SANDRO DUJMENOVIĆ 2016.: ’U Finskoj imaju tri do pet sati likovnog odgoja dok se kod nas toliko uči vjeronauk‘

Objavljeno u Nacionalu br. 961, 01. listopad 2016.

Jedan od najpoznatijih muzeja na svijetu, pariški Louvre, za novi vizualni identitet otkupio je tipografiju koju su izradili hrvatski dizajneri Sandro Dujmenović i Marko Hrastovec. Tim povodom Dujmenović je u razgovoru za Nacional objasnio kako su dobili taj prestižni posao, opisao nove projekte na kojima radi i osvrnuo se na položaj dizajna u Hrvatskoj

Kada je počeo raditi za prestižnu londonsko – zagrebačku dizajnersku agenciju Bunch, dizajnirajući za poznate kompanije kao što su Pepsi, Erste Bank, Red Bull, Rolex, Chevrolet, Guinness i druge, Sandro Dujmenović je 2013. iza sebe imao završenu Umjetničku akademiju u Splitu i studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Godinu i nešto dana kasnije pozvali su ga Bruketa & Žinić u svoju agenciju Brlog, gdje radi kao Art Director te je iste godine dobio i prestižnu nagradu EFFIE awards – Agency of the Year. Paralelno sa svim tim poslovima, dvadesetosmogodišnji Dujmenović s prijateljem Markom Hrastovcem razvijao je tipografiju za pariški Muzej Louvre, koja će na kraju s novim vizualnim identitetom agencije Dream On odnijeti pobjedu u jakoj konkurenciji te postati dio novog vizualnog identiteta najpoznatijeg muzeja na svijetu.

Upravo zahvaljujući tom poslovnom uspjehu, Dujmenović i Hrastovec našli su se među nominiranima za ovogodišnju Veliku nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva, dok je početkom ove godine Dujmenović pokrenuo i design studio SDDS (Sandro Dujmenović Design Studio). O tome kako je uopće dobio ideju da im ponudi svoju tipografiju, koliko ga je škola, a koliko dosadašnje iskustvo pripremilo za globalnu dizajnersku scenu, koliko je teško privrednicima u Hrvatskoj danas objasniti važnost dizajna za plasman proizvoda te što bi trebalo poduzeti da se takvo stanje promijeni, Sandro Dujmenović govorio je u intervjuu za Nacional.

NACIONAL: Nominirani ste za Veliku nagradu Hrvatskog društva dizajnera zbog prestižnog posla izrade tipografije za jedan od najvećih svjetskih muzeja, Louvre u Parizu. Kako se uopće dolazi do takvog posla za takvog klijenta?

Francuska agencija Dream On pobijedila je na internom natječaju za cjeloviti vizualni identitet muzeja Louvre. Kako su oni već ranije vidjeli moj portfolio, sjetili su se kostura tadašnje tipografije te su me kontaktirali i zamolili da koriste našu tipografiju. Između ostalog, tu smo osnovnu tipografiju još prije nekog vremena predstavili u jednom magazinu. Poziv je došao dok sam još radio u agenciji kod Brukete i Žinića. Vrlo brzo smo se dogovorili oko principa rada, ugovora i svega ostaloga. Osim toga, pomogao sam im razvijati identitet i primjenu nove tipografije na setu plakat muzeja. Čisto da vidimo kako zajedno funkcioniramo. Kako je premisa tog natječaja muzeja Louvre bila da se logo ne smije mijenjati, bilo je u samom startu teško mijenjati tipografiju bez mogućnosti da se mijenja i logo, međutim, naša tipografija sjajno se uklopila u cijelu priču.

NACIONAL: Znate li možda s kim ste sve bili u konkurenciji i o kojem broju dizajnera je riječ?

Ne, ali bih volio znati tko su ti ljudi koji su ostali iza nas (ha, ha). Nakon nekog vremena Marko i ja čuli smo da su se na natječaj javili i neki poznati pariški dizajneri i agencije, ali ipak smo na kraju pobijedili mi, s agencijom Dream On.

