Sabotaža skromnog astronauta: Kako je Neil Armstrong srušio NASA-ine snove

 

Objavljeno u Nacionalu br. 715, 2009-07-28

NAKON 2011. američka administracija nema više planova za nova svemirska istraživanja, na što ih je čelništvo NASA-e pokušalo potaknuti proslavom 40. obljetnice slijetanja na Mjesec; proslava je propala kad se na njoj odbio pojaviti samozatajni prvi čovjek na Mjesecu, Neil Armstrong

Ovih je dana obilježena 40. godišnjica osvajanja Mjeseca, događaja kada je prvi čovjek – bio je to američki astronaut Neil Armstrong – stupio na površinu Mjeseca. Američka agencija za svemirska istraživanja NASA mnogo je očekivala od te proslave jer NASA prolazi kroz jedno tranzicijsko razdoblje tijekom kojeg će se odrediti njena sudbina. Približava se kraju program svemirskih letova uz pomoć letjelica space shuttle, pa će posljednja letjelica u svemir ići 2011. godine, kada će biti iscrpljeni resursi i tri preostale letjelice više neće biti u funkciji. Ne postoji novi projekt letenja u svemir koji bi nadomjestio program space shuttlea, jedino se govori o nekom mogućem programu novih letova do Mjeseca, ali tek za više godina. Zbog toga će se aktivnosti NASA-e u sljedećem razdoblju značajno smanjiti, smanjit će se i budžet, i ljudstvo. Vodeći ljudi NASA-e pokušali su pridobiti ljude iz nove administracije predsjednika Baracka Obame za nove projekte, ali Obama nije odviše zainteresiran da se u tako nešto ulaže veći novac, tim više jer i u američkoj javnosti nema većeg zanimanja za to. Upravo je to bio razlog što su u NASA-i bili odlučili senzibilirati širu američku javnost za svoj rad. Tražili su načine kojima bi uvjerili javnost kako je istraživanje svemira ne samo jedna važna, nego i slavna stvar, te podsjetiti i na činjenicu da su za SAD ranija istraživanja svemira bila važna i zbog nacionalnog ponosa i prestiža.

Vodećim ljudima NASA-e učinilo se da se upravo sada pruža odlična prilika da podsjete na to, u sklopu obilježavanja četrdesete godišnjice sigurno najspektakularnijeg događaja u povijesti svemirskih istraživanja, a to je bilo iskrcavanje prvih ljudi na Mjesec. Naime, navečer po europskom vremenu, 20. srpnja 1969. godine, na Mjesec se spustila američka svemirska letjelica, a iz nje je šest sati kasnije na površinu Mjeseca izašao mladi američki astronaut Neil Armstrong i izrekao slavnu rečenicu: “Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo”. Za njim je na površinu Mjeseca izašao i njegov kolega Buzz Aldrin. Oni su proveli na površini Mjeseca dva sata i 36 minuta. Bio je to događaj koji su u izravnom televizijskom prijenosu pratile milijarde ljudi, najveći mogući spektakl i trijumf ljudske znanosti i tehnologije. Njih dvojica zajedno s kolegom Michaelom Collinsom, koji ih je u vrijeme šetnje Mjesecom čekao u drugoj letjelici u orbiti oko Mjeseca, vratili su se nekoliko dana kasnije trijumfalno na Zemlju. Sada su vodeći ljudi NASA-e željeli podsjetiti na taj događaj nizom raznih manifestacija. No, planove je agenciji pokvario čovjek koji je ostvario njen ondašnji najambiciozniji plan – prvi izlazak čovjeka na površinu Mjeseca – sam Neil Armstrong. On u ovim proslavama nije želio sudjelovati. Jedva su ga nakon mnogo muka nagovorili da se pojavi u Washingtonu u Nacionalnom zrakoplovnom i svemirskom muzeju na centralnoj proslavi godišnjice te tamo održi sasvim kratki govor. Pristao je i da s preostalom dvojicom sudionika tog povijesnog leta na Mjesec povodom godišnjice posjeti u Bijeloj kući predsjednika Obamu. Bilo je to premalo za bilo kakvo ozbiljnije podsjećanje na događaj, kako su to u vrhu NASA-e planirali, jer bi bez njega sve te proslave bile besmislene. Danas 78-godišnji Neil Armstrong nikada se nije želio eksponirati i praviti važan činjenicom da je upravo on bio prvi čovjek na Mjesecu. “Na tome je u raznim svojstvima tada radilo 400.000 ljudi” – jednom je izjavio – “pa bi bilo sasvim nepravedno da svu slavu preuzmem samo ja.”

