SINIŠA VARGA 2017.: ‘Ne vidim ijednu drugu stranku koja se toliko samouništava međusobnim podmetanjima kao SDP’

Objavljeno u Nacionalu br. 1010, 30. kolovoz 2017.

‘NE VIDIM IJEDNU DRUGU STRANKU koja se toliko samouništava međusobnim podmetanjima kao SDP. I to ne traje od jučer, to gledam otkako sam član SDP-a. Demokratska stranka u Srbiji je imala sličnu putanju. Danas gotovo i ne postoji’

S52-godišnjim Sinišom Vargom, aktualnim saborskim zastupnikom SDP-a i bivšim ministrom zdravlja, razgovarali smo o aktualnoj situaciji u SDP-u kojem je pristupio 2009. godine nakon dvogodišnjeg „stažiranja“ čekajući na „provjeru“ u stranačkim tijelima. Varga je diplomirao 1990. na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali je osnovnu i srednju školu završio u Kanadi, gdje su mu roditelji emigrirali 1966., kada je imao samo godinu dana. Otac mu je potom kao diplomirani inženjer strojarstva radio za kanadsku tvrtku na dizajniranju sustava hlađenja nuklearnih elektrana po cijelom svijetu, a majka mu je radila u bankarskom sektoru. U razgovoru za Nacional Varga je rekao da je u trenutku kada je došao na studij u Zagreb hrvatskim vladao otprilike kao i bivši kratkotrajni hrvatski nestranački premijer Tihomir Orešković, koji je također u Hrvatsku došao iz Kanade.

Siniša Varga bio je dragovoljac Domovinskog rata kao član mobilnih kirurških ekipa pri Glavnom sanitetskom stožeru. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata. Priznao je da je razočaran previranjima i sukobima u SDP-u. Smatra da se tome mora stati na kraj jer to stranku vodi u samouništenje, a suprotstavljenim frakcijama ne može donijeti nikakvu korist. Davora Bernardića ne smatra apsolutnim krivcem za trenutačni SDP-ov rejting, a u povratak Zorana Milanovića na čelo SDP-a, s kojim je, kako je rekao, s ponosom surađivao, za sada ne vjeruje. Sumnja i u mogućnost da se Milanović kandidira na predstojećim predsjedničkim izborima 2019. godine. Varga je specijalizirao stomatološku protetiku na Stomatološkoj klinici Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Od 1997. godine vodi Ambulantu za kiruršku protetiku Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta u KB Dubrava. Angažiran je i kao savjetnik Svjetske banke, Svjetske zdravstvene organizacije i Europske komisije.

NACIONALU kakvim ste odnosima s Rajkom Ostojićem, potpredsjednikom SDP-a i glavnim zagovarateljem aktualnog predsjednika Davora Bernardića? Na ministarskom ste mjestu naslijedili upravo Rajka Ostojića kojeg je smijenio tadašnji premijer Zoran Milanović.

U korektnim smo odnosima. Nemamo nikakvih problema u komunikaciji. Činjenica je da sam ja bio dio bivše vlade Zorana Milanovića, a Rajko Ostojić je danas u vladajućim strukturama SDP-a kao potpredsjednik stranke i predsjednik Središnjeg savjeta, što su vrlo visoke dužnosti. Privatno se nismo družili ni prije pa je tako ostalo i danas.

NACIONAL: No vas se u vodstvu SDP-a doživljava pripadnikom nepopularne frakcije Zorana Milanovića. Pojednostavljeno, smatraju vas ‘Milanovićevim čovjekom’. Kako se nosite s tim obilježjem u trenutačnim stranačkim previranjima?

Ni s time nemam nikakvih problema, a vjerujem da ni ostali kolege u stranci nemaju problema sa mnom. Na suradnju sa Zoranom Milanovićem i danas sam ponosan jer smatram da je njegova, tj. naša vlada napravila dobre stvari za Hrvatsku, u čemu sam imao prilike i osobno sudjelovati. Sada sam orijentiran na to da pomognem kao saborski zastupnik u području za koje smatram da sam kompetentan, a to je zdravstvo.

