Grgo Jelavic/PIXSELL

ŠJOR IVO ŠARIĆ, SIROMAŠNI BOGATAŠ Stambeno carstvo Sanaderova tasta

Objavljeno u Nacionalu br. 789, 2010-12-28

Ivo Sanader godinama je strateški raspoređivao poveći imetak na članove svoje obitelji: zbog toga danas svima njima prijeti pravosudni progon

Hrvatsko pravosuđe našlo se pred velikom dilemom: kad plijeni imovinu osumnjičenika za veliki kriminal – blokirati samo njihovu imovinu, ili i imovinu njihovih rođaka. Slučaj bivšeg premijera Ive Sanadera pokazuje da će nužno biti blokirati imovinu i šire obitelji. Na to upućuje povijest njegova stambenog zbrinjavanja, koja je sama po sebi vrlo zanimljiva, ali koja pokazuje i njegovu nevjerojatnu gramzljivost i neobičnu metodu kojom je njegov stambeni prostor enormno rastao. Baš kao da je točno predvidio da će mu jednoga dana imovina biti plijenjena, a možda i samo radi opreza, Sanader je godinama svoju golemu imovinu “strateški” raspoređivao na članove svoje obitelji. Danas, kad je već svakom jasno da je on iznimno imućan, a sve su snažnije indicije da je do imutka došao na niz kriminalnih načina, Sanader, strogo formalno, možda (više) i nije tako bogat.

Međutim, pravo bogatstvo krije se među članovima njegove obitelji: supruga Mirjana suvlasnica je goleme vile u zagrebačkoj Kozarčevoj ulici, kćeri Petra i Bruna imaju bankovne račune s podebljim “ušteđevinama”, Mirjanini roditelji suvlasnici su vile u Kozarčevoj, a prije nekoliko dana postalo je jasno da je Sanader u jednoj austrijskoj banci otvorio račun na svog tasta Ivu Šarića, na kojem su austrijski istražitelji pronašli milijunske svote “prljavog” novca. Koliku su nervozu u obitelji Sanader izazvale Uskokove, sudske i policijske akcije, najbolje pokazuju reakcije Sanaderove supruge Mirjane: premda joj je, u skladu sa zakonom, ostavljeno da slobodno raspolaže svojim prihodima, odnosno plaćom koju dobiva kao profesorica arheologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, početkom ovog tjedna pokušala je spriječiti pečaćenje i zabranu raspolaganja poslovnim prostorima u zagrebačkoj Šarengradskoj ulici, gdje se nalaze dvije tvrtke u Sanaderovu suvlasništvu. Neprijeporno Sanaderova bliža rodbina danas ima golemu imovinu, čije podrijetlo nije dokraja rasvijetljeno, što daje za pravo raznim nagađanjima o načinima stjecanja. Upravo zbog toga sva je ta imovina trenutačno pod sudskom blokadom, a vjerojatno će proći mjeseci dok se ne utvrdi koliko je bivši hrvatski premijer uistinu imućan, odnosno koliko je imovine tijekom godina uspio prenijeti na svoje bližnje.

Osim supruge Mirjane, sveučilišne profesorice arheologije, na koju se vodi trećina zgrade u Kozarčevoj 21 u Zagrebu, kao i stan od 100 četvornih metara u centru Splitu, njegov tast Ivo Šarić, nekadašnji radnik u splitskom škveru, mogao bi biti proglašen jednim od najbogatijih hrvatskih umirovljenika: osim što je 1964. od splitskog brodogradilišta dobio stan kao radnik bez riješenog stambenog pitanja, Šarić je u proteklih 15 godina postao pravi kućevlasnik – osim što je formalno vlasnik dviju trećina zgrade, odnosno 400-tinjak četvornih metara stambenog prostora u Kozarčevoj 21 u Zagrebu, Šarićev sin i Mirjanin brat Nenad 1997. je postao vlasnik stana u zagrebačkoj Ilici 109. Ispada da su bivši radnik u splitskom škveru i njegova kći profesorica arheologije u posljednjih petnaestak godina stekli golem imutak, pa danas žive u zgradi od 600 četvornih metara u središtu Zagreba, do prije nekoliko godina iznajmljivali su stan u glavnoj zagrebačkoj ulici, koji su u međuvremenu prodali, a u Splitu posjeduju još dva stana. Ivu Šarića, oca Mirjane Sanader, međutim, nitko nikad nije pitao otkud mu novac za luksuzne nekretnine, iako se ni po čemu ne da naslutiti da je uspio uštedjeti toliki novac kojim je 90-ih počeo kupovati nekretnine u Zagrebu. Njegova supruga Karmela, Mirjanina majka, kupila je u Splitu 5. lipnja 1995. za 310.000 kuna dvosobni stan od 65,42 četvorna metra u tadašnjoj Aljinovićevoj 26/a, današnjoj Karamanovoj 9. Radni vijek Šarić je proveo skromno, radeći u splitskom brodogradilištu.

