Goran Stanzl/PIXSELL

RUSKI ADUT ŠEFA AGROKORA Todorićeva bitka za Lenjingrad

Objavljeno u Nacionalu br. 666, 2008-08-19

Ključni Agrokorovi lobisti u pokušaju kupnje trgovačkog lanca Lenta iz St. Peterburga moćni su ruski prijatelji Vlaste Pavić

Hrvatski koncern Agrokor, po svemu sudeći, ima bolje šanse za preuzimanje ruskog maloprodajnog lanca Lenta od svojih konkurenata u tom projektu, a ako ga uspije preuzeti, bit će to posljedica ne samo najkvalitetnije ponude, nego ponajprije izvrsno odrađenog političkog lobiranja, doznao je Nacional iz poslovnih krugova bliskih utjecajnim ruskim političarima.

Agrokor se za moguće širenje na rusko tržište pomno priprema punih pet godina, a s ambicijama njegova vlasnika Ivice Todorića detaljno su upoznati aktualni ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev i Georgij Poltavčenko, jedan od najbližih suradnika najmoćnijeg čovjeka Rusije Vladimira Putina i njegov osobni izaslanik u Središnjem federalnom okrugu Ruske Federacije. Ivica Todorić susreo se s Georgijem Poltavčenkom prvi put još 2003., zahvaljujući tadašnjoj zagrebačkoj gradonačelnici Vlasti Pavić. Vlasta Pavić ima izvrsne kontakte s najmoćnijim ruskim političarima zbog jednog svog tajanstvenog prijatelja čiji identitet ne želi otkriti. Po njegovoj preporuci ona se u ljeto prošle godine i osobno upoznala s Medvjedevim, koji je tada kraće vrijeme s obitelji boravio na ljetovanju u Hrvatskoj, koje mu je Vlasta Pavić i organizirala.

Tajanstveni ruski prijatelj Vlaste Pavić vrlo je blizak suradnik Vladimira Putina, i Georgija Poltavčenka, Putinova opunomoćenika za središnju Rusiju. Osim toga, vrlo je blizak i samom vrhu Ruske pravoslavne crkve, koja danas ima iznimno važnu ulogu u oblikovanju ruske politike i ogroman utjecaj na zbivanja u ruskom društvu.

Zahvaljujući tom čovjeku Vlasta Pavić je za svoga gradonačelničkog mandata uspjela razviti odlične odnose i s ruskim gradonačelnikom Jurijem Mihajlovičem Lužkovom i s Georgijem Poltavčenkom. Za vrijeme njena mandata Lužkov je posjetio Zagreb tri puta, a Poltavčenko dvaput. Tijekom 2003. Lužkov i Poltavčenko u Zagreb su doveli izaslanstvo od 40-ak istaknutih ruskih poduzetnika, bankara i investitora. Tada je Vlasta Pavić Lužkova i Poltavčenka odvela i u posjet Ivici Todoriću, čelnom čovjeku Agrokora. Kao spretan poslovni čovjek, Ivica Todorić savršeno je razumio kakva mu se prilika otvorila na tom susretu. On je Lužkova i Poltavčenka informirao o tomu kakav je Agrokor koncern, te im već tada najavio ambicije da s vremenom proširi poslovanje i izvan zemalja bivše Jugoslavije. Na tom sastanku najviše se razgovaralo o dvjema temama: o mogućem ulaganju Agrokora u rusku poljoprivredu i o njihovim mogućim akvizicijama u Rusiji kada se za to steknu uvjeti. Istodobno s tim sastankom, dogodio se još jedan sastanak.

Stipe Tojčić, tadašnji zagrebački dogradonačelnik zadužen za gospodarstvo, zajedno s Antom Todorićem, ugostio je dio pristigle ruske poslovne delegacije u Konzumu. I na toj razini ruski su gosti doznali dosta korisnih informacija o Konzumu, ali i o orijentaciji Agrokora prema poljoprivredi. Nije trebalo proći mnogo vremena da nakon toga o tom posjetu bude informiran i Dmitrij Medvjedev, koji je u to vrijeme bio potpredsjednik ruske vlade zadužen za strateške projekte: obrazovanje, zdravstvo, socijalnu politiku, ali i poljoprivredu. Nakon tih prvih kontakata Todorić je i sam boravio u Rusiji, gdje je nastavio razvijati inicijativu mogućeg strateškog širenja svog koncerna. Zapravo je od tog prvog susreta Todorić samo čekao pravu priliku da zakuca na vrata velikog ruskog tržišta.

Prilika mu se pružila u ljeto ove godine, kada su zbog međusobnog razilaženja dvojica dotad partnerski većinskih vlasnika odlučili prodati ruski trgovački lanac Lenta. Riječ je o velikom maloprodajnom lancu sa sjedištem u St. Peterburgu, koji posjeduje 31 hipermarket, a u 2007. je ostvario prihod od 1,56 milijardi dolara. Agrokor se javio kao kandidat za preuzimanje te kompanije, iako nedugo prije toga nije uspio preuzeti turski maloprodajni lanac Migros.

