Šef tehnike Radio Nacionala: “Poderao sam hlače na magnetofonu na kojem su snimali Beatlesi. Onda sam tek shvatio gdje sam. Ta poderotina na mojim hlačama stoji i danas. To nije studio, to je muzej, to je hram”

Zvuk ima strašnu snagu i moć, on dočarava sliku a da je nužno ne vidite golim okom. On golica maštu. Kroz zvuk možete gledati zatvorenih očiju. Probajte si zamisliti horor film bez zvuka, to je nemoguće jer bez zvuka se gubi cijela atmosfera", tim je riječima svoj doživljaj zvuka opisao Tomislav Hleb, dugogodišnji redatelj zvuka i zaljubljenik u tehniku zvuka koji se kao šef tehnike pridružio ekipi Radio Nacionala, prvog radija na DAB+ frekvenciji s nacionalnom koncesijom koji se emitira i putem web stranice www.nacional.hr.

Hleb je karijeru započeo 1984. na čuvenom Radiju 101, gdje je radio na legendarnim „Blentonima“, „Zločestoj djeci“ te prvih tisuću reklama, špica i jingleova ovog radija, a kasnije se prebacio u zonu kompjuterske animacije te montaže slike i zvuka pa sve do televizije i filma, a mnogima je njegov glas poznat i iz brojnih crtića iz holivudske produkcije, kao i s reklama. Hleb je dobitnik brojnih nagrada na području zvuka, a između ostalog imao priliku raditi i u Abbey Roadu, najpoznatijem glazbenom studiju na svijetu, gdje su svoje albume snimali The Beatles i Pink Floyd.

Photo: Tomislav Hleb, privatni arhiv

U tom je studiju snimjen i „Dark Side of the Moon“, legendarni album Pink Floyda, koji je u to vrijeme bio trodimenzionalan. “Bio sam u popriličnoj gužvi i brzini da što prije završim projekt. I dok smo tako engleski kolege i ja prolazili nekim čudnim i mračnim prolazima, poderao sam hlače na magnetofonu na kojem su snimali Beatlesi. Onda sam tek shvatio gdje sam. Ta poderotina na mojim hlačama stoji i danas. To nije studio, to je muzej, to je hram. To je studio koji nije samo stvarao glazbu nego i proizvodio alate koje danas svi koristimo u procesu stvaranja glazbe. Kad sjednete za njihov pult, to je vrh vrhova u stvaranju zvuka. Učinilo mi se da pult nikada nije bio veći, a da ja nikada nisam bio manji. Ne samo da su mi se tresle ruke nego su mi se odrezala koljena”, ispričao je Hleb za Nacional.

Od sve te uzbuđenosti, kaže, užasno mu je bilo teško koncentrirati se na posao koji je trebalo odraditi.

“U početku sam se potpuno pogubio i zaboravio sve što znam. Kad to vidiš, onda znaš kako vrhunski posao treba izgledati i zvučati. Tamo je sve savršeno, sve funkcionira i sve je najskuplje. To je studio koji neprestano raste, hvata i uključuje nove tehnologije. On se stalno mijenja. Sve se brzo mijenja osim velike dvorane za snimanje orkestra u kojoj zidovi nisu ofarbani već 40 godina jer ih je strah da ne naruše akustiku prostora”, rekao je Hleb kojem je žao što danas nema ni jednu fotografiju iz tog legendarnog studija.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju Nacionala.

Photo: Tomislav Hleb, privatni arhiv

Komentiraj