Počeo je i dugo radio kao običan radnik, cjevar po struci. Cjevar Šarić nije htio cijeli život raditi najteže poslove na šverskim dokovima, pa se školovao uz rad. Upravo u vrijeme njegova tihog napredovanja i stjecanja diplome inženjera strojarstva, na čelu splitskog škvera dugo je bio tada moćni i utjecajni Ante Jurjević Baja. Šarić je uskoro od običnog radnika postao strojarskim inženjerom i s dokova se premjestio u Službu razvoja. Ostao je zapamćen po zalaganju za unapređivanje transporta unutar brodogradilišta i uvođenje autobusne linije za prijevoz radnika iz jednog u drugi dio škvera. Šarić nikad nije bio čelni čovjek ni jednoga sektora ili odjela prodaje, nije postao ni član uprave, ali je, povezan s kolegama iz Službe razvoja, stekao siguran položaj, a bio je i posebno vezan s dr. Špirom Vukmanom, istaknutim inženjerom, koji je 1990. nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima postao generalnim direktorom Brodosplita.

Uz Vukmanovu pomoć Šarić je uskoro i magistrirao na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. No Šarić i njegova obitelj, supruga, sin i kći, živjeli su vrlo skromno, poput mnogih radničkih obitelji. Šarić je 1964. od Brodogradilišta Split dobio stan. U novu, za to vrijeme modernu stambenu zgradu u splitskom predjelu Sukoišan, s četiri ulaza, uselile su se isključivo obitelji radnika i službenika splitskog brodogradilišta. Društveni stan bio je tada velik dobitak, samo desetak minuta hoda od brodogradilišta. Šarić je s obitelji u tom stanu u Sukoišanskoj 26 u Splitu neprestano stanovao od 1964. U zemljišnim knjigama inženjer Šarić sa svježom diplomom upisan je kao jedini vlasnik stana na šestom katu površine 80,5 četvornih metara, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, hodnika, dvaju balkona i nusprostorija. Šarić je iskoristio svoje pravo i 90ih otkupio društveni stan, kao, uz osobni automobil kupljen sredinom 80-ih, svoju jedinu imovinu koju je stekao tijekom radnoga vijeka.

Proteklih godina taj je stan često bio prazan, jer su u nj Šarići svraćali kratko, ljetnih mjeseci – ostatak godine provodili su s Ivom i Mirjanom Sanader u zagrebačkoj vili u Kozarčevoj. Premda su tijekom Sanaderova premijerskog mandata na sve novinarske upite o njegovoj imovini članovi HDZ-a kao mantru spominjali tvrdnju da se obogatio još kao poduzetnik u Austriji 80-ih, danas je posve jasno da to nije bilo točno: Sanader je svoj imutak stao uvećavati tek vrativši se u Hrvatsku, i to u osvit svoje političke karijere: 1992. je bio ministar znanosti i tehnologije, a kao državni dužnosnik stanovao je u sobi hotela Intercontinental u Zagrebu, dok je njegova supruga Mirjana s dvjema kćerima živjela u iznajmljenom stanu u Splitu. Dok je početkom 80-ih on bio urednik u splitskoj izadavačkoj kući “Logos”, i nakon drugog povratka iz Austrije 1990., Mirjana i Ivo Sanader stanovali su kod Mirjaninih roditelja, u stanu njezina oca Ive Šarića. Drugoga stana nisu imali. I kao intendant HNK Sanader je 1991. stanovao u skromnom stanu tasta i punice. Neki Nacionalovi sugovornici tvrde da je u jednom razdoblju početkom 90-ih četveročlana obitelj Sanader živjela u iznajmljenom stanu u zagrebačkim Remetama, kod roditelja njegove bivše predstojnice ureda Biance Matković. Nedugo nakon njegova ozbiljnijeg političkog angažmana obitelji Sanader krenulo je nabolje: prema onome što je napisao u svojoj imovinskoj kartici, kupio je stan od 100 četvornih metara u središtu Splita, premda je danas jasno da je obmanuo javnost, jer je stan u vlasništvu njegove žene. Prema kupoprodajnom ugovoru Z-178/92, koji je 24. travnja 1992. sklopljen između Slavke i Zlate Lažete s jedne, te Mirjane Sanader s druge strane, ugovorena prodaja četverosobnog stana na prvom katu kuće u Riječkoj 5, i to za tadašnjih 9 milijuna i 400.000 HRD-a. Sanaderova supruga Mirjana počela je kupovati i nekretnine u Zagrebu.

