila na vojno rješavanje problema. Tijekom dviju najvećih vojnih akcija 1995. godine, Bljeska u svibnju i Oluje u kolovozu, najvećim je dijelom obnovljena teritorijalna cjelovitost Hrvatske”.

U tekstu separata, tvrdi Snježana Koren, jasno se spominje da je rat u Hrvatskoj prouzročio teška stradavanja, da su JNA i srpske paravojne jedinice bile odgovorne za protjerivanje i ubijanje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva radi stvaranja etnički čistih srpskih područja. U separatu također piše da su razarani gradovi i sela, da su namjerno uništavani kulturni spomenici i katoličke crkve, da je prema pojedinim procjenama, iako službenih podataka o broju stradalih nema, poginulo i nestalo 15.000 civila i vojnika, dok srpska strana govori o broju od nekoliko tisuća.

Osvrćući se na one koji napadajući njihov “Dodatak udžbenicima za najnoviju Hrvatsku povijest» tvrde da je odnos Pape prema Hrvatskoj krivo interpretiran, Jakovina je spomenuo i sadržaj teksta iznad objavljene slike Pape Ivana Pavla II. U njemu, ističe, doslovno piše: “Dobri su bili odnosi Hrvatske sa Svetom Stolicom. Poglavar Rimokatoličke crkve Ivan Pavao II. u Hrvatskoj je od 1994. do 2000. bio čak tri puta. Papa je za prvog posjeta, dok je rat još trajao, pozivao na mirno rješavanje sukoba i zagovarao suradnju između različitih vjeroispovijesti”.

Opovrgavajući tvrdnje da je tekst separata promiloševićevski intoniran, Snježana Koren – kad je riječ o prvim sukobima u proljeće 1991. – izdvojila je tekst u kojem, među ostalim, piše i sljedeće: “U sukobima je sve češće intervenirala JNA priklanjajući se Miloševićevim ciljevima i opskrbljujući oružjem srpske snage. Hrvatske su vlasti, naprotiv, raspolagale slabo naoružanim postrojbama”. Dodala je da se također tvrdi da su već od ljeta 1991. oružani sukobi u Hrvatskoj prerasli u otvoreni rat i sukob u koji su se uz potporu Miloševićeva režima uključile i JNA te dobrovoljačke i plaćeničke jedinice iz Srbije.

Snježana Koren, koja predaje metodiku nastave povijesti na Filozofskom fakultetu, misli da bi sve spomenuto trebalo pobiti optužbe onih koji napadaju separat iščitavajući sadržaje kojih u njemu – jednostavno nema. Spominje se i poznati Miloševićev govor na Gazimestanu o tome kako se Srbi nakon šest stoljeća ponovo nalaze pred bitkama, što je bila otvorena najava rata pa ne zna kako je netko mogao u tekstu u bilo kojem trenutku uočiti promiloševićevske stavove.

Tvrtko Jakovina osvrnuo se i na pregovore kako se tzv. SAO Krajina ne stavlja u navodnike ili pobliže označava odrednicom takozvana. On smatra da riječ takozvana i navodnici imaju smisla kada treba označiti nečiju lažnu titulu, na primjer magistar znanosti, ali za povijesne fenomene ne. “SAO Krajina bila je povijesni fenomen kao što je to bila NDH, Bijafra, Katanga ili Herceg Bosna.

Upotreba takvih termina, prema njegovim riječima, ništa ne rješava jer takvo isticanje nepostojanja njihova pravnog suvereniteta i legitimiteta nimalo ne ide u prilog, primjerice, protjeranim Hrvatima. On misli da je to posve marginalno u cijeloj ovoj priči.

Iako cijelu kampanju napada na “Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest” ne smatra još završenom, poruke s posljednjeg sastanka u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, na kojem su bili državni tajnik Nevio Šetić i pomoćnik ministra Pavo Barišić, doživio je ohrabrujućima. Jedna je poruka bila da imaju punu potporu ministra Primorca. Doduše, pitanje je kako bi sve prošlo da kao autori nisu javno reagirali. Jakovina tvrdi da je situacija bila veoma ozbiljna, ali vjeruje da se približilo vrijeme kada se s lažima više neće moći nekažnjeno izlaziti u javnost. Trenutačno je ostalo nedorečeno hoće li ta nova politička epizoda u predvečerje proslave desete obljetnice “Oluje” doživjeti i sudsku razrješnicu, opredmećenu u sudskoj tužbi na napadače separata, o čemu se razmišlja u krugovima oko autora “Dodatka udžbenicima za najnoviju povijest”.

Komentiraj

Source:Dragan Đurić