Rui Pinto: ‘Nogomet je nedodirljiv, sve dok njihove momčadi pobjeđuju, ljude nije briga za kriminal’

Pokretač Football Leaksa Rui Pinto prvi put govori o 147 optužbi koje mu na teret stavlja portugalsko tužiteljstvo i o posljednjih devet mjeseci provedenih u lisabonskom zatvoru

Rui Pinto, pokretač Football Leaksa, posljednjih devet mjeseci proveo je u zatvoru. Sada prvi put govori o 147 optužbi koje mu stavljaju na teret i vremenu provedenom u pritvoru

Zatvor u kojem trenutno boravi najžešći tužitelj nogometne industrije, smješten je u središtu Lisabona. Put između sivih višekatnih zgrada završava ispred visokog zida prekrivenog spiralnom bodljikavom žicom. Jutro je, tišinu razbijaju samo glasovi stražara koji dopiru iz zvučnika.

Taj zatvor već je oko devet mjeseci dom Ruija Pintoa, čovjeka iza Football Leaksa. Od 2016. godine Pinto je Der Spiegelu ustupio više od 70 milijuna dokumenata, koje je redakcija analizirala sa svojim partnerima iz novinarske mreže Europske istraživačke suradnje (EIC). Dokumenti su poslužili kao izvori za preko 1000 članaka i pokrenuli su mnoge pravne postupke.

Međutim, zasad je jedino Pinto zbog tih otkrića završio u zatvoru. Vlasti su u siječnju prošle godine u Budimpešti uhitile 31-godišnjeg portugalskog državljanina i u ožujku ga izručile Lisabonu. Državni tužitelj optužio je Pinta za 147 kaznenih djela, uključujući pokušaj iznude, cyber-kriminal i kršenje zakona o tajnosti poštanskih pošiljaka.

Nakon višemjesečnog odbijanja portugalsko pravosuđe nedavno je odobrilo intervju. Pinto sada prvi put govori o optužbama, vremenu u zatvoru i nadolazećem suđenju.

Kako bi obavili intervju, novinari Der Spiegela morali su proći kroz sigurnosna vrata i ostaviti u ormariću sve metalne predmete, uključujući mobilne telefone i uređaje za snimanje. Smjeli su ponijeti samo bilježnice i olovke. Intervju s Pintoom odvijao se u sobi za sastanke. Prozorske rešetke bile su prekrivene zavjesama.

Pinto je nosio crnu majicu i vrećaste traperice. Izgledao je puno mršavije nego u vrijeme uhićenja, a lice mu je izgubilo boju.

DER SPIEGEL: Jeste li ikada zamišljali da bi projekt Football Leaks mogao za vas završiti zatvorom u Lisabonu?

Bio sam svjestan da se bilo što može dogoditi. Znao sam da portugalske vlasti progone zviždače pa sam morao na to biti spreman.

DER SPIEGEL: Kako stražari postupaju s vama?

Zapravo se ne mogu požaliti. Izuzetno su pristojni, puno razgovaramo. Kažu da zatvor nije pravo mjesto za mene i da je potrebno više ljudi poput mene, koji su se spremni boriti protiv korupcije i sukoba interesa.

DER SPIEGEL: Bili ste se u izolaciji duže od šest mjeseci. Imate li sada kontakte s drugim zatvorenicima?

Da, preselili su me početkom listopada i sada provodim vrijeme u prostoru sa zatvorenicima kojima je dozvoljeno raditi. Kuhaju, peru, čak vode malu trgovinu. Smijem napustiti svoju ćeliju i provoditi s njima vrijeme, ali nije mi dopušteno raditi. Ne smijem ni izići na veliko dvorište. To je bila posebna naredba ravnatelja zatvora.

DER SPIEGEL: Što znate o ostalim zatvorenicima?

Većina ih je u pritvoru i čeka suđenje, poput mene, a neki su već osuđeni. Ima puno Južnoamerikanaca od kojih su neki uhvaćeni u trgovini drogom.

‘Morate biti strpljivi da biste prosudili je li sve imalo smisla. Dokumenti Football Leaksa razotkrili su sustav utaje poreza koji su vrhunski nogometaši koristili’

DER SPIEGEL: Kad smo vas intervjuirali u siječnju, bojali ste se da ćete u portugalskim zatvorima biti izloženi nasilju. Je li taj strah bio opravdan?

