Objavljeno u Nacionalu br. 571, 2006-10-24

Naglo poboljšanje odnosa Hrvatske i SAD-a ima i vrlo zanimljivu i dosad nepoznatu dimenziju, koja rječito pokazuje da je područje nekadašnje Jugoslavije zbog novih tajnih procesa ponovno iznimno strateški značajno za SAD. I ta nova globalna dimenzija objašnjava zašto je hrvatski premijer Ivo Sanader prošlog tjedna u Washingtonu primljen na tako visokoj razini kao nikad nitko prije njega iz Hrvatske.

Naglo poboljšanje odnosa Hrvatske i SAD-a ima i vrlo zanimljivu i dosad nepoznatu dimenziju, koja rječito pokazuje da je područje nekadašnje Jugoslavije zbog novih tajnih procesa ponovno iznimno strateški značajno za SAD. I ta nova globalna dimenzija objašnjava zašto je hrvatski premijer Ivo Sanader prošlog tjedna u Washingtonu primljen na tako visokoj razini kao nikad nitko prije njega iz Hrvatske. Primili su ga predsjednik George W. Bush, potpredsjednik Dick Cheney, šefica State Departmenta Condoleezza Rice i ministar obrane Donald Rumsfeld, četvero najmoćnijih ljudi SAD-a, a time i svijeta. Svi su oni bili jako zainteresirani za razgovore sa Sanaderom jer se u američkom vrhu procjenjuje da bi Hrvatska uskoro mogla imati značajnu ulogu u stabilizaciji sigurnosti na područjima nekadašnje Jugoslavije, gdje bi se – prema američkim procjenama – situacija mogla pogoršati zbog Irana. U Washingtonu procjenjuju da bi na Balkana ponovo mogli planuti ratni sukobi te mu hitno treba pouzdan partner na kojeg se može osloniti. A pouzdani partner u toj problematičnoj regiji od svih zemalja može mu biti jedino Hrvatska.

Hrvatska je, smatraju u SAD-u, znatno odmakla u reformama, jedina je stabilna zemlja s područja nekadašnje Jugoslavije koja još nije potpuno euroatlantski integrirana, ekonomski je dovoljno čvrsta da može biti oslonac američke politike u ovoj regiji. Američke vojni i obavještajni analitičari procjenjuju da postoji stanovita opasnost od ponovnog izbijanja rata na Balkanu na temelju saznanja o naoko neobičnom, ali zapravo logičnom savezništvu koje se počelo stvarati. Malo tko u svijetu o tome javno govori, ali prije devet mjeseci o njemu je – možda i nesmotreno – objavljena jedna iznimno značajna novinska vijest, koja je potom energično demantirana.
U ponedjeljak 23. siječnja ove godine iranska državna novinska agencija IRNA objavila je tu zanimljivu i – po američkom mišljenju – važnu vijest iz Teherana. Vijest u cijelosti glasi:

“IRAN I SRBIJA POTPISALI SPORAZUM O SIGURNOSTI
Teheran, 22. siječnja, IRNA
Iran – suradnja – Srbija
Prvi zamjenik premijera Parviz Davoudi odobrio je u nedjelju privremeno potpisivanje sporazuma o suradnji u sferi sigurnosti između vlada Irana i Zajednice Srbije i Crne Gore. U odgovoru na prijedlog ministarstva unutarnjih poslova tajništvo vladina savjeta za širenje informacija i kabinet odobrili su ministarstvu informacija da nastavi proceduru i privremeno potpiše taj sporazum. Taj je potez u skladu s člankom 2 zakona o utvrđivanju i potpisivanju međunarodnih ugovora iz 1992. godine.”

