RUAIDHRI MARK DOWLING: ‘Irci nisu promijenili stav o NATO-u pa za razliku od Švedske i Finske, Irska neće ući u taj savez’

Irski veleposlanik u Hrvatskoj Ruaidhri Mark Dowling objašnjava zašto Irci usprkos velikim simpatijama prema ukrajinskom narodu još neko vrijeme neće ući u NATO i govori o odnosima s Velikom Britanijom nakon smrti kraljice Elizabete II.

Republika Irska bila je zemlja partner ovogodišnjih Varaždinskih baroknih večeri, koje su završile prošloga tjedna. Nakon smrti britanske kraljice Elizabete II. i imenovanja nove premijerke Liz Truss, došlo je do promjena na političkoj sceni Ujedinjenog Kraljevstva, a te promjene značajne su i za razvoj odnosa između Irske, Sjeverne Irske i Velike Britanije, koji su u godinama nakon Brexita ponovo napeti. Naime, bivši britanski premijer Boris Johnson najavio je da će Velika Britanija odustati od dijelova Sporazuma o Brexitu koji se odnose na trgovinska pravila sa Sjevernom Irskom.

Inače, u Sjevernoj Irskoj je u svibnju ove godine pobjedu na izborima prvi put odnijela stranka Sinn Fein, nekad političko krilo paravojne IRA-e, koja je najavila raspravu o budućem ujedinjenju s Irskom. Međutim, u Sjevernoj Irskoj još uvijek nije formirana izvršna vlast, i to zbog protivljenja unionista (DPU) koji uvjetuju imenovanje čelnih ljudi izvršne vlasti promjenama vezanim uz sjevernoirski protokol.

O svemu tome za tjednik Nacional govorio je Ruaidhri Mark Dowling, treći rezidentni veleposlanik Republike Irske u Hrvatskoj, koji je u Hrvatsku stigao u rujnu 2020. Iskusni je diplomat koji se Ministarstvu vanjskih poslova Republike Irske pridružio još 1998. Bio je na diplomatskoj službi u Australiji, Grčkoj i stalnom predstavništvu Irske pri EU-u (Bruxelles), a prije dolaska u Hrvatsku proveo je četiri godine u irskom veleposlanstvu u Londonu. U Odjelu vanjskih poslova u Dublinu radio je na razvojnoj pomoći istočnoj Europi, Rusiji, politici razoružanja i neširenja, kao i na bilateralnim odnosima s SAD-om i Kanadom.

NACIONAL: Irska je zemlja partner ovogodišnjim Varaždinskim baroknim večerima, kako je došlo do te suradnje i tko je sve gostovao?

U Irskoj je barokna glazba vrlo popularna; naime, poznato je da je Händelov „Mesija“ praizveden u Dublinu 13. travnja 1742. Dakle, postoji dugotrajna tradicija ljubavi prema baroknoj i klasičnoj glazbi. Irski barokni orkestar, koji je otvorio ovogodišnje Varaždinske barokne večeri, najbolji je nacionalni orkestar, a osim njega na festivalu je sudjelovalo još nekoliko baroknih ansambala, na primjer, Ensemble Dagda ili Camerata Kilkenny, koji su svirali u subotu u dvorcu Trakošćan. Prošloga petka u varaždinskom HNK-u koncert je održao Youth Baroque Orchestra, Omladinski barokni orkestar, što je potvrda da i mlađe generacije u Irskoj njeguju tu vrstu glazbe. U organiziranju tih koncerata blisko smo surađivali s Culture Ireland, koja se bavi promocijom irske glazbe u svijetu. Oni su uvidjeli da je vrijedno poduprijeti ovu inicijativu, odnosno, uvidjeli su vrijednost samog Varaždina kao mjesta koje ima dugotrajnu tradiciju očuvanja i promocije barokne glazbe na ovim prostorima. Vidjeli smo priliku da i Irska predstavi neke od svojih najboljih glazbenika i orkestara. Činjenica da su irski orkestri imali priliku sudjelovati na jednom takvom međunarodnom festivalu, upoznati se i surađivati s različitim ljudima s područja barokne glazbe, bila je dodatni motiv.

‘Irska je dala punu podršku nizu sankcija protiv Rusije, što je ponekad bilo vrlo bolno za ekonomiju, osigurali smo značajnu humanitarnu pomoć, ali Irska nije slala oružje ni vojnu pomoć jer nije članica NATO-a’

NACIONAL: U Irsku se tijekom posljednjih desetak godina uselila nova generacija emigranata iz Hrvatske, uglavnom obrazovanih mladih ljudi. Kako su se uklopili?