Do sada uopće nisam svjedočio nasilničkom ponašanju. Doduše, čuvari su mi rekli da je ovaj zatvor poput raja u usporedbi s ostalim zatvorima u zemlji.

DER SPIEGEL: Kako ste provodili dane u izolaciji?

Kretao sam se u prostoru svoje ćelije i vrlo malog dvorišta. Hodao sam ukrug i sam sa sobom igrao nogomet. U ćeliji sam vježbao, puno čitao i pisao u svoju bilježnicu.

DER SPIEGEL: Kako je izolacija na vas psihički utjecala?

U početku je bilo vrlo teško. Svi smo ljudska bića i trebamo kontakte s ljudima. Međutim, morao sam se prilagoditi i prihvatiti situaciju. Bilo mi je jako važno ne izgubiti fokus.

DER SPIEGEL: Fokus na što?

Portugalske vlasti boje se toga što znam i zato je važno da ne izgubim razum. U početku sam zapisivao bilješke vezane uz slučaj, ali su mi oduzeli i tu bilježnicu. Moj odvjetnik bio je prisutan kada su mi pretražili ćeliju i upozorio ih je da nije legalno oduzimati mi moje bilješke. Nisu to učinili zatvorski čuvari, već portugalski tužitelji. Čine što im se prohtje. Tek su mi nakon mjesec dana vratili bilježnicu.

DER SPIEGEL: S obzirom na svoju trenutnu situaciju, mislite li da je sve imalo smisla?

Bilo je nekih rezultata. Pokrenuti su procesi za utaju poreza protiv nogometnih zvijezda poput Cristiana Ronalda, Joséa Mourinha, Radamela Falcaa i Ángela Di Maríje. Cristiano Ronaldo osuđen je zbog poreznih prevara. Protiv Doyena i Nelia Lucasa u Španjolskoj se vodi kazneni postupak. U tijeku su istrage u Belgiji i Francuskoj. U konačnici, morate biti strpljivi da biste prosudili je li imalo smisla.

Dokumenti Football Leaksa razotkrili su sustav utaje poreza koji su vrhunski nogometaši koristili kako bi prebacivali dio svojih prihoda od prava na imidž u porezne oaze. Kao posljedica tih otkrića, Ronaldo je morao prihvatiti dvogodišnju uvjetnu kaznu i platiti oko 19 milijuna eura.

Football Leaks također je otkrio koliko se prljavog novca vrti u nogometnom poslu i kako sve oligarsi i šeici iskorištavaju nogomet za vlastiti profit. Europska nogometna asocijacija UEFA trenutačno istražuje Manchester City, vrhunski engleski klub koji je primio milijunske novčane infuzije iz Abu Dhabija. Čini se da je klub prekršio interna financijska pravila FIFA-e potpisivanjem lažnih sponzorskih ugovora, a kaznene mjere mogu uključivati čak i isključenje kluba iz Lige prvaka.

Podaci Football Leaksa pokazali su i da je predsjednik FIFA-e Gianni Infantino davao izdašne poklone višem švicarskom tužitelju, kako bi preko njega pristupio saveznom tužitelju koji je istraživao Međunarodnu nogometnu federaciju.

DER SPIEGEL: Mislite li da je zahvaljujući vašim otkrićima došlo do pozitivnog pomaka u nogometnom svijetu?

Prošle godine Der Spiegel i EIC otkrili su da veliki europski klubovi planiraju udružiti snage u ekskluzivnoj Superligi. Nakon objave svi su tu vijest demantirali. No pogledajte nedavne vijesti: Florentino Perez, predsjednik Real Madrida, osnovao je novu međunarodnu klupsku udrugu koja će se natjecati s UEFA-om i ECA-om. Žele da se Superliga ostvari. Uvijek ista sranja, nema im kraja.

DER SPIEGEL: Znači, nogometni klubovi samo su se pritajili i čekaju da se slegne prašina koju je Football Leaks podigao?

Sve dok njihov tim pobjeđuje, ljudima ništa drugo nije važno, čak i ako znaju za nedjela, zločine i rupe u sustavu. Ne mogu se protiv toga boriti. Nogomet je nedodirljiv. Vlasti također štite taj sektor samo zato što je to od velikog javnog interesa.