NACIONAL: S Davorom Bernardićem na čelu SDP je doživio dramatični pad rejtinga. Tako barem govore ankete, a pravila SDP-a, s druge strane, jamče Bernardiću opstanak na čelu stranke sve do sljedećih parlamentarnih izbora. Sudeći prema trenutačnim pokazateljima, to sugerira i novi izborni poraz. Smatrate li da bi bilo uputno da se Bernardić sam povuče s čela stranke?

Postavili ste pitanje na koje osobno nemam odgovor jer nisam član nijednog stranačkog tijela da bih mogao utjecati na kreiranje takvih odluka ili ih sugerirati. Napokon, o svom povlačenju odluku može donijeti jedino Davor Bernardić. Međutim, globalno gledajući, treba priznati da trenutačno slab rejting SDP-a korespondira i s položajem drugih sličnih stranaka lijevog centra kako u Europi, tako i u svijetu. Prema tome, krivicu ne treba tražiti samo u vodstvu SDP-a. Štoviše, s nešto više od 20% potpore u sondažama SDP je danas u samom vrhu među socijaldemokratskim strankama u cijeloj Europi. I socijalisti u Francuskoj su na zadnjim izborima jako loše prošli. Tako barem pokazuju ne samo sve ankete u drugim europskim državama, nego i rezultati na izborima. Slična je situacija u Španjolskoj i Italiji. Svi su izgledi da će i njemački socijaldemokrati, SPD bivšeg predsjednika Europskog parlamenta Martina Schulza, najesen opet postati junior partner u budućoj vladi Angele Merkel.

NACIONAL: Znači li to da se socijaldemokracija potrošila?

Točno je da su socijaldemokrati i stranke lijevog centra ostvarili svoje ključne ciljeve poslije Drugog svjetskog rata te naročito 80-ih i 90-ih godina prošloga stoljeća. To je bilo osmosatno radno vrijeme, pravo na glas žena, jednakost pri zapošljavanju, formiranje Europske ekonomske zajednice. Danas se može na simboličkoj razini kazati da je Angela Merkel najveći političar lijevog centra u Europi iako vodi demokršćansku stranku, zapravo stranku desnog centra. Zvuči pomalo apsurdno, ali demokršćani su snažno zakoračili u politički prostor kojim su nekada dominirale stranke lijevog centra jer su prihvatili socijalne politike koje je osmislila socijaldemokracija. Granice između lijevog i desnog centra su stoga danas jednostavno izbrisane. Iz tog razloga su potpuno razumljivi i prijedlozi o tzv. „velikoj koaliciji“, što je ideja koju ja osobno a priori ne odbacujem, jer time se može uspješno boriti s populizmom. Očekujem da će se sam SDP u narednom razdoblju okrenuti formuliranju novih, modernih politika da bi se stalo na kraj ovim previranjima u stranci od kojih SDP nema nikakve koristi. Članstvu trebaju progresivne ideje oko kojih mogu naći zajednički jezik i imati zajedničku viziju budućnosti. „Društvo jednakih šansi“ je dobra vizija, ali nije još došlo do razrade koju bi članovi stranke ili građani prepoznali. Ne vidim ijednu drugu stranku koja se toliko samouništava međusobnim podmetanjima kao SDP. I to ne traje od jučer, to gledam otkako sam član SDP-a. Demokratska stranka u Srbiji je imala sličnu putanju. Danas gotovo i ne postoji.

NACIONAL: Bi li povratak Zorana Milanovića na čelo SDP-a, što dio članstva priziva, mogao preokrenuti te trendove?