Hrvatska zajednica prije ulaska u EU bila je relativno mala, a onda je znatno porasla. No čini mi se da se posljednjih godina, od početka pandemije, brojevi nisu puno povećali jer se za vrijeme lockdowna dio ljudi vratio kući i manji broj je došao. Mislimo da je u Irskoj trenutačno između 18 i 20 tisuća Hrvata, dok ih je u početku bilo čak i do 30 tisuća. Oni su se jako dobro integrirali, postoje velike sličnosti između Iraca i Hrvata, imamo sličan smisao za humor, volimo se družiti. Hrvati su, kao što su to činili i Irci kroz svoju povijest, otišli u inozemstvo kako bi pronašli nove prilike. Emigracija kroz povijest je iskustvo koje Irska i Hrvatska dijele. Irska dijaspora i njihovi potomci premašuju broj Iraca koji sada žive u Irskoj. Mislim da su Hrvati u Irskoj ekonomski vrlo dobro uspjeli, no naravno da se situacija i za njih promijenila zbog pandemije, a sada i zbog krize izazvane ratom u Ukrajini. Isto tako i danas ima puno Iraca koji žele potražiti sreću negdje drugdje, koji imaju potrebu vidjeti svijet i steći neka nova iskustva. Neki od njih će se vratiti, neki neće. To je tako i to je individualna odluka. Treba reći i da u Irskoj postoji puno različitih nacionalnosti, ljudi dolaze iz cijeloga svijeta kako bi tu pronašli posao, zaradili nešto novca i onda se vratili u svoje matične zemlje, no mnogi od njih postaju i novi Irci. Kad razgovaram s Hrvatima koji su se vratili kući, svi kažu da im je boravak u Irskoj bio divno iskustvo, da su bili prihvaćeni i da su stekli neka nova znanja koja u Hrvatskoj mogu primijeniti. Mnogi od njih radili su u velikim međunarodnim tvrtkama, osobito u IT industriji i tamo upoznali kolege iz različitih zemalja. Vrlo je korisno imati takve kontakte, ne samo u Irskoj nego i diljem EU-a. Čini mi se i da je Irska u međuvremenu prepoznala vrijednost svoje dijaspore. Oni su najbolji promotori i ambasadori koje Irska može imati svuda u svijetu. Irska nastoji ojačati svoju prekomorsku prisutnost, prije svega zbog trgovine, ali i drugih razloga.

NACIONAL: Irsko-hrvatski odnosi tradicionalno su dobri, kakva je naša suradnja u ovoj kriznoj situaciji za cijeli svijet, od početka ruske agresije na Ukrajinu?

Smatram da Irska i Hrvatska imaju vrlo slične pozicije kada je u pitanju taj rat i obje zemlje izrazile su svoju punu podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine. Kao članice EU-a obje su naše zemlje također dale punu podršku nizu sankcija protiv Rusije, što je ponekad bilo vrlo bolno za ekonomiju – kako Irske tako i Hrvatske. Kroz EU, isto kao i Hrvatska, osigurali smo značajnu humanitarnu pomoć, ali Irska nije slala oružje ni vojnu pomoć jer nije članica NATO-a. I vjerojatno se nećemo priključiti NATO-u, za razliku od Finske i Švedske koje su zbog novonastalih okolnosti zatražile članstvo. Iako, prema anketama, ljudi u Irskoj u velikom postotku suosjećaju s ukrajinskim narodom, ipak ne mijenjaju svoj stav o članstvu u NATO-u.

NACIONAL: Irska je jedna od prvih europskih zemalja koje su ukinule vize za Ukrajince i primile veliki broj ukrajinskih izbjeglica. Kako komentirate eskalaciju sukoba u Ukrajini i europski odgovor na Putinovu agresiju?

Točno, Irska je osigurala prihvat tisućama ukrajinskih raseljenih osoba i sada ih ima već gotovo 50 tisuća, a mi i dalje primamo još iz cijele Ukrajine. Moram reći da su pozitivni osjećaji prema Ukrajini u Irskoj izuzetno snažni i da je ukrajinska zajednica, koja je prije rata bila vrlo mala, sada značajno porasla. Učinili smo što možemo da pomognemo tim ljudima u ovoj situaciji, a radi se uglavnom o ženama i djeci i trudili smo se da ih što prije integriramo u irsko društvo. Naravno, jezik ipak predstavlja određeni problem. U Irskoj nema baš puno govornika ukrajinskog jezika, ali Ukrajinci dosta govore engleski.