DER SPIEGEL: Što mislite, zašto je tako?

Ako uzmete Benficu, najpopularniji klub u Portugalu, vidjet ćete da su oni poput velike interesne hobotnice nacionalne elite. Klub je dobro povezan s policijom, tužiteljima i političarima i redovito im daje besplatne VIP ulaznice za utakmice Benfice. Ako bi morali ozbiljno istražiti Benficu, bio bi to ogroman sukob interesa.

‘Razotkrio sam nepravdu u interesu općeg dobra. Ali jedini kojeg se procesuira sam ja, zviždač. Prikazuju me kao ugrozu javne sigurnosti’

DER SPIEGEL: Očekuje se da će vaše suđenje početi početkom sljedeće godine. Zašto do tada morate ostati u pritvoru?

To nema smisla, nerazumno je i nepošteno. Zamolio sam suca za me pusti kući do početka suđenja, ali tužitelj je inzistirao na postojanju rizika da se umiješam u istragu, naglasivši da bih mogao sudjelovati u nezakonitim aktivnostima sa stranim silama. To je smiješno.

DER SPIEGEL: Na koga je tužitelj mislio?

Pretpostavljam da misli na tužitelje iz drugih zemalja koji su voljni sa mnom surađivati i koristiti podatke koje sam prikupio u istrazi kriminalnih aktivnosti u nogometnom svijetu. Nije li to nevjerojatno? U Portugalu ne kriminaliziraju samo zviždače, nego i one koji žele zaštititi njihova prijava.

DER SPIEGEL: Portugalske vlasti nemaju interesa surađivati s vama?

Tužiteljica mi je rekla da je jedina suradnja koju od mene očekuje dobrovoljno inkriminiranje samoga sebe. Ne žele koristiti podatke koje sam prikupio, a koji sadrže mnoštvo dokaza o zločinima nogometnih moćnika. Razotkrio sam nepravdu u interesu općeg dobra. Ali jedini kojeg se procesuira sam ja, zviždač. Prikazuju me kao ugrozu javne sigurnosti.

Istraga protiv Pinta također proizlazi iz pravne žalbe koju su podnijele sportska marketinška agencija Doyen i njezin menadžer Nélio Lucas. Pinto je Lucasa kontaktirao 2015. godine i tražio veliki novac u zamjenu za neobjavljivanje osjetljivih dokumenata na internetu o Doyenovu poslovanju. Lucas je tada kontaktirao policiju i, po svemu sudeći, stupio u pregovore s Pintoovim odvjetnikom. No prije sklapanja bilo kakve nagodbe, Pinto i odvjetnik povukli su se, a da nikad nisu primili novac.

Budući da Doyen predstavlja sve vrijedno prezira u nogometnoj industriji protiv koje se Pinto želio boriti, to što je upravo ta agencija dovela Pintoa pred sud čini se kao nekakva loša šala. Kazahstanska obitelj Arifi koja je godinama stajala iza Doyena uživala je potporu sumnjivih oligarha i širila svoje bogatstvo na hotelima, nekretninama i trgovanju. Doyen je upravljao milijunskim poslovima u sferi nogometa kroz opskurnu mrežu tvrtki, vršio pritisak na klubove i vezao igrače robovlasničkim ugovorima. Španjolsko državno tužiteljstvo otvorilo je ovoga ljeta istragu protiv Doyena i nekoliko njegovih menadžera zbog sumnji u porezne prevare i pranje novca. Te sumnje temelje se na Football Leaksu.

DER SPIEGEL: Žalite li i za čim?

Žalim zbog svog prvog kontakta s Doyenom 2015. godine, bio sam tada naivan i očito sam pogriješio što sam im pristupio. Vlasti kažu da je to bilo pokušaj iznude pa to koriste da me drže u zatvoru. Smatram da nisam počinio zločin. Prišao sam im kako bih testirao vrijednost podataka koje sam prikupio. Nikad nisam imao namjeru uzeti njihov novac.

DER SPIEGEL: Niste optuženi samo za pokušaj iznude. Tužitelji su vas optužili za ukupno 147 zločina, uključujući hakiranje i kršenje zakona koji se odnose na tajnost dopisivanja. Kako reagirate na te navode?

