Manje od četiri mjeseca nakon što je preuzeo tron, saudijski kralj Salman bin Abdul Aziz Al Saud prošlog je tjedna napravio potez dosad neviđen u povijesti Saudijske Arabije. Kralj Salman jednim je potezom promijenio liniju nasljedstva kraljevske loze te je svog sina princa Muhameda bin Salmana promovirao u drugog nasljednika saudijskog prijestolja. Istovremeno, kralj Salman je smijenio svog polubrata princa Muqrina s mjesta prvog prijestolonasljednika te je na taj položaj promovirao svog nećaka, princa Muhameda bin Nayefa koji je do sada bio drugi u liniji nasljednika saudijskog kralja. Salman je smijenio i ministra vanjskih poslova Saudijske Arabije princa Sauda al Faisala, koji je na tom položaju bio od 1975., pa ga je zamijenio saudijskim veleposlanikom u Sjedinjenim Američkim Državama Adelom al Jubeirom.

Iako se ove promjene na prvi pogled mogu činiti kao kozmetičke rošade u vrhu saudijske vladajuće dinastije, one bi dugoročno mogle promijeniti ulogu Saudijske Arabije u međunarodnoj politici. Nakon što je u siječnju preminuo kralj Abdullah, tron je preuzeo njegov brat Salman koji je promijenio pasivnu vanjsku politiku svog brata te je ubrzo krenuo u veliku vojnu ofenzivu u susjednom Jemenu. Upravo je uloga Saudijske Arabije u Jemenu glavni razlog smjene princa Muqrina koji se navodno žestoko protivio vojnim akcijama u toj zemlji. Muqrin je, po službenom priopćenju, sam zatražio da ga se zamijeni s mjesta prijestolonasljednika i tako je postao prvi prijestolonasljednik koji se odrekao krune otkako je 1902. uspostavljena moderna saudijska kraljevina. Ovakav rasplet iznenadio je mnoge koji prate zbivanja u saudijskoj kraljevskoj obitelji jer Muqrin niti jednom javno nije spomenuo mogućnost abdikacije. Zbog toga se smatra da je Muqrin bio prisiljen odreći se svoje titule, i to zbog svog stava prema vojnoj akciji u Jemenu i loših odnosa s novim kraljem. Dok je kralj Abdullah bio živ, pružao je zaštitu princu Muqrinu i on je bio siguran na svojoj poziciji, no nakon Abdullahove smrti i dolaska na vlast Salmana situacija se drastično promijenila. Muqrin nije posebno blizak sa Salmanovom granom kraljevske obitelji, a kao bivši pilot saudijske vojske nije podržavao operaciju Odlučna oluja (Operation Decisive Storm) u Jemenu.

Saudijska Arabija i druge arapske zemlje u Jemenu bore protiv Huti policije i zračnim napadima podržavaju međunarodno priznatog predsjednika Abd-Rabbu Mansura Hadija. Međutim, rat obilježava nekoliko unakrsnih konfliktnih linija. Vojska i uprava središnje vlade su podijeljeni i veliki dio ne podržava Hadija koji je pobjegao u Saudijsku Arabiju, nego je i dalje lojalan 2012. svrgnutom dugogodišnjem diktatoru Ali Abdullah Salehu koji je prešao na stranu Huta. U Jemenu čiji su se sjever, bivša država Sjeverni Jemen, i jug, Narodna Demokratska Republika Jemen, ponovo ujedinili 1990. podijeljeno je i društvo. Nekada socijalistički jug se u odnosu na stanovnike na sjeveru zemlje osjećao zakinutim i podržavao je pokret koji se zalagao za secesiju. Al-Kaida na Arapskom poluotoku ima jaku bazu, a dugogodišnji rat koji je SAD vodio pomoću bespilotnih letjelica nije dao rezultata. Na sjeveru zemlje žive šijiti, kojima pripadaju i Huti, dok na jugu žive suniti, što je dovelo i do konflikta na vjerskoj razini. Različita plemena iz sasvim različitih motiva podržavaju jednu ili drugu stranu. Intervencijom arapskih država konflikt u Jemenu se pretvorio i u regionalni sukob, a Jemen, tradicionalno “stražnje dvorište” Saudijske Arabije, napretkom Huta bi mogao potpasti pod utjecaj Irana. U trenutnim borbama na jednoj strani je pokret Huti te veliki dio sigurnosnih organa, dok se na drugoj strani bore, prije svih, narodni odbori, plemena i Al-Kaida, koje se podržava zračnim napadima.