‘Irska ne ovisi o ruskom plinu i nafti. Mi dobivamo 25 posto svog vlastitog plina, čije se zalihe, nažalost, smanjuju’, rekao je Ruaidhri Mark Dowling novinarki Nacionala Zrinki Vrabec Mojzeš. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Irski susjed Ujedinjeno Kraljevstvo doživjelo je velike promjene u kratko vrijeme – dobili su novu premijerku Liz Truss, a samo nekoliko dana nakon njenog imenovanja preminula je kraljica Elizabeta II. Kako će ti događaji utjecati na britansko-irske odnose?

Mislim da ove najnovije promjene predstavljaju priliku za razvoj novih odnosa. Barem mi na to tako gledamo. Iako, dakako, između naših dviju zemalja postoje neka otvorena pitanja, prije svega Protokol o Sjevernoj Irskoj, što je, naravno, nešto o čemu se raspravlja između EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Oko toga postoje određena neslaganja, ali nadamo se da s novom premijerkom možemo doći i do novih pristupa.

NACIONAL: Ali još dok je bila ministrica vanjskih poslova, nova premijerka Liz Truss zalagala se za promjenu Protokola o Sjeverno Irskoj, nakon što je UK odustao od daljnjih pregovora s EU-om o Brexitu. Očekujete li da će kao premijerka Truss inzistirati na tim promjenama, kojima se irski premijer žestoko protivi? Što oni zapravo žele promijeniti ?

Postoje pitanja i pitanja oko implementacije Protokola. Najveća promjena koja se dogodila, a koja je Irsku razočarala, bio je Brexit. No Brexit se dogodio, bila je to demokratska volja građana Ujedinjenog Kraljevstva, koju mi poštujemo i za koju smo se pripremali. To je ujedno bio i jedan od razloga zbog kojeg smo proširili svoju prisutnost preko svijeta, tražeći nova tržišta. Cilj Protokola bio je zaštititi Sporazum na Veliki petak od utjecaja Brexita. Dio onog što Ujedinjeno Kraljevstvo želi promijeniti jest način na koji roba stiže iz Velike Britanije do Sjeverne Irske. Postoji niz operativnih pitanja na tom planu. EU je tu pokazao određenu razinu fleksibilnosti upravo oko implementacije Protokola, a potpredsjednik Europske komisije Maroš Šefčovič, u ime EU-a, nastavio je pregovarati iako je UK, kao što ste rekli, napustio te diskusije. On smatra da još uvijek ima prostora za ponovno pregovaranje samog protokola.

NACIONAL: Koliko razumijem tu problematiku, Ujedinjeno Kraljevstvo željelo je izbjeći tvrdu granicu između Sjeverne Irske i Irske. A to je omogućeno Protokolom. Koje promjene Protokola oni točno žele?

Ne vjerujem da Ujedinjeno Kraljevstvo želi tvrdu granicu. Oni smatraju da EU mora napraviti ustupke oko nekih trgovinskih pravila kako bi unionisti prihvatili taj dogovor. Jedna od stvari koje su se dogodile i koja je pozitivna, a zasluge idu potpredsjedniku Komisije Šefčoviču koji je razgovarao s ljudima u Sjevernoj Irskoj, s administracijom, predstavnicima gospodarstva i industrije te je on izašao s određenim praktičnim prijedlozima za provedbu Protokola. Ti prijedlozi su još uvijek na stolu. Jedan se tiče uvoza određenih lijekova iz Ujedinjenog Kraljevstva u Sjevernu Irsku. EU je promijenio svoju legislativu kako ne bi bilo nikakvih kašnjenja prilikom dopreme novih lijekova u Sjevernu Irsku. To je također imalo pozitivne učinke i na zemlje EU-a koje nisu dio europskog kontinenta. Protokol se jako dugo pregovarao između Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva te je bio dogovoren i zakonski obvezujući za obje strane.

‘Ne vjerujem da Ujedinjeno Kraljevstvo želi tvrdu granicu između Sjeverne Irske i Irske. Oni smatraju da EU mora napraviti ustupke oko nekih trgovinskih pravila kako bi unionisti prihvatili taj dogovor’

NACIONAL: Irski premijer Micheál Martin govorio je početkom rujna o tome u Europskom parlamentu i dobio podršku zastupnika, kako EU može pomoći u toj situaciji? Jesu li moguće neke sankcije za UK?

