Natalia Gryschenko i Ljudmila Voloshina govore kako će radom u udruzi SVOJA pomagati sunarodnjacima koji su ostali bez domova nakon ruske invazije na Ukrajinu, a smješteni su u Zagrebu i ostalim većim gradovima u RH

Preko osamdeset posto ukrajinskih izbjeglica u Hrvatskoj čine djeca i žene. Izbačeni iz svoje države zbog rata koji niti su započeli niti su mogli spriječiti, prisiljeni su krenuti iz početka u nepoznatoj zemlji. Činjenica jest da Ukrajincima nije lako ma gdje već bili. Koliko god u Hrvatskoj bilo slobodnih radnih mjesta i dobronamjernih tvrtki, jezična i kulturna barijera nije zanemariva.

Udruga SVOJA osnovana je 29. srpnja ove godine. Istoga dana Zagreb News razgovarao je s voditeljicom udruge Nataliom Gryschenko i Ljudmilom Voloshinom, tajnicom ukrajinske ambasade u Hrvatskoj i jednom od preostalih troje trenutnih članova, uz Irynu Mamchur i Tetianu Chernyshovu. SVOJA je nastala iz fraze „biti svoja“, samostalna i snažna žena – samostalan i snažan ukrajinski narod u Hrvatskoj. Četiri članice udruge žele pružati pomoć na svim razinama, od obrazovanja do zapošljavanja i pronalaska smještaja.

„SVOJA je udruga i asocijacija. Imamo tri polja rada: pomoć sa zapošljavanjem, pomoć s obrazovanjem i pružanje informacija za ukrajinske izbjeglice. Dajemo odgovore na najvažnija aktualna pitanja kao što su prosječna plaća, pronalazak posla, kako uopće iznajmiti stan… Danas, 29. srpnja, službeno smo postali udruga, ali radimo kao volonterke već dva mjeseca. Došli smo u Hrvatsku i počeli već onda raditi to što udruga radi danas. Sve četiri smo shvatile da bismo se trebale udružiti i raditi zajedno na višoj razini kako bismo mogle pružati pomoć za još više osoba“, rekla je za Zagreb News Natalia Gryschenko koja je najviše poteškoća u početku imala sa zaposlenjem svog sina.

U početku je SVOJA pripremala životopise za zaposlenje Ukrajinaca u Ledu. Dvadeset životopisa su pripremile, a neki od njih su dobili posao. Samo u srpnju udruga je pomogla u tome da preko pedeset osoba pronađe posao. Mnogo izbjeglica je visokoobrazovano tako da im udruga pomaže i s osnivanjem vlastitih privatnih tvrtki. Trenutno otprilike 20 Ukrajinaca i Ukrajinki želi u Hrvatskoj započeti samostalan biznis. Žele pokazati „dodatnu vrijednost“ koju ukrajinski narod može pružiti Hrvatskoj.

Udruga je općenito već radila brojne prijevode. Uz životopise, izrađivali su se i prijevodi članaka za Plavi ured i mrežne radionice za ukrajinske migrante. Ne žele tu stati, već će u skoroj budućnosti pokrenuti tečajeve hrvatskog jezika za ukrajinske izbjeglice. Daljnja suradnja bila bi i moguća s HZZ-om gdje bi uspostavili kratke tečajeve za početak nove karijere. Primjerice, polaznici bi se kvalificirali za niskorangiranu poziciju u informatičkom sektoru.

„Za sada smo aktivne samo u Zagrebu, ali u budućnosti želimo isplanirati sastanke s Ukrajinkama i Ukrajincima u drugim dijelovima Hrvatske. Razumijemo da je mnogo njih u drugim gradovima poput Splita, Varaždina i Rijeke. Svaki hrvatski grad zapravo ima ukrajinske izbjeglice kojima hitno trebaju informacije i pomoć“, naglasila je Natalia Gryschenko.

Tvrtke i ljudi vrlo su susretljivi. Mnogi žele pomoći i dati doprinos, mnoge tvrtke žele ponuditi radna mjesta, ali jednostavno ne znaju kako i gdje to izložiti. Poteškoće uvijek postoje, ali se mogu zajedničkim radom prebroditi, stoga je SVOJA i započela s radom. Hoće li izbjeglice ovdje ostati ili se vratiti svojim domovima u Ukrajini, teško je reći. Neki su ostali bez svega, poput članice Tetiane. Sve će se vidjeti s vremenom. U Zagrebu i Hrvatskoj trenutno im je lijepo i blisko onome što su imali u svojoj domovini.

Ljudmila Voloshina se prije jedanaest godina zbog ljubavi doselila u Zagreb. Danas je tajnica u ukrajinskoj ambasadi i Ukrajinskoj zajednici grada Zagreba. Prvo je krenula s radom u promociji ukrajinske kulture na našim prostorima, dok se sada više bavi temom rata u rodnoj državi i pružanjem pomoći svojim sunarodnjacima u novoj državi.

„Ambasada u biti pomaže na državnoj razini. Razgovaramo s državnim službama u Hrvatskoj da se izbjeglicama u najvećoj mogućoj mjeri sve olakša. Moja je uloga više ljudska. Kao tajnica s ljudima imam najviše posla. Ukrajinci me zovu i ja ih uputim dalje, bilo to direktno na ambasadu ili na neku drugu državnu službu. Ambasada ne može sama raseljavati ljude, a državne službe isto tako ne mogu sve. Ja tamo sakupljam informacije i te neke dodatne probleme onda s curama tu u SVOJA-i dalje pokušavam riješiti“, objasnila je Ljudmila Voloshina

Ambasada je za sada više nego zadovoljna potporom koju dobiva od hrvatske države. Odgovori i reakcije na zahtjeve i molbe brzo stižu. Budući da Hrvatska ima puno iskustva s ratom tijekom 90-ih, trenutno dolazi do razmjene iskustva s Ukrajinom.

„Ne znam susrećemo li se s kakvim problemima. Za pozitivno mogu brzo odgovoriti… Najveći problem je možda ipak u zapošljavanju. Zato to pokrivamo nekim drugim resursima kao što je SVOJA i drugim organizacijama koje sa strane rade. Time pokušavamo progurati ono što još ne možemo državno i zakonski. Zakon je zakon i po njemu se jednostavno mora raditi. Ne možemo jednom molbom mijenjati Hrvatsku i njezine zakone. Ali to opet nije problem ambasade – to je problem onih ljudi koji ovamo dolaze“, zaključila je Ljudmila Voloshina.