NACIONAL: Jednako je zanimljiva činjenica da ste vi i Marko Hrastovec kao autori te tipografije odlučili istu ustupiti na otkup muzeju Louvre na pet godina, a potom s njom napraviti nešto sasvim drugo. O čemu se zapravo radi?

Imali smo neke planove, ali su nam osnovna ideja i želja ipak bile da ga oni otkupe zauvijek, ako bi to bilo moguće. Za sada je naum da će ga koristiti idućih pet godina, iako bi zapravo bilo nerazumno da se tipografija jednog muzeja kakav je Louvre može za pet godina jednostavno kupiti. Možda bi to bilo čak i sramota za Francusku.

NACIONAL: Koliko teško se sa svojim dizajnom nastalim u Hrvatskoj možete nametnuti na globalnoj dizajnerskoj sceni?

Jako teško, no kada se dese momenti kao što je ovaj s muzejom Louvre ili neki sličan posao kojim se može pokazati dizajn, a pogotovo prezentacija koja je jako bitna, to je već jedan veliki korak. Ja još zapravo i ne pokazujem sve čime se studio bavi jer smo sretno bookirani i jako ponosni na klijente s kojima radimo.

NACIONAL: Koliko vas je školovanje za dizajnera pripremilo za sve kroz što sada prolazite?

Pripremilo me na nekoj osobnoj razini profesionalnog djelovanja. Dobio sam temeljno znanje i temeljno vrijeme da se mogu baviti stvarima kojima se želim baviti. Na vrijeme sam shvatio da se moram uhvatiti stvari koje me zanimaju, koliko god su mi neki profesori govorili da bih morao raditi nešto sasvim drugo. Htio sam raditi stvari koje su me jako zanimale, a tek nakon toga ono što moram raditi. Tako nekako sam shvatio svoje školovanje, što mi se i isplatilo. Ipak su me zvali da se pridružim dizajn studiju Bunch, a potom i Bruketi & Žiniću. U svom studiju sam tek sada počeo raditi sve ono u što su me gurali na faksu, a nisam htio raditi. Tako sada radim stvari koje dosad nisam radio i pokušavam napustiti „comfort zonu“ gdje god je moguće, konceptualno ili stilski. U svom radu nastojim u svakom momentu klijentu donijeti više od onoga što je briefom zatraženo i mislim da, malo pomalo, naručitelji to spoznaju, od client servicea i usluge do samog dizajna i produkcije.

NACIONAL: Koliko vas je iskustvo stečeno u Bunchu i kod Brukete & Žinića pripremilo za posao oko Louvrea?

Jako puno. Čak i više od fakulteta. Naučili su me tom poslovnom segmentu dizajna. Kako napisati ugovor i kako sve to poslovanje složiti u jednu cjelinu. Zato se danas znam postaviti profesionalno i profesionalno komunicirati s klijentima širom svijeta. Okružio sam se suradnicima koji u svojim domenama nadopunjuju moj skill set.

NACIONAL: Pretpostavljam da se to odnosi na vaš design studio SDDS?

Da, design studio koji u nekim momentima naraste u design agenciju. Na početku mi je jako bilo važno da uz sebe imam ljude koji se razumiju u dizajn, ali i u poslovanje vezano uz dizajn. Takva je, na primjer, Sanja Nikolić koja mi jako puno pomaže oko PR-a i u poslovnoj komunikaciji. Kreativnost je esencijalna, no za zdravo poslovanje podrška s pravne i poslovne strane još je bitnija.

NACIONAL: Radili ste do sada već za niz kompanija kao što su Unitas, Pepsi, Erste Bank, Red Bull, Rolex, Chevrolet, Guinness, Diners, Adris, Hrvatski Telekom itd. Postoji li nešto na što ste posebno ponosni?