Iako mislim da se Zoran Milanović vjerojatno neće vraćati, vrijedi ona „nikad ne reci nikad“. Uvjeren sam da je Milanović kao izrazito karizmatična osoba pridonio visokom rejtingu stranke, koji je bio iznad 30%. To je postalo jasno kada je on otišao s čela stranke kroz pad rejtinga SDP-a. Može li to novo vodstvo SDP-a osigurati tih 30 plus postotaka potpore u javnosti, ne znam, ali ja to i dalje očekujem. Ako to ne postignemo, tada je matematički jasno da će SDP jako dugo biti u oporbi. I danas mislim da dva puta kada je SDP dolazio na vlast nije to osiguravao isključivo svojim djelovanjem, nego zbog grešaka HDZ-a, a od toga se HDZ ni danas nije izliječio. Stoga uvijek postoji šansa i valja se boriti.

NACIONAL: U pokušaju sređivanja situacije u zdravstvu ministar zdravstva Milan Kujundžić poziva na konsenzus sve političke stranke: od dostupnosti liječnika, preko pametnih ali skupih novih lijekova teško oboljelima, do uklanjanja nepreglednih lista čekanja za liječničke preglede. Imate li razumijevanja za taj njegov poziv?

Njegov mi je poziv razumljiv, ali ga smatram nevjerodostojnim jer taj konsenzus sam i sâm tražio i očekivao u vrijeme mojeg relativno kratkog ministarskog mandata od godinu i pol dana. Sve velike države postupale su na sličan način. Nema dvojbe da su zdravlje i zdravstvo područje od apsolutnog društvenog i državnog interesa pa je time konsenzus poželjan. Tako je u Njemačkoj, ali i drugim europskim zemljama. Riječ je o području prema kojem su građani najosjetljiviji. U pitanju su ljudski životi u doslovnom smislu te riječi. Uvjeren sam da zdravlje ulazi u kategoriju temeljnih ljudskih prava na globalnoj razini. Spomenuo sam zdravlje, a ne zdravstvo, oko čega je bilo velikih prijepora u raspravama oko naziva samog ministarstva između SDP-a i HDZ-a. U vrijeme SDP-ove koalicije zvalo se Ministarstvo zdravlja, kao i u ostatku Europske unije, ali odmah nakon što je HDZ ponovno došao na vlast opet je postalo Ministarstvo zdravstva i po tome smo jedinstveni u Europi.

NACIONAL: Što je, po vama, ispravnije: ministarstvo zdravstva ili ministarstvo zdravlja? Nije li to samo lingvistička nesuglasica?

Uvjeren sam da je ispravan naziv ministarstvo zdravlja, jer to je institucija koja treba brinuti i služiti zdravlju pojedinca, obitelji i nacije u cjelini, a današnje HDZ-ovo ministarstvo bavi se problemima zdravstva. Drugim riječima, u fokusu su mu pitanja zgrade i oprema zdravstvenih ustanova, a nešto se bave i osobljem. O građanima i njihovu zdravlju gotovo da nema riječi, a ni djelovanja. Smatram da to nije puko lingvističko, nego ideološko pitanje, koje će, po svemu sudeći, ostati prijeporno. Ali vratimo se pitanju konsenzusa. U vrijeme preuzimanja vlasti početkom 2012. SDP je prihvatio i nastavio sve naslijeđene HDZ-ove projekte. Postojao je konsenzus oko toga da sve ono što je HDZ radio u prethodnom razdoblju treba nastaviti provoditi. U Račanovo doba bio sam pomoćnik ministara, a u Milanovićevo vrijeme i ministar. HDZ je uvijek kod promjene vlasti, i 2004. i 2014. godine, odbacio sve ono što je lijeva koalicija dobro uradila. Ignorirali su sve SDP-ove projekte koji su se pokazali dobrima i djelotvornima. U oba slučaja je upravo HDZ dokazao da je zapravo protiv konsenzusa.

NACIONAL: Vi ste, dakle, danas opet za konsenzus unatoč činjenici da je HDZ na vlasti?