Nacional je još prije tri godine stekao uvid u tri kupoprodajna ugovora kojima su Mirjana Sanader i njezin otac Ivo Šarić od 1992. do 1994. gotovinom pokupovali gotovo cijelo zgradu u Kozarčevoj ulici 21, i to za više od 600.000 tadašnjih njemačkih maraka, što je u ratnoj Hrvatskoj bio golem novac. Prema prvom ugovoru, Mirjana Sanader je 19. studenoga 1992. za tadašnjih 77.175.000 HRD-a, otprilike 240.000 DEM. od tadašnjeg vlasnika Đure Papca kupila trosobni stan od 113 četvornih metara na drugom katu u Kozarčevoj 21. Samo godinu kasnije, 20. prosinca 1993., Ivo Šarić, otac Mirjane Sanader, sklapio je drugi ugovor, kojim je od Vladimira Filipčića kupio trosobni stan na prvom katu u istoj zgradi. Budući da je u tom trenutku u stanu živjela nositeljica stanarskoga prava Tea Radivojević Kereković, pa je stan prodan kao neuseljiv, Šarić je Filipčiću za vlasništvo nad stanom platio jedva 95.000 DEM, 395.955.000 HRD, a do danas nije poznato kako je obitelj Sanader uspjela ishoditi da dotadašnja stanarka ode iz stana. Nakon što je stekla već dva kata velike zgrade u Kozarčevoj u središtu Zagreba nedaleko od Britanskoga trga, obitelj Sanader je i godinu potom kupila i treću nekretninu: 22. prosinca 1994. Sanaderov tast Šarić od prodavateljice Branke Klupač za 876.000 HRK, 240.000 DEM, kupio je i trosobni stan u prizemlju.

U tom trenutku obitelj hrvatskog premijera posjedovala je gotovo cijelu zgradu u Kozarčevoj 21: trećinu zgrade, 200-tinjak četvornih metara, imala je premijerova supruga Mirjana, a dvije trećine, 400-tinjak četvornih metara, pripalo je njezinu ocu Ivi Šariću. Sanader je od ministra znanosti postao zamjenikom ministra vanjskih poslova, a 1995. i jednim od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana: osim što je postao predstojnikom Ureda predsjednika RH, imenovan je i glavnim tajnikom VONS-a, Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti. U Zagrebu je 1997., barem formalno, svoj stambeni prostor našao i Nenad Šarić, brat Mirjane Sanader, koji je diplomiravši strojarstvo prije 25 godina godina otišao u SAD i danas živi u kalifornijskom gradiću San Ramonu. Uvidom u elaborat o etažiranju objekta u Ilici 109 može se vidjeti kako je stan br. 32, od 94,62 četvorna metra na četvrtom katu zgrade pripao Nenadu Šariću, prijavljenom na splitskoj adresi svog oca Ive, koji je, uostalom, od početka bio uključen u stjecanje te nekretnine. Umjesto sina Nenada, koji živi u Americi, njegov otac Ivo dolazio je pregledavati stan, nakon toga ga dao u najam, a 2004. prodali su ga Davoru Boškoviću iz Zagreba. Zanimljiv je i način na koji je obitelj Šarić došla do četverosobnog stana u Ilici 109: tvrtka Stanograd, koja je izgradila tu zgradu, dugovala je Gradu Zagrebu novac, a Grad je za projekt uređenja smetlišta kod Borovja bio dužan Anti Žužulu, današnjem vlasniku Školske knjige, odnosno njegovoj tadašnjoj tvrtki Produkt.