Znam da brojka zvuči ogromno i vjerojatno ću biti optužen za zločine koje nisam počinio, ali moram naglasiti da je kompletna istraga bila pristrana i ima silne nedostatke. Na primjer, pristupanje infrastrukturi servera odvjetničke tvrtke PLMJ trebalo bi se smatrati jednim kriminalnim djelom. Umjesto toga, računali su svaku pojedinačnu adresu e-pošte i tako skupili više od 70 zločina. To je krajnje čudno.

DER SPIEGEL: Ali jesu li u pravu kad kažu da ste upravo vi pristupili serveru?

To je diskutabilno. Raspravit ću to na sudu. Prerano je o tome govoriti.

DER SPIEGEL: To zvuči kao da biste napokon mogli priznati hakiranje, nakon što ste godinama ustrajno tvrdili da niste haker.

Prihvaćam da se, sa stajališta portugalskog zakona, neka od mojih djela mogu smatrati nezakonitima i o tome ću se izjasniti. Tvrdim da mnoge stvari koje se spominju nisu učinjene nezakonito. I ne smatram se hakerom.

DER SPIEGEL: Što onda smatrate hakiranjem?

Za mene hakiranje znači provaljivanje u sustav grubom silom i iskorištavanje istog. Nikad nisam radio takve stvari.

DER SPIEGEL: Ali optužnica kaže da je na vašem prijenosnom računalu pronađen softver za hakiranje.

Točno, ali kao prvo, to računalo nisam koristio samo ja. Drugo, to što je softver instaliran ne znači i da sam ga koristio. I treće, u optužnici se zapravo nigdje ne navodi da je bilo koji od tih programa korišten za pristup podacima.

DER SPIEGEL: Niste inzistirali samo na tome da niste haker, već ste tvrdili i da ne djelujete sami. Od vašeg uhićenja, međutim, Football Leaks je utihnuo. Što se dogodilo s vašim navodnim suradnicima?

Morate biti strpljivi. Istina je da sam bio lice projekta, ali vidjet ćemo što će se dogoditi u bliskoj budućnosti.

DER SPIEGEL: U vašem stanu u Budimpešti vlasti su zaplijenile više desetaka uređaja za pohranu podataka. Neki tvrdi diskovi nisu čak ni bili kriptirani. Je li to bilo neoprezno?

Jedan od tih diskova zapravo je bio neispravan. A drugi je kreirala druga osoba u Sarajevu. Nažalost, u to vrijeme nalazio se u mom stanu jer sam ga koristio za izradu kopija.

DER SPIEGEL: Na tvrdom disku bio je materijal koji je prikupio netko drugi?

Ponovit ću: vlasti će mi pripisati mnoge zločine koje nisam počinio. Ali neću nikoga cinkati.

DER SPIEGEL: Što mislite, kakav će biti ishod kaznenog procesa koji se protiv vas vodi?

Sumnjam da ću dobiti pošteno suđenje. Mislim da će na kraju slučaj završiti na Europskom sudu za ljudska prava jer Portugalu se živo fućka za zviždače.

‘Tužiteljica mi je rekla da je jedina suradnja koju od mene očekuje dobrovoljno inkriminiranje samoga sebe. Ne žele koristiti podatke koje sam prikupio’

DER SPIEGEL: Bojite li se ičega?

Ne, ne bojim se.

Prošle srijede, dva dana nakon ovog razgovora, Rui Pinto dobio je dojam o mogućim ishodima svog slučaja kada se prvi put sastao s tužiteljima u sudnici. Ugovoreni sastanak u pravosudnom centru u Lisabonu poslužio je kao svojevrsno predistražno ročište na kojem je strankama pružena prva prilika da uvjere suca u svoje argumente. Uglavnom je bila riječ o pravnim formalnostima, recimo je li Lisabon zakonski nadležan za slučaj u kojem se sumnja u cyber-napad koji se dogodio u inozemstvu.

Ujutro prije početka ročišta sutkinja Cláudia Pina morala je u kratkom roku preseliti sobu za saslušanje kako bi bilo dovoljno mjesta za sve gledatelje. Pinto je ušao posljednji, u pratnji petero naoružanih policajaca u neprobojnim prslucima. Skinuli su mu lisice i ostali u njegovoj blizini.