Potreban je konsenzus, ali za to će prvi korak morati napraviti HDZ. Trenutačno SDP u području zdravstva ima dva zakonska prijedloga u saborskoj proceduri: jedan je prijedlog izmjena i dopuna zakona o drogama, a drugi je prijedlog zakona o logistici u zdravstvu. Oba zakonska prijedloga nisu stranački obojeni, stručno su i medicinski utemeljeni, međutim, vlada Andreja Plenkovića dala je preporuku Saboru da se ti zakonski prijedlozi ne prihvate bez ikakvih suvislih argumenata. I to vam dokazuje da je poziv ministra Milana Kujundžića na konsenzus isključivo deklarativne prirode jer nastavljaju po starom.

NACIONAL: A što mislite o dva zakona koja u tom području predlaže HDZ? Radi se o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Član sam saborskog odbora za zdravstvo pa sam upućen u te inicijative. Prema planu zakonodavne aktivnosti, očekuje se donošenje tih zakona u zadnjem kvartalu ove godine. Integralni tekst prijedloga tih zakona još nije ni pušten u javnu raspravu, već samo preliminarna načela. Protiv tih načela koja su u javnoj raspravi nemam ozbiljnijih prigovora. S izmjenom i dopunama zakona koji su bili predloženi u vrijeme kada sam bio ministar bilo je dosta bukača direktno ili indirektno povezanih s HDZ-om koji su uspjeli srušiti donošenje zakona. Opet, toliko o konsenzusu. No, stručne službe ministarstva su te naše prijedloge iz ranijeg nacrta zakona sada pretočili u ta načela, pa ako će to ostati u skladu s onime što je, zapravo, predlagala Milanovićeva vlada, vjerujem da ćemo postići konsenzus.

NACIONAL: Zbog nedostatka novca u zdravstvu sada se pojavila ideja da i dopunsko zdravstveno osiguranje postane obvezno. Zašto se naprosto to ne riješi povećanjem stopa izdvajanja za osnovno zdravstveno osiguranje?

Dopunsko zdravstveno osiguranje predstavlja dobrovoljno osiguranje i zbog toga ne može biti obvezno. Tu ideju o obveznom dopunskom osiguranju vidio sam samo u medijima, ali ne i kao ozbiljan prijedlog, pa je ne mogu ozbiljnije komentirati. Dakle, te ideje o obveznom dopunskom osiguranju mogli su biti samo probni baloni. Mi već sada imamo izrazito visoku stopu izdvajanja za obvezno zdravstveno osiguranje od 15,5%. Među najvišima je u Europskoj uniji. Naš je problem što imamo velik broj građana koji su oslobođeni participacije, 934.000 osoba različitih kategorija. Participacije su oslobođene socijalne kategorije ispod dohodovnog cenzusa, kao i djeca, nezaposleni, branitelji i mnogi drugi. Stalno trpimo kritike Europske komisije i Svjetske banke koji tvrde da je ta brojka previsoka. Osobno smatram da je taj broj građana koji su oslobođeni participacije opravdan kada je riječ o siromašnim skupinama kada se gleda isključivo kroz dohodovni pristup. Kada bi se to gledalo i kroz imovinsku prizmu, vjerujem da bi došlo do većeg stupnja pravednosti. Veći je problem što je država kroz Ministarstvo financija dužna po zakonu platiti tu participaciju umjesto njih, ali to ne čini, pa se onda čude dugovima u zdravstvu.

NACIONAL: Znači li to da Vi podržavate donošenje trenutačno odloženog zakona o porezu na imovinu, odnosno poreza na nekretnine, što je naišlo na ozbiljne prijepore u javnosti?

