Sessa bi kažnjavao nerad, a prije nekoliko godina jednog suca je kaznio jer je bio ‘previše revan’

POTEZ PREDSJEDNIKA VRHOVNOG SUDA kojim predlaže da državni odvjetnici prijavljuju suce za nerad izazvao je brojna negodovanja u pravosudnim krugovima, prije svega među sucima, a neki od njih upozoravaju da je Sessa u prošlosti imao potpuno drugačije kriterije

Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa vjerojatno iz lako razumljivih razloga odlučio je uskratiti Nacionalu odgovor na moguće ključno pitanje koje pomaže dodatno osvijetliti zašto je licemjerna njegova prošlotjedna inicijativa u sklopu koje je predsjednicima svih županijskih i općinskih sudova i Visokog prekršajnog suda početkom studenoga uputio dopis, u kojemu ih priprema na činjenicu da će tužitelji prijavljivati suce za nerad.

S Vrhovnog suda, naime, nije stigao odgovor na pitanje na koliko su stručnih usavršavanja i seminara od 2017. kada je postao predsjednik Vrhovnog suda sudjelovali on osobno, kao i Damir Kontrec, predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda.

Prema tvrdnjama upućenih sudskih izvora, taj bi podatak vjerojatno ponajbolje osvijetlio koliko su oni radnih dana zbog toga izostali s posla te za te dane primali i plaću i dodatne honorare. To bi pomoglo pojasniti zašto Vrhovni sud godišnje u prosjeku ima 14 tisuća neriješenih predmeta, odnosno otprilike dvostruki godišnji priljev, od čega se čak 95 posto odnosi na građanske predmete.

Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa uskratio je odgovor na pitanje na koliko su seminara i usavršavanja on i Damir Kontrec prisustvovali od početka 2017.. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL

 

Iako Vrhovni sud u svom postupanju nije vezan rokovima, zbog tih činjenica više sudskih izvora jednoglasno je u ocjeni spomenute Sessine inicijative – smatraju je u najmanju ruku licemjernom.

Ali nije ta Sessina akcija licemjerna samo zbog toga. Nego i zato jer je Sessa osobno, nominalno upravo zbog njegove ažurnosti, oduzeo jednom sucu intrigantan sudski spis.

Akciju je Sessa prethodno iskoordinirao s glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj Šipek, od koje je zatražio da svim nižim državnim odvjetnicima naloži da predsjednike sudova, predsjednike neposredno viših sudova te njegov ured predsjednika Vrhovnog suda, obavještavaju o svakom kaznenom predmetu u kojemu šest mjeseci ili dulje nisu poduzete nikakve radnje, neovisno o tome u kojoj se fazi postupak nalazi. Ovakav Sessin potez izazvao je lavinu negodovanja u pravosudnim krugovima, prije svega među sucima, a neki od njih Nacional su upozorili na posebno znakovit detalj iz radne biografije predsjednika Vrhovnog suda: upravo on je, naime, jednog suca svojedobno pristao ukloniti s rada na sudskom predmetu jer je bio ‘’previše revan’’. Radi se o slučaju u kojemu su se prelamali interesi Građanskog nogometnog kluba Dinamo, odnosno njegova odbjeglog gazde Zdravka Mamića, koji je sa Sessom i njegovom pravosudnom karijerom povezan čvršće nego što bi to trebalo biti uobičajeno i koji ga je iz bijega u Hercegovini nedavno otvoreno optuživao za korumpiranost. ‘’Posve je nevjerodostojno da akciju svojevrsnog ‘drukanja’ sudaca zbog neažurnosti danas inicira čovjek koji je jednog suca kaznio upravo zbog – ažurnosti’, ističe jedan od Nacionalovih sugovornika iz pravosudnih krugova. On dodaje, a podaci potvrđuju, da je upravo Vrhovni sud zapravo jedna od sudskih instanci na čijoj bi se ažurnosti danas itekako moglo poraditi.