S druge strane prostorije bilo je 14 odvjetnika koji su zajednički predstavljali tužitelje među kojima su Portugalski nogometni savez, odvjetničko društvo PLMJ, nogometni klub Sporting, odvjetnička komora i Doyen. Navodno oštećene strane i državno tužiteljstvo iznijeli su svoje argumente. Objasnili su zašto je opseg akcije opravdan i zašto smatraju neophodnim riješiti sudskim putem svih 147 navodnih kaznenih djela. Dok su tužitelji govorili, Pinto je neprestano dlanovima gladio lice i žvakao komadiće kože s prstiju. S vremena na vrijeme odmahnuo bi glavom u nevjerici.

Njegovi branitelji – Francisco Teixeira da Mota i njegova kći Luisa – sjedili su samo nekoliko metara dalje. Izjavili su da smatraju neprihvatljivim što je državni tužitelj proširio europski uhidbeni nalog izdan u siječnju sa šest na 147 djela.

Predistražni postupak trajao je nekoliko sati. Odvjetnik koji zastupa Doyen bio je jedina osoba koja je izgovorila riječ “zviždač” – i to samo u kontekstu koji traži da se optuženiku uskrati taj status. Pinto je tiho promatrao kako se postavlja pozornica za komplicirane postupke.

Sutkinja Pina odgodila je ročište za kasno poslijepodne, rekavši da će objaviti svoju odluku o tome hoće li, gdje i za koliko kaznenih djela Pinto biti optužen 13. siječnja.

DER SPIEGEL: Smatramo vas zviždačem, s obzirom na važnost informacija koje ste prikupili i podijelili unatoč velikom osobnom riziku. Drugi, poput tužitelja, na primjer, vide vas samo kao kriminalca. Kakav je vaš odgovor?

Svi ti argumenti su valjani. Ako novinski urednik napiše da sam zločinac, neću se žaliti; to je sloboda tiska. Jedino što tražim je iskrena rasprava o tome što je Football Leaks postigao. Do sada rasprava nije bila poštena jer je fokusirana na mene kao na osobu, a ne na nepravde koje sam otkrio.

DER SPIEGEL: Krajem 2018. godine odlučili ste se odreći anonimnosti i surađivati kao zviždač s francuskim vlastima. Nudili su vam mogućnost da se pridružite programu zaštite svjedoka kako biste pomogli njihovim istragama zločina u nogometu. Je li ta ponuda još uvijek na stolu?

Planirao sam se preseliti u Pariz do kraja prošloga siječnja, ali sam nekoliko dana prije toga uhićen. Nakon toga nisam uopće bio u kontaktu s francuskim vlastima.

DER SPIEGEL: Biste li i dalje bili voljni surađivati s državnim tužiteljima?

Da, naravno. Uvijek ću to uzeti u obzir. Ali ne dok sam ovdje zaključan. To nije pošteno.

DER SPIEGEL: Ranije ove godine Eurojust, agencija EU-a koja olakšava suradnju tužitelja, pokrenula je zajedničku istragu u nogometnom svijetu na temelju vaših podataka. Tužitelji iz devet zemalja izjavili su da su zainteresirani za zajednički rad. Jeste li od njih očekivali veću podršku?

Da, očekivao sam puno više. Znam da je Eurojust izrazito birokratska struktura, ali jednostavno ne osjećam da me se dovoljno poštuje. Željeli su da bez zadrške surađujem, a da mi ne daju ništa zauzvrat. Da me Portugal osudi na zatvorsku kaznu od 25 godina, Eurojust bi samo rekao: „Ok, sretno. Ipak, još uvijek želimo vaše podatke.“

DER SPIEGEL: Francuski tužitelji imaju 27 terabajta vaših podataka. Mogu li im pristupiti?

Sve je šifrirano, ja sam jedini s lozinkama, a one su u mojoj glavi.

DER SPIEGEL: Odnose li se ti podaci samo na sferu nogometa?

Ne, definitivno ne. Ali ne bih trebao govoriti o određenim osobama ili entitetima. U protivnom, tužitelji bi im mogli pristupiti i, primjerice, optužiti me za nove slučajeve kršenja tajnosti.

‘Jedino što tražim je iskrena rasprava o tome što je Football Leaks postigao. Do sada rasprava nije bila poštena jer je fokusirana na mene kao na osobu’

DER SPIEGEL: Osjećate li još uvijek poriv da se osobno borite protiv nepravde i kriminala u nogometu?

