Objavljeno u Nacionalu br. 475, 2004-12-21

Na prošlotjednom pokusu zakazao je projektil koji bi trebao postati okosnicom američkog sustava strateške proturaketne obrane: bio je to četvrti neuspjeh nakon devet ispaljivanja koji je pokazao da se SAD ne može obraniti ni od nuklearnog napada Irana, Sjeverne Koreje ili Kine

Prošle je srijede četvrti put u idealnim uvjetima zakazao američki proturaketni štit NMD (National Missile Defense), projekt vrijedan 130 milijardi dolara koji je Americi trebao pružiti zaštitu od ograničenih nuklearnih napada. Najveća sramota za projekt bila je činjenica da raketa uopće nije uspjela poletjeti, jer je ?nepoznata anomalija uzrokovala automatsko isključivanje?. Inače, najkompleksniji dio sustava je bojeva glava EKV (Exoatmospheric Kill Vehicle) predviđena za rušenje raketa na sredini putanje, izvan atmosfere. Iako nema eksplozivno punjenje ova 20 milijuna dolara vrijedan komad metala koji može stati na omanji kuhinjski stol opremljen je senzorima koji omogućavaju pogodak u promjeru od nekoliko centimetara pri ogromnim brzinama. Ukupna brzina EKV-a i rakete pri sudaru iznosila bi 25.000 km/h i oba tijela bi se dezintegrirala. Zbog takve sofisticiranosti dijela opreme je ovakav propust, da raketa niti ne poleti, nevjerojatan i u pravilu se nije događao niti Rusima niti Amerikancima u proteklih dvadesetak godina. Inače, posljednji test je već odgađan više puta, a i svi dosadašnji izvršeni su u idealnim vremenskim uvjetima. Neuspjeh devetog testa, prvog nakon dvije godine izazvao je kaos u američkoj administraciji koja unatoč brojnim neuspjesima i pozivima da se razvoj obustavi, nastavlja graditi proturaketni štit koji ionako ne može zaustaviti ozbiljniji napad. Ovaj neuspjeh, koji je trebao biti poruka Sjevernoj Koreji da zaustavi razvoj nuklearnog oružja dao je velike političke bodove ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. On je posljednje vrijeme uspješno demonstrirao napadačke i obrambene ruske raketne potencijale i agresivno reklamirao rusko oružje u cijelom svijetu. Amerikanci su se 2002. povukli iz sporazuma o antibalističkim raketama iz 1972 i najavili da će izgraditi proturaketni štit, koji ?nije predviđen za zaustavljanje masovnog nuklearnog udara kakav je Rusija sposobna izvesti?. Kažu kako bi unatoč štitu, od 1500 bojevih glava koje Rusi mogu ispaliti, barem stotinjak (u, po Amerikance, najoptimističnijoj varijanti) pogodilo ciljeve i izbrisalo ih sa lica zemlje. Tvrde kako je štit u razvoju kako bi se zaštitili od manjih nuklearnih napada. Prema tim tvrdnjama, ako bi Ameriku napala Sjeverna Koreja sa svojih pet ili šest nuklearnih projektila, zaustavljanje samo jednog od njih proturaketnom obranom značilo bi mnogo. Šest raketa već je razmješteno u bazi Fort Greely na Aljasci, jedna je u zračnoj bazi Vanderberg u Kaliforniji a predviđeno je i razmještanje sustava u Južnoj Koreji.

POČETAK KINESKOG NAORUŽAVANJA Proturaketni sustav najveća je prijetnja Kini, koja mora povećati nuklearni arsenal da bi ostala realna prijetnja SAD-u JURIJ SOLOMONOV, OTAC RUSKIH RAKETA ‘Ni za vrijeme SSSR-a uz neograničena sredstva nismo završavali projekte tako brzo kao Bulavu’Američki proturaketni sustav je već sada postao prijetnja Kini, koja će morati povećati svoj arsenal kako bi ostala ozbiljna opasnost SAD-u. Kinesko naoružavanje uzrokovat će reakciju Indije i Pakistana, a Bliski istok je ionako u procesu nabavljanja svakog komada sofisticiranog oružja koji mu je dostupan. Američka vojska rastegnula je svoje financije ratom u Iraku, a istodobno je udvostručena cijena nafte omogućila državama poput Venezuele, Ujedinjenih Arapskih emirata, ali i Irana neplaniranu kupnju vojne opreme. Ipak Amerikance najviše zabrinjava činjenica da je i Rusija, jedan od najvećih izvoznika nafte odjednom došla do sredstava za izgradnju vojske koja će je vratiti globalni utjecaj. Rusija će vojni budžet za 2005 godinu podići za čak 40 posto, a usput će zaraditi prodajom svoje vojne tehnologije svakome tko je spreman platiti za nju, posebice Kini i Iranu.