Pobornik sam smanjivanja poreza na dohodak, ali i uvođenja poreza na imovinu. Iako je zakon već donesen, vjerujem da će se kroz naknadnu javnu raspravu, što se već događa, na kraju prihvatiti neke izmjene i dopune. Provedba tog zakona je trenutačno zaustavljena jer je i sam premijer shvatio da u njemu postoje neke nelogičnosti, da nije dobro sročen. Taj zakon, po svemu sudeći, sada ide na popravni ispit.

NACIONAL: Prepoznajete li u ministru Milanu Kujundžiću kapacitet da izvede sustav zdravstva iz postojećih problema i blokade?

Ministar nije presudan. Bitan je cijeli tim, dakle i ljudi kojima je okružen. Nije riječ samo o državnim tajnicima i pomoćnicima ministra, nego i o ljudima u zavodima i agencijama, a presudni su i ravnatelji bolnica jer oni rukovode neposrednom zdravstvenom zaštitom građana, odnosno pacijenata. Ravnatelji su, zapravo, najodgovorniji za oba ključna problema hrvatskog zdravstva: oni neposredno stvaraju i gubitke i najzaslužniji su za liste čekanja. Nogometnim rječnikom rečeno, ravnatelji u zadnje dvije godine otkada je HDZ preuzeo upravljanje državom neprestano gube utakmice s previše golova u svojim mrežama. Prema onome što znam o ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, smatram da postoji veliki raskorak u njegovim kompetencijama kao vrsnog intervencijskog gastroenterologa, kao vrlo dobrog ravnatelja bolnice u Dubravi i njegovih dosega kao ministra. On me je 2004. godine naslijedio i kao pomoćnik ministra kod Andrije Hebranga da bi potom, nakon kratkog vremena, otišao na dužnost ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava. S obzirom na njegovu stručnost kao liječnika i kao ravnatelja bolnice, očekivao sam puno više od njega kao ministra.

NACIONAL: Nije li logično da vas je ministar Kujundžić nužno morao razočarati već i zbog činjenice što je iz suprotnog političkog tabora?

Činjenica jest da ministri nisu neovisni od njihovih političkih preferencija. No njegov je temeljni problem što je njegova pozicija u HDZ-u bitno narušena ranijim osnivanjem političke stranke i njegove kandidature na predsjedničkim izborima protiv HDZ-a. Smatram da mu je pozicija unutar vlade politički slaba pa je zbog te njegove slabosti sada žrtvovan i cijeli sustav zdravstva. Rezultanta toga je da je i on osobno postao žrtva premijera i ministra financija zbog svojih političkih slabosti, a neposredna je posljedica ignoriranje potreba zdravstva od užeg vladinog tima.

NACIONAL: Ovakva vaša ocjena ministra Kujundžića upućuje na zaključak da negativno ocjenjujete i vladu, kao i premijera Plenkovića.

Premijer Plenković u odnosu na Tomislava Karamarka i ostale utjecajne političare u HDZ-u je televizor u boji, jer su ostali doista zaostali u crno-bijeloj tehnici. Nije dakle sporno, kada govorimo o premijeru Plenkoviću, da je riječ o čovjeku koji ima međunarodno iskustvo, ali i o čovjeku koji bolje osjeća političko bilo Republike Hrvatske, a ne samo puls desničarskih frakcija svoje stranke. Kako će on to uspjeti pomiriti unutar HDZ-a i hoće li izdržati na dulje pruge, to ćemo tek vidjeti. Međutim, što se tiče zdravstva i zdravlja nacije, dosad nisam čuo bilo što od premijera Plenkovića što bi za zdravstvo bilo dobro. Izuzetak je samo njegovo obećanje da, ako HDZ dođe na vlast, a to se već dogodilo, neće doći do povećanja cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja. Mislim da svi sada očekuju od njega da održi to predizborno obećanje. Smatram da se predizborna obećanja od svih stranaka moraju ozbiljno shvaćati, pa tako i obećanja HDZ-a.

NACIONAL: No HDZ u svom predizbornom programu nije govorio samo o dopunskom zdravstvenom programu.