Osobno me više privlače poslovi za manje klijente koji daju više slobode. Od hrvatskih, svakako Unitas, prilika za projekt kakva se rijetko dobiva. Total design projekt i klijent koji je dopustio da uvedemo Unitas u 21. stoljeće, projekt na kojem je radila sjajna grupa ljudi, partner u designu Marko Mlinarić, fotograf Domagoj Kunić, copywriter Tomislav Palinić… Kreirati novi vizualni identitet, pakiranja, web i web shop te poslovnu komunikaciju klijenta koji ima sto godina tradicije, nešto je sasvim drugo.

NACIONAL: Koliko je teško nagovoriti klijente koji nisu „na ti“ s dizajnom, da će im upravo dobar dizajn pomoći pri plasmanu proizvoda i podizanju rejtinga same kompanije?

Kako vrijeme ide, sve lakše. Naročito otkad smo dobili taj posao s Louvreom, mislim da polako prepoznaju kako možemo pridonijeti, poboljšati poslovanje i rješavati probleme za koje oni sami nisu dovoljno stručni.

 

‘Otkad smo dobili posao s Louvreom mislim da polako prepoznaju kako možemo pridonijeti, poboljšati poslovanje i rješavati probleme za koje oni sami nisu dovoljno stručni’

 

NACIONAL: Vjerojatno rezoniraju: ako su dobri za Louvre, valjda će biti dobri i za nas…

Da, iako se nije ništa bitno promijenilo u našem poslovanju. Ovo nam je ipak dalo vjetar u leđa. Svejedno trošim jako puno vremena i energije na edukaciju klijenata. Na duge staze mi ipak to osigurava i stabilnog klijenta, i klijenta koji me razumije, i klijenta koji je strpljiv, i klijenta kojem je jasno da za neke stvari treba dovoljno vremena.

NACIONAL: Nedavno se vaša agencija SDDS prihvatila jednog velikog posla, i to za tvrtku Unitas kojoj ste napravili kompletan rebranding. Kako je došlo do toga?

Zapravo se to dogodilo na jednom roštilju, kako se nerijetko i događaju takvi susreti i započinju poslovi. Međutim, svejedno nismo taj posao dobili baš olako. Morali smo se natjecati i s velikim imenima i poznatim studijima. Imali smo prednost zbog te neke mladalačke energije koju posjedujemo. Došli smo na prezentaciju s 30 stranica i rekli da im sve to možemo napraviti. Trajalo je, no brzo smo se dogovorili i složili da svi želimo da to izgleda kao da je iz Skandinavije. Taj proces trajao je nekoliko mjeseci dok se nismo sve dogovorili, da bi nakon nekog vremena stigao poziv da sklopimo ugovor.

NACIONAL: Interesantno je da ste se kod redizajna Unitasa vratili na sam početak i nastanak tvrtke Unitas, koji ste pak spojili s vremenom u kojem je svijetom dizajna dominirao Bauhaus. Dosta hrabar potez, to vraćanje unatrag, s kompanijom koja želi moderan rebranding i novi proboj na tržište?

Unitas počinje kada i Bauhaus, što nam je dalo ideju da to povežemo. Na početku smo proučavali i Unitas i sve o Bauhausu ispočetka. U posljednjih sto godina bile su dvije verzije njihova logotipa, ali se nisu puno mijenjale. Ni ovaj novi logo koji smo mi napravili nije puno drugačiji. Minimalna promjena, ali ipak novi logo i što je još bitnije, novi vizualni identitet. Vizualni identitet nije samo znak i logotip, nego svaka instanca vizualne komunikacije onoga što čini i činit će Unitas. Imaju stotine različitih pakiranja pa smo smislili da to isto pakiranje njima bude jeftino za dugoročno održavanje u proizvodnji, a nama dobro rješenje. Potom smo shvatili da Unitas raspolaže s preko 300 fenomenalnih boja, nakon čega smo sklopili sve komadiće slagalice i napravili dizajn i rebranding cijele tvrtke.

NACIONAL: Koliko vam je važno kada sklapate ugovor s nekim klijentom, da je u pitanju tvrtka koja nije stvorena na temeljima sumnjiva kapitala?