 

‘Posve je nevjerodostojno da akciju svojevrsnog ‘drukanja’ sudaca zbog neažurnosti danas inicira čovjek koji je jednog suca kaznio upravo zbog – ažurnosti’, ističe Nacionalov izvor

 

Slučaj na koji aludira ujedno je i slučaj na kojemu je Zdravko Mamić odlučio graditi svoju tezu o Sessinoj korumpiranosti, a odnosi se na tužbu koju je još početkom dvijetisućitih protiv Dinama podnio njegov nekadašnji reprezentativni vratar Dražen Ladić, i to zbog potraživanja u iznosu od 400 tisuća eura. Tužbe su istovremeno podnijeli i Joško Jeličić i Goran Jurić, kojima je zagrebački klub također odbijao isplatiti novac tvrdeći da nije pravni sljednik sportskog dioničkog društva NK Dinamo koje je završilo u stečaju. Potonja dvojica naknadno su pristala na dogovor i novac su primila “zaobilaznim” putem, što je jedna od točaka druge optužnice protiv Mamića i ostalih, no Ladić je odbijao isplatu na crno i inzistirao na sudskom rješenju spora. Njegov predmet došao je u ruke suca Općinskog suda u Zagrebu Mladena Ježeka i tada nastaje krajnje neobična pravna situacija: tadašnji predsjednik ovog suda Đuro Sessa uvažava Dinamov zahtjev za izuzećem suca uz obrazloženje da je, pojednostavljeno rečeno, bio previše revan. Ježek je, naime, prilično ažurno sazivao ročišta i ovaj relativno jednostavan proces očito namjeravao dovršiti u primjerenom roku, što je nagnalo predstavnike Dinama da zatraže njegovo izuzeće. Sessinom odlukom to se i dogodilo. Dražen Ladić je još tada, u siječnju 2004. izjavio: “Zamislite kakvo sam rješenje dobio. Predsjednik Općinskog suda Đuro Sessa prihvatio je Dinamov zahtjev za izuzeće suca Mladena Ježeka zbog – pristranosti. A u odluci, ne možete vjerovati, piše ovo: ‘Iako u konkretnom slučaju nema dokaza o sudačkoj pristranosti, njegova velika ažurnost nagovještava da bi pristranosti uskoro moglo biti’. Smiješno, zar ne? Sudac je izuzet zato što je radio. Kao, prečesto je sazivao rasprave. Pa gdje toga ima?! No čuo sam da je predsjednik suda bio s Mamićem na večeri.”

Predsjednik Vrhovnog suda svoju je inicijativu koordinirao s glavnom državnom odvjetnicom Zatom Hrvoj-Šipek. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL

 