Preuzimanje Lente mnogi su isprva okarakterizirali kao gotovo nemoguć zalogaj za Agrokor, jer su mu konkurenti najveći svjetski trgovački lanac Wal-Mart, europski lider – francuski Carrefour, njemački Metro i još neke jake svjetske kompanije te investicijski fondovi. U Agrokoru smatraju da je organizacijska i menadžerska sposobnost u maloprodaji njihov adut pred ostalim zainteresiranima za kupnju Lente. Da Agrokor nije bez šansi u tom projektu pokazalo se i početkom kolovoza, kada se Todorićev koncern nedavno našao u završnom krugu najozbiljnijih kandidata za preuzimanje Lente. Osim Agrokora, ti su kandidati još američki Wal-Mart, francuski Carrefour, te finski Kesko. Neslužbeno se špekulira da su preostali kandidati predali ponude vrijedne između 1,4 i 2 milijarde dolara.

Ekonomski analitičari Hypo Alpe Adria banke nedavno su vrijednost Lente procijenili na 880 milijuna eura, bez premije za preuzimanje. Procijenili su i da je Agrokor sposoban sam preuzeti Lentu, jer su vrijednost Agrokora procijenili na 1,3 milijarde eura, na temelju 110 milijuna eura, koliko je 2006. za 8,3 posto udjela u Agrokor uložila Europska banka za obnovu i razvoj. Preostali kandidati do početka rujna imaju vremena za davanje svojih konačnih ponuda za preuzimanje 89 posto Lente. Preostalih 11 posto Lente u vlasništvu je Europske banke za obnovu i razvoj. Više je faktora koji će odlučivati tko će na kraju preuzeti Lentu, potvrdili su Nacionalu iz upućenih poslovnih krugova. Neki čak tvrde da bi Agrokoru u prilog mogla ići i činjenica da je, kao i u slučaju Lente, suvlasnik Agrokora Europska banka za obnovu i razvoj.

Tvrdi se i da američkom Wal-Martu nikako ne pomaže zaoštravanje političkih odnosa između SAD-a i Rusije vezano uz sukob u Gruziji. U normalnim tržišnim ekonomijama, a posebice u slučajevima kada se prodaju privatne kompanije, u prvom redu bi se trebala procjenjivati visina financijske ponude. Međutim, to u Rusiji ne mora nužno biti tako, jer ondje utjecaj politike na neke poslovne procese koji se smatraju strateški važnima zna biti vrlo velik.

Ivica Todorić itekako je svjestan takvog poslovno-političkog konteksta. Zato ne začuđuje to što je mnogo uložio u diskretnu komunikaciju s utjecajnim ruskim političarima, što je katkad činio sam, a pokatkad uz pomoć spretnih poslovnih savjetnika kojima se okružio. Ti su se neformalni, ali intenzivni kontakti nastavili i proteklih tjedana. U Agrokoru su ovog mjeseca planirali ponovni susret s Georgijem Poltavčenkom. Bilo je najava da bi on mogao dio svoga godišnjeg odmora diskretno provesti u Hrvatskoj, baš kao i prošle godine Dmitrij Medvjedev, te su u Agrokoru napravili sve potrebne predradnje kako bi se tada Poltavčenko i Ivica Todorić sastali. Međutim, to se po svemu sudeći neće dogoditi jer Poltavčenko ove godine najvjerojatnije neće ljetovati u Hrvatskoj, doznao je Nacional od osoba bliskih Poltavčenku.

Unatoč tomu, prije nekoliko dana u Jutarnjem listu pojavila se informacija da bi Poltavčenko trebao biti gost Ivice Todorića u njegovoj ljetnoj rezidenciji blizu šibenske Rogoznice. Autor tog teksta pozvao se na sugovornika bliskog upravi Agrokora, koji mu je ispričao da su odnosi između Todorića i Poltavčenka vrlo prijateljski, te da je ruski dužnosnik toliko otvoren i neposredan da mu nije problem doletjeti u Hrvatsku i nakon jednog telefonskog poziva. Osobe bliske Poltavčenku Nacionalu su potvrdile da je, ako su ti navodi točni, netko blizak upravi Agrokora pretjerao u opisu odnosa Poltavčenka i Todorića. Njihovi odnosi jesu dobri, ali Poltavčenko sigurno ne bi došao u Hrvatsku na Todorićev telefonski poziv. Neki čak sumnjaju da je tako plasirana informacija objavljena kako bi naštetila Agrokoru u realizaciji preuzimanja Lente.

Bez obzira na ishod ove transakcije, Ivica Todorić neće posustati u namjeri da Agrokor i Konzum postanu svjetski relevantan maloprodajni trgovački lanac. Todorić je početkom ljeta održao sa svojim najužim krugom suradnika značajan sastanak, na kojem su donesene neke načelne strateške odluke vezane uz daljnje širenje Agrokora.