Za sada i radimo samo s klijentima kojima je poslovna etika jako bitna. To se reflektira onda i u našem radu i pristupu. Polako ulazimo u fazu da možemo odbiti projekte koji nam se čine da svojom filozofijom ne pripadaju outputu studija. Poklopilo se da firma kao što je Unitas, koja zapošljava 400 do 500 ljudi, pazi na radnička prava, pazi na ekologiju, etičke standarde itd. Volio bih da do kraja radnog vijeka radimo isključivo s takvim klijentima.

NACIONAL: Već niz godina dizajneri u Hrvatskoj se bune zato što privrednici nikako da shvate koliko je dizajn važan za plasman proizvoda. Što je potrebno napraviti da bi se to promijenilo?

Ljudi koji se bave ekonomijom i znaju svoj posao, razumiju koliko je dizajn važan. Ono što nama treba jest kolegij o dizajnu na ekonomskim i menadžerskim fakultetima, no ne samo na fakultetskoj razini, kada više manje već imamo definiranu svijest i stavove prema okolini. Od osnovnoškolskih dana bitno je učiti o vizualnoj kulturi i shvatiti što nam serviraju mediji, politika ili drue interesne sfere. Mislim da je to ključno. Navodno se razmišlja o tome. U Finskoj u školama imaju tri do pet sati likovnog odgoja i vizualne kulture, dok se kod nas otprilike toliko uči vjeronauk. Vizualna komunikacija je jako bitna.

NACIONAL: Trenutačno radite na vizualnom identitetu za jedno maslinovo ulje iz Istre. O čemu se radi?

To je upravo u produkciji i trebalo bi uskoro biti gotovo, a radi se o ulju Perdisacco iz Bala u Istri, koje je upravo ovih dana uvršteno u Flos Olei, prestižni vodič najboljih maslinovih ulja iz cijeloga svijeta za 2017. godinu, što nam je posebno drago. Uskoro ćete moći vidjeti o čemu se zapravo radi. Radim također i jedan zanimljivi dizajn za One Luxury Suites u Zadru. Riječ je o ljudima koji su shvatili u čemu je kvaka u hrvatskom turizmu. Došli su do zaključka da im neće srednji sloj turista donijeti napredak, već su odmah počeli ciljati na klijente veće platežne moći. Smislili smo koncept dvaju apartmana, ime i kompletan vizualni identitet te signalizaciju apartmana koja je u skladu sa zadarskom okolinom.

NACIONAL: Je li točno da biste se kroz dizajn htjeli više orijentirati prema turizmu?

Da, i to hotele. Bilo je već nekih razgovora i nadam se da će se uskoro i realizirati neki poslovi.

NACIONAL: Je li po vama potrebno da se hrvatski turizam objedini kroz neki zajednički brending?

Ne vjerujem u univerzalno brendiranje jer kako zajedno brendirati Dalmaciju, Istru i Dubrovnik? Meni je jako drago što su svi novi hoteli shvatili koliko su važni komunikacija s gostima i brendiranje – i sve bolje izgledaju. Istra to dobro radi. Postoji već hrvatski turistički brend, a to je ‘’Croatia, Full of life“, to je jedan dobar korak naprijed, kako god inkrementalan bio.

NACIONAL: Bi li trebalo poraditi na samom brendiranju Hrvatske u svijetu?

Sigurno bi trebalo na tome poraditi jer inače nećemo ići naprijed. To nije stvar samo brendiranja, to je zapravo stvar marketinga. Pitanje je što mi zapravo želimo. Ove godine je bilo više od deset posto turista više, ali promet nije porastao. Zašto? Hrvatska je trenutno top destinacija u svijetu, ali nam dolaze gosti srednje ili niže platežne moći. Slika je bitna, no ako mi ne ispunimo ono što obećamo, ne možemo ići naprijed. Mi bismo i dalje htjeli da nam gosti ne dođu, ali da nam pošalju pare. To tako ipak ne ide.

Komentiraj