Odluka ministara vanjskih poslova zemalja članica Europske unije koji su krajem prošlog mjeseca produljili sankcije Rusiji do 31. siječnja sljedeće godine nije previše uznemirila Vladimira Putina i njegove proruske saveznike u Europi. Europski ministri u Luksemburgu zbog uloge Rusije u sukobu u Ukrajini produljili su sankcije toj državi, za koje je službena Moskva kazala da su ‘’velika pogreška i da više štete Europskoj uniji nego Rusiji’’. Međutim, izvan zidova Kremlja stanovnici Rusije već duže vrijeme trpe posljedice ekonomske krize koja je počela nedugo nakon uvođenja sankcija. Nedavna anketa ruskog Javnog istraživačkog centra, koji radi ankete po narudžbi Kremlja, pokazala je da 70 posto Rusa priznaje da im se smanjila kupovna moć. Taj podatak nije iznenadio nikoga, budući da se od početka krize nezaposlenost povećala za 14 posto.

No Putinove političke elite nisu pokazale da su previše zabrinute zbog ovih podataka, nego su prošli tjedan slavili ‘’veliki uspjeh’’ Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu, na kojem se okupilo sedam tisuća gostiju i tisuću tvrtki, a koji je neka vrsta ruskog odgovora na Svjetski ekonomski forum u Davosu. “Ako je Rusija izolirana zbog rata u Ukrajini, onda tu izolaciju sigurno ne potiče svjetska ekonomska elita. Niti jedan pozvani gost nije odbio pozivnicu i svi su se pojavili na forumu”, hvalili su se prošloga tjedna ruski organizatori tog skupa te su svoj uspjeh pokušali potvrditi podacima po kojima je na forumu bilo više američkih biznismena nego prošle godine. Uz to, organizatori su se pohvalili da je čak zemlja u financijskom kaosu sličnom onom u Grčkoj uspjela potpisati memorandum o suradnji na plinovodu Turski tok, vrijedan dvije milijarde dolara, dok je Zhang Gaoli, zamjenik kineskog premijera, s Putinom dogovorio milijarde dolara vrijedne investicije koje sadržavaju i projekt gradnje brze željezničke pruge.

“Samo u Europskoj uniji direktni gubici od sankcija koje su nametnute Rusiji iznose 100 milijardi eura, a uz to je i izgubljeno oko 200 tisuća radnih mjesta”, rekao je prošloga tjedna za Financial Times šef Putinova ureda Sergej Ivanov. Međutim, propagandu Putinove političke i medijske mašinerije demantiraju to da je većina gostiju na Putinovu forumu stigla iz Rusiji prijateljskih zemalja te iz zemalja čija ekonomija direktno ovisi o Rusiji.

Na forumu Rusija je ove godine potpisala trgovinske sporazume koji su za dvije milijarde dolara manje vrijedni nego oni koje je dogovorila na prošlogodišnjem forumu. Zbog toga nezavisni ruski ekonomski stručnjaci upozoravaju da su pred ovom državom teški dani i da nametnute sankcije jako utječu na rusku ekonomiju. “Ovo je godina u kojoj je udio Rusije u svjetskoj ekonomiji na najnižoj razini od 1992.”, rekao je prošloga tjedna na moskovskom radiju Echo Aleksej Kudrin, bivši ministar financija i nekada jedan od ključnih financijskih savjetnika Vladimira Putina. Po Kudrinim podacima, ruski udio u svjetskoj ekonomiji trenutno iznosi tri posto, dok bi u sljedeće dvije do tri godine mogao pasti na 2,7 posto.

Jedan od uzroka takvog pada je i potpuni kolaps automobilske industrije koji je kulminirao zaustavljanjem proizvodnje u jednoj od najvećih ruskih tvornica automobila, AvtoVAZ-u. Ta tvornica nedavno je na neodređeno vrijeme zaustavila sve pogone, pa je postala upitna i sudbina oko 180 tisuća radnika zaposlenih u nekoliko pogona u Rusiji. Gotovo istog dana kada su ministri vanjskih poslova odlučili da će produžiti sankcije Rusiji, Reuters je objavio priopćenje čelnih ljudi AvtoVAZ-a, u kojem se ističe da se proizvodnja zaustavlja zbog problema u opskrbi. Iako nitko u Moskvi to nije službeno potvrdio, jasno je da su sankcije Rusiji izazvale kolaps u jednoj od najvećih tvornica u državi.

Katastrofalnoj godini za rusko gospodarstvo zbog ovakvih slučaja ne nazire se kraj, a kada se tome doda i problem korupcije koja je još uvijek rak rana ruskoga društva, čini se da ruski gospodarski problemi tek počinju. Rusija se na listi indeksa korupcije Transparency Internationala nalazi na 136. mjestu s Kamerunom, Libanonom, Nigerijom i Kirgistanom, ali usprkos tome borba protiv korupcije nikada nije bila prioritet vladajuće kaste u Kremlju. Zato ne treba čuditi podatak koji je prošlog utorka objavilo rusko ministarstvo financija, a po kojemu je inflacija narasla na 15,5 posto, i to u trenutku dok tisuće Rusa svakodnevno ostaje bez posla i dok država pruža sve slabiju zdravstvenu zaštitu svojim stanovnicima.