Ako želite ocijeniti ukupni predizborni program HDZ-a u dijelu o zdravstvu, onda ćete morati uočiti da je on puno bliži programu lijevog centra, nego demokršćanskoj grupaciji kojoj HDZ želi pripadati. Sve što se nalazilo u HDZ-ovom programu ne samo da potpisujem, nego željno čekam vidjeti da ga počnu i ostvarivati. To jest bio njihov program, dakle, ne želim kazati da su nam ga ukrali, ali on je utemeljen na načelima lijevog centra i socijaldemokracije. Taj program nije pripadao miljeu desnog centra kako se oni deklarativno izjašnjavaju. Međutim, pali su već na prvom obećanju, a to je osiguranje dostatnih sredstava za sustav zdravstva jer ministar financija u proračunu za 2017. godinu nije osigurao niti 50% svojih zakonskih obveza. Dapače, smanjila su se sredstva u odnosu na 2016. godinu, dok su se povećala za obranu, policiju, poljoprivredu, branitelje, itd. To opet povezujem s političkom slabošću ministra Kujundžića unutar HDZ-a.

NACIONAL: I masovni odlazak liječnika u druge europske države, najviše u Njemačku, ugrožava hrvatski zdravstveni sustav. Je li ministar tu pronašao formulu kroz suradnju javnih i privatnih zdravstvenih ustanova, što bi trebalo povećati zaradu liječnika, a što bi ih pak odvratilo od napuštanja Hrvatske?

Iz godine u godinu imamo određeni broj liječnika, ali i velik broj medicinskih sestara, što predstavlja jednako velik problem, koji odlaze iz Hrvatske. To je i ranije bio slučaj, ali se povećao ulaskom u Europsku uniju. Kada pitate medicinsko osoblje koje odlazi iz Hrvatske zašto odlaze, onda je najčešći odgovor da nisu u pitanju plaće, nego loša organizacija i nemogućnost napredovanja u struci. U vrijeme kada sam bio ministar radili smo upravo na tome da se u svrhu tog napredovanja u struci poboljša organiziranost bolnica i domova zdravlja. Jedna od mjera koju smo donijeli u tu svrhu bilo je da nitko od liječnika ne može biti šef odjela dulje od dva mandata po četiri godine. Imali smo situacije da netko tko je postao ravnatelj bolnice ostane šef klinike i šef odjela i tako si čuva pozicije do umirovljenja. Uveli smo i sustav nagrađivanja, omogućili smo privatni rad zdravstvenih radnika i mnoge druge aktivnosti. U suradnji s Ministarstvom obrazovanja uveli smo plaćeno fakultetsko obrazovanje za medicinske sestre. Bio sam ministar samo godinu i osam mjeseci, a imali smo velike planove. Demokracija je, međutim, učinila svoje i došlo je do smjene vlasti. Ostala je činjenica da je na kraju mojeg mandata bilo zaposleno više liječnika i medicinskih sestara nego na početku mandata vlade Zorana Milanovića, liste čekanja bile su prepolovljene, a sustav je poslovao pozitivno.

NACIONAL: Nešto oko čega postoje najdramatičniji ideološki prijepori u zdravstvu između SDP-a i HDZ-a tiče se i prava na pobačaj, odnosno pokušaja zabrane pobačaja. Je li realno očekivati da će se te razlike premostiti?

Ne vidim još da je to dramatično. Ustavni je sud donio pravorijek. Utvrdio je da postojeći zakon, onaj zakon još iz bivše države od 1976. godine, nije protivan ustavu, ali su dali preporuku da se za dvije godine donese novi zakon. Tek ćemo u sljedećem razdoblju vidjeti u kojem će smjeru krenuti ta rasprava. Bit će to veliki izazov aktualnoj vladi Andreja Plenkovića da napravi suvremeni i europski zakon koji neće ugrožavati ljudska prava i pravo žena na izbor. Volio bih da i taj zakon bude donijet konsenzusom, na što poziva i ministar Kujundžić. Moram reći da je većina zakona otkada sam saborski zastupnik bila donesena konsenzusom, gdje smo uglavnom bili u suglasju oko velikih, bitnih stvari. Nažalost, oko porezne reforme nismo se mogli složiti zbog načina na koji je ona rađena i donesena, gotovo preko koljena.

