Teško je danas biti muzičar u Hrvatskoj. Bez obzira je li muzičar samouk ili akademski obrazovan. Ako nije član nekog orkestra, očekivano nema stalni radni odnos. Dakle većina muzičara u Hrvatskoj koji sviraju u nekom rock bendu. Među njima ima nemali broj muzičara koji možda nisu toliko poznati široj javnosti iako su preko 40 godina već na sceni. Bilo da sviraju bubnjeve, gitaru, bas ili neku drugi instrument. Ili možda pjevaju. Neki od njih su članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika gdje su primljeni zbog svog zamjetnog doprinosa kulturi i umjetnosti, kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu. Ti isti muzičari, kao samostalni umjetnici, bez ostvarenog radnog odnosa, ne mogu u nekoj banci dobiti kredit jer nisu financijski solventni. Iz istog razloga teško da mogu dobiti kreditnu karticu ili kupiti bilo što na rate jer nemaju kontinuirana primanja na tekući račun. Pri tom bolovanje mogu ostvariti tek nakon dokazanih i opravdanih 40 dana bolovanja.

Ti isti muzičari, članovi HZSU ovih su dana saznali da se intenzivno radi na Nacrtu prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanju umjetničkog stvaralaštva. Takozvani zakon o umjetnicima. Po spomenutom prijedlogu samostalni umjetnici, pa tako i neki muzičari, navodno moraju ostvariti minimalni mjesečni financijski cenzus od 1.000 kn. Što da u takvom slučaju radi neki muzičar koji doista živi samo od sviranja i muzika mu nije hobi nakon „pravog“ posla već životni poziv i preokupacija? Što kada se dogodi da čeka na svoj honorar po više mjeseci? A događa se često. Što kada je većinu svog sviračkog staža “samo“ član nekih rock, jazz, pop… grupa i pripada mu dogovoreni postotak honorara za nastup, a pri tom takvih nastupa nema više od jednom mjesečno? Što je najčešće slučaj. Istovremeno, zarade od prodaje nosača zvuka već odavno nema. Što kada se ozbiljno razboli? Što ako je izuzetno cijenjen i dobar muzičar, ali vrlo teško ostvaruje zaradu od koje može živjeti? A treba kupiti novi instrument, platiti prostoriju za vježbanje, platiti benzin, treba živjeti sve to vrijeme. Po predloženom zakonu o minimalnom financijskom cenzusu novog zakona o umjetnicima svi će ti muzičari izgubiti status ako nisu članovi nekog profitabilnog benda. Drugim riječima, nije važno koliko su dobri, koliko su originalni i koliko su cijenjeni ako ne zarađuju dovoljno novca ili pojednostavljeno ako se ne znaju dobro prodati. Stoga bi trebalo postaviti pitanje je li stvaranje/skladanje muzike u Hrvatskoj danas nepoželjan posao ako ta ista muzika nije profitabilna? Je li rock’n’roll doista postao luksuz? Trebaju li onda muziku stvarati samo muzičari koji su financijski situirani?

Naravno da je mnogima stalo da svojom muzikom zarade za život. No, s druge strane, danas u Hrvatskoj od muzike mogu živjeti muzičari koji sviraju po svadbama, koji sviraju u pratećim grupama popularnih pjevačica i pjevača i skladatelji koji su i te kako unovčili svoje pjesme znajući kako podilaziti hrvatskoj publici zbog čega i slušamo jedne te iste izvođače već godinama u radijskom eteru. Svi oni koji se bave nekim muzičkim žanrom koji nije zabavna ili popularna muzika, dakle jazz, klasika, avangarda, punk rock, heavy metal, dub, elektronika, reagge itd. nisu zaslužili biti samostalni umjetnici jer možda ne zarađuju dovoljno iako su i te kako cijenjeni pa i hvaljeni izvan granica Hrvatske. Je li se netko sjetio uopće pitati muzičare što misle o novom nacrtu zakona o umjetnicima? Iako je ružno za vidjeti i čuti, svejedno čudi da se dio građana sprda s idejom da se samostalni umjetnici bune zbog svojih prava. A zašto ne tražiti svoja prava? I to danas, u Hrvatskoj, 2019. godine. I to samostalni umjetnici, pa tako i muzičari koji su taj status zaslužili zbog svog zamjetnog doprinosa kulturi i umjetnosti, kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu. I koji ne može dobiti baš svatko. Jeste li znali da su najviše mirovine tih istih samostalnih umjetnika, koji su godinama predstavljali Hrvatsku u svijetu i koji su poznati većini stanovnika Hrvatske negdje između 1.500 i 2.000 kn? Novi zakon ne bavi se niti malim mirovinama muzičara, niti olakšanim uvjetima za bolovanje, niti pogodnijim uvjetima kreditiranja. Kako će napredovati hrvatska muzička scena ako se na sve moguće načine destimulira mlade, talentirane muzičare da svoj život posvete muzici? Nažalost nikako.