Ustavni sud donio je odluke vezano uz srpsku manjinu u gradu Vukovaru, a vezane uz službenu upotrebu srpskog jezika i pisma. Riječ je o statutarnim odlukama grada Vukovara, od kojih su neki članci sada ukinuti.

“Donio je odluku kojom je ukinuo članak u dijelu koji se odnosi na prava vijećnika na njihov usmeni zahtjev te se mora osigurati na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu dostava svih materijala za sjednicu gradskog vijeća. Na njihov usmeni zahtjev mora im se osigurati dostava prijepisa na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu propisa, akta ili isprave, odnosno tiskanje dvojezičnog obrasca. Nije prihvaćen zahtjev kojom je propisano da se kolektivna prava srpske manjine na području grada Vukovara osiguraju kad se steknu uvjeti sukladno statutu grada Vukovara”, rekao je Šeparović, prenosi Večernji list.

“Ustavni sud primjećuje i iskazuje zabrinutost zbog toga što gradsko vijeće nije pristupilo o donošenju odluke osiguranih individualnih prava pripadnika srpske nacionalne manjine novim pravima”, pojasnio je Šeparović.

Od 13 sudaca Ustavnog suda, 10 sudaca je glasalo za, tri suca su glasala protiv.

Dakle, naizgled se ova odluka u ovom trenutku ne odnosi na ploče, ali odnosi se itekako. Mi nismo osporili Gradskom vijeću da razmatra svakog listopada o razini razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga u Gradu Vukovaru i potom donese odluku o dopuni statuta i pripadnicima srpske nacionalne manjine osigura dodatna nova prava, rekao je Šeparović.

Sredstva za provedbu zakona osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske, stoga se prava nacionalnih manjina na jezik i pismo ne smiju ugrožavati niti uvjetovati iznosom novca za provedbu.

Šeparović je komentirao i odluku Ustavnog suda o Tomislavu Karamarku. Naime, na sjednici Ustavnog suda održanoj 2. srpnja uvažena je ustavna tužba Tomislava Karamarka te se ukida presuda Visokog suda i presuda Upravnog suda pa se predmet vraća Upravnom sudu.

“Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu Tomislava Karamarka te ukinio presudu i predmet vratio na ponovni postupak. Podnositelj je osporavao odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa”, rekao je Šeparović.

Ustavni sud u odluci od 7. studenog 2012. godine utvrdio je definiciju sukoba interesa i svrhu mjera propisanih zakonom. Tako je utvrdio da je sukob interesa niz situacija koje su se dogodile u trenutku kad dužnosnik stupa na vlast, a koje su povezane s njegovim privatnim i poslovnim životom. Sukob interesa nije korupcija, rekao je Šeparović. Dužnosnici su radi izbjegavanja sukoba interesa dužni postupati po Zakonu i propisanim pravilima ponašanja dužnosnika, rekao je Šeparović.

“Ustavni sud uopće ne odlučuje o tome je li podnositelj bio u sukobu interesa, ta pitanja u nadležnosti su sudova i Povjerenstva. No, zadaća je utvrditi je li došlo do povrede ustavnih prava podnositelja. On je ponovio prigovore koje je isticao pred upravnim sudovima te istaknuo da nije usvojen niti jedan njegov prigovor nego su samo prihvaćena stajališta Povjerenstva”, rekao je Šeparović.

Šeparović je pojasnio kako Upravni sud nije odgovorio na pitanja koja je u svom prigovoru postavio Tomislav Karamarko. “Ustavni sud utvrdio je da Upravni sudovi nisu ispunili svoju zadaću, propustili su dati jasan i decidiran odgovor na postavljena pitanja. Podnositelj je otvorio važna pitanja na temelju granica ovlasti Povjerenstva”, rekao je Šeparović.

Ustavni sud ocijenio je da se upravni sudovi na ta pitanja nisu uopće očitovali, iako je riječ o važnim pravim pitanjima, nego su nekritički prihvatili odluke Povjerenstva. Ustavni sud utvrdio je da je podnositelju uskraćeno pravo na pravično suđenje, rekao je Šeparović.

Od 13 sudaca 10 sudaca glasalo je za ovu odluku, 3 suca bila su protiv.

Laičkim riječima, predmet je vraćen upravnim sudovima, jer upravni sudovi na prigovore koje su odvjetnici Karamarka isticali nisu dobili odgovore od upravnih sudova. Dakle, upravni sudovi nisu izvršili svoju ulogu nadzora nad zakonitosti akata upravnih tijela, u konkretnom slučaju Povjerenstva. Mi nismo dirali odluku Povjerenstva, njome se nismo bavili, nju nismo propitivali, nego smo propitivali prigovore koje je podnositelj iznosio i za to nije dobio odgovor, rekao je Šeparović.

To radimo i na drugim slučajevima, ovo nije izuzetak, rekao je Šeparović.

“Ova odluka neće ni pomoći ni odmoći premijeru Plenkoviću niti ikom drugom”, rekao je Šeparović.

Šeparović se potom osvrnuo na predmete koje kolokvijalno zovu “medijski predmeti”.

Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Sloboda izražavanja može biti ograničena samo ako je to nužno u demokratskom društvu, što su nužni utvrditi sudovi u pojedinačnim slučajevima, rekao je Šeparović.

Sloboda medija predstavlja jedan od temelja svakog demokratskog društva, rekao je Šeparović.

Mediji uživaju širok opseg zaštite, ta zaštita odnosi se i na istraživanja i upite novinara tijekom pripreme priloga koji će se objaviti. Iako sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, ne smije se smetnuti s uma da je njezin osnovni zadatak priopćiti informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa, rekao je Šeparović.

Političar je neizbježno i svjesno otvoreniji za ispitivanje svake njegove riječi ili djela i mora imati viši stupanj tolerancije, rekao je Šeparović.