Ovakvo njegovo ponašanje je sasvim neobično u današnjem svijetu gdje ljudi i za mnogo manje stvari žele slavu. Neil Armstrong je cijelog svog života bio u mnogo čemu poseban. Rodio se 1930. godine u malom mjestu u američkoj saveznoj državi Ohio u vrlo skromnoj obitelji. Kako je bio skromnih materijalnih prilika, studirati je mogao samo uz vojnu stipendiju. Nakon tri godine studija otišao je na službu u ratnu mornaricu, gdje je postao pilot specijaliziran za službu na nosačima aviona. Nakon završetka ovog dijela vojne službe vratio se studiju, a nakon još dvije godine što ih je proveo na Sveučilištu Južne Kalifornije, prijavio se za pokusnog pilota te sudjelovao u prvim letovima nadzvučnih aviona. On je 1957. godine odabran u širu ekipu astronauta, no aktivan astronaut postao je kada se krenulo s programom “Gemini” kada su po dvojica astronauta letjela u orbitu oko Zemlje. Tako je on prvi put letio u svemir u ožujku 1966. godine u letjelici “Gemini 8” zajedno s kolegom Davidom Scottom. Kad se krenulo s programom “Apollo”, koji je trebao odvesti prvog čovjeka na Mjesec, našao se među astronautima za taj program.

Kasnije je bilo mnogo priča o tome zašto je upravo on bio izabran da bude prvi čovjek koji će izaći na površinu Mjeseca. U početku se činilo da će za to biti izabran njegov kolega Aldrin, koji je imao nešto više svemirskog iskustva, ali je na kraju ipak odlučeno da Armstrong prvi izađe na površinu mjeseca, jer je procijenjeno da je “hladnokrvniji od Aldrina i ima manji ego”. Tako je Armstrong tog povijesnog 21. srpnja 1969. godine na Mjesec izašao prvi, a Aldrin iza njega. Sva su trojica sudionika leta “Apolla 11” nakon uspješnog pothvata slavljeni kao heroji. Armstrong je prvih tjedana zajedno s dvojicom kolega sudjelovao u raznim proslavama i svečanostima tog fantastičnog pothvata, ali mu je vrlo brzo toga postalo dosta. Jako mu je smetalo što su ga svugdje opsjedali ljudi, tražili autograme, molili da se s njim fotografiraju, postavljali mu kojekakva pitanja. Nije se nigdje mogao kretati a da se oko njega ne okupi gomila. Opsjedali su ga i mnogi poduzetnici nudeći mu razne poslove. Bilo je i mnogo komercijalnih ponuda, da reklamira kojekakve proizvode, da napiše memoare, da drži predavanja, da daje autograme. Uvjeravali su ga da bi tako mogao zaraditi ogroman novac, da bi začas mogao postati milijunaš.

No, on je sve to odbio. Bio je zgrožen kada je vidio kako su drugi bez njegove dozvole počeli komercijalno koristiti ili pak zloupotrebljavati njega i njegov odlazak na Mjesec. Rijetki autogrami koje je davao u tim prvim tjednima proslava počeli su se preprodavati na velikom američkom tržištu autograma za ogroman novac. Zgrozio se posebno kada je saznao da je jedan frizer, kod kojeg se u Ohiju išao šišati, njegovu kosu prodao za tri tisuće dolara nekom kolekcionaru. I zbog tih događaja povukao se sljedećih mjeseci potpuno iz javnosti, te potom napustio i NASA-u, te odlučio da na jednom malom sveučilištu u svojoj saveznoj državi Ohio bude profesor na odjelu za svemirsko inženjerstvo. To je radio osam godina, a nakon toga je prihvatio ponude da bude u nadzornim odborima pojedinih kompanija. No, i dalje se u javnosti držao krajnje diskretno, sasvim drukčije od svojeg kolege Aldrina, koji je nakon što je napustio NASA-u zarađivao veliki novac pišući memoare, nastupajući u medijima, držeći predavanja, uživajući u slavi.