Da, sigurno. Jednog ću dana izići iz zatvora, a onda ću govoriti na konferencijama i pisati članke. Trebamo više regulacije, potrebna je intervencija Europske komisije. Tek ove godine nogometni biznis dodan je EU-ovu popisu praćenja pranja novca. Puno toga treba učiniti.

DER SPIEGEL: I dalje u zatvoru gledate nogometne utakmice?

Teško je jer nemamo puno kanala na raspolaganju, tako da mnoge utakmice moramo propustiti. Obično ih slušam na radiju.

DER SPIEGEL: Nakon svega, još uvijek pratite nogomet?

Da, naravno! To je najbolja igra na svijetu. Prezirem samo prljave poslove koji ga okružuju.

DER SPIEGEL: U svom prethodnom intervjuu Spiegelu citirali ste svog oca, koji vam je davno rekao da će vam nogomet jednoga dana uništiti život. Je li bio u pravu?

Vidjet ćemo. Borba je tek počela. Trenutačno mi se život manje vrti oko nogometa, a više oko neravnoteže između portugalskog političkog i pravosudnog sustava i načina na koji štite kriminal.

DER SPIEGEL: Kakav će biti Božić u zatvoru?

Bit će teško. Ne samo meni, već i za svima koji me tu okružuju. Siguran sam da ćemo se zatvorenici i ja pokušati dobro provesti i neko vrijeme zaboraviti na tužnu stvarnost. Ali Božić bih ipak trebao provesti sa svojim najmilijima. Svejedno, ponekad se morate žrtvovati.

DER SPIEGEL: Gospodine Pinto, hvala vam puno na ovom intervjuu.


Kronologija Football Leaksa

Rujan 2015. – Portugalac Rui Pinto pokreće anonimnu zviždačku platformu Football Leaks.

Do travnja 2016. – na platformi se redovito objavljuju dokumenti, npr. ugovor o transferu Garetha Balea iz Tottenhama Hotspura u Real Madrid.

Proljeće 2016. – Football Leaks prvi put ustupa dokumente Der Spiegelu koji ih dijeli s novinarskom mrežom EIC (Europska istraživačka suradnja).

Od prosinca 2016. – Der Spiegel i njegovi partneri iz EIC-a počinju objavljivati članke na temelju podataka Football Leaksa, uključujući otkrića o utaji poreza kao čestoj praksi profesionalnih nogometaša poput Cristiana Ronalda, dodatne ugovore o transferima igrača, postupanje s maloljetnim talentima, rasističke prakse u skautiranju, kršenje Financijskih pravila FIFA-e, tajne planove za Superligu i moguće odvajanje od Europske nogometne asocijacije UEFA-e.

Studeni 2018. – do tada je Football Leaks ustupio Der Spiegelu i EIC-u više od 70 milijuna dokumenata (3,4 terabajta podataka). Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino optužen je, između ostalog, za promjenu UEFA-ina Etičkog kodeksa kako bi otežao pokretanje preliminarnih istraga.

Prosinac 2018. – Rui Pinto, koji anonimno živi u Budimpešti, odlučuje se pridružiti francuskom programu zaštite svjedoka. Francuska se nada pristupu podacima.

Siječanj 2019. – portugalske vlasti izdaju europski nalog za uhićenje Pintoa za šest navodnih kaznenih djela. Uhićen je u Mađarskoj malo prije svog planiranog preseljenja u Francusku.

19. veljače 2019. – koordinacijski sastanak pravosudnih dužnosnika iz cijelog EU-a u organizaciji Eurojusta na kojem se raspravlja o odnosu prema podacima Football Leaksa. Tužitelji iz devet zemalja izrazili su interes za njihovu procjenu.

21. ožujka 2019. – Pinto je izručen Portugalu, gdje je lišen slobode i još uvijek je u zatvoru.

16. travnja 2019. – lijevi blok Europskog parlamenta Pintou je dodijelio Whistleblower Prize.

20. rujna 2019. – Ured državnog tužiteljstva u Lisabonu optužuje Pintoa za 147 kaznenih djela, uključujući pokušaje iznude, ilegalni pristup povjerljivim podacima i kršenje zakona o privatnosti korespondencije.

18. prosinca 2019. – predistražno ročište na sudu u Lisabonu.

Komentiraj