Ta je vijest u obavještajnim krugovima pobudila golemo zanimanje, jer je otkrila da su Srbija i Iran dogovarali sigurnosne aranžmane kad je već znatno ojačao američki pritisak na Iran zbog njegova vojnog nuklearnog programa i američke sumnje da Iran proizvodi atomsku bombu, kad su zapadne zemlje počele organizirati političku blokadu i najavile vojni pritisak na Iran. Iz te vijesti ne može se otkriti o kakvim je sigurnosnim aranžmanima riječ, je li posrijedi samo razmjena obavještajnih podataka, doprema oružja ili čvršće vojno savezništvo. Nagađalo se i da je Iran bio posebno zainteresiran za srbijanska iskustva iz rata za Kosovo 1999., posebno u vezi s napadima NATO-ova zrakoplovstva, alii da je riječ o mnogo širem i čvršćem aranžmanu.

Ta je vijest za beogradsku vlast bila vrlo neugodna, jer su se očito Beograd i Teheran dogovorili da se o tajnim razgovorima o sigurnosnoj suradnji šuti, a Teheran se toga nije držao. Zbog toga je beogradska vlada na tu vijest nervozno reagirala te je preko novinske agencije Tanjug demantirala već sljedećeg dana, 24. siječnja:

“SPR: SiCG – MINISTARSTVO – IRAN
BEZ OSNOVA TVRDNJE O SIGURNOSNOM SPORAZUMU IRANA I SiCG-a
26. 1. 2006. 16:59 Beograd (Tanjug) – Ministarstvo vanjskih poslova Srbije i Crne Gore priopćilo je danas da su neosnovane tvrdnje iranske državne novinske agencije IRNA da su Vlada Irana i Vijeće ministara Srbije i Crne Gore potpisali sporazum u oblasti sigurnosti. ‘Jedino je, i to još u prosincu 2001., potpisan Memorandum o razumijevanju i suradnji u borbi protiv nezakonite trgovine drogama, psihotropnim supstancama i sirovinama’, navelo je ministarstvo.”

Pažljivi analitičari zapazili su da Tanjug niječe samo tvrdnju da su dvije vlade potpisale sporazum o sigurnosti, koji – možda – u tom trenutku i nije bio potpisan s beogradske strane, ali nije zanijekao da su se vodili razgovori o sigurnosnim pitanjima, nije zanijekao da su možda neformalni dogovori o tome i postignuti, dogovori koji su morali zabrinuti Washington, jer se postavlja pitanje kakvi su to sigurnosni aranžmani. Da su se vodili razgovori o sigurnosti, dokazuje jedna ranija vijest iranske novinske agencije iz lipnja 2005.

Tada je IRNA objavila priopćenje o posjetu Iranu zamjenika ministra vanjskih poslova SiCG-a Predraga Boškovića, kojeg je u Teheranu primio iranski ministar vanjskih poslova Kamal Kharrazi. IRNA citira Boškovićevu službenu izjavu u ime njegove vlade kako su “stajališta Irana o regionalnim i međunarodnim pitanjima pozitivna i konstruktivna”. Bošković je Kharrazija, kaže IRNA, “obavijestio o situaciji na zapadnom Balkanu, koja je ušla u novu fazu”. Tijekom dvodnevnog boravka Bošković je s iranskim funkcionarima potpisao dva sporazuma o razumijevanju, ali tada nije bilo objavljeno o čemu je riječ. Zanimljivo je da je ta vijest također izazvala pozornost u SAD-u pa je na nekim američkim internetskim forumima o globalnim vojnim pitanjima već tada bila protumačena kao početak iransko-srbijanskih razgovora o široj vojnoj suradnji u vezi s Kosovom. Da su se u međuvremenu odnosi između dvije zemlje intenzivirali, vidi se i po jednoj sasvim nedavnoj vijesti. Prošlog mjeseca u Beogradu je bila jaka iranska trgovinska delegacija kako bi operacionalizirala dogovor prema kojem je Iran Srbiji dao trgovinski kredit od 39 milijuna dolara. O tome je također izvijestila IRNA. Američke obavještajne službe nedvojbeno su pažljivo analizirale pomake u odnosima Srbije i Irana, pokušale zaključiti što oni znače te zaključile da su mogući vrlo različiti budući scenariji iransko-srbijanske suradnje, čak i neki zlokobni, koji se odnose na područje nekadašnje Jugoslavije. Prema informacijama koje je Nacional dobio od ljudi bliskih američkom State Departmentu, u Washingtonu je nakon vijesti koju je objavila IRNA porasla zabrinutost zbog opasnosti za mir u cijeloj regiji, pri čemu se u prvom redu misli na odnose Srbije i Kosova.