Nakon što je sudac uklonjen s ovog predmeta, ubrzo je napustio dužnost i postao javni bilježnik, a rješavanje spomenutog predmeta očekivano se oduljilo, što je odgovaralo vodećim strukturama Dinama koje su i u drugim slučajevima odugovlačile s vraćanjem dugova i pritiskale vjerovnike na različite vrste dogovora i nagodbi. Ladić je tek u rujnu 2017. dočekao pravomoćnu presudu, pa je iznos koji je potraživao s kamatama i sudskim troškovima narastao na više od sedam milijuna kuna. Blokirao je Dinamov račun na kojemu u tom trenutku nije bilo sredstava i trebalo je punih pet radnih dana kako bi se novac prikupio, a on naplatio. Nacional je već ranije pisao o ovom, za Đuru Sessu poprilično neugodnom slučaju. Njegova odluka o izuzeću suca Ježeka formalno ne mora biti sporna, premda dosad nije poznat slučaj u kojemu je ona donesena upravo s obrazloženjem da “nema dokaza za pristranost, ali ažurnost nagovještava da bi pristranosti moglo biti”. Kako se radi o predmetu koji je pravomoćno okončan i u kojemu je Ladić na koncu dobio satisfakciju, malo je vjerojatno da će se dogoditi formalno preispitivanje Sessina poteza – no svakako se radi o iznimno neugodnom detalju za koji Zdravko Mamić tvrdi da nije jedini. Naknadno je odbjegli osuđenik za teški nogometni kriminal višekratno tvrdio da je predsjednik Vrhovnog suda korumpiran, a u jednoj prilici čak ga je imenovao, uz još “najmanje šest visokih pravosudnih dužnosnika” koje je također smjestio u ovaj kontekst, ali im nije otkrio identitet. “On je jedan nepošten, pokvaren sudac, a kad se stvore uvjeti za to ja ću to bez problema dokazati. Spreman sam da se zajedno podvrgnemo detektoru laži”, kazao je između ostalog, dok mu je Sessa odgovarao da se radi o bezobraznom pritisku na pravosudne institucije. Prije nešto više od godinu dana Mamiću bliski izvori za Nacional su otkrili da se optužba Sesse neće temeljiti samo na njegovu priznanju, nego će tu biti i drugih dokaza koje je spreman iznijeti policijskim istražiteljima te da navodno postoje i svjedoci. Prema hrvatskom kaznenom zakonu, kada je riječ o podmićivanju, kazneno trebaju odgovarati i davatelj i primatelj mita, pa bi se – naoko – u ovom slučaju na udaru zakona trebali naći i Sessa i Mamić. No Mamićevi pravni savjetnici njemu su iznijeli pravno tumačenje prema kojemu bi u ovom slučaju odgovarao Sessa, a ne i Mamić. Kao i u raznim drugim kaznenim djelima i ovdje postoje rokovi o zastari, a možda i presudna stvar zašto Mamić planira to objaviti jeste njegovo uvjerenje da zastare ne nastupaju istodobno i za davatelja i za primatelja mita. Konkretna akcija zasad ipak nije uslijedila, a izvori iz pravosuđa to su tumačili kao pritisak uoči odluke Vrhovnog suda u predmetu zbog kojeg se Mamić i nalazi u bijegu, prvog u nizu postupaka kojim se Mamić našao na udaru za teški kriminal te o kojoj ovisi hoće li Mamiću biti potvrđena prvostupanjska odluka kojom je osuđen na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama, čime je državni proračun oštećen za 12,2 milijuna kuna. Prošlog tjedna objavljeno je da će o žalbama na presudu Mamiću i ostalima Vrhovni sud raspravljati 27. i 28. siječnja iduće godine i da “nije isključeno da će Mamić, koji živi u BiH, tražiti da javnu sjednicu prati putem videolinka”.

 

Statistika Vrhovnog suda iz godine u godinu pokazuje u prosjeku oko 14 tisuća neriješenih predmeta, odnosno otprilike dvostruki godišnji priljev, od čega se čak 95 posto odnosi na građanske predmete

 