Na američko zgražanje Rusi svoj utjecaj šire podržavajući iranski program razvoja ?civilne? nuklearne energije, Kinu opskrbljuju najmodernijim podmornicama, zrakoplovima i raketama, a Ukrajinu vraćaju u svoju zonu utjecaja. Ukratko rečeno, Vladimir Putin se nije odrekao statusa globalne sile koju je imao Sovjetski savez prije raspada. Istodobno, Rusi su demonstrativno testirali spremnost moskovskog proturaketnog štita i najavili uvođenje novih raketa s nuklearnim bojevim glavama koje će probijati budući američki proturaketni štit. ?Mi ne samo što testiramo nove nuklearne raketne sustave, nego sam siguran da ćemo ih u predstojećim godinama uvesti u naoružanje. Ove raketne sustave nema niti će ih u dogledno vrijeme imati bilo koja nuklearna sila? rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin prije mjesec i pol dana na sastanku sa članovima ministarstva obrane.

Ova objava uvođenja novog oružja bila je prvo javno priznanje onoga što se potajno događa već tri godine- nove svjetske utrke u naoružanju. Novi ruski nuklearni projektili u kombinaciji sa nacionalnom sigurnosnom doktrinom koju je Putin potpisao 2001. postali su otvorena prijetnja Zapadu. Naime, nova doktrina dopušta uporabu nuklearnog oružja čak i ako Rusiji ne prijeti nuklearni napad, te dopušta prvi udar nuklearnim oružjem! Do tada uporaba nuklearki moguća je bila samo kao odgovor na nuklearni napad ili ako je zemlja ?pred gubitkom suvereniteta?. Sve to znači da je Kremlj odustao od neophodnih radikalnih reformi konvencionalnih snaga koje bi riješile krizu u Čečeniji. Sve novce zarađene naftnim biznisom uložili su u izigravanje supersile. Nakon najave novih raketa, očekuje se kako će olakšanu mogućnost uporabe nuklearnih projektila uvesti i ostale nuklearne sile. Reforma ruske vojske bila jedan prioriteta za vrijeme Putinovog predsjednikovanja, ali 5 godina vojska je propadala, moral je pao, a rat u Čečeniji ju je osramotio.

Sve je kulminiralo terorističkim napadima koje Rusija ne može spriječiti, a koji su kulminirali pokoljem u Beslanu. Tek nakon 5 godina na vlasti Putin je stekao samopouzdanje i početkom godine uklonio vojnu vrhušku koja se opirala reformama vojnog establišmenta. U vrhu ruske vojske postojala su dvije struje; jedna je tražila ulaganje u razvoj konvencionalnih snaga kako bi se država mogla nositi sa sve češćim terorističkim napadima, a druga je zagovarala razvoj nuklearnog arsenala kako bi se održao korak s Amerikom. Nestrpljiv i nesposoban da ubrza reforme konvencionalnih trupa Kremlj je promijenio vojnu doktrinu i nuklearne raketne snage predstavio kao osnovu sigurnosti zemlje.

S druge strane Ruse najviše zabrinjava mogućnost da Amerikanci razviju nuklearna oružja smanjene snage (low-yield ) koja bi služila za ograničene udare, namijenjene uništavanju dubokih podzemnih skloništa oružja. Uvođenjem ovakvog oružja zamutila bi se granica i tabu uporabe nuklearnog oružja. Ipak, analitičari najozbiljnijom prijetnjom ravnoteži sila i pravim uzrokom globalnog naoružavanja smatraju nove rakete koje je najavio Putin. To su mobilna inačica rakete Topol-M (NATO naziv SS-27) i njezina inačica koja se lansira sa podmornice Bulava (SS-N-30). Topol-M i Bulavu razvio je Yuri Solomonov, šef i glavni dizajner moskovskog instituta Teplotechnika, a bit će usvojene u naoružanje ponajviše zahvaljujući lobranju ministra obrane, Sergeja Ivanova, inače Putinovog kolege iz KGB-a. Razvoj Bulave završen je u rekordnom roku i unatoč financijskim teškoćama; Teplotechnika je novac za razvoj dobila 1999. a prvo pokusno podvodno lansiranje obavljeno je ove godine. ?Niti u doba Sovjetskog saveza, kada smo imali neograničena sredstva na raspolaganju, nikada jedan projekt nije zavrešen tako brzo?, hvalisao se Yuri Solomonov, ?otac? Bulave i Topola. Mobilna inačica Topol-m rakete bit će testirana između 20. i 31. prosinca. A zahvaljujući debelom političkom zaleđu, financiranje sustava bit će uključeno u narudžbu oružja ministarstva obrane već za 2005. godinu.

Izvorni Topol M (RT-2PM2) najnovija je operativna raketa u ruskom arsenalu. Naručena je 1982. a u službu je ušla sredinom 1990-ih. Nosi samo jednu nuklearnu bojevu glavu, iako bi ih zahvaljujući potisku raketnih motora bez problema mogla nositi još devet. Ipak, samo jednu nosi jer umjesto težine ostalih bojevih glava ima karbonski oklop tijela rakete koji je štiti od djelovanja američkog laserskog oružja koji su postavljeni na satelite u orbiti i zrakoplove. Ima i mamce koji služe zbunjivanju radarskih sustava. Bojeva glava je zaštićena od utjecaja radijacije, elektromagnetskih smetnji ili fizičkog oštećenja. Trenutačno Rusija raspolaže sa 4 regimente raketa Topol-M koje se lansiraju iz betonskog silosa. Svaka se regimenta sastoji od 6 do 10 takvih lansera.