Saudijska Arabija je pružila veliku financijsku pomoć prijelaznoj vladi predsjednika Hadija. Nakon što su Huti pokrenuli ofenzivu na grad Aden, Saudijska Arabija je odlučila da uz pomoć nekoliko arapskih zemalja 26. ožujka započne intervenciju. “Operaciju ćemo izvoditi sve dok u Jemenu ponovo ne zavladaju sigurnost i stabilnost”, rekao je saudijski kralj Salman. Prema diplomatskim izvorima intervencijske sile računaju na višemjesečnu akciju. Kopnenu ofenzivu, koju je zatražila svrgnuta jemenska vlada, službeni Rijad ne isključuje. Promatrači u ovim operacijama vide zapravo borbu za dominaciju između sunitske Saudijske Arabije i šijitskog Irana. Jemen se tako pridružuje drugim državama preko kojih se vodi borba za premoć u regiji jer u Libanonu Rijad podržava sunitsku središnju vladu, a Teheran šijitsku policiju Hezbolah, dok u Siriji Assadov režim ima iransku podršku, a sunitski pobunjenici imaju podršku Saudijske Arabije. Upravo se zbog uloge Saudijske Arabije u jemenskom sukobu sumnja da je kralj Salman prisilio Muqrina na abdikaciju, a na njegovu poziciju postavio njemu vjernog, 55-godišnjeg Muhameda bin Nayefa, heroja kraljevske dinastije koji je prije deset godina spriječio pokušaj Al-Kaide da nasilnim putem zbaci s trona vladajuću dinastiju. Bin Nayef je predvodio četiri godine dugu vojnu kampanju protiv Al-Kaide čiji su članovi nakon te akcije pobjegli iz Saudijske Arabije i prešli u susjedni Jemen. U te četiri godine bin Nayef je preživio barem četiri pokušaja atentata, a osvete nakon tih pokušaja bile su toliko žestoke i okrutne da je bin Nayef dobio nadimak Crni princ. Prije nego što je postao čelni čovjek službe sigurnosti Saudijske Arabije i visoko pozicionirani dužnosnik Ministarstva unutarnjih poslova, Crni princ je studirao na sveučilištu u američkoj državi Oregon te se školovao na akademijama FBI-ja i Scotland Yarda. Osim što je nećaka promovirao u prvog prijestolonasljednika, kralj Salman je odlučio nagraditi i svog sina Muhameda bin Salmana, kojeg je već ranije postavio za ministra obrane Saudijske Arabije. Muhamed bin Salman je ‘’zaštitni znak’’ saudijske vojne akcije u Jemenu i gotovo svakodnevno se putem medija obraća stanovnicima Saudijske Arabije te objašnjava razloge zbog kojih je potrebno nastaviti s operacijom Odlučna oluja. Bin Salman je i osoba koju je kralj zadužio za pregovore s čelnicima ostalih arapskih zemalja koje mora uvjeriti u nužnost vojne operacije u Jemenu. Muhamed bin Salman glasi za izrazito okrutnu osobu koja je vrlo bliska svom ocu i koji ne bira sredstva kako bi zaštitio vladajuću dinastiju.

Osim što je promocijom nećaka i sina utvrdio službenu poziciju vladajuće dinastije prema sukobu u Jemenu, kralj Salman je odlučio prenijeti vlast na novu generaciju saudijskih vladara. Od 1902. ovom državom su vladali samo osnivač modernog kraljevstva Ibn Saud Abd Al Aziz i njegovi sinovi. Salman će tako biti posljednji sin osnivača moderne monarhije koji će vladati Saudijskom Arabijom. Za ove promjene kralj Salman je osigurao podršku Vijeća vjernosti čiji su članovi sinovi i unuci prvog kralja Ibn Sauda. Time je automatski dobio i podršku za rat u Jemenu koji je pokrenuo niti dva mjeseca nakon što je u siječnju preuzeo kraljevsku dužnost.

Kralj Salman se na rat odlučio jer smatra da je utjecaj Irana na Arapskom poluotoku postao presnažan i da je bivši kralj bio prepasivan prema iranskoj prijetnji. Međutim, Salmanov pokušaj da okupi široku arapsku koaliciju za rat u Jemenu do sada se nije pokazao uspješnim. Čelnici Omana, uz Saudijsku Arabiju jedinu državu koja graniči s Jemenom, odlučili su da se neće miješati u jemenski sukob, a isto je odlučio i pakistanski parlament koji je jednoglasno donio odluku o neutralnosti kada je u pitanju rat u Jemenu.

Čak je i Egipat odustao od slanja vojske u Jemen, iako egipatska mornarica pomaže saudijsku blokadu Jemena. Iako je rat u Jemenu dio dugogodišnjeg regionalnog rivalstva Saudijske Arabije i Irana, on je prije svega rat kraljevske obitelji Salman, oca saudijskog kralja Salmana bin Abdula Aziz Al Sauda i sina Muhameda bin Salmana. Iznenadna odluka kralja Salmana o promociji nećaka i sina u redu za nasljedstvo pokazuje koliko su veliki ulozi u jemenskom ratu i to ne samo za budućnost te države, nego i za budućnost vladajuće kraljevske dinastije Saudijske Arabije.