Kada se ovih dana počelo govoriti o proslavi 40. godišnjice leta na Mjesec, iz NASA-e su kontaktirali Armstronga da ga nagovore da i on u tome svemu sudjeluje. On je pristao samo na spomenute dvije stvari. Na glavnoj proslavi održao je kratak 15-minutni govor, ali je odbio sve zahtjeve da daje dodatne izjave ili intervjue, te da se dodatno fotografira. Za osvajanje Mjeseca rekao je da je to bio “izvanredan nacionalni pothvat” koji je “ostavio trajno nasljeđe društvu i povijesti”. Potom je dodao: “Mogli smo naš vlastiti planet vidjeti iz daljine, a ta perspektiva je učinila da smo na drukčiji način počeli razmišljati o našem značenju. Djeca nadahnuta uzbuđenjem svemirskog putovanja počela su shvaćati čudo znanosti, ljepotu matematike i preciznost inženjerstva. Bilo je dobro sudjelovati u ‘Apollu’.”
Potom su Armstrong, Aldrin i Collins otišli do Obame koji ih je nazvao “stvarnim američkim herojima”. On im je rekao da su ljudi “zahvalni svima vama za ono što ste učinili”. Pohvalio ih je što su na toj misiji pokazali “herojstvo, mirnoću pod pritiskom i dostojanstvo”. No, Obama nije ništa rekao o eventualnim budućim misijama NASA-e, samo je dodao da je uvjeren da će NASA “i dalje ispunjavati svoju ulogu kao izvor nadahnuća”.

I zbog te hladne izjave Obame o budućnosti svemirskih istraživanja, u NASA-i su razočarani kako je ta proslava prošla. Ima onih koji su u tom kontekstu i nezadovoljni činjenicom da se zbog svog stava sam Armstrong u sve to nije jače uključio. U NASA-i su uvjereni da bi proslavu i senzibiliziranje javnosti za svemirska istraživanja mnogo efikasnije organizirali da je i on u tome sudjelovao u većoj mjeri. Možda su prije četrdeset godina pogriješili što nisu odlučili da prvi na Mjesec izađe Aldrin. On se tijekom proteklih godina ponašao sasvim drukčije, uvijek je bio spreman sudjelovati u svim mogućim manifestacijama i proslavama svemirskih letova. Njemu slave i novaca od prošlih pothvata nikada nije bilo dosta. On je nedavno čak izdao na tržištu kompjutersku igru vezanu za osvajanje Mjeseca, a često nastupa u filmovima, pa je čak bio i lik u crtanoj televizijskoj seriji “The Simpsons”.
Zanimljivo je da su neki marketinški stručnjaci ovih dana izrazili mišljenje da bi i sada – 40 godina nakon događaja – Armstrong mogao odmah zaraditi ogroman novac, kada bi to želio. Samo jedna seansa davanja autograma mogla bi mu donijeti nekoliko milijuna dolara.

Trijumf znanosti i tehnologije

■ Ovih dana obilježena je 40. godišnjica osvajanja Mjeseca, trenutka kad je prvi čovjek, američki astronaut Neil Armstrong, stupio na površinu Mjeseca. Bio je to zasigurno najspektakularniji događaj u povijesti svemirskih istraživanja. Tog dana, 20. srpnja 1969., Neil Armstrong je sa svojim kolegama iz svemirske letjelice Apollo 11 na površini Mjeseca proveo 2 sata i 36 minuta, te izgovorio slavnu rečenicu: “Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo”. Taj su događaj, trijumf ljudske znanosti i tehnologije, u izravnom televizijskom prijenosu pratile milijarde ljudi širom svijeta.

Komentiraj

Source:Maroje Mihovilović