Topol-M koji se ispaljuje iz fiksnog raketnog silosa ima 60 posto izgleda da probije američku obranu, a novorazvijene inačice na mobilnim lanserima (kamion i podmornica) povećavaju te izgleda na fantastičnih 87 posto. Mobilni i fiksni Topoli činiti će osnovu ruskih strateških raketnih snaga od 2015. Rusi su već proveli prva testiranja Bulave. Sa najveće nuklearne podmornice na svijetu Dmitry Donskoi, klase Typhoon u Bijelom moru su uspješno lansirali model rakete u prirodnoj veličini. Iako je raketa ispaljena samo do razine kada napušta vodu i pali prave raketne motore, već sada može se reći da Rusi imaju novo oružje. Topol-M i Bulava imaju niz prednosti u odnosu na rakete koje je prije koristila Rusija, a kakve i danas koriste ostale nuklearne sile. Stare je rakete bilo relativno lako onesposobiti ako ih se uoči na vrijeme. Dovoljno je bilo na njih ispaliti proturaketne projektile sa manjim nuklearnim punjenjima, kakve danas koristi moskovski A-135, jedini operativni proturaketni štit na svijetu. U slučaju da presretači eksplodiraju u krugu od 10 kilometara od nadolazeće rakete, ona bi postala neupotrebljiva. SS-27 i SS-N-30 su dizajnirani kako bi izdržali nuklearnu eksploziju u radijusu od samo 500 metara, što je praktički nemoguće postići ako se uzme u obzir da Topol-M i Bulava manevriraju poput krstarećih raketa pri prilasku meti i pri obrušavanju iz svemira ostvaruju brzine od 15.000 km/h.

RASPRODAJA RAKETNE TEHNOLOGIJE 

Moderno rusko oružje kupuju Sirija, Iran, UAE i Venezuela

Rusi su Ujedinjenima arapskim emiratima, Siriji i Iranu ponudili svoje rakete zemlja-zemlja- Iskander. Ova je raketa ?nasljednik? u arapskom svijetu omiljenog SCUDA, koja je zbog konstrukcjskih riješenja ima smanjenu vidljivost radaru. Rusi računaju da će je svi kupiti jer za razliku od nepreciznog SCUD-a može pogoditi cilj u promjeru od desetak metara, što znači da ih se može koristiti za izravne napade na najnoviji proturaketni sustav Patriot PAC-3, kakav posjeduje Izrael. Odluka ljevičarske vlade na čelu Venezuele da američke zrakoplove F-16 zamjeni sa 50 najnovijih ruskih MIG-ova 29, od kojih je 10 predviđeno za izvođenje dubokih udara preciznim oružjem ovaj val naoružavanja proširiti na južnu i srednju Ameriku.

Jedini operativni proturaketni štit na svijetu danas je moskovski raketni štit poznat pod imenom Systema A-135 (Nato oznaka ABM3). U operativnoj uporabi je od 1995 a zanimljivo je da je rusima bilo dopušteno napraviti proturaketnu obranu moskve ugovorom o antibalističkim raketama iz 1972. Sastoji se od 68 raketa 53T6 (Nato oznaka Gazzele) i 32 komada 51T6 (Gorgon). Prva ima domet od 80 kilometara, bolje manevarske sposobnosti i nuklearnu bojevu glavu od 10 Kilotona, a druga 320 km i nuklearnu bojevu glavu od jednog megatona. Na poligonu Sary Shagan u Kazahstanu Rusi su 29 studenog ove godine uspješno testirali unaprijeđenu inačicu Gazelle. Ministar obrane Sergej Ivanov tom je prigodom izjavio da će nastaviti unaprijeđivati sustav. Prije toga Gazelle je testirana 2 studenog 1999 a Gorgon 2 listopada 2002.

Blamažu pri lansiranju raketa ove godine doživjeli su i Rusi. U veljači je Vladimir Putin osobno nadgledao pomorsku vježbu Bezopastnost-2004 na Barentsovom moru, gdje se četiri godine prije dogodio fijasko nuklearne podmornice Kursk. Sa nuklearne podmornice Arkhangelsk prigodno preuređene u ploveći hotel, u društvu vojnih glavešina, čekao je lansiranje interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM) sa podmornice Novomoskovsk na ciljeve na Kamčatki. Obje rakete su zakazale odmah nakon ispaljenja. Ova sramota bila je opravdanje Putinu da novac koji je Rusija zaradila zahvaljujući dramatičnom poskupljenju nafte usmjeri u vojnu industriju.

Komentiraj