Letio je unajmljenom Cessnom 172, srce mu je tuklo kao bubanj i kad je konačno na visini od 100 metara doletio iznad Crvenog trga, zaobišao je Katedralu Vasilija blaženog i sigurno sletio. Moskovljani su se stali okupljati oko njega, pozdravljati ga. Netko ga je pitao i odakle je. A on je rekao: “Njemačka.” Isprva su mislili da govori o Istočnoj Njemačkoj. Kad ono…

Bio je to Mathias Rust iz Savezne Republike Njemačke, čovjek koji je imao samo 18 godina i praktično nikakvih 50 sati letačkog iskustva iza sebe. Balavac, praktično. A opet, on je bio taj koji je iz okolice Hamburga u toj krhkoj letjelici otputovao prvo do Farskih otoka, potom produžio do Keflavika na Islandu, zatim se vratio do Bergena u Norveškoj, nastavio do Helsinkija, odakle se zaputio do svog cilja – Moskve. Dva sata je čekao na Crvenom trgu prije nego što se netko sjetio da ga uhiti.

Zbog tog dečka stradali su čelni ljudi sovjetskog vojnog vrha, ministar obrane, zapovjednik sovjetskog zrakoplovstva i mnogi drugi. Bilo je to besprimjerno prodiranje kroz zračni obrambeni sustav SSSR-a i još je dobro i prošao kad su ga u rujnu iste godine “zbog huliganizma” osudili na četiri godine radnog logora. Naravno da su se za nekoliko mjeseci Mihail Gorbačov i Ronald Reagan dogovorili da ga SSSR vrati Njemačkoj kao čin dobre volje. Uostalom, Gorbačov mu je intimno bio neopisivo zahvalan, dao mu je odličnu izliku da sruši kompletan vojni vrh koji se protivio njegovim reformama. Perestrojka i Glasnost su jurnule punim jedrima.