Tako je vjerojatno cesijom utvrđeno da direktor Stanograda Zvonimir Škegro preda šest stanova Anti Žužulu, a ovaj je pak dao nalog da se jedan od tih stanova proda Nenadu Šariću. Proceduralno je to izvedeno tako da je Šarić stan platio tvrtki Stanograd, a ona je istoga dana novac transferirala na račun Žužulova Produkta. Kako bi obitelj Sanader mogla ponosno tvrditi da je cijela zgrada u Kozarčevoj 21 u Zagrebu njezina, trebalo je riješiti još samo jedan problem: pitanje vlasništva nad stanom u suterenu zgrade i tadašnju stanarku toga stana Boženu Šešljagu, a taj problem nije riješen do danas, jer se već deset godina vodi pravna bitka, koja bi uskoro, daleko od pažnje hrvatske javnosti, mogla biti okončana, a spor već mjesecima stoji nedodijeljen na zagrebačkom Upravnom sudu. Nacional je prije nekoliko dana stekao uvid u cjelokupnu dokumentaciju o problemima sa zgradom u Kozarčevoj 21, u kojoj danas živi bivši hrvatski premijer s obitelji.

Prema gruntovnim izvacima, zgrada u Kozarčevoj 21 izgrađena je 1928. i sastojala se od četiriju stanova: po jedan u suterenu, prizemlju, na prvom i drugom katu. Komisija za nacionalizaciju od nacionalizacije 1959. je izuzela tri stana u kojima su živjeli tadašnji stanari i vlasnici, a četvrti, onaj u suterenu, proglasila društvenim vlasništvom i dala ga na raspolaganje gradskoj vlasti. U ožujku 1979. SIZ stanovanja zagrebačke općine Centar dodijelilo je suterenski stan od 50 četvornih metara na korištenje Boženi Šešljagi, koja je otada živjela u njemu, pa je početkom 90-ih u njemu dočekala i svoje nove susjede – obitelj Sanader, s kojima, kako ističu Nacionalovi izvori, od samog početka nije živjela u dobrosusjedskim odnosima. Koincidencija ili ne, usporedo sa Sanaderovim usponom na političkoj hijerarhijskoj ljestvici, počele su se događati zanimljive stvari koje su 2002. rezultirale kaznenom prijavom što ju je protiv Sanadera podnio tadašnji HDZ-ov izopćenik Pavo Gagulić. On je hrvatskog premijera sumnjičio za “zloporabu položaja u državnoj hijerarhiji radi stjecanja imovinsko-pravne koristi”. Ta je kaznena prijava dugo stajala u Državnom odvjetništvu, a sa SAnaderovim ustoličenjem na položaj hrvatskog premijera jednostavno je bila odbačena i zaboravljena i 2006. je nastupila zastara. Ivo Šarić, ni kao škverski inženjer, ni kao umirovljenik, u Splitu nema nikakve druge nepokretne imovine. Osim suvlasništvo s bratom Petrom Šarićem nad česticom zemlje u splitskom radničkom naselju Kopilica, nedaleko od željezničkog ranžirnog kolodvora. Ivin brat Petar, električar, godinama zaposlen u splitskom poduzeću „Melioracija“, u splitskoj Kopilici, na Putu Duja 1. Usred radničkih prizemnica, na rubu Solinske ceste, gdje počinju splitska naselja Ravne Njive i Brda, koja su mimo urbanističkih planova naselile u prvom redu radničke obitelje pridošle iz Dalmatinske zagore, Petar Šarić je za svoju obitelj sagradio prizemnicu, koja s dvorištem ima površinu od 286 četvornih metara.

