Kandidat za predsjednika Vrhovnog suda i odvjetnik Šime Savić ponudio se u intervjuu za N1 predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću da, umjesto Zlate Đurđević, njega imenuje kao kandidata za predsjednika Vrhovnog suda.

“Ne može se predsjednik držati jednog kandidata, svakome treba pružiti priliku. Vidjet ćemo hoću li se javiti, mislim da će predsjednik donijeti racionalne odluke, uzeti životopis svakog kandidata, pogledati probleme na Vrhovnom sudu i odabrati najboljeg kandidata”, kazao je Savić kako zamišlja situaciju ne bude li izabran novi predsjednik, te bude li raspisan novi javni poziv.

A najboljim kandidatom smatra – sebe, kazao je. “Postoji još kompetentnih kandidata”, odgovorio je na pitanje što ako predsjednik Vrhovnog suda ne bude izabran. “Pretpostavljam da će predsjednik predložiti još nekog kandidata, nekog od ovih tko se javio na javni poziv. Očekujem da se razmisli, smatram da sam najbolji kandidat u ovoj proceduri. O meni se malo govori, cijeli se život bavim pravom i pravdom, od policajca na cesti, od toga da sam ’91. bio na raspolaganju državi, 25 godina sam odvjetnik, riješio sam 15.000 parničnih spisa, osposobio niz vježbenika… Od 12.700 spisa Vrhovnog suda samo 400 spisa su kazneni i osnivanjem Visokog kaznenog suda postavljam pitanje što bi na Vrhovnom sudu radila osoba ili osobe koja se bave kaznenim pravom? Na Vrhovnom sudu su predmeti trgovačkih društava, zemljišne knjige i vlasništvo, kome će pripasti djeca, to su sve stvari koje građani čekaju. Ne zanima ih Mustač i Perković.”

Nije se složio s tvrdnjom Zlate Đurđević, da će nastupiti neustavna situacija ako se novi predsjednik ne izabere do 15. srpnja.

Zlata Đurđević: “Ako do 15. srpnja ne bude izabran predsjednik Vrhovnog suda, imat ćemo neustavnu situaciju”

“Ne bih se do kraja s tim složio da bi to bila kriza, ali nije dobro da Vrhovni sud vodi osoba koju je imenovao bivši predsjednik Vrhovnog suda. Nije to protuustavno, ali je dvojbeno jer nije imenovan zakonom, već je izabran od strane bivšeg predsjednika. Bilo bi dobro da se do 15. srpnja izabere predsjednik”.

Ustvrdio je da bi ubrzao proceduru i riješio zaostatke spisa: “Ovih 12.000 spisa čekaju i po četiri godine da se obavi revizija, da se odluči o predmetu. Nije dobar raspored. Treba napraviti novu sistematizaciju, tih 11 sudaca ne može se rasporediti na građanski sud. Kao predsjednik mogu raspisati natječaj da primamo jedan broj sudaca na Vrhovni sud za obavljanje poslova, ne imenovanje, koje radi DSV. Nažalost, županijski suci često ne idu na Vrhovni sud zbog iste plaće. S ministarstvom bih i to dogovorio, odazvao bi se dio, imali bismo puno kandidata i za godinu dana bih riješio zaostatke”, kazao je Savić

Na pitanje jesu li suci koji se bave kaznenim predmetima spori i preopterećeni Savić pojašnjava: “To je problem kaznenog sudovanja. Sporost hrvatskog pravosuđa je rak rana zajednice. Javlja se pitanje zašto je do toga došlo. Ne bih smatrao da je to preopterećenost, često bih to nazvao javašlukom i neodgovornim radom. Jer 22 godine voditi predmet kojeg ste spomenuli, u slučaju Zagorca, vikendice jedne, i ne riješiti to za 22 godine…”

“Od 1995. sam odvjetnik. Tad se u Zagrebu građanska rasprava čekala godinu do dvije dana da se zakaže. Danas za godinu dobijete možda i dvije rasprave, to su veliki pomaci, ali je to još daleko od dobrog. Na Vrhovnom sudu ako želimo riješiti predmete, imamo i organizacijske probleme. Želimo li riješiti predmete, kao predsjednik prvo bih pozvao 15 ljudi, kandidate koji će možda biti suci Vrhovnog suda i koji su dobri suci županijskih sudova, povećao bih im plaću, dao im stimulaciju. Pozvali bi ih da se riješe zaostaci. A što se tiče kaznenih sudaca, njih ne možemo prebaciti na parnicu. Da bi se to dogodilo, moraju 10 do 15 godina učiti, nemaju dovoljno iskustva ni znanja na tom području”, dodaje.

Napominje da većina sudaca radi dobro: “Većinu sudaca poznajem, može se reći da osobno poznajem 70% sudaca, znam kako rade. Većina njih radi pošteno, savjesno i predano. Javlja se pitanje da pojedini suci štete snažno neodgovornim ponašanjem družeći se s g. Mamićem, odlazeći u različite konobe… Tu mora predsjednik Vrhovnog suda postaviti pravila. Te ljude treba eliminirati iz sustava.”

Ipak, dodaje, ni sucima se ne može zabraniti privatni život: “I suci su ljudi, ne može im se zabraniti život, odnos, druženje. No, obzirom na posao moraju voditi brigu s kim će se družiti i u koja će društva ulaziti. Na primjer, u Kutini sam bio načelnik od 1991. do 1995. Svaki dan sam bio pozvan na janjetinu skoro dvaput, nisam bio nijednom u tih pet godina jer sam znao da ako dođem na fešte, tražit će me zbog alkohola, parkiranja, bilo čega. Kao odvjetnik se ne družim sa sivim svijetom i osobama koje su na bilo kojim način pod optužbama. Zato sam sam.”