NACIONAL: Protivnik ste povratka financiranja zdravstva kroz državnu riznicu, zapravo kroz centralni državni proračun, o čemu se opet počela otvarati rasprava. Zašto?

Zapravo, bio sam ministar koji je zatražio, a potom i proveo izvođenje poslovanja zdravstva izvan državne riznice. I danas sam uvjeren da nisam pogriješio. Bio je to dobar potez jer smo uspjeli spriječiti nered u financijskim tokovima. Kada ste u državnoj riznici, nikada ne možete znati s koliko konkretnog novca zdravstvo raspolaže. Jednostavno, smatrao sam i smatram da ne može ovisiti o odluci ministra financija s koliko će novca zdravstvo raspolagati kada je to već zakonski utvrđeno. Što se tiče povratka zdravstva u državnu riznicu, pušteni su probni baloni nekih saborskih zastupnika, posebno bivšeg ministra financija Ivana Šukera, ali očekujem da će Sabor postupiti razborito i da to neće biti prihvaćeno.

NACIONAL: Je li takav sustav i u drugim europskim državama?

Trenutačno niti jedna od 28 članica Europske unije nema svog državnog zdravstvenog osiguravatelja integriranog u sustav državne riznice. Već je dokazano da takav eksperiment, koji je Hrvatska već jednom isprobala, ne funkcionira. Dok smo bili u sustavu državne riznice, imali smo preko 15 sanacija u iznosu od oko 15 milijardi kuna za dugove prema dobavljačima. Preko 90 posto tih dugova odnosilo se na bolnice.

NACIONAL: No veledrogerije opet prijete obustavom isporuke lijekova bolnicama?

Kada smo mi preuzeli vlast, od HDZ-ove vlade naslijedili smo 7,1 milijardu kuna ukupnog dospjelog duga, a konsolidiranog duga 5,6 milijardi kuna. Naša se vlada suočavala s tim problemom i proveli smo sanaciju dospjelih dugova u visini od preko 5 milijardi kuna kroz 3 godine. U 2015. godini više nije bilo potrebe za sanacijom, dapače, uspjeli smo smanjiti dospjele dugove za 270 milijuna kuna te je time zdravstveni sustav počeo pozitivno financijski poslovati. Plan je bio da ćemo dugove u cijelosti sanirati do 31. rujna 2017. godine i svesti plaćanja dobavljačima unutar 60 dana, ali pošto smo izgubili izbore, nismo dobili šansu realizirati taj program. Za taj smo program bili dobili i potporu Europske komisije, MMF-a i Svjetske banke. Taj je plan smjenom svih ravnatelja bolnica i ukidanjem programa sanacija stavljen u ladicu, a dospjeli je dug ponovno dosegao iznos od 5 milijardi kuna te i dalje raste. HDZ-ova vlada je ukinula sve naše aktivnosti za poboljšanje kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite poput Programa plus, 72 sata, Dana otvorenih vrata… Sva znanja i akumulirana iskustva oko funkcioniranja sustava zdravstva danas se, nažalost, primjenjuju u drugim zemljama kroz Svjetsku banku, Svjetsku zdravstvenu organizaciju i Europsku komisiju. Osobno se, doduše, radujem kada vidim da moja rješenja utječu na poboljšavanje zdravstvene stabilnosti i napretka. Tko zna, možda ću jednoga dana ponovno imati priliku to primijeniti i u Hrvatskoj, jer ipak se smatram hrvatskim domoljubom.

Komentiraj