Iz SDP-a su u četvrtak poručili da Ministarstvo poljoprivrede sve češće propisuje odredbe nepovoljne za male i srednje poljoprivrednike bez osiguravanja alternative. Od Ministarstva traže da još jednom razmotri analize iz Akcijskog plana i ulaganja usmjeri u područja koja vape za zapošljavanjem i zadržavanjem stanovništva, te podrži male i srednje poljoprivrednike kojima je pomoć najpotrebnija.

Njihovo priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti:

“Kako je samo mali broj odabranih imao uvid u potpuni „Nacionalni plan otpornosti i oporavka 2021.-2026.“, pokušali smo prikupiti informacije iz drugih izvora i vidjeti koji su to projekti Vladi prioritetni. Fokus ovog priopćenja su dva ulaganja. Prvo se odnosi na izgradnju i opremanje logističko-distributivnih centara (LDC) za voće i povrće s minimalnim skladišnim kapacitetom od ukupno 26.000 tona s iznosom od 650 milijuna kuna, a drugo na komasaciju s iznosom od 250 milijuna kuna.

Što se logističko-distributivnih centara tiče prenosimo da je „cilj ove mjere organizirati i povezati ponudu malih poljoprivrednih gospodarstava kroz proizvođačke organizacije (PO), a izgradnjom infrastrukture će se kroz PO potaknuti udruživanje, suradnja, razmjena iskustava i znanja, a što će poboljšati poziciju poljoprivrednika u opskrbnim lancima i doprinijeti razvoju proizvoda veće dodane vrijednosti“. Do kraja trećeg kvartala 2021. predviđa se donošenje Operativnog programa jačanja tržišnih kapaciteta sektora voća i povrća za razdoblje 2021.-2026., a do kraja prvog kvartala 2022. objava javnog poziva za dodjelu sredstava za izgradnju LDC-a. Završetak ulaganja planira se do kraja drugog kvartala 2026. godine.

Kako nismo uspjeli provjeriti je li „Operativi program“ pripremljen za savjetovanje s javnošću, a rok za donošenje istog je vrlo blizu, naišli smo na jedan drugi dokument pod nazivom „Akcijski plan jačanja tržišnog kapaciteta sektora voća i povrća od 2019. do 2023. godine“ koji se nalazi u e-Savjetovanju od srpnja 2019. godine. Koliko nam je poznato taj Akcijski plan nije nikad usvojen od strane Vlade, a njegova sudbina široj javnosti nije poznata. Tim dokumentom je planirana izgradnja 7 skladišno distribucijskih centara i 13 skladišnih centara za voće i povrće, ali niti jedan distribucijski centar u Ličko-senjskoj niti u Vukovarsko-srijemskoj županiji, kao uostalom ni u drugih 12 županija. Ako se Plan ostvari on će za poljoprivrednike iz Ličko-senjske županije značiti da mogu svoje voće i povrće plasirati preko distribucijskog centra u Splitsko-dalmatinskoj ili pak u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Apeliramo stoga na Ministarstvo poljoprivrede da još jednom razmotri analize iz Akcijskog plana i ulaganja usmjeri u područja koja vape za zapošljavanjem i zadržavanjem stanovništva, te podrži male i srednje poljoprivrednike kojima je pomoć najpotrebnija. Preporučujemo da se uz proizvođačke organizacije u okviru ovog ulaganja uključe i poljoprivredne zadruge sa svojim članovima.

Dodatno, zanima nas šta je sa veletržnicama u Hrvatskoj. Projekt u sektoru voća i povrća je ambiciozno najavljivan 1997. Ugovor o zajmu između Republike Hrvatske i Europske banke za obnovu i razvoj u iznosu od 33,5 milijuna njemačkih maraka potpisan je 1998. Zajam je realiziran, objekti izgrađeni, ali danas sustav gotovo da ne postoji i o njemu se više ne govori. Projekt veletržnica ribe sufinanciran je sredstvima EU i također je gotovo ugašen. Smatramo da bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo pripremiti izvješće o stanju veletržnica i izvijestiti javnost koliko je sredstava za veletržnice potrošeno i jesu li ti projekti bili uspješni ili ne. Ako nisu, zanima nas zašto? Dužnost je to Ministarstva prema građanima, jer se radi o utrošenim značajnim financijskim sredstvima.