Mislim da još nismo do toga došli. Mi smo u poziciji u kojoj smo imamo novu britansku vladu, koja je pokazala da može povlačiti neke radikalne poteze na nekim drugim područjima. Dakle, vidim novu priliku u toj činjenici. Održano je već nekoliko sastanaka, koji nisu išli u prevelike detalje. Naš premijer sastao se s britanskom premijerkom i bio je to vrlo srdačan susret. Dakako, dogodilo se to u razdoblju žalovanja i pogreba pokojne kraljice Elizabete II. Znam da se dogodio niz drugih sastanaka, a prošloga tjedna potpredsjednik Europske komisije Maroš Šefčovič sastao se i s novim britanskim ministrom vanjskih poslova Jamesom Cleverlyjem. I naš ministar vanjskih sastao se sa svojim kolegom, državnim tajnikom Sjeverne Irske. Dakle, oko tog pitanja važni su angažman i politička predanost. U svakom slučaju, EU je dao na znanje da je vrlo otvoren za razgovor. I sada se nadam da će nova britanska vlada to prihvatiti i zgrabiti priliku.

NACIONAL: Po mišljenju analitičara, ova situacija mogla bi ponovo zaoštriti političku situaciju u Sjevernoj Irskoj i ojačati težnje za odcjepljenjem od Velike Britanije. Mnogi se boje i da bi mogao biti ugrožen Sporazum na Veliki petak, kako to komentirate?

Ne mislim tako. U Sporazumu je navedeno, između ostalog, da ako se i kada ispune uvjeti, a to znači ako bi to podržavala većina stanovnika, postoji mogućnost raspisivanja ankete o pitanju ujedinjena Sjeverne Irske i Irske. Kao što je poznato, većina građana Sjeverne Irske glasala je protiv Brexita. Sinn Fein je najjača stranka na sjevernoirskim izborima ove godine, ali to ne znači da su ti uvjeti ispunjeni. Državni tajnik za Sjevernu Irsku odlučit će kada će to biti slučaj. U svakom slučaju, Irska vlada ne smatra da je ovo pravo vrijeme za pograničnu anketu. Nažalost, još uvijek nije formirana izvršna vlast. Sjevernoirski parlament se još se uvijek nije uspio sastati. Neki unionisti – pogotovo DUP, Demokratska unionistička stranka – su protiv. Situacija u Sjevernoj Irskoj trenutačno je prilično teška, to moramo priznati.

NACIONAL: Novi kralj Charles III. tijekom žalovanja za svojom majkom Elizabetom II. posjetio je Sjevernu Irsku. Može li on biti ta figura koja će zamijeniti autoritet kraljice i utjecati na ostanak Sjeverne Irske u Ujedinjenom Kraljevstvu?

Da, novi kralj Charles III. bio je tamo neposredno nakon kraljičine smrti. Kraljica Elizabeta bila je poštovana u Irskoj, s obzirom na to da je uložila velike napore kako bi došlo do pomirenja. Ona je bila u službenom posjetu Irskoj 2011. godine i to je doista bio povijesni trenutak koji je označio vrhunac odnosa između Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, koji su u povijesti bili često vrlo teški. Bio je to vrlo uspješan i važan posjet, koji je pozitivno utjecao na odnose između naših dviju zemalja. Kada je kraljica Elizabeta II preminula, spustili smo državne zastave na pola koplja, što nije uobičajeno raditi za šefa druge države. Znam da su i naš premijer – a to se na irskom kaže Taoiseach – ministar vanjskih poslova, kao i predsjednik, koji se susreo s kraljicom nekoliko puta, osjećali za nju veliko poštovanje. I kralj Charles III. dobro poznaje Irsku, a Sjevernu Irsku posjetio je puno puta. Nakon smrti kraljice obišao je Škotsku i Wales, a bio je to i njegov 40. posjet Sjevernoj Irskoj.

‘Nadam se da će sada, kada je pandemija završila, više irskih biznismena doći u Hrvatsku i hrvatskih u Irsku te da će suradnja i razmjena, osobito u IT industriji, zaživjeti sama po sebi’

NACIONAL: Cijeli svijet se suočava s ozbiljnom energetskom krizom, koja se iz dana u dan pogoršava. Kako se s time nosi Irska?