Upravo ovo jedan je od primjera na koje ukazuju Nacionalovi sugovornici iz sudačkih i pravosudnih krugova, po kojima je Sessina akcija discipliniranja navodno neažurnih sudaca u najmanju ruku licemjerna: do sazivanja javne sjednice u Mamićevu slučaju došlo je gotovo tri godine nakon što je u istom predmetu donesena prvostupanjska presuda, a otprilike taj period postao je standard za postupanje suda kojemu je Sessa na čelu od 2017. Vrhovni sud u svom postupanju nije vezan rokovima, a predstavnici ove institucije imaju poprilično nervozne reakcije kada im se rokovi uopće spomenu. Statistika Vrhovnog suda iz godine u godinu pokazuje u prosjeku oko 14 tisuća neriješenih predmeta, odnosno otprilike dvostruki godišnji priljev, od čega se čak 95 posto odnosi na građanske predmete. S nižih sudova redovito se kao svojevrsnu ‘’ispomoć’’ dovode drugi suci na ograničen mandat, no broj neriješenih predmeta ne uspijeva se značajno smanjiti. U ožujku prošle godine predstavljen je niz od čak 120 izmjena koje bi trebale dovesti do poboljšanja u građanskopravnom području sudovanja, a neke od njih odnosile su se upravo na Vrhovni sud, odnosno revizije pred njime kao najveći kvantitativni i kvalitativni problem u građanskoj sferi sudovanja. Pojednostavljeno, strankama je ostavljena ograničena mogućnost podnošenja redovite revizije jer bi morale tražiti prethodno dopuštenje od Vrhovnog suda. Tek ako vijeće od pet vrhovnih sudaca odluči da su izneseni razlozi valjani, oni će dopustiti podnošenje tog izvanrednog pravnog lijeka. Hrvatska odvjetnička komora žestoko je prosvjedovala, tvrdeći da će to samo dovesti do opasnosti od subjektivnosti i arbitrarnosti i na koncu i pravne nesigurnosti te usporavanja rješavanja predmeta. S druge strane, Sessa se pohvalio da je isto rješenje preuzela i Slovenija te da ‘’nije ograničen pristup građana sudu jer Ustav ne jamči pristup Vrhovnom sudu odnosno trećem stupnju suđenja’’. Unatoč svemu, pa i uvođenju instituta oglednog spora, broj neriješenih predmeta i revizija pred Vrhovnim sudom nije se značajno smanjio.

Najnovija Sessina inicijativa prijavljivanja slabo ažurnih sudaca već je u fazi provedbe, no navodno još uvijek nije moguće procijeniti njene efekte. Sessa se prošlog tjedna u izjavi za Jutarnji list predstavio gotovo kao svojevrsni ‘’predsjednik hrvatskog pravosuđa’’ jer je izričito napomenuo kako je ‘’predsjednik Vrhovnog suda najviše tijelo sudske uprave’’ te je time obrazlagao svoju akciju pokušaja uvođenja reda i ažurnosti. “Predsjednici sudova vode sudsku upravu i oni su dužni skrbiti za uredno obavljanje poslova u sudu. Jedan od segmenata urednog obavljanja posla u sudu je ažurni rad sudaca”, rekao je Sessa za Jutarnji list i dodao kako je zamolio da državni odvjetnici rade ono što je bilo uobičajeno prije desetak godina, da upozore sud kada se ništa ne događa u predmetu. “Glavnu državnu odvjetnicu sam zamolio da državni odvjetnici o predmetima u kojima se šest mjeseci ili više nikakve radnje nisu poduzele izravno obavijeste sud, a predsjednike sudova sam obavijestio da će se to dogoditi i da usporede podatke. Treba vidjeti zašto se ne radi na predmetu. To nije pritisak na sudove i suce, nego samo zahtjev da se ažurno postupa”, dodao je predsjednik Vrhovnog suda. Znakovito, nakon što su na njegov račun krenule kritike i nakon što je analogijom upravo on prozvan zbog iznimno neučinkovitog pravosudnog sustava, Sessa je vidljivo reterirao i nastojao se izvući iz pozicije u koju se sam stavio. “Ja sam predsjednik Vrhovnog suda. Ja nisam predsjednik svih sudova u Republici Hrvatskoj, niti sam neki nadpredsjednik svih predsjednicima osim što, naravno, po načelu hijerarhijske sudske uprave mogu intervenirati u neke odluke nižih sudova, ako postoje neki pravni lijekovi ili po sistemu nadzora”, komentirao je Sessa u nedjelju u programu N1 televizije i dodao: “Ali u ovom smislu da bi sudovi funkcionirali kao vojne postrojbe i da bi na čelu bio neki general čije bi se naredbe morale neprikosnoveno provoditi, to uopće nije tako. I, uopće, predsjednici sudova nisu neki nalogodavci”. Pa upravo stoga, kazao je, ni u kojem slučaju ne može postojati “zapovjedna odgovornost” za stanje u hrvatskom pravosuđu.

 

Komentiraj