Zašto spominjemo veletržnice? Naprosto zato jer nam se nameće pitanje hoće li i logističko-distribucijski centri završiti slično nakon 20-ak godina. Način na koji se priprema Operativni program upozorava na tu mogućnost. Zanima nas, također, zašto Ministarstvo poljoprivrede nije u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti predvidjelo ulaganja u mini klaonice i skladišne kapacitete s hladnjačama za proizvođačke organizacije i poljoprivredne zadruge u sektoru mesa. I ne samo to, već i zašto Ministarstvo planira od 1. siječnja 2022. ograničiti broj životinja za koje se dozvoljava klanje izvan klaonice. Podsjećamo da je trenutno na snazi „Pravilnik o klanju životinja namijenjenih potrošnji u kućanstvu“ iz 2014. godine. Navedenim Pravilnikom broj životinja koje je moguće zaklati za vlastite potrebe nije ograničen. Čini nam se da Ministarstvo sve češće propisuje odredbe koje su nepovoljne za male i srednje poljoprivrednike bez osiguravanja alternative. Zar ministrica i odgovorni u Ministarstvu ne znaju da na brojnim otocima, ali i u brdsko-planinskim područjima nema klaonica, skladišta niti hladnjača? Poljoprivrednik u tim mjestima za nekoliko, kao i za jednu životinju treba organizirati i platiti prijevoz, troškove klanja, hlađenja, smrzavanja itd.

Naša preporuka je da Ministarstvo prije uvođenja ograničenja osigura podršku poljoprivrednicima, a nakon toga eventualno propisuje nove zahtjeve. Svjesni smo da brojne odredbe treba usklađivati i sa EU pravilima, ali uvijek ima dovoljno vremena za pripremu poljoprivrednika na promjene ako za to postoji volja i želja.

Što se tiče komasacije, to je drugo ulaganje u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Na području Republike Hrvatske od 1954. do 1990. godine provedene su komasacije na ukupno 654.413 ha. Nažalost već više od trideset godina taj se postupak ne provodi iako ga brojne EU zemlje primjenjuju u kontinuitetu preko 100 godina (npr. Nizozemska, Njemačka, Austrija, Slovenija). Novi Zakon o komasaciji usvojen je u 2015., ali se od tada po tom pitanju nije ništa učinilo, a nisu niti iskorištena EU sredstva iz programa ruralnog razvoja koja su bila namijenjena za ovu svrhu.

Sad se kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti planira do kraja 2021. izrada novog Zakona o komasaciji i Akcijskog plana provedbe komasacije. Plan izrade podzakonskih akata nije poznat, a završetak ulaganja u iznosu od 250 milijuna kuna predviđa se do kraja prvog kvartala 2026. kad bi se trebalo komasirati oko 18.000 hektara zemljišta. Na ponovljene upite ministrici zašto se s komasacijom toliko dugo čekalo odgovor je bio da Zakon nije dobar, međutim na izradu novog Zakona čekalo se punih 6 godina, iako se radi o skoro najvažnijem prioritetu kad je u pitanju konkurentnost i ekonomičnost ukupnog poslovanja poljoprivrednika.

Zaključujemo da ulaganja iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti nisu pravovremeno planirana, analizirana niti raspravljena sa svim dionicima, već se nameću jednostranim političkim odlukama. Iz tog razloga sumnjamo da će dovesti do oporavka sektora poljoprivrede i jačanja njegove otpornosti. Posljedice loše poljoprivredne politike su već sada vidljive kroz zapušteno poljoprivredno zemljište, sve manje stanovnika, pogotovo mladih, i napuštene stambene jedinice u našim zaboravljenim i raseljenim selima”, navodi se u priopćenju SDP-a.