Irska ne ovisi o ruskom plinu i nafti. Mi dobivamo 25 posto svog vlastitog plina, čije se zalihe, nažalost, smanjuju, a ostatak dobivamo plinovodima iz Ujedinjenog Kraljevstva i Norveške. Nafta koju koristimo dolazi s raznih strana svijeta, no kao i za sve druge države, cijene energenata ne određuju se na nacionalnoj, već na međunarodnoj razini. Kao i svuda drugdje, pa i u Hrvatskoj, cijene energenata rastu i u Irskoj i to ima veliki utjecaj na sve ostalo. Odnosno, rezultira inflacijom, koja je trenutačno na 9,8 posto, što je najviša stopa u posljednjim desetljećima. To nikako nije dobra ekonomska situacija iako smo se nadali oporavku nakon završetka pandemije. Inače, prošloga tjedna izglasan je proračun za 2023. godinu i on pokazuje koliko su porasli troškovi života – ne radi se samo o energiji, već i o inflaciji, porastu cijena hrane… Sve to bili su ključni elementi za planiranje proračuna i vlada je odobrila ukupni paket od 11 milijardi eura. Sastoji se od paketa jednokratnih mjera u vrijednosti od 4,1 milijardu eura i proračunskih mjera za 2023. od 6,9 milijardi eura. Njime su predviđene i promjene u oporezivanju, a jednokratne mjere uključuju potpore građanima za troškove života, za troškove energije, zatim potporu socijalnoj skrbi, zdravstvu, stanovanju, obrazovanju, zapošljavanju i drugim područjima. Posebnim olakšicama i zajmovima pokušava se pomoći i tvrtkama, kako bi se lakše nosile s porastom cijena proizvodnje.

NACIONAL: Iz povijesti znamo da u takvim kriznim situacijama jačaju radikalno desne stranke. Svjedočili smo pobjedi krajnje desnice u Švedskoj, sada i u Italiji – koliko nas to treba brinuti?

U politici često svjedočimo preokretima. Vidimo da u različitim zemljama članicama dolaze na čelo različite vlade, kao i da se mješavina politika na vlasti unutar EU-a mijenja. I u Irskoj bi se mogle možda dogoditi neke značajne promjene, to još ne znamo. No to je demokracija. Ne možete narediti ljudima za koga da glasaju. Ipak, vjerujem da kada su u pitanju pobjede stranaka koje ste spomenuli, treba pažljivo pratiti što političari govore i što rade. Vrlo često između toga postoje velike razlike. A to je najčešće slučaj s takvim strankama kada osvoje vlast. Kada formiraju vladu, onda se moraju suočiti s realnošću i moraju se baviti praktičnim problemima. To znači da njihove politike moraju evoluirati i moraju se mijenjati.

NACIONAL: Trebamo li se bojati Putinovih prijetnji nuklearnim ratom?

Irska je tradicionalno bila zagovarač nuklearnog razoružavanja. Desetljećima smo unutar UN-a inzistirali na toj inicijativi. Naš je stav da nitko ne bi trebao imati nuklearno oružje. Naravno da postoji zabrinutost u ovoj situaciji zbog prijetnji upotrebom nuklearnog oružja. Smatram da kada netko nešto izjavi, to trebamo shvatiti ozbiljno i procijeniti to što govori. No u specifičnom slučaju Ukrajine, ilegalni referendumi koje su upravo održali i odluke o pripajanju određenih pokrajina za nas u Irskoj, kao i u EU-u, ne mijenjaju ništa. To su bili nedemokratski procesi potpuno u suprotni s Poveljom UN-a. Mi smo svoje stavove iznijeli javno, oni su poznati, međutim, mi ne znamo kako će se Rusija ponašati jer mi ne možemo kontrolirati njenu politiku. Doista, ovo su zabrinjavajuća vremena i zabrinjavajuće prijetnje. No one nisu nove, mi ih zapravo slušamo od samog početka ove ruske invazije. Ali ipak se nadamo da će razum prevladati i da Rusija neće ostvariti te svoje prijetnje, kao i da će Ukrajina osloboditi svoj teritorij.

NACIONAL: Što bi se trebalo popraviti u hrvatsko-irskim odnosima?

Naši ekonomski odnosi su ograničeniji nego što bismo željeli. Naša trgovinska razmjena iznosi oko 450 milijuna eura, a područje koje najviše raste svakako je turistička industrija, s obzirom na to da svake godine sve više Iraca dolazi u Hrvatsku. Ove godine bilo ih je oko sto tisuća. Budući da u Irskoj postoji hrvatska zajednica, smatram da su najvrjedniji u našim odnosima osobni kontakti među našim ljudima – oni mogu najviše pridonijeti suradnji između naših ekonomija. Nadam se da će sada, kada je pandemija završila, više irskih biznismena doći u Hrvatsku i hrvatskih u Irsku te da će ta poslovna suradnja i razmjena, osobito razmjena znanja i iskustava u IT industriji, zaživjeti sama po sebi. Nadam se i da ćemo surađivati na planu kulture, upravo sam prošloga vikenda otvorio izložbu o irskoj arheologiji u Dubrovniku. Nama u Veleposlanstvu cilj je proširiti tu suradnju i izvan Zagreba, po cijeloj Hrvatskoj. Nadam se i da ćemo organizirati proslavu Dana svetog Patricka u Varaždinu.

Komentiraj