Usprkos tome Putinova popularnost, ako je vjerovati državnoj televiziji, raste iz dana u dan. Na kraju prošloga mjeseca Putina je podržavalo rekordnih 89 posto stanovnika Rusije, a popularnost mu ne pada ni u većini bivših država Sovjetskog Saveza, čije su ekonomije ovisne o Rusiji. No uskoro bi se i to moglo početi mijenjati jer i te države svakodnevno osjećaju posljedice ekonomske krize u Rusiji, a stanovnici tih zemalja svakim su danom sve siromašniji.

U istočnoj Europi, na području Kavkaza i središnje Azije, praktično su sve bivše sovjetske republike ekonomski tijesno povezane s Rusijom. Armenija, Bjelorusija, Kazahstan i Kirgistan su možda politički neovisne, ali ne i ekonomski. Samo tri baltičke države idu svojim putem u Europskoj uniji, dok se kavkaska republika Gruzija od rusko-gruzijskog rata 2008. godine pokušava nekako osloboditi utjecaja Moskve. Rusija pri tome potiče ekonomsku integraciju ovoga prostora gdjegod može. Carinska unija s Kazahstanom i Bjelorusijom je početkom godine prerasla u Euroazijsku ekonomsku uniju, kojoj je pristupila i Armenija. No njezin početak nije bio pretjerano uspješan i već nakon nekoliko mjeseci postavlja se pitanje hoće li ona opstati. Naime, list Aikakan Šamanak iz Erevana izvijestio je da je zbog slabog rublja izvoz armenskih proizvoda u Rusiju pao za 6,3 posto.

Na ovu situaciju puno optimističnije gleda moskovska Akademija znanosti bliska Kremlju. “Pad rublja nema utjecaja na izvoz u Rusiju”, tvrdi se u izvještaju nekoliko ekonomista specijaliziranih za Zajednicu neovisnih država, koju čini politički i ekonomski savez 12 bivših sovjetskih republika. “Armenska proizvodnja, prije svega izrada nakita i strojarska industrija, ima korijene u Rusiji i to u obliku ruskog kapitala”, tvrde ruski ekonomisti i zaključuju da će se trenutne turbulencije zajedničkog gospodarskog prostora brzo smiriti. Međutim, nedvojbeno je da su posljedice krize dramatične na tržištu rada država u regiji.

Nadničari i radnici na gradilištima u ruskim velegradovima tradicionalno dolaze iz država srednje Azije. Oko pet milijuna Tadžikistanaca, Kazahstanaca, Kirgistanaca i Uzbekistanaca do sada je radilo na ruskim gradilištima i tržnicama te u ugostiteljstvu. Po procjenama ruskoga Ureda za useljavanje, sljedećih godinu dana i do 70 posto njih ostat će kod kuće, a slabi rubalj i recesija u Rusiji uništavaju tržište i za nekvalificiranu radnu snagu. Sada novac ovih gastarbajtera nedostaje u njihovim domovinama, državama srednje Azije. Novčane doznake iz Rusije do sada su činile čak trećinu bruto domaćeg proizvoda Kirgistana i, po procjenama Svjetske banke, čak polovinu BDP-a Tadžikistana. Zbog takve situacije mnoge obitelji u srednjoj Aziji našle su se preko noći pred bankrotom.

Samo naftom bogati Kazahstan i Azerbajdžan mogu donekle kompenzirati posljedice krize, iako pad cijene nafte i njih snažno pogađa i opterećuje državne rezerve. No sirova nafta ostaje konkurentna roba na svjetskom tržištu, ali to je roba koju druge ruske susjedne zemlje nemaju. Mnoge od njih stoga polako shvaćaju kako moraju “platiti ceh” za političke eskapade i greške Rusije i zato se sve više u fokus vraća tema gospodarske ovisnosti o nekadašnjoj velesili, a političari u srednjoj Aziji i na području Kavkaza pitaju se koliko će još potrajati recesija u Rusiji.

Odgovor na to pitanje još nitko ne može dati, ali neki ruski ekonomisti procjenjuju da će se još dugo osjećati posljedice izostalih investicija koje stopiraju oporavka ruskog gospodarstva, čak i kada se sankcije ukinu i kada cijena nafte poraste. Ako se ta procjena pokaže ispravnom, vrtlog ruske gospodarske krize bi mogao uzrokovati socijalne napetosti koje bi prije svega u srednjoj Aziji mogle dovesti do političkih previranja. Radi se o regiji koja graniči s Afganistanom, a u ovom metežu bi, strahuju stručnjaci, gospodarska kriza mogla imati teške posljedice za sigurnost cijele regije.