U Hrvatskoj Agrokor namjerava čvrsto sačuvati dominantnu poziciju svojih tvrtki u njihovoj osnovnoj djelatnosti. Tu se prije svega misli na Konzum, Ledo, Zvijezdu te Jamnicu. Agrokor će u Hrvatskoj nastaviti razvijati i druge profitabilne projekte. Odlučeno je da će Agrokor uložiti sve svoje napore kako bi se razvio u najjačeg regionalnog igrača u utakmici u kojoj su mu najveći konkurenti srbijanska Delta, slovenski Mercator i neki drugi strani maloprodajni lanci, za čije se pozicije računa da će jačati ulaskom Hrvatske u EU. U tom kontekstu u Agrokoru osobito važnim smatraju nastavak njihova širenja u Srbiji, te početak širenja na Makedoniju, koja je Agrokoru važna ne samo kao tržište, nego i kao ključna otkupna stanica za povrće i voće. Makedonija bi Agrokoru trebala postati baza za daljnje širenje prema Albaniji i Kosovu. Međutim, Kosovo Agrokoru nije prioritet zbog osjetljivih odnosa Kosova i Srbije.

Na tom se sastanku ponovo analiziralo i moguće povezivanje sa srbijanskom Deltom, o čemu se dosta pisalo. Financijske su institucije na to dobro reagirale, ali je u Agrokoru ocijenjeno da takvo povezivanje nije moguće iz realnih razloga: teško je procijeniti koliko koja tvrtka vrijedi u odnosu na drugu, a još teže pronaći način tko bi, s kojim ovlastima i kako vodio tu tvrtku u budućnosti, posebice zato što su čelni ljudi i Agrokora i Delte još uvijek u punoj snazi. Ta je tema zaključena time što je postignut gospodski sporazum da se Agrokor i Delta u regiji ne sukobljavaju oko širenja.

Na sastanku je ponovo podvučen kao prioritet tzv. veliki iskorak. Prvo se to pokušalo s turskim Migrosom. Agrokor je tu tvrtku htio preuzeti zajedno s investicijskim fondom Blackstone. Dubinsko snimanje Migrosa pokazalo je da je maksimalna cijena koju se trebalo platiti za Migros 2,9 milijardi dolara. Blackstone nije htio platiti 3,3 milijarde dolara, pa Agrokor u tom projektu nije uspio učiniti taj tzv. veliki iskorak. Kako je u kontekstu nastale svjetske ekonomske krize cijena Migrosa pala, ispadanje iz igre za preuzimanje te tvrtke u Agrokoru nikoga nije previše razočaralo.

Nedugo potom, već u prvoj sljedećoj tržišnoj prilici Agrokor je ušao u borbu za preuzimanje ruske Lente. Međutim, na spomenutom strateškom sastanku Todorića i najbližih suradnika odlučeno je da će se pomno pratiti sva zbivanja na ukrajinskom tržištu, ali i na nekim tržištima izvan Europe. Agrokor namjerava pojačati svoju prisutnost u SAD-u, ali i pojaviti se u nekim dijelovima Kine. Agrokorovi menadžeri počeli su snimati i stanje na tržištima maloprodajnih lanaca u sjevernoj Italiji i Bavarskoj, jer ih ta tržišta interesiraju posebice nakon što se Hrvatska priključi EU. U Agrokoru su optimistični i zato što su procijenili da dosad nisu imali ni jednu promašenu investiciju.
Zato bez obzira na svoj visok stupanj zaduženosti smatraju da su vrlo kvalitetna i zdrava tvrtka, koja će se nastaviti širiti do samog ruba svojih financijskih mogućnosti. Sve to Todorić želi napraviti dobrim dijelom kako bi izbjegao da Agrokor u skoroj budućnosti postane nečijom metom za preuzimanje, prije nego što uspije izići iz regionalnih okvira. Hoće li mu epilog borbe za rusku Lentu otkloniti te strahove, moglo bi se vidjeti najkasnije do kraja tekuće godine.

SVAĐA DOVELA DO PRODAJE

Lentu je 1993. u St. Peterburgu osnovao Oleg Žerebcov kao tvrtku koja je kroz veleprodaju opskrbljivala ugostitelje i male trgovce. Pet godina poslije počeo je graditi hipermarkete i samoposluge velike između osam i dvadeset tisuća četvornih metara, a potkraj 2006. Lenta je otvorila i prvi hipermarket u Sibiru – u Novosibirsku i Astrahanu. Tijekom 2004. u vlasništvo Lente ušao je EBRD kreditom od 30 milijuna dolara. Ta je banka dosad Lenti odobrila ukupno 125 milijuna dolara kredita. Dva najveća dioničara, Oleg Žerebcov i Amerikanac August Meyer, zbog svađe su odlučili prodati tvrtku.

GOSPODSKI SPORAZUM

Agrokor i Delta dulje su vrijeme pregovarali o mogućnosti spajanja dviju kompanija. Na kraju je postignut gospodski sporazum da si kompanije međusobno neće otežavati regionalna širenja. Bilo je više objektivnih prepreka koje su otežale te pregovore. Obojica čelnika kompanija su praktično u najvećoj snazi i jaki su autoriteti navikli na samostalno odlučivanje, što je prijetilo da oteža rukovođenje novonastale kompanije u budućnosti.

Komentiraj