Petar Šarić vlasnik je i posebnog dvora od 214 četvornih metara. Utoliko je čudno što je Mirjana Sanader, sklapajući kupoprodajni ugovor za zagrebačku kuću, kao adresu svoga prebivališta navela upravo Put Duja 1, kuću svoga strica Petra. Kuću u kojoj nikada nije živjela, nego u očevu stanu u Sukoišanskoj 26, i kuću u kojoj njezin otac Ivo nema suvlasnički dio. No zato je Mirjana Sanader vlasnica splitskog stana obitelji Sanader u Riječkoj 5. U samom središtu Splita Mirjana Sanader je sredinom 90-ih godina kupila stari, četverosobni stan, na cijelom prvom katu, površine 100 četvornih metara. Obitelj Sanader taj je stan renovirala i on im služi kao splitska rezidencija dok borave u gradu pod Marjanom. Osim svih tih nekretnina, koje se vode na članove obitelji Sanader, istražitelji su proteklih mjeseci ustanovili da Sanader i njegovi bližnji imaju niz bankovnih računa s deponiranim pozamašnim iznosima. Tek se manji dio tih računa nalazi u bankama u Hrvatskoj, neke su u Austriji već pronašli austrijski istražitelji, a u mjesecima koji slijede vjerojatno će se utvrditi i je li bivši premijer ili netko od njegovih bližnjih otvarao bankovne račune i u SAD-u. Usporedo s tim, istražitelji će utvrđivati jesu li Sanaderovi osim brojnih nekretnina u Hrvatskoj proteklih godina stekli i nekretnine u inozemstvu – dosad se nagađalo da je prije nekoliko mjeseci u jednom od najelitnijih dijelova New Yorka kupio luksuzni stan.

Navodno je to stan u Zeckendorf tornjevima na One Irving Placeu blizu newyorškog Union Squarea. Prije dva tjedna pojavila se i informacija da je Sanader posljednjih mjeseci pokušavao, a možda i uspio, kupiti neke nekretnine u Austriji. Osim sve te imovine, istražiteljima će poseban zadatak biti i da utvrde gdje je završilo Sanaderovo pokretno bogatstvo: premda je u vili u Kozarčevoj zatečena, a potom i izuzeta golema kolekcija umjetničkih slika, bivši je premijer imao punih godinu dana da najvrednije slike skloni u inozemstvo, odnosno da ih, najvjerojatnije, deponira u inozemnim bankovnim sefovima. A u nekima od njih možda se i nalazi Sanaderova omiljena pokretna imovina – velika zbirka iznimno skupih ručnih satova koja je, još dok je Sanader bio premijer, znalcima dala naslutiti da je tijekom cijele političke karijere njegov glavni cilj bio – zgrnuti što više bogatstva. Kad je Sanader tek počeo boraviti u salzburškom pritvoru, pojavile su se proturječne informacije: Mirjanini roditelji, Ivo i Karmela Šarić, nekim su se medijima požalili kako loše žive, među ostalim i da im hranu dostavljaju iz splitskog Caritasa, što je tobože trebalo poslužiti kao dokaz da se rodbina bivšeg premijera nije okoristila navodnim Sanaderovim velikim imutkom. S druge pak strane, iz Austrije je pristigla informacija da su tamošnji istražitelji u austrijskoj banci pronašli račun koji glasi upravo na Sanaderova tasta Ivu Šarića. Još nije sasvim jasno jesu li članovi Sanaderove obitelji svjesno obmanjivali javnost prikazujući se skromnima, ili je bivši premijer obmanuo čak i svoje najbliže – tako da je bez njihova znanja u njihovo ime otvarao bankovne račune i prepisivao imovinu na njih.

Gledatelji Nove TV mogli su prije nekoliko dana u Dnevniku vidjeti vrlo zanimljiv prizor, kratak intervju s Ivom i Karmelom Šarić, Sanaderovin tastom i punicom, koji skromno žive u Splitu na adresi Put Duja 1. Novinarka im je postavila nekoliko pitanja o Sanaderu, o tvrdnjama kako su i oni bili upetljani u njegove poslove, a oni su nevoljko odgovarali. Na pitanje vjeruju li u tvrdnje da je Sanader kriv za ono što mu se stavlja na teret, njegova je punica rekla: “Neka pravosuđe radi svoj posao.” Ostalo je nepoznato misli li pritom i na svog muža, koji je u nekim Sanaderovim malverzacijama i sam sudjelovao.

Komentiraj

Source:Plamenko Cvitić