Prva ovosezonska premijera Zagrebačkog kazališta mladih bit će klasik „Čarobnjak iz Oza“ u režiji Saše Broz te adaptaciji i dramaturgiji Nikoline Bogdanović. Premijera je 18. rujna, a glumi veliki ansambl – Dorothy je Petra Svrtan, Toto je Ivan Pašalić, Strašilo igra Jasmin Telalović, Limenka Mateo Videk, Lava Sreten Mokrović, a Čarobnjak iz Oza je Petar Leventić. Scenograf predstave je Stefano Katunar, kostimografkinja Marita Ćopo, a koreografkinja Blaženka Kovač Carić. Glazbu i songove napravili su Toni Starešinić i Željka Veverec, a videomaterijale Lovro Mrđen.

Redateljica Saša Broz dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: U ZKM-u režirate „Čarobnjaka iz Oza“, na što ste stavili fokus?

Bilo mi je važno odmaknuti se od popularnosti filmske ekranizacije i pronaći neke dublje slojeve Baumova romana, koji je još uvijek obvezna lektira. Budući da se na mnogim kazališnim pozornicama mogu vidjeti predstave koje su manje-više doslovan citat filma, bio je izazov napraviti potpuni odmak od svih popularnih mjesta koja su film učinila svjetskom pop ikonom. Iznimna popularnost i romana i filma bila je prednost kojom se nisam opterećivala, nego sam razmišljala kako otvoriti neki novi prostor mašte i košmarni imaginarij Bauma učiniti komunikativnijim i sceničnim.

Kostimografkinja ‘Čarobnjaka iz Oza’ je Marita Ćopo, a u predstavi se izvode originalni songovi Tonija Starešinića i Željke Veverec. FOTO: Marko Ercegović

NACIONAL: Prijašnjih godina ZKM je imao veliku i dobru produkciju predstava za djecu, ali sad je to rijetkost, kako se osjećate kad radite veliku ansambl-predstavu za djecu?

Većina nas pamti antologijske ZKM-ove raskošne predstave za djecu i mlade. Upravo smo zato i odabrali ovaj naslov kako bismo pokušali napraviti nešto na tragu toga. Vjerujem da smo i uspjeli. Glumački ansambl ZKM-a je u smislu kreativnosti, talenta i profesionalnosti zaista impozantan i bio je užitak surađivati s tim sjajnim ljudima.

NACIONAL: Je li poruka ostala ista kao i u originalnom djelu, koliko ste morali adaptirati, mijenjati?

Ništa nismo morali, ali smo htjeli. Adaptacija je zadržala osnovnu liniju Baumova road-trip romana, ali je predstava napravljena tako da priču o avanturama Dorothy i njezinih neobičnih prijatelja pratimo tako da je glumci poput puzzlea slažu na licu mjesta. Bilo je nužno “osvježiti likove” koji su napisani krajem 19. stoljeća i udahnuti im novi život. U predstavi likovi koriste prostor mašte kako bi svoju ulogu i mjesto u priči i promijenili. Kada požele mijenjaju i sam tok radnje. Beskrajno duhovita adaptacija Nikoline Bogdanović svima je dala vjetar u leđa. Poruka Baumova romana u predstavi je dobila neki novi senzibilitet. Poštujmo drugačije od nas, prigrlimo svoje nesavršenosti jer i djeca i mi odrasli ponekad nešto ne razumijemo, osjećamo da nam treba ljubav i suočavamo se s raznim strahovima. Tijekom života stvaramo mehanizme kojima se ili borimo protiv svojih nedostataka ili naprosto naučimo s njima živjeti. Djeci treba objasniti da savršenstvo ne postoji i da su slabosti ljudski faktor koji je svima poznat. U konačnici, kroz život moramo naučiti cijeniti prijateljstvo, a nada nam svima daje neko svjetlo na kraju tunela. Energija koju ova predstava odašilje upravo je ono za čime svi čeznemo tijekom ovog nesretnog pandemijskog vremena.

NACIONAL: Zašto je važno da djeca dožive čaroliju kazališta?

Kazalište je uvijek sloboda, ponekad i magija, onaj trenutak koji nas može katapultirati iz realnosti. To je nešto što treba svima, a ne samo djeci.