U Wahingtonu se procjenjuje da postoji čak i mogućnost da se taj sporazum odnosi na zajedničko vojno djelovanje Irana i Srbije ako bi SAD krenuo u vojnu akciju protiv Irana da spriječi njegovo nuklearno naoružavanje. Prema tom drastičnom, zlokobnom scenariju, nad istočnim dijelom nekadašnje Jugoslavije ponovno bi se nadvila opasnost od rata, jer bi u toj situaciji Srbija mogla, iskorištavajući američku zaokupljenost ratom s Iranom, vojno intervenirati na Kosovu kako bi ponovno osigurala svoju vojnu kontrolu nad njim. A to bi Iranu jako koristilo, jer bi se za SAD otvorilo još jedno krizno žarište pa bi se smanjio američki pritisak na Iran.

U ovom trenutku američke vojne snage maksimalno su angažirane u raznim dijelovima svijeta. Uz masivan angažman SAD-a u Iraku i Afganistanu, prijeti i moguća eskalacija kriza oko Sjeverne Koreje i Irana zbog njihovih pokušaja proizvodnje nuklearnog oružja. Zaustavljanje tih zemalja u toj zamisli jedan je od prioriteta američke vanjske politike i vojne doktrine. Bude li se SAD u bliskoj budućnosti morao razračunati s Iranom i Sjevernom Korejom, nikako mu ne bi odgovaralo otvaranje i pete fronte – na Kosovu. U Washingtonu se sporazum Beograda i Teherana, o kojem je IRNA izvijestila u siječnju, vrlo ozbiljno shvaća. Prema procjenama Washingtona, u trenutku kad SAD napadne Iran, prema sporazumu potpisanom 22. siječnja o sigurnosnoj suradnji između Teherana i Beograda, Srbija bi mogla napasti Kosovo, sigurna da SAD na to neće moći vojno odgovoriti. SAD na Kosovu ima veliku vojnu bazu “Bondsteel“, jednu od najvećih u Europi, ali ona sama bez dodatnih vojnih snaga ne bi mogla zaštititi Kosovo.

Zbog toga američka vlada, tvrde vojni analitičari, preventivno počinje stvarati novu sigurnosnu strukturu u ovom dijelu svijeta, kako bi pokazala zainteresiranost za njega, ali i kako bi raznim političkim i vojnim mjerama ojačala svoj položaj. Zato joj je potreban pouzdan partner u regiji, a to jedino može biti Hrvatska. Ta izgradnja jačeg sigurnosnog sustava u ovom trenutku ima prvenstveno političku dimenziju, jer se u Washingtonu procjenjuju da je spomenuta eventualna prijetnja američkim interesima na ovom području još u sferi politike. Washington najviše zabrinjavaju srpski radikali, koji prijete da će u dogledno vrijeme preuzeti vlast u Srbiji nakon što pobijede na najavljenim parlamentarnim izborima, a njihovi vođe otvoreno govore kako Kosovo treba braniti i vojnim sredstvima.

Washingtonu u takvoj situaciji Hrvatska treba kao pouzdan partner preko kojeg će moći politički utjecati na razvoj događaja. Zasad je osnovna molba, odnosno zahtjev koji Washington upućuje Zagrebu da se Hrvatska ni na koji način ne miješa u odnose Srbije i Kosova, nego da to prepusti međunarodnoj zajednici, koja smatra da bi do kraja godine mogla riješiti problem statusa Kosova, odnosno da će biti donesena odluka kojom će Kosovo postati neovisna država s ograničenim suverenitetom i kojom godinom počeka. Molba Washingtona Zagrebu da se ne miješa u probleme Kosova odnosila se prvenstveno na predsjednika Stipu Mesića koji nikada nije krio da ima vrlo dobre odnose s albanskim vlastima i u Tirani